Carbonara

Eh, bila sam jučer u metropoli. Ovoj, stranjskoj. Sat vremena brdsko-planinske vožnje po najgorim cestama u ovom dijelu svijeta. Rupa do rupe, svi voze kao totalni luđaci, tu i tamo se odvali po koja gromada stijene i dočeka te iza krivine. Ili stijena, ili krava. Skakuću po cesti kao zečevi. Osim kada pada kiša. Ovdašnje krave su kao komarci. Mislim... ne veličinom, nego ih nema kad kiši. Valjda ih kiša baci u depru pa nisu tako skakutave. A jučer je padala (da, padala... Pljuštala!) kiša....
Obavih nekakav administrativni poslić s mojom Divom (draga nacijo, upoznajte moju najbolju legicu. Prepametna i prezgodna, a ima srce veliko kao ... ma, ne znam. Baš veliko!), potom mali šoping i nakon toga pravac – birtija. Mi taj lokal od milja zovemo The Golden Boy's Club. Sjećate se serije Golden Girls, onaj s četiri bakice? E pa onda vam je jasno kakva je situacija u birtiji....
Tek što smo sjele, ulazi jedan mlađi primjerak: Talijan, radi s nama. Prilazi i mi ga pozovemo da nam se pridruži. Nema struje i odlučio je izići i popiti pivo, dok struja ne dođe. Pričamo o glupostima i u jednom trnutku spomene kako ga pila ta situacija sa strujom, jer bi trebao kluhati večeras. Nas dvije odmah krenemo sa spikom o romantičnoj večeri, svijeće i ostale pizdarije, ali on se ne izjašnjava. Ja, onako usput pitam, zna li možda i peglati. Kaže da to ne radi, ipak je on pravi muškarac.
Ja kažem: - Šteta, a baš sam te mislila ženiti!
Opet pričamo o njegovoj večeri, radi ribu, ali spomene da je riba loša za seks. Navodno te uspavljuje. Ali... špagete Carbonara su izvrsne za te stvari. Pa eto, neka sljedeći put muškarcu svog života spremim upravo to, pa ću se uvjeriti.
- Ma ja ti ne znam kuhati. – kažem mrtva hladna. – Nit' kuham, nit' peglam.
-??? – čudi se on. – Vi ragazze iz Kroašia ste molto napredne. Ja nizam macho, ali zam pravo muško i mislim da prava ragazza mora znati kuha i pegla.
- Eto, ne znam kuhati. A ni peglati. I što sad?
- A kako mizliš zebi naći muško?
- Pa neka on kuha. Ja biram (čuj, lažljivice!!!!) samo takve, koji znaju kuhati.
- Maaa, ne možeš ztalno jezti on kuha! Kako ćeš ze udala?
- E, super! - rekoh.- Znači, u tome je moj problem. Moram naučiti kuhati i peglati, i sve je riješeno. Već se vidim na naprednom tečaju peglanja. Kada su upisi?
- Ma no, peglanje ne važno. Kuhanje, kuhanje!
- 'Ajd dobro, kad si takav majstor, uputi me: koja je tajna uspješnog kuhanja muškarcu?
- Eeee, pazi... to ne lako. Danaz zu ti zvi muškarci malo gay, pa mora biti light, no mazno...
- Mazno?
- Si, si, bez ulje, mazt....
- Aaaa, masno... Pa što da kuham, naprimjer?
- Spaghetti Carbonara, to dobra za potenciju!
- Hoćeš mi dati recept? – pitam.
- Si, si. Evo, slušaj.... Uzmes panceta i ....
I tako on meni diktira recept, a ja ga mrtva ozbiljna zapisujem na poleđinu računa. Povremeno ga umilno pogledam i zaklepećem trepavicama, te ispustim pokoji prigodni uzdah tipa Oh i Ah. A Diva se guši čajem....
Nakon recepta za Carbonaru uslijedio je još jedan, ali taj ne zapisah. Sad već imam dovoljno kulinarskog iskustva da recept zapamtim od prve. Nakon toga mi je poželio molto uspjeha u kulinarskim pothvatima i dao mi u zadatak da ga izvjestim o afrodizijačkom učinku (kojeg ja smatram upitnim i dvojbenim) te se oprostio i odjedrio, jer je u međuvremenu došla i struja. Ode on kuhati...
- Pa kako si mu to mogla napraviti? – pita Diva. Radi se, naime, o tome da ja znam kuhati. I to jako dobro, rekla bih.
- Draga moja, što je on radio prije nego što smo počeli pričati o kuhanju? - pitam ja.
- Pjevao jinglove s onog site-a o kojem smo pričali. – kaže ona.
- Točno. – potvrdim. – I da nismo počeli o kuhanju, još uvijek bi pjevao. A ja imam nešto protiv raspjevanih Talijana (što je tema za neku drugu priču).
-         E, tu si u pravu!
 
Epilog:
Vozim se natrag u svoju provinciju. Cesta katastrofa, mrak, pada kiša... Glazbena podloga: Hootie and the Blowfish. Razmišljam o muškarcima, kuhanju, receptima...
I o tom famoznom učinku špageta Carbonara na muškarce. Treba li kome recept?
   
 
 
 

Uredi zapis

13.10.2004. u 17:42   |   Komentari: 3   |   Dodaj komentar

Budizam

Nažalost, svi pokušaji popravljanja mog ljubavno-seksualnog statusa ne urodiše plodom. Blago razočarana i pomalo frustrirana, odlučih vikend posvetiti meditaciji i pročišćavanju, a sve s ciljem samouvjeravanja kako meni seks u životu i ne treba.
Nakon jutarnjeg Pozdrava suncu, smještena u udobnu poziciju lotusa, započnem s introspekcijom i unutrašnjim dijalogom...
Ma daj, budimo iskreni – nije li to jedna potpuno besmislena aktivnost?
Jeste, složim se sama sa sobom. Koji je smisao seksa?
Nema smisla. Preskoči pitanja, fokusiraj se na bitno. Idemo dalje: Evo, budisti  – na primjer –oni se ne seksaju...
Paaaa.... ne. Mislim da to nije u skladu s njihovim vjerovanjem. Ili?
I što im fali? Ništa. Idu okolo i smješkaju se i sve je za pet.
Doduše, smiješak im je pomalo... tupast.
Tupast?!
Ma, nema veze...
 
Ohrabrena nenadanim prosvjetljenjem (o, što meni ovo dobro ide!)  kako bih se trebala obratiti na Budizam, bez daljnjeg odlaganja započeh s vizualizacijom (što je korak prema višoj osvještenosti ili tako nečem). Uglavnom, tajna je u tome da postaneš svjestan onoga što te okružuje i vidiš ljepotu u svemu. Dakle, vizualiziram:
 
Iris u cvatu na rubu jezerca. Baršunasti plavi cvijet koji se njiše na povjetarcu. Pčela koja zuji oko cvijeta, spremna da ga oplodi ...
Zaboravi cvijet i pčelu i što se pčela sprema uraditi! Bez seksualnih konotacija, molim lijepo!
OK, OK.... Dugo, sjajno lišće koje se povija pod milovanjem povjetarca i povremeno tek ovlaš dirne površinu vode - kao da draži - a voda se namreška i uzburka od ugode i uzbuđenja....
Milovanje? Draženje? Ugoda i uzbuđenje? Haaaaalo! Sjećaš li se što mi ovdje zapravo radimo i pokušavamo postići? Ignoriramo tjelesno! Osim toga, taj list irisa bi se mogao svesti pod falusni simbol!
No dobro, jebeš iris! Idemo dalje: vlažno oblo kamenje na drugoj strani jezerca (je li dovoljno daleko, ha?)     
Vlažno?????
....obasjano toplim suncem.
Dobro, nema prigovora na sunce. Sunce je OK.
Oblo i čvrsto, poput muškog ramena koje poziva da ga stisneš ili prisloniš usne na njega dok....
AAAAAAAAAAARRRRRGGGGHHHH! Ovo je neizvedivo!
 
