Zapisi jednog zavodnika

Okrenula si mi leđa, rekla mi da odlazim, da me više ne voliš. Odbacila si me poput trulog fetusa silovane ljubavi. A znam da lažeš! Čujem kako dišeš, osjećam kako ti srce još uvijek kuca prepuno ljubavi za mene. Skrivaš suze.Trudiš se da ne misliš na mene. Bojiš se jer moje prisustvo, pogled u moje oči kažu kako si pogriješila, kako tvoj život bez mene i nema previše smisla koliko god da se uvjeravaš u to.

Svatko ponekad doživi nešto što nitko ne može racionalno objasniti, i uvijek se iznova postavi pitanje da li je pojavni i vidljivi svijet jedini postojeći svijet.

Noc je nagodba za moje snove
i u njoj me vrelina tvojih poljubaca stiti,
a ljubav tvoja, u meni izaziva silno rusenje sumnji.
Potrebni su mi tvoji mramorni trenuci
i tvoja svjetlost da po meni bdije,
potreban mi je tvoj glas,
kao potvrda vjecne smjelosti,
pa, iako sada sutis,
ja te moram pitati,
jesam li te vec negdje volio, ljubavi moja
ili samo neobicno drhtim?
I jesam li nekada davno
razgrtao mjesecinu po tebi,
kad na tvojim usnama
prepoznajem isti onaj osmjeh,
u kojem nikada nisam sam.
Zbrajam godine i pokrete
i neznam, osjecas li moju stvarnost,
divlju i raspjevanu,bez straha,
u ovom nasem krevetu prepunom ceznje,
crvene i slatke,mirisno oznojene,
slutis li misao, medju nasim tijelima,
veliku i spokojnu,hranjivu misao,
slutis li,ljubavi moja
nasu tjelesnu besmrtnost?
To sto ljubimo, to smo mi,
zgrceni u bojama i njezno rasporedjeni,
poslagani po zagrljajima i dodirima uokvireni,
u dubokom miru, u milovanja pretvoreni.
Dok te cijelu posjecujem,pitam se.
jesam li te vec nekada
bez prestanka imao, mila moja
kad se ovoliko u tebi uspinjem
ili sam samo sunce otkinuo,
pa tvojim stablom iz korijena trcim?
Jesi li se sjetila draga,
zasto me snagom pozude uzdizes ramenima
i tako iz mene, sve udaljenosti brises?

Izazovi me svojom vrtoglavom duhovnošću i ne idi dok ne ostaneš gola pred mojim licem mirnim i zaraženim bludom i sigurnošću, nesanicom i tvojim likom.

Jeste li ikad učinili nešto za što ste znali da će biti loše po vas, ali jednostavno si niste mogli pomoći? Jeste li ikad donijeli neku potpuno iracionalnu odluku, i poslije se pitali "Što mi je bilo"? Živite li na način koji se svima oko vas, pa i vama, čini pogrešan, ali ne znate niti zbog čega niti kako da iz toga izađete? Imate li problema u ostvarivanju kvalitetnih veza, jer uvijek izabirete pogrešne osobe? Razlozi za ovakva ponašanja su brojni i vjerojatno toliko raznoliki koliki je broj slučajeva, ali ipak, postoje određene zakonitosti koje je moguće zapaziti. Jedan od vjerojatnih uzroka za ovakva, i sva druga iracionalna ponašanja kojima smo svakodnevno svjedoci, pa i akteri, leži u nečemu što se zove "životni scenariji".

Ljubav ne pozna prepreke. Kod onog kog voli nije joj bitan ni stas, ni status, ni godine, ni zdravlje. Ljubav je ljubav, jer voli bez strategije, bez straha, bez razloga. Oni koji se vole kadri su hodati po valovima dok gledaju jedno u drugo. Problem je kad jedno od njih, ili oboje, počnu gledati u valove. Tad iz straha u što su se upustili, strah ih je ljubavi. Strah ih je, ne jer su posumnjali u moć ljubavi - dapače svjesni njene moći od nje bježe, da njome poneseni opet ne bi prohodali valovima. Paradoksalno, ali istinito: čovjeka je strah kad vidi da je moguće ono što mu zvuči nemoguće. I radije će se odlučiti za besadržajan život nego za sadržajan, samo da ne bi bio svjedokom nemogućeg. Čovjek je takav - o ljubavi voli do u beskraj sanjariti, za njom plakati, pridavati joj najuzvišenije oznake, pjevati: vjeruj u ljubav… Presretni smo kad ona dođe, dajemo se od nje nositi dok nas ona, htjeli mi to ili ne, ionako nosi. Ali kad od nas zatraži da joj vjerujemo, kako bi nas i dalje mogla nositi – onda se ziheraški povlačimo. I hvatamo u vlastitu zamku: ne možeš zanijekati da ti je ona sve, a nemaš snage na nju pristati dajući joj sve. Uzalud pokušavaš govoriti sebi i onom kog voliš da ga više ne voliš, uzalud se urazumljuješ, sve je uzalud… Ljubav te prokazuje, i nalazi gdje god se sakrio. Tad se suočavaš s najdubljim paradoksom svemira: samo smrt tvoja ili njegova smirit će ljubav. Ili, ako si bezdušniji – naprosto zaboravi sve. Ne misli na to. Posluži se davno poznatim lijekom: daleko od očiju, daleko od srca.

