Ponekad...

jednostavno mi se plače..... nemam pojma zašto, mislim imam ali želim se još malo pretvarati da ne znam.... bojim se da je bol prevelika da izađe van, neka je unutra možda se i uguši pa prestanem plakat.....
....ali ipak mi fali, ona tako lijepa, ugodna a ponekad (često) tako jebeno komplicirana i čudna, čudna do boli!!!!!
 

Petak, isti kao i svaki do sada...
Ma ovo je za poludit, kad pogledam kratko vrijeme unazad vidim da se ništa, ama baš ništa nije promjenilo od prije par mjeseci. Ljeto je prošlo, došla jesen, eto i zime, a sve je prokleto isto. Isti dani, iste noći, samo prolaze pored mene, troše se beskorisno...
I nije istina da se moraš potruditi, živjeti punom snagom.... Ma sunce ti, pa kidam se od truda, pucam po šavovima, a sve je idalje isto!!!! ...netko drugi živi moje snove.
 

Opet sam tužan!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!
Opet sam ostao bez drage osobe! Ma koliko ona bila virtualna, puno mi je značila!!!!!!

...svaki novi ponedjeljak, utorak...
I sve one srijede što iza njih slijede,
samoću petka odagnati ne mogu!!!

....i šta da vam ja sad pišem a da svima bude interesantno i da još i zvuči pametno. Teško da će biti tako, no u ovoj Čarobnoj virtualnoj šumi mogu reći sve pa kako kome bilo drago. Eto...
Želim, želim... šta želim?
Ma, želim samo da se ponovno osjećam kao da letim. Želim ponovno nekog ludo voljeti, ludo trebati, ludo htjeti. Želim nekog da me se uvijek sjeti...
 
 

Jutros sam bio toliko zadovoljan, probudio sam se toliko pun elana, energije, odmoran, naspavan. I dan mi je do maloprije bio super. Sve je išlo glatko, ma baš sam se super osjećao, ali sve je pokvarila jedna SMS poruka i poslije toga jedan glupi telefonski razgovor koji nije trajao više od 2 minute. Ma ne mogu vjerovat da mi je tako netko mogao pokvariti dan. Užas... 
I sad sam opet na starom, opet trčim za boljim sutra, a stvarno sam jutros mislio da je to bolje sutra konačno došlo i na moja vrata... 
Osjećam se tako nikako. Da bar padne kiša...

Mislio sam da je jučer posljednji ponedjeljak u ovom tjednu, kad ono danas još jedan... Sve je isto, opet ponedjeljak. Al stvarno ne znam zašto toliko ne volim taj dan!!!
Samo da što prije završi. A sutra? Ma sutra će biti bolje, znam, vjerujem!

Mislim da nema ništa ljepše od nedjeljne zore!!!   ...možda ima,  ...Ljubav?!
Ali ja nisam zaljubljen pa uzivam u svitanju!Ma baš je prekrasno.

PETAK DAN ZA METAK??????
E BRUS, .....ĆORAK!
 

Ne znam ljudi šta da Vam kažem, sve mi je to smješno, sve ovo, iskrica i to.
Ma, čitam ja te profile, mislim, član sam iskrice već neko vrijeme i jedini poučak koji mogu izvući je da je sve to paradiranje licemjerstva, laži i prenemaganja... Evo, baš nedavno, pročitah jedan zanimljiv ženski profil, dosta napisano i dosta se može iz njega izvući (iz pisanog dijela), i eto onda odlučih da joj pošaljem poruku. Napisao sam, više-manje ovako: da bih htio stupit u kontakt,da mi se čini zanimljivom i da bih htio razmjeniti koju poruku sa njom, dopisivat se i pobliže upoznat koliko je to moguće preko poruka...
I nisam se nadao odgovoru, jer na 90 % poslanih poruka i nisam dobio odgovor. Kad ono stiže ubrzo odgovor koji me totalno dotukao (čitaj nasmijao).  Cura kaže točno ovako: " I šta da ti ja sad kažem..."   Ma stvarno ne znam šta da kažeš, možda bolje ništa... stvarno maštovito, dovitljivo i originalno, nema šta....... I, budala ja, opet sam joj poslao poruku postavio dva pitanja, ono čisto da probam ponovo, ali mislim da nema smisla...
U ovom mom iskričarenju bilo je dosta sličnih primjera i zbog toga svega, pitam se čemu sve ovo, zašto ljudi dolaze na iskricu, logiraju se i sve to?.... Ma totalno mi sve ovo gubi smisao, a u startu se činilo kao odlična ideja.
Jedina pozitivna stvar su ovi blogovi, može se puno toga zanimljivoga pročitat.... Nekim ljudima svaka čast ( my way, daywalker, gazda777, barby.............)
Zanima me mišljenje drugih, mislimo li isto ili samo ja imam prokleto nezanimljiv profil????!
 

Da si blizu dao bih svijet svoj za jedan pogled Tvoj, za koji bih mogao reći da je moj i samo moj...
Eh, da si barem tako blizu...

... MA NEĆU VAS GNJAVIT SA SVOJIM PROBLEMIMA, NEĆU PISATI O OSJEĆAJIMA, NEĆU OTVORITI SRCE, NEĆU PUSTITI SUZU, NEĆU.....
BITI ĆU PRAVO MUŠKO, PRAVI GAD, BEZLIČNO STVORENJE KOJE GAZI, ISKORIŠTAVA. I NEK SI ONE, DA ONE MISLE ŠTA GOD ŽELE,..... ali, uvijek postoji to prokleto ali, nisam ja takav, pokušavam biti, ali nisam. ONA TO ZNA....

...jednoj, sasvim obično posebnoj djevojci!!! ...prošlo je!