Relativnost

...a evo čitav dan nešto čekam samo nikako da dočekam...kažu da u životu treba biti strpljiv te da sve dođe u pravo vrijeme...al meni je dosta strpljivosti-nakon masu vrimena ubija me dosada.....a nju uistinu ne volim....pa šta da radim kada odu prijatelji moji kada ode djevojka na koju bacam oči.....
s guštom bi sad probala opijum.....baš me zanima kakav je to feelling,ne brini te se nije mi napet takav način života već ova dosada navlaći čudne misli u ovu ludu glavu

 You fell away, What more can I say? The feelings evolved, I won't let it out, I can't replace... Your screaming face, Feeling the sickness insideWhy won't you die? Your blood in mine…We'll be fine…Then your body will be mineSo many words Can't describe my faceThis feeling's evolvedSo soon to break out I can't relateto a happy statefeeling the blood run insideWhy won't you die? Your blood in mine…We'll be fine…Then your body will be mineWhy is everything so fucking hard for me? Keep me down to what you think I should be! Must you tempt me and provoke the ministry?Keep on trying I’ll not die so easilyI will not die…Why is everything so fucking hard for me?I will not die…Why is everything so fucking hard for me?I will not die… Why won't you die? Your blood is mine…. We'll be fine…. Then your body will be mine

ljudi moji lipo mi se odmorite ovaj vikend,poseksajte,smirite te svoje tanke živce i izguštajte....:)
e a danas vam se najbolje nalit-kažu da vino ide u krv...pa sritno:;)

Uzaludna težnja k nečem što je iznad svih nas...ta surova potraga izgubljena u mješavini boja...tako zvani trans bez transa.....
Živimo li mi uopče il naše živote prosanjamo funkcionirajući na nekom minimalnom nivou u kojem smo u stanju izvršavati obveze dok onaj ostali dio nas koristi svaki dragocjeni trenutak da bi produbio svoju iluziju-produbio tu čudnovatu težnju za nečim....

Every time you think about it
It tears you up inside
You curse the day your mother
told you, your father died
Now you're always searching
Searching for the reason why I've gone
But I will always be here
By your side, through the darkest night

Here I'll stand on the firing line
Here I'll walk through the field where I died
I will fight and let the voice ring true
I am the ghost
Standing next to you

Every night you go to sleep
You pray the Lord my soul to keep
You don't know I've not gone away
You see I watch over fighting men
So they can have peace again
And maybe someday you will all be free

Here I'll stand on the firing line
Here I'll walk through the field where I died
I will fight and let the voice ring true
I am the ghost
Standing next to you

You speak to me
And I feel your pride
Assuring me I'll never die
I write Mother...
"He's here with me..."
He's in our minds
He's in our souls
Of sacrifice his story's told
He holds the flame of freedom for all to see

Here we stand on the firing line
Here I'll walk in the field where I fight
I will fight of die for liberty
With the ghost standing next to me

Don't tread on me...live free or die!!!
To our fallen brothers
You died to keep us free
To our fallen brothers
Who gave us liberty!!!

odavno sam prestala stvarati iluzije o ljudima i samim zbivanjima,snove sam nekako odvojila od stvarnosti,al' realnost mi je nekako postala predosadna,predvidljiva....
snovi su kao i uvijek blesavi al ni oni me već neko duže vrijeme ne zabavljaju....kao da su i oni postali predvidljivi....pretvorila sam se u promatrača,na momente se uhvatim kao da na život gledam iz neke stare oronule fotelje i već unaprjed znam tijek događaja.....a to jako brzo dosadi.....ne volim taj osjećaj a bome me odavno nije pratio....žudim za promjenom a odupirem joj se....stare navike su već postale užasno monotone,kao da sam se u vlastiti žiovot uvukla kao robot i obavljam sve nužne obveze,komuniciram na nekoj površnoj razini i opet odlazim u sjenu.....možda je ovo samo faza odmora i nekakve unutrašnje transformacije kada odbacujemo stare načine ponašanja i krečemo nekim novim stazama il blago rečeno odrastanje....al osjećam se čudno u vlastitoj koži-dobro (što mi je čak i iznenađujuće jer sam navikla na crnjake) al' neobično,na trenutak se zapitam jesam li to uistinu ja?!