Čekam u polumraku, osjećam ponor moje razorene duše, srca zaleđena u pola otkucaja – osjećam ponor jednog drugog nevinog srca, jedne drage nevine duše.

Više ne pišem ja. Vodi me olovka papirom, polagano, dok dijelim riječi, netko negdje misli na mene. Slab je izbor za sve ono što sam ti htio reći, pa sam brojao preostale dane na prste jedne ruke i namještao osmijeh za fotografiju. Postoji šansa da sam prolupao?. Ignoriram riječi, malo ću prileći budan, a mogao bih tako ostati zarobljen između sada i dana. Napustit ću svjetlo na neko vrijeme, a vrijeme mjerim u linijama koje napuštaju moj život, dok mi se ne javiš.

Rekla je - Sve je u redu,
Rekla je - Zagrli me jače,
Rekla je - Nije mi ništa,
I tek je onda počela da plače
Rekla je - Nemoj da brineš,
Rekla je da nije važno,
Rekla je - Brzo će proći
Samo me zagrli snažno

Kroz gustu paučinu gledam te kako odlaziš
Iz teških razgovora vraćam si dio vremena
Koji si mi uzela
Pogledaj cvjetove opustošene šume
Ponesi zvukove nove melodije
Kroz gustu paučinu gledam te kako odlaziš
Žalosni pogledi u nama su sve izbrisali
O čemu smo maštali
Pogledaj cvjetove opustošene šume
Ponesi zvukove nove melodije
Pazi kamo ideš, čuvaj se
U daljini možeš čuti sve
Otpuhni oblak slatkog sna
Neka putevi pogađaju gdje sam ja
Pogledaj cvjetove opustošene šume
Ponesi zvukove nove melodije

Život cvijeta je satkan od žudnje i zadovoljstva. Jedne suze i jednog osmijeha. Valovi mora postaju para, izdižu se, spajaju i tvore oblak. Život oblaka čine razdvajanje i spajanje. Jedna suza i jedan osmijeh.

Ponekad, besramno nošen kroz mnoštvo opijenih stranaca poželim da su samo kapi kiše, one izvana,van zamagljenih stakala....da su mokri udarci razuma, nježni poput davnih dodira...ponekad, zaista, želim nestati u bujici suza, bez pitanja i odgovora...no, nestajem u milosti osmijeha...i onda noć zamakne iza jutarnjih zavjesa i postane mir iza umornih kapaka.Od kad sam namirisao tebe, želim ostati.

Svila roda gnijezdo na banderi
Zove draga Dođi dragi pa me odaderi
Alaj-čauš otiš'o da spava
Dragi doš'o da se pripetava.

Nova zena polako osvaja moje srce i sretan sam radi toga, a jos sam sigurniji u to iz razloga sto sam ex poslao cvijece za valentinovo nakon cega mi je stigao njezin sms "sa cime sam ovo zasluzila". Ja sam je tada nazvao i kad se javila, plakala je - meni nije bilo ni malo zao samo sam je pozdravio pitao sto ima novoga malo se pohvalio da cu imati novu dragu i da sam sretan pozdravio je rekao cujemo se. Mislim da je njoj jos stalo do mene iako ima novog frajera, a i to je potvrdila tokom razgovora, znam da zvucim ko svinja, ali mi je malo drago radi toga pogotovo iz razloga sto sam je prestao voljeti :-))

Molio bih savjet o vrlo važnoj stvari! Već duže vrijeme sam sumnjao da me moja djevojka vara. Na to me upućuje mnoštvo znakova: kada je zovem na njen mobilni ona samo spusti slušalicu i neće se javiti, kada smo zajedno i nju netko zove, ako se ja javim, spusti slušalicu.Ona u zadnje vrijeme često izlazi "s prijateljicama", a kada pitam s kojima, ona mi kaže neke s posla koje ne poznajem pa ne mogu provjeriti. Ja stalno pokusavam vidjeti njen taxi kojim dođe kući, jer čujem auto niže na ulici, ali ona uvijek izađe stotinjak metara ranije iz auta i prepješači taj ostatak tako da nikada ne vidim auto. Možda nije taxi?Prije par dana sam uzeo njen mobilni telefon kako bih pogledao koliko je sati, a ona je histerizirala i vikala na mene da ostavim njen telefon i prestanem "njuškati po njenim stvarima". U svakom slučaju do sada ju nisam htio suočiti s mojim sumnjama. Možda, negdje duboko u meni, ja niti ne želim saznati pravu istinu? Ali, jučer uveče sam odlučio istjerati stvari na čistinu i izašao sam na ulicu i sakrio se iza mog auta odakle imam pregled nad čitavom ulicom, s namjerom da ju dočekam kada se u kasne sati vrati i vidim s kim dolazi. Dok sam se skrivao iza auta primjetio sam da mi je čitav zadnji desni blatobran zahrđao s unutarnje strane.Moje pitanje je: mislite li da trebam promjeniti čitav blatobran ili da ipak pokušam hrđu sastrugati i prijeći sa nekim silikonskim lakom?