Zapisi jednog zavodnika

Dva anđela putnika zaustavila su se da prenoće u kući jedne vrlo moćne obitelji. Obitelj je bila netaktična i nije im odobrila da se smjeste u gostinjskoj sobi njihove vile. Umjesto toga dali su im mali prostor u hladnom podrumu kuće. Dok su raspremali ležajeve na podu, stariji anđeo ugledao je jednu pukotinu na zidu, i popravio ju je. Kada ga je mlađi anđeo upitao zašto je to napravio, stariji mu je odgovorio, “Stvari nisu uvijek onakve kakvima se čine”. 
Slijedeću noć, anđeli su došli da prenoće u kuću jednog vrlo siromašnog para, ali muškarac i njegova žena bili su vrlo gostoljubivi. Nakon što su sa njima podijelili ono malo hrane što su imali, bračni par je dozvolio anđelima da spavaju u njihovom krevetu gdje će se moći dobro odmoriti. Kada su se slijedeći dan probudili, anđeli su pronašli gospodina i njegovu suprugu u suzama. Jedina krava koju su posjedovali, čije je mlijeko bilo njihov jedini izvor prihoda, ležala je mrtva na polju. Mlađi anđeo bio je bijesan i upita starijeg anđela, “Kako si mogao dozvoliti da se to desi? Prvi čovjek imao je sve, i ti si mu pomogao; druga obitelj imala je malo toga, ali je bila spremna sve podijeliti, a ti si dozvolio da im ugine krava”.
 
 “Stvari nisu uvijek onakve kakvima se čine”  odgovori stariji anđeo. “Kada smo bili u podrumu one vile, primjetio sam da je u onoj pukotini na zidu sakriveno zlato. Obzirom da je vlasnik bio opsjednut novcem, zatvorio sam pukotinu tako da im onemogućim da pronađu to zlato.”
 
“Noćas, dok smo spavali u krevetu siromašne obitelji, anđeo smrti došao je po ženu ovog seljaka, a ja sam mu dao kravu. Dakle, stvari nisu uvijek onakve kakvima se čine”.
 
Ponekad se desi upravo to, kada stvari ne idu onako kako bismo željeli…
 
Neke osobe ulaze u naše živote i brzo odlaze iz njih…
 
                                       oooO
                                       (    )    
Neke osobe                     \   (       
nam postaju prijatelji        \_ )      
ostaju sa nama dugo
ostavljajući prekrasne tragove
u našim srcima...    
 
 
oooO
(    )     i nećemo biti isti kao prije
 \   (      jer smo imali dobroga prijatelja!!
  \_ )    
 
 
Jučer je povijest.
Sutra, jedna zagonetka.
Danas, jedan poklon.
I zbog toga se zove sadašnjost!
 
Vjerujem da je život poseban...živi ga i upijaj svaki trenutak...
 
                   (\        /)
                  (  \ __ /   )
                   (  \( )/   )
                   (   /  \   )       Uzmi ovog malog anđela
                    ( / \/ \ )        i drži ga blizu sebe
                     /      \          on je tvoj anđeo čuvar
                    (        )         poslan da se brine o tebi
                     ____
 
OVO JE JEDAN POSEBAN ANĐEO ČUVAR
Pošalji ovu poruku na 5 osoba u roku od sat vremena
od trenutka kada si ju primio
nakon čega zamisli jednu želju.
Ako si poslao ovu poruku drugima
želja će ti se ispuniti
i anđeo čuvar
pobrinut će se za tebe zauvijek…
 
Nemoj izbrisati ovu poruku jer ona stiže od jednog zaista posebnog anđela…
 
      U ovom trenutku -
 
-Netko je ponosan na tebe.
-Netko misli na tebe.
-Nekome nedostaješ.
-Netko je zahvalan na podršci koju si mu dao.
-Netko želi da budeš sretan.
-Netko ti želi nešto darovati.
-Netko misli da ti JESI dar.
-Netko te želi zagrliti.
-Nekome si u mislima i osmjehuje se.
-Netko želi plakati na tvom ramenu.
-Netko želi sa tobom izaći i zabaviti se.
-Netko ima potrebu za tvojim oprostom.
-Netko je zahvalan što si mu oprostio.
-Netko želi podjeliti vlastite snove sa tobom.
-Netko te cijeni zbog toga kakav si.
-Netko želi da znaš da je uvijek tu uz tebe.
-Netko je sretan jer si mu prijatelj.
-Netko ti želi biti prijatelj.
-Netko se uzda u tebe.

Vidim, da ne vidiš i znam da ne znaš i da ti je snaga tek slabost moja. Koliko slabim, toliko jačaš. Ti. Možda je pravda, da tako bude, da stvari stoje upravo tako. Isto nam treba, al' tebi nude, dok meni nikada, osim onako, jer, život ipak iz tebe niče i lice ti je zauvijek sneno.

