Life and everything...

Ovaj put sam pokušao pogoditi točan omjer, kako mi se ne bi opet juha prelijevala preko ruba tanjura zbog mojeg megalomanstva. I tako sam lijepo pročitao uputstva: "blablabla 4 obroka, blablabla litra vode". Znači treba mi dva deci vode (ok, malo više, jer voda isparava) i moram usipati jednu četvrtinu vrećice. Sve to fino napravio, dovoljno dugo kuhao, no ipak je bilo onih grudica (dada, znam da to nisu njokići). Ali, te grudice su meni fine, pa je to ok (samozavaravanje je ključ mojeg uspjeha).
Tek kasnije, kad mi se u trbuhu javio neki čudan osjećaj (ali ja stvarno volim te grudice), zapitao sam se kako se to desilo i nakon pažljivog računanja ustanovio da je četvrtina jedna litre 2.5 decilitra, a ne 2.
Čovjek uči dok je živ... Čak i osnovne matematičke operacije...
No dobro, barem sam utažio svoju potrebu za adrenalinom. Naime, lijevao sam direktno iz lončića u tanjur (a svi znamo kako to zna završiti) i to ne iznad sudopera! Da, znam, prilično divlje, ali nije kuhanje juhe za svakoga. Treba imati želudac za to (pogotovo kad su prevarantski njokići u pitanju).

Heh, 100% ne bi išao na koncert da mi nije rekla da ona ide. Na kraju sam se još i super zabavio. Još samo da mi dopusti da  joj se odužim za to što mi je nabavila karte... ;)

Velik prostor, masa ljudi, ali imao sam neki filing da ću je sresti. Komentirala je obleku.
Dobro mi došlo, da se podsjetim tko sam zapravo...
 

Već sam prošao, kad sam shvatio da je to bila ona.
Možda zato što je nosila sunčane naočale, pa ju nisam odmah prepoznao? I ja sam ih nosio. Oboje tako savršeno hladni, bez trunke emocija, skriveni iza tih tamnih ogledala.

I ne možeš ništa protiv toga...
A ako hoću, baš te mogu i "pismom" zvati...
Heh, tek sad, kad sam napisao, sam shvatio kako to smiješno zvuči (pismo, jel'te... ;) ).
Znači to bi išlo nešto u stilu:
"Da te mogu pismom zvati
ja bi tebe sebi posl'o
pravio se iznenađen
kad bi pismo meni došlo"
Nije baš nešto, al' čovjeka veseli... :)

Postoji odredjena, ali mala, mogucnost da ce se sresti dvije osobe koje su idealne jedna za drugu. Jos manja je vjerojatnost da ce te dve osobe prepoznati medjusobnu savrsenu kompatibilnost, te ostati skupa u nekoj vrsti "zajednice".
Postoji odredjena, ali mala, mogucnost da se sresti dvije osobe koje su najgore jedna za drugu. Jos manje je vjerojatnost da ce te dve osobe to uvidjeti, te se zbog toga kloniti jedna druge.
Sve ostalo je sredina.
Sto bi to trebalo znaciti?
Ukoliko izbjegavate bliskost sa osobama jer trazite onu pravu, jako su male sanse da ce te stvarno naci onu pravu, a jos manje su sanse da ce te to i prepoznati.
Ukoliko se nakon odredjenog vremena provedenog sa nekom osobom odlucite na prekid te "zajednice", male su sanse da ce te naici na nesto sto nije u sredini, te time biti u boljoj pozicij od trenutacne.
Normalno, vrijeme je tu bitan faktor. Vrijeme koje gubimo trazeci, vrijeme koje smo izgubili nakon prekida, itd...
Pretpostavljam da kljuc uspjeha lezi u prilagodbi, kako sebe, tako i drugih...
 

Ma nije bed, pretvaraj se da spavaš...

erm da, dolaze ti blagdanski dani... Navodno je u ovo doba najteze biti sam/a, te se javlja pojacana potreba za vezom, pa se tako cesto cine kojekakve gluposti ne bi li se tu vezu i ostvarilo...
Jucer na RTL-u poruka: "Eksploziv vam daruje najljepsi bozic" Zvuči kao promocija pirotehničkih sredstava... :)
Što i da ne... Radije pucajte petarde nego po šavovima... ;)

Budući da su ljudi različiti, tako ti isti ljudi weblogove koriste u različite svrhe... Netko njima vrijeđa, netko hvali, netko se smije, netko plače... No, jedno je sigurno: weblog je sredstvo komunikacije. Istina, prvenstveno zamišljen kao komunikacija pojedinke/ca sa masom, ali nam isto tako, omogućava 1na1 komunikaciju koja se inače odvija preko poruka, samo na jedan puno pasivniji i nenametljiv način...
Tako bi ja npr. preko webloga mogao nekoj osobi saopćiti da ju nisam htio prestrašiti, te da sam svjestan kako bi bilo kakva poruka samo još više pogoršala situaciju, a za to stvarno nema potrebe, pa koristim weblog, budući da sam uvjeren kako ga čita, te će po svoj prilici naletiti i na ovaj, te se možda prepoznati u njemu...
A možda i ne? :)

Jedan prijedlog za sve vas koji volite adrenalin, ali nemate vremena/financija za razno razne skokove sa padobranom, zmajem, gumom oko nogu itd...
Slijedeći put kad sjednete za stol, npr. u vrijeme je ručka i trebate u tanjur staviti komad nečega npr. mesa, ne približavajte tanjur zdjeli u kojoj se nalazi predmet vaših želja, već taj komad prenesite preko pola stola, cijelo vrijeme se pitajući hoćete li uspjeti... Osjećaj je nezaboravan...
Da li je to moralno ispravno? Pretpostavljam da odgovor na to pitanje ovisi o tome da li sami perete stolnjak ili ne... ;)

Od danas, od 08:35, ja sam barba Marv... :)

Juha:
Na vrećici piše koliko vode (mlijeka) treba i količina vrećice koju treba istresti... Također piše i koliko dugo se tu juhu treba kuhati...
Ne poštivanje tih uputstava po svoj prilici će rezultirati slijedećim zaključcima:

"Uh, kako loš proizvod ovi prodaju, pa to uopće nije kremasta juha!"
Juha je kremasta, samo niste pažljivo sljedili uputstva...

"Mmm, kako su se dobro sjetili kad su ubacili i ove njokiće koji se tako lijepo tope u ustima..."
Ne, nisu se oni to super sjetili, nego su to komadi koji su se trebali razgraditi, ali nisu stigli, jer ste se žurili i prerano prestali sa kuhanjem juhe...


Jaja
Dakle, razbili ste ta jaja i istresli ih u tanjur (pozor: ukoliko ste krivo shvatili uputstva i pogrešnog ste spola, nakon toga bi mogli završiti previjajući se na podu u agoniji sa bolnom grimasom na licu)
Nakon što ste se oporavili, dobro izmutili jaja, dodali unutra sve što vam je bilo pod rukom i istresli u (vruću) tavu, ostaje vam dilema kako znati da su jaja gotova?
Ne znam, ali eto par savjeta koji vam pri tome sigurno neće pomoći:

Tehnika "prsta" - ako probate prstom i pri tom se jako opečete, to ne znači da su jaja gotova, samo znači da ne razmišljate
Tehnika "palačinke" - ne, spravljanje jaja nije isto kao i spravljanje palačinki i pokušaj maherskog okretanja smjese onim "palačinka-zahvatom" će rezultirati zanimljivim, žutim uzorkom po vašim kuhinjskim zidovima
Tehnika "vilice" - ne, spravljanje jaja nije isto kao i "roštiljanje" mesa, pa iako se ova tehnika pokazala puno pouzdanijom u odnosu na prethodne dvije, uzrokovala je opći kaos na tavi...
Sretno sa spravljanjem ručka i zapamtite, fast-food je izmišljen s razlogom... ;)

Akteri:
Pas (Aro ili Ari, kako kad i kako za koga).
Aro je već dugo vremena s nama. Zna nas, voli jesti i maziti se, malo je asocijalan.
Psica Lola
Nedavno se pojavila kod nas sa sestrom Lili (koja je s vremenom nestala) i tu se stalno mota.Jako je plašljiva i ne približava se nikome... Ja ju uporno želim pripitomiti, ali ne da se... Nježne riječi, polagano približavanje... Ništa ne pali...
Lola najviše interesa pokazuje u slijedećim situacijama:
1. Kad mazim Arija
Lola podigne glavu i gleda nas. Čini mi se da joj čitam zavist u očima. Približava se, skoro na dohvat ruke, ali ne dopušta da ju se miluje, već bježi pri najmanjem "sumnjivom" pokretu.
2. Kad imam hranu u rukama
Tu sam imao najviše uspjeha. Uzeo sam malo hrane u ruku, čučnuo, ispružio ruku i samo ju gledao. Ništa nisam govorio niti radio. Nakon nekog vremena, istresao sam hranu iz ruke, odmaknuo se i pustio da pojede (da vidi da nije otrovana) i tako par puta ponavljao postupak. Došla je jako blizu i bio sam siguran da ću uspjeti, ali ništa od toga...
3. Kad ne pokazujem interes
Kad ju ne primjećujem, ili se pravim da ju ne primjećujem, postavlja se u moje vidno polje, proteže se, zijeva... Uglavnom, skreće pozornost na sebe.
4. Kad odlazim
Tad Lola naprosto pomahnita. Trči za mnom i laje, a mene strah da ne sleti pod kotače.
 
Uglavnom, probao sam svašta, ali bez uspjeha. Svaki vaš savjet vezan uz pripitomljavanje Lole je više no dobrodošao.
Napomena: Neki od vas će primijetiti veliku sličnost između ponašanja psi i ljudi, ali uvjeravam vas da je u potpunosti slučajna. (hmm, ili nije? ;) )

Engleska Gmail stranica:


Don't throw anything away.Over 2718.869424 megabytes (and counting) of free storage so you'll never need to delete another message. (dok je stranica otvorena, ova brojka se stalno povećava)
 
Hrvatska Gmail stranica:


Nemojte ništa bacati.Preko 2000 megabajta (u stalnom rastu) besplatne pohrane tako da nikada više nećete morati obrisati neku poruku.
 
Mislim da mi Hrvatska krade megabajte...
E stvarno smo država... Krademo i muljamo na svakom koraku... :)

Nosio danas neku veliku kutiju iz bunkera doma... Interesantno kako ljudi sa ogromnim zanimanjem promatraju nekoga tko nosi veliku kutiju... :) Navodno je znatiželja ubila mačku... ;)
Prokleto blizu istine, jer u kutiji je bio onaj pijesak za mačke, koji sam rasipao svuda po stanu i sad serem gdje hoću... :)