Uglavnom, tako nekako je izgledao cijeli moj vikend. Meditacija. Vizualizacija. Pa opet meditacija, da se smirim od vizualizacije. Čakri se nisam ni dotakla, jer jedna od njih je smještena.... no, dovoljno je reći – na nezgodnom mjestu. Bilo kako bilo, mislim da sam polučila određeni uspjeh i dosegla određenu razinu (što god to značilo). Put prema tome je bio posut trnjem, obilježen usponima i padovima, ali - bez muke nema nauke.
Nedjelju navečer sam provela na nekakvoj svečanoj večeri. Bilo je tamo i par komada (muškog roda, naravno) a ja - ni da ih pogledam. Ma, ni da trepnem. Totalno hladna i Zen. Kako sam bila ponosna na sebe! No dobro, frajeri nisu bili ni za što, ali i takvi se računaju.
 
Epilog:
Nedjelja kasno navečer. Ležim u krevetu, sanjiva i spremna utonuti u san. Prene me SMS: JESI LI USAMLJENA? TREBA LI TI NETKO ZA UGRIJATI KREVET?
Lik koji je nedavno prošao 'prijemni ispit', ali se nije maknuo dalje od toga.
Klasika. Sad - kad sam se ja odrekla seksa - on sjetio nešto poduzimati i napraviti korak broj dva...
Nego, postoji li u budizmu institucija iskušenja i koje su sankcije u slučaju da mu se podlegne?           
 
 
 
 
  

Uredi zapis

11.10.2004. u 17:43   |   Komentari: 3   |   Dodaj komentar

Teretana

Zanima vas kako je prošao moj odlazak u teretanu? Evo, ovako:
 
16:00, zovem D., mog sparing partnera:
 
Ja: Hoćemo u gym večeras?
On: Može.
Ja: U 18:00?
On: Može.
 
16:45, stiže raspored isključenja struje. U našem kraju nema struje od 20:00 do 22:00. Ali ima u gymu. Opet zovem:
 
Ja: A da odemo u gym od 20:00, kad nema struje?
On: Hmmm... 'ajd vidjet ćemo.
Ja: OK
 
17:55, trebala sam već davno izići iz ureda, ali moram sačekati da netko drugi zvrši nešto, što bih ja trebala finalizirati i onda mogu ić'. Zovem D.
 
Ja: Čuj, sad je definitivno jasno da ne mogu u 18:00. Nismo gotovi s poslom. Hoćemo ipak u 20:00?
On: OK, nazovi me kad završiš.
 
19:55, upravo završila s poslom. E, nakon ovakvog dana nisam više ni za što. Kolega zove na piće. Zovem D.
 
Ja: Evo, gotovi smo.
On: Mhm?
Ja: ' Ajd idemo na pivo, da proslavimo što smo počeli vježbati nakon dugo vremena.  
 
Pa smo otišli na pivkana.
I uopće se više ne  čudim kad D. kaže da su sve žene lude i munjene.