A više puta se voli.

Ako mi odemo preko neba
što ćeš s ovim pjesmama
koje sam ti pisao
kad sam od tebe daleko disao
što ćeš s usnama
punim mojih poljubaca
i tko će tamo na Trešnjevci
biti od nas tužniji
Ako mi odemo
jedna tajna će u tuzi nestati
i pogledi će prestati
vlakove ćemo pratiti
a sami se nikada nećemo vratiti
jer ako odemo preko neba
nitko neće znati što nama treba.

Ja želim samo tijelo bez osjećaja toplih jer osjećaji su suze mojih noći mokrih ne želim biti ovisnik i pjesnik krotki - želim te samo ispiti kao par dobrih votki.

Previse je vina u nasim venama
previse ljubavi i strasti u nama
izgaramo i na kraju ostat ce tama.
Jer ljubav je nasa kao bljesak meteora
obasjava horizonte sve do sinjeg mora
a zatim sutnja hladna i mracna zora
izgorjesmo u strasti osta nocna mora.
Zato ljubav cekaj i ne daj da gori
ohladi je razumom pusti da je boli
jer bolje da se izlijeci vremenom i bolom
kroz trnje do zvijezda sa istinom golom
sve sto je lijepo kratko traje
pusti ljubav nek se sama daje.
Uzvisena ljubav propada u tijelu
pusti nek te nosi uzvisenu cijelu
ne trci za njom kao za svojom sjenom
nek te obavije kao zale morskom pjenom.

Mekoca tvoje koze mojim prstima klizi i svakim dodirom u meni drhtanje budi. Opijena mirisnom strascu njihovih uzdaha, mjesecina na ramenu prebire dragulje, pa ih preko tvojih grudi u ogrlicu slaze.

Neću više griješiti piti pričati nespretne priče pomišljati na dobre žene pisati dugačke komentare nasilu gledati TV slušati psihodeličnu glazbu vjerovati da si mi blizu kad pričaš sa mnom trošiti novac na cigarete ne raditi ništa praviti se važan se kako puno toga znam izdati prijatelja urlati da je teško u neodlučnosti sjedalice gubiti telefonske brojeve projicirati izvedbe samoubojstva mrziti napuštene mačke zaljubiti se u krivo shvaćene znakove prihvaćanja zanesen nehotično vrijeđati ljude te izdati prijatelja.

U spektaklu alkohola pegla mu je pala sa stola-bio je nesmotren-na bosu nogu vrisnuo je: ne mogu ovako više! Ne mogu! Tko me shvati ozbiljno ta-j je stvarno  lud-a.

Poštovani publikume,dame i gospodo, prijatelji dragi! Ne shvaćajte me suviše ozbiljno, molim.Ja tek sam kralj drame u teatru apsurda, tragikomična dvorska luda! Klaun sam, seoski lakrdijaš, nevaljalac sam, Galiot! I ništa što vam kažem nema težinu, može biti istina koliko i laž. Ta ne shvaćate me valjda ozbiljno? Ma ja sam samo infantilni paž. Tu sam tek da vas zabavim u ovoj areni. Gladijator sam ja, a moji snovi – divlje zvijeri. U tom mučnom boju što ga sama sa sobom bijem poraženi su moji snovi. I što mi preostaje no da se (i vas) nasmijem?

Postavio sam stvari ovako: 1. Ne postoji apsolutna sreća. 2. Ne postoji apsolutna nesreća (logikom stvari). 3. Ne postoji smisao. 4. Logika stvari postoji.

Razmrsio sam sobu gdje spavam, gdje snivam
Razmrsio sam polje i grad gdje život provodim,
Gdje svjetlo se skuplja u mojim odsutnim očima,
Gdje sunce izlazi, gdje snivajuć bdim.
Svijet male sreće, bez površine i bez dna,
S odmah zaboravljenim čarima,
Rođenje i smrt zamršava njihove dodire
U neba i zemlje pomiješanim naborima.
Ništa ne odijelih, već udvostručih srce svoje.
Da bi se voljelo, sve stvorih:nestvarno i što je java;
Dadoh joj njen razum, njen oblik, njenu toplinu
I besmrtnu ulogu-njoj koja me obasjava.

Stekla je pogrešan dojam. Žene su stvarno sa Venere.

Postojala je šansa da se sretnemo - ja - pun nade i ruke u džepovima, ti - smjela i hrabra. A srest ćemo se - ja - gorak, ti - u suzama - možda je i to početak, a ionako kažu da je svaki težak.

Katkad dok me gledaš tvoja me ljepota zahvaća kao očaj, očaj koji nikakva utjeha ne može ugasiti, ni jedna rječ, ni jedan poljubac, pa bio velik kao moje biće i istog vijeka kao ja.