Uvijek si mi bio izlika za živčane ispade,uvijek si bio kriv kad nešto nije valjalo u mom životu. Znam vješto sam se lagala i tražila neku dobru rupu u zemlji da se sakrijem poput noja....
iluzije o tebi sam odavno izgubila,a nedavno si prestao biti glavni krivac....sve je nekako sjelo na svoje mjesto i život mi je konačno dobio neku novu notu...al ja se opet bunim,opet u sebi izgaram,grizem se,razaram...a da ni neznam uzrok vlastitog nemira...
nesanica me uništava već danuima,budim se poput zombija,kao noćna ptica živnem tek u kasne sate i onda me vrijeme dotuće...obaveze ispunjavam s nevjerovatnom lakoćom,ne osijećam ništa....pa ni prazninu koju sam pokrila nekim šarenim velom novim fantazija,kad zagrebem ispod površine više ne nalazi ništa,ni prašine nema-obrisala sam je odavno a nova se nekim čudom i ne stvara....
Šta uopče želim,pitam se s vremena na vrijeme? odgovor ne pronalazim,ljudi su mi dragi na momente,a na momente ih izbjegavam....opet se bucam vlastitom nesigurnošću

Cool to disappear but I missed you most daysAn army of tattooed angels Have brought me back today I\'m a waster boy anti-masterplan Been stuck inside this lonely room againYou get paranoid see vultures circling one slip then down comes the final curtain Until, you come, into your soul again We\'ll be the worst of best friends Doesn\'t feel like Christmas in Hollywood Doesn\'t feel like we\'re ever going to make it home Burn, baby burn Strung out on a wire Heart in a cage You\'re so full of desire You need, fast hands To deal with all the liars So don\'t burn baby burn baby burn It\'s a waste of joy I can hardly stand Been looking for the ramp for my escape I love animals, so close to perfect They\'re the only ones who seem to know their heart Doesn\'t feel like Christmas in Hollywood Doesn\'t feel like we could ever come undone Burn, baby burn Strung out on a wire Heart in a cage You\'re so full of desire You need, fast hands To deal with all the liars Bullet-proof skin to keep you alive Burn, baby burn Strung out on a wire So don\'t burn baby burn baby burn I can\'t hold you, I can\'t hold you, I can\'t hold you To lose you is to never love again To lose you is to never love again To lose you is to never love again To lose you...Burn, baby burn Strung out on a wire Heart in a cage You\'re so full of desire You need, fast handsTo deal with all the liars Bullet-proof skin to keep you alive Burn, baby burn Strung out on a wire So don\'t burn baby burn baby burn I can\'t hold you, I can\'t hold youI can\'t hold you, I can\'t hold you

When you were here beforeCouldn't look you in the eyeYou're just like an angelYour skin makes me cryYou float like a featherIn a beautiful worldAnd I wish I was specialYou're so fuckin' specialBut I'm a creep, I'm a weirdo.What the hell am I doing here?I don't belong here.I don't care if it hurtsI want to have controlI want a perfect bodyI want a perfect soulI want you to noticeWhen I'm not aroundYou're so fuckin' specialI wish I was specialBut I'm a creep, I'm a weirdo.What the hell am I doing here?I don't belong here.She's running out again,She's running outShe's run run run running out...Whatever makes you happyWhatever you wantYou're so fuckin' specialI wish I was special...But I'm a creep, I'm a weirdo,What the hell am I doing here?I don't belong here.I don't belong here.