Uredi zapis

07.10.2004. u 18:41   |   Komentari: 1   |   Dodaj komentar

Feng Shui

Jučer sam odlučila promijeniti neke stvari u svom životu. Ne sve, samo neke. Recimo, poraditi malo na svom ljubavnom životu. Nepostojećem, za sada. Da se razumijemo: ja volim solirati. Super mi je tako. Ali i u soliranju treba biti povremenog opa-cupa po krevetu. A kod mene toga nema od kako sam nabila nogom u guzicu onog Talijana sa osmjehom B. Spears. Cijelih mjesec dana! Ako se slučajno pitate zašto sam ga nabila nogom u guzicu, reći ću sasvim otvoreno: bio je nikakav u krevetu. I još ponešto, ali o tome nekom drugom prigodom...
Dakle, kako u tih mjesec dana prokušane i uobičajene metode potrage za seksualnim partnerom nisu dale rezultata, odlučih cijelom problemu pristupiti s jedne druge razine. Duhovne, uvjetno rečeno.
Ne, nisam otrčala do crkve i zamolila dragog Boga da mi pošalje jednog. Bilo bi to neprimjereno. (Lažem! Jednom sam pokušala, ali nije upalilo.)
Odlučila sam promijeniti tijek Chi energije oko sebe ili što god taj Feng Shui već radi. Ne vjerujete u Feng Shui? Pa naravno da ne vjerujete, niste vi očajni u ovoj priči, nego ja...
However, sjetila sam se da taj Feng Shiu preporuča da se spavaća soba obogati nečim crvene boje kako bi se potakao ljubavni život. Ili parom mandarinskih patki. Ili su to ipak bile guske? Što god – ni guske ni patke ovdje nisu dolazile u obzir. Ta što bih s njima u spavaćoj sobi? I kako ih zadržati u sjevero-istočnom uglu sobe? U kavezu? A gdje ću nabaviti kavez, molim lijepo? Stoga se odlučih za to nešto crveno... Sjetih se da sam par dana ranije u jednom dućanu tu u blizini vidjela crvenu krevetninu. To je to!
Puna samouvjerenja i elana izađoh iz ureda. Vani me dočeka mrak i brujanje agregata. Fuck, nema struje! No dobro, nije kraj svijeta, ovdje UGLAVNOM nema struje. Zaputim se do dućana. Dobro je - njihov agregat radi, unutra gori svjetlo. Na brzinu obavim kupovinu i krenem kući. Pomalo se spotičem hodajući niz svoju uličicu, mrak je k'o u guzici. Ali ne dam da me to oneraspoloži, ne sad kad sam nadomak rješenju mojeg teškog problema, tzv. kronične nejebice...
Stižem konačno do kuće. Otključavam lokot, pa bravu na kapiji. Uđem, pa sve to ponovo zaključam. Pred vratima sam. Jebi ga, sad mi se i piški. Jako. A gdje mi je džepna svjetiljka? Ne mogu je pronaći u torbi. Piški mi se! OK, jebeš svjetiljku! Navaljujem na vrata u totalnom mraku. Usrana protuprovalna vrata! Jedna brava, pa druga, pa treća.
Jebote, što mi se piški!!!!!
Ulazim, oglašava se upozorenje alarmnog sustava. Spotaknem se preko cipela koje sam jučer ostavila na sred hodnika. Ispadne mi vrećica sa krevetninom. Jurim prema alarmu, ali... naravno, aktivirao se. No dobro, sad bar displej svijetli, pa vidim gdje je. PIŠKI MI SE!!!!! Ukucam šifru, sranje od alarma ušuti. Trk u kupaonicu....
Huh, sad mi je lakše!
Prepipavam pod hodnika, tražim jebenu posteljinu. A, evo je! Penjem se na kat, ravno u spavaću sobu. Totalni mrak. Palim svijeće. Dvadesetak komada. Ipak se spremam na ozbiljan poduhvat, moram vidjeti što radim! Palim i jednu crvenu svijeću, za svaki slučaj. Od viška glava ne boli. Eto, taman kad sam popalila sve svijeće, vidim da indikator na glazbenoj liniji svijetli. Došla struja. Palim svijetlo, gasim svijeće – sve osim one crvene. Sad je soba puna dima. Kašljem, suze mi oči. Otvaram prozor, palim cigaretu. Navaljujem na krevetninu, pokušavam otvoriti plastični omot. Slomijem nokat. Jebem mater i onome tko ju je proivzeo, i onome tko ju je zapakirao. Lomim još jedan nokat. E sad mi je skoro pun kurac i krevetnine i Feng Shuia. Međutim, nastavljam... ipak je u  pitanju moj seksualni život.
Naposlijetku sam uspjela osloboditi krevetninu njezinih plastičnih okova i presvući krevet. Gledam. Izgleda.... crveno. Jako crveno.
Cijela priča me je totalno izmorila. Spremna sam za odlazak u krevet. Odlazim pod tuš, vraćam se u spavaću sobu. Ledeno je. Naravno da je ledeno, glupačo! Ostavila si prozor otvoren! Uvlačim se pod žarko crvene pokrivače. Ma baš je, ono ... crveno, jebo te!
 
Epilog
 
Cijelu noć sam sanjala miševe i frajere s brkovima i fudbalerkama. Ne znam ima li to veze sa krevetninom, ali znam me je prestravilo. Jebeš Feng Shui. Uglavnom, večeras se idem ispucati u teretanu. To dođe gotovo isto kao i seks - umoriš se, uznojiš i bude ti jaaako lijepo na kraju.
 
Nego, zna li netko što znači kad sanjaš miševe?         
 
      
 

Uredi zapis

05.10.2004. u 18:41   |   Komentari: 4   |   Dodaj komentar