Zapisi jednog zavodnika - Iskrica Weblog

Družba Isusova

Brojem je i važnošću katekizamskih priručnika i intenzivnom pedagoškom aktivnošću svojih članova, dala velik prinos promicanju religioznog prosvjećivanja svih slojeva kršćanskog puka. Ona je u tome samo slijedila upute svojega osnivača sv. Ignacija Loyolskog koji ne samo da je sam svojim primjerom do smrti bio uzor revnog katehete nego u Ustanovama Reda izričito piše kako "cilj te Družbe nije samo trsiti se uz Božju milost oko spasenja i usavršavanja vlastite duše, nego s pomoću iste milosti... svim silama nastojati oko spasenja i usavršavanja duša svojih bližnjih" U pravilima pak skolastika bit će još određeniji: "Neka se odgovarajući studij također posveti načinu u razlaganju kršćanskoga nauka, a taj neka bude prilagođen shvaćanju djece i neukih."Istražujući pak izvore takvih poticaja Ignacija Loyole i njegovih drugova, put nas neminovno vodi do Erazma Roterdamskog. Danas je dokazano da se Ignacije s Erazmom i njegovim Enchiridion militis christiani susreće već na sveučilištu u Alcali. Dubinskom pak analizom njegovih tekstova više nego očito pronalazimo ideje velikog humanista i začetnika pozitivne teološke metode nasuprot tada već dekadentnoj i fosiliziranoj skolastici. To će još više doći do izražaja kod oca katoličke katehetske literature sv. Petra Kanizija čija će Summa doctrinae christianae (Beč, 1555.) stoljećima imati najveći utjecaj na pisce katoličkih katekizama osobito u zemljama germanskoga kulturnog okruženja.

Isusovci autori prvih hrvatskih katekizama

Autor prvoga katekizma tiskanog na hrvatskom, na žalost izgubljenog, je španjolski isusovac, profesor na Collegio Romano, Diego Ladesma. Preveo ga je na dubrovački dijalekt i tiskao u Veneciji god. 1576. prvi dubrovački isusovac Bartol Sfondrati. Isti će katekizam biti tiskan dvije godine kasnije (1578.) kod venecijanskog tiskara Bartola Zannettija. Treće izdanje taj će katekizam doživjeti također u Veneciji 1583., ali taj put na tzv. kompromisnoj ćirilici, i to na račun braće Anđela i Ivana Zagurović iz Dubrovnika, koji su ga namijenili za mjesta u dubrovačkom zaleđu. Na sinodi dalmatinskih biskupa u Zadru 1579. izražena je želja da se za župnike koji razumiju samo hrvatski jezik izda prikladan katekizam i konfesional (priručnik za ispovijedanje) na hrvatskome. Biskupi su se, kako se čini, odlučili za katekizam Summa doctrinae christianae Petra Kanizija. U lipnju 1581. u Rim je stigao zadarski kanonik Simon Budinić izričito pozvan da priredi za tisak Kanizijevu Summmu i glasoviti konfesional jednog od najprisnijih suradnika sv. Ignacija, Juana Polanca - Breve directorium ad confessarii. Splitski svećenik Aleksandar Komulović u Rimu u službi kardinala Julija Antonija Santora, potaknut namjerama dalmatinskih biskupa, već u jesen 1579. predlaže za tisak rukopis svojega izvornog katekizma Nauch charstinschi za slovignischi narod. Rukopis je možda bio pisan splitskim narječjem, dovoljno potvrđenim bogatom literarnom baštinom splitske tradicije. No, budući da dalmatinski biskupi nisu bili zainteresirani za neki anoniman i nepotvrđen katekizam, Komulović je morao čekati drugu priliku, koja mu se ubrzo i ukazala. U proljeće 1582. papa Grgur XIII, odlučuje poslati kršćanima u Bosnu apostolskog vizitatora. Na tu opasnu misiju unutar granica Otomanskog imperija bi određen biskup Korčule Augustin Quintio. Za potrebe misije hitno se u Rimu tiska Budinićev prijevod Polancova konfesionala Ispravnik za jerej ispovidnici i 200 komada šalje vizitatoru da ih podijeli. Također se tiska i Komulovićev Nauch charstianschi. Pretpostavlja se da je za potrebe te misije Komulović prilagodio i jezik svog katekizma, jer katekizam je tiskan u štokavskom narječju s ikavskim govorom. Tako nastaje prvi izvorni hrvatski katekizam, nadahnut doduše, Kanizijevom Summom, ali gotovo u svim elementima samostalan. Komulović je, kako se čini, bio student na Collegio Romano, katekizam mu je pun isusovačkog utjecaja i izborom sadržaja i tumačenjem dogmi i morala. Sam će nakon povratka s misije u Rusiji 1599. ući u Družbu Isusovu pa i njegov katekizam možemo s pravom svrstati u isusovačke i po duhu i po piscu. Godine 1583. iz tiskare poluslužbenog tiskara Svete Stolice Dominika Base u Rimu, tiskan kompromisnom ćirilicom, izlazi Budinićev hrvatski prijevod Kanizijeve Summe s naslovom Summa nauka karstianskoga. Aleksandar Komulović također je i prevodilac u mediteranskom krugu najraširenijega katekizma Dottrina christiana breve isusovačkog kardinala Roberta Bellarmina (Rim, 1597), koji je 1603. u hrvatskom prijevodu tiskan u Rimu kod tiskara Bartola Zannettija s naslovom: Nauch charstianschi chratach. Taj će katekizam do 1783. doživjeti devet izdanja na hrvatskome jeziku i ide među najraširenije katekizme u Hrvatskoj. Franjevac Rafael Levaković priredio je glagoljsko (1628.) i ćirilično (1629.) izdanje malog Bellarmina. U Dubrovniku je taj katekizam za potrebe školske obuke tiskan 1783. Taj je katekizam označio epohu crkvene reforme osobito u Dalmaciji i u Hrvatskom primorju. Na Krku i u Dalmaciji svećenički su ga kandidati morali naučiti napamet. Jedan od brojnih prijevoda Bellarminova Nauka načinio je i poznati hrvatski leksikograf Jakov Mikalja i dao mu, kako saznajemo od cenzora, i nekoliko hrvatskih bogoljubnih napjeva. Nažalost, taj je Mikaljin prijevod izgubljen. Bosanski franjevac Matija Divković je autor dvaju katekizama: Veliki nauk karstianski, Venecija, 1611., i Mali nauk karstianski, Venecija. 1616. Pri pisanju prvog Divković se uglavnom rasporedom građe i tekstovima oslanja na Ledesnim katekizam. Drugi mu je katekizam to zanimljiviji što se radi o kombinaciji katekizama Diega Ledesme i Roberta Bellarmina. Mali nauk karstianski doživjet će 12 izdanja te znatno utjecati na vjerski odgoj kršćana u Bosni pa i u Dalmaciji. Bartol Kašić ponovno je preveo na hrvatski jezik i tiskao Bellarminov mali katekizam u Rimu 1617. i 1633. Zarcalo nauka karstianskoga od Ispoviesti i od pričestenja, Rim, 1631., Bartola Kašića također je jedna od kompilacija Bellarminova malog katekizma. U klasičnome smislu to nije katekizam zbog manjka nekih bitnih sadržaja, ali se i zbog metode pitanje - odgovor i najvećeg dijela sadržaja ubraja u djela katehetske literature. Svećenik Tomko Mrnavić obogatio je hrvatsku katehetsku literaturu velikim Bellarminovim katekizmom. Tiskao ga je u Rimu god. 1627. pod naslovom Istumačenje obilnije nauka krstijanskoga. Taj će Mrnavićev prijevod na ikavsko-štokavski govor njegova šibenskog zavičaja doživjeti još tri izdanja: Venecija, 1669., te Rim, 1709. i 1805. Bellarminov katekizam, namijenjen prije svega pastoralnom kleru, preveo je na hrvatski jezik i tiskao u Veneciji 1662. Petar Radovčić, splitski kanonik, pod naslovom Istumačenje simbola apostolskoga.

Prvi isusovački katekizmi u stoljeću prosvjetiteljstva

Dolaskom isusovaca u Bansku Hrvatku, usprkos teškim prilikama zbog stalnih turskih opasnosti i društvenih i političkih previranja, započinje razvoj bogate vjerske, odgojne, školske i kulturne djelatnosti. Kamo god isusovci dolaze, kao prvu od zadaća prihvaćaju se držanja vjeronaučne pouke, što ujedno obuhvaća i zahtjev za prikladnim vjeronaučnim priručnikom. Postoje arhivski podaci da se u Zagrebu god. 1629. u crkvi sv. Katarine služe katekizmom o. Nikole Krajačevića - Sartoriusa. Iako taj katekizam nije došao do nas, taj nam podatak govori o prvome tiskanom katekizmu u Banskoj Hrvatskoj, koja je u tom pogledu znatno zaostajala za Južnom Hrvatskom. Dok je taj Krajačićev mali katekizam propao, do nas je ipak stigao njegov Katekizmuš detični (Catechismus puerorum) u evangelistaru Sveti Evangeliomi, koji je priredio isti pisac, a svojim troškom tiskao u Grazu i popratio vrlo zanimljivim predgovorom-poslanicom god. 1651. zagrebački biskup Petar Petretić (1648.-1667.). Taj će katekizam biti poznatiji pod imenom Katekizmuš evangeliomski, kako ga u predgovoru naziva biskup Petretić. Katekizam je izvorno djelo, stilom i sadržajem bliz shvaćanju djece i neukih. Uzimajući pak u obzir to da je Krajačević kao pastoralni djelatnik u Kalcu kod Križevaca, gdje boravi od 1621. do 1623., intenzivno katehizirao na vrlo originalan način, pretočivši u stihove i pjesme kršćanske molitve i istine, i da je istu metodu primjenjivao u Zagrebu kao kateheta crkve sv. Marka, tvrdnja o izvornosti njegova katekizma dobiva na vjerodostojnosti. Tako bismo uz pisca prvoga hrvatskog izvornog katekizma iz Južne Hrvatske Aleksandra Komulovića i na početku katehetske literature Banske Hrvatske imali još jednog pisca originalnog katekizma. Katekizmuš evangeliomski tiskan je još jednom 1730. te je slovio kao službeni katekizam Zagrebačke biskupije cijelo stoljeće i tako imao velik utjecaj na oblikovanje vjerske svijesti dijela hrvatskog naroda. U popisu bibliografije isusovačkih autora redovito se spominje Juraj Habdelić kao pisac katekizma na kajkavskome narječju Kersztjanski Navuk z dogadjaji Szv. Piszma, tiskan navodno u Grazu 1674. Taj je katekizam, na žalost, izgubljen, ali ispunjava veliku prazninu u katehetskoj literaturi Banske Hrvatske 17. stoljeća. Godine 1634. u Trnavi je tiskana Kanizia Petra Abekavica i keršćanski nauk. U istome je gradu god. 1696. ćirilicom tiskana Kratka azbukvica i kratki kerstianski katoličanski nauk, a godinu potom je istovjetna knjižica tiskana i latinicom s naslovom Kratka abekavica i kratak kerstianski katoličanski nauk. Tu se zapravo radi o malom katekizmu Petra Kanizija kojemu je pridodana abeceda za učenje čitanja. Knjige je preveo i za tisak priredio isusovac o. Ivan Gabelić. Ti su katekizmi, kako se čini, bili namijenjeni, hrvatskim katolicima na od Turaka oslobođenim područjima Ugarske i Slavonije.

Procvat katekizama u stoljeću prosvjetiteljstva

18. st. nadasve obiluje katekizamskom literaturom namijenjenom hrvatskom puku svih dobi i intelektualnih mogućnosti. U mnoštvu hrvatske katehetske literature nalazi se mnogo prijevoda već potvrđenih katekizama Kanizija i Bellarmina, ali nailazimo i na vrlo vrijedna izvorna djela prilagođena domaćim prilikama. Tu prije svega mislimo na katekizamska djela glasovitog pučkog misionara Jurja Muliha. Njegov Posel apostolski u dva sveska izdan u Zagrebu 1742., najveći je naš katekizam baroknog vremena, a ima ukupno 1745 stranica. Mulihova su i dva srednja katekizma: Škola Kristuševa (Zagreb, 1744.) i Duhovna pisanica (Zagreb, 1754.). Uz to Mulihovo je još osam manjih katekizama. On je također autor Pisanice duhovne kerstianskoga nauka puna, napisana štokavskom ikavicom na molbu isusovaca u Požegi, a izdana je u Beču tri puta: dva izdanja 1734. i jedno 1754. Mulih se u svojem katehetskom spisateljskom radu nadahnjivao katekizmima Petra Kanizija, iako je u obradi građe neovisan. U povijesti hrvatske katehetske literature Juraj Mulih do danas je ostao nenadmašen plodnošću djela i utjecajem koji su njegovi katekizmi postigli u hrvatskome pučanstvu. U Požegi kao kateheta vrlo uspješno djeluje domaći sin o. Antun Kanižlić. On je pisac katekizma Obilato duhovno mliko (Zagreb, 1754.). To je teološki dubok katekizam, vrlo opširan, sastavljen dijaloški, ali težak za puk niske naobrazbe pa nije bio prihvaćen ni od naroda, a ni od klera. Zato Kanižlić sastavlja katekizam prilagođen puku: Mala i svakomu potribna bogoslovica (Zagreb, 1760). Taj će Kanižlićev katekizam sve dotadašnje hrvatske katekizme nadmašiti brojem izdanja i naklade i prihvaćenošću u puku. Ipak to nije u svemu Kanižlićevo izvorno djelo jer slijedi katekizam svojeg suvremenika austrijskog isusovca Ignacija Parhamera. Talijanski isusovac Gian Lorenzo Camelli, koji djeluje u Dubrovniku i Dalmaciji također je autor jednog hrvatskog katekizma, vjerojatno namijenjenog potrebama pučkih misija među hrvatskim pučanstvom. Katekizam ne nosi njegovo ime, ali je potpuno sigurno da ga je on priredio i tiskao za svojeg boravka u Veneciji pod naslovom: Kratak skup najpoglavitijeh stvari koje se uzdarze u nauku karstianskomu po jednome ocu Družbe Isusove, u Mlecih, po Franu Storti 1727. I glasoviti pučki misionar Bernard Zuzorić je za potrebe svojih misija priredio kratak katekizam Nauk krstianski potriban svakom krstjaninu koji je tiskan 1730. i 1752. Taj je Nauk otisnut zajedno s trećim izdanjem Zuzorićeve misijske knjižice Hvale duhovne (Venecija, 1752.)

Isusovački tragovi u školskoj katehezi

U doba prosvjetiteljstva, tj. 18. st. započinje osnivanje redovitog školstva. Time vjeronauk prelazi iz crkvene zajednice u školu. Za potrebe škola u Hrvatskoj tiskaju se Mali katekizam, Srednji katekizam i Veliki katekizam. Ti se katekizmi u svojoj osnovi oslanjaju na katekizme Petra Kanizija preuzimajući iz njih najveći dio katekizamskih definicija, razdiobe građe i strukture. Svi katekizmi isusovačkih autora u Hrvatskoj bili su čisti izraz brige za duhovno uzdizanje kršćanskoga puka i u skladu s ciljem koji je Družba Isusova primila od svojeg osnivača sv. Ignacija Loyole.

Moj WebLog