probudila sam se ljuta na samu sebe pa tako i na cijeli svijet,neznam šta me je ščepalo ni koji mi je klinac al osijećaj mržnje mi se zavukao u srce i na momente imam strašnu želju da povrjedim svoje najdraže-koda su mi oni krivi za sve...znam da mi to neće donjeti neku sadisfakciju pa se vrhunski kontoliram al u sebi vrištim od bijesa,grčim se od bola a uzrok tome svemu mi nije ni na kraju pameti.
možda izbjegavam kopati po površini ne bi li ga našla jer me je strah što ću naći,al trenutno nemam živaca za to ni volje...
nadam se da vani još uvijek lije ko iz kabla pa da me barem hladan tuš do doma smiri

So, so you think you can tell Heaven from Hell,blue skies from pain.Can you tell a green field from a cold steel rail? A smile from a veil?Do you think you can tell?And did they get you trade your heroes for ghosts?Hot ashes for trees? Hot air for a cold breeze?Cold comfort for change? And did you exchangea walk on part in the war for a lead role in a cage?How I wish, how I wish you were here.We're just two lost souls swimming in a fish bowl,year after year,running over the same old ground. What have we found?The same old fears,wish you were here.

Hodam nekim novim putevima i na momente mi se učini da lebdim. Tražim se u sjenama i ne nadzirem im kraj,zapitam se jesam li skrenula na krivom peronu il je to samo obzorje tame...osijećam se dobro a opet me s vremena na vrijeme razdire isti stari nemir...kamo dalje,kud?

zadnjih dana me muče razno razne pizdarije al kad god krenem staviti misli na papir naletim na prazninu,kao da uopče ne žele bit izrečene,kao da samo mene žele mučiti...
pomalo mi to ide na živce jer imam toliko pitanja a nikako da im pronađem odgovor. u krajnjem slučaju kad se i pojavi negdje u daljini uvijek netko uleti s nekakvom pričom i za čudo Božje obrača se meni...prvi momenat sam uvijek ljuta jer mi je pobjeglo ono o čemu sam razglabala već neko vrijeme(minute su kod mojih misli kao i sati),a onda kad već zaboravim na cijelu priču i uživam u društvo to društvo opet negdje izmigolji daleko od mene i onda krenem sve iz početka-dobro ovaj put bude lakše jer je veći dio priče razrađen al odgovor,e taj prokleti odgovor je tog momenta još dalje....
nemam pojma koja je poanta iz ovoga trebala bit izvučena al aj,možda da se povučem na pusti otok i izvučem odgovore...il mi tad nebi išlo od ruke jer bi falilo situacija koje bi dovodile do njih...
ma neznam ni sama....kao i uvijek idem iz tzv.početka pa šta bude,tko zna možda negdi i stignem

..i onda se ti oporaviš kad si shavtio da si me izgubio,kao da si našao sebe,šta sad ispada da sam te ja gušila...prihvatiš cijelu situaciju i pristaneš da mi budeš frend....al ti ko ti nikako da se smiriš i taman kad pomislim da sam ti pobjegla uhvatiš me u svoju mrežu i ja opet nanovo neznam kako da prestanem razmišljati o tebi....
a tako mi je dobro bilo,...

Neprestano donosim nekakve odluke,hvatam se u koštac sa životom,zaboravljam na tebe,izbjegavam tvoju prisutnost u širokom krugu i onda se ti javiš kao da se ništa nije zbilo kao da živiš u prošlosti.....ne mogu više disati pored tebe,uništio si se mržnjom i prezirom a od mene očekuješ da te još uvijek primim u svoje naručje i da barem na trenutak zaboraviš na bol koju si iz dana u dan nanosiš...istina više si i otupio od silnog napušavanja i pokušaja bjega...pa ti uopče ne živiš...pretvorio si se u zombia i duša me boli kad te vidim takvoga...bemu mater pa probudi se već jednom i napravi nešto ja ti više ne mogu biti rame za plakanje,prerasla sam to a i srcu je draža ova praznina od boli koju je osijećalo pod teretom tvojih poljubaca,tvoje posesivne ljubavi....pusti me da ponovno dišem punim plučima i proživim ovaj život kad si ga ti već odlučio odvegetirati....nisam te prestala voljeti samo je moja ljubav promijenila oblik....