Zapisi jednog zavodnika

Da bih rekao što želim dostaje jedna riječ,
ali tu su i ostale da bi nastanile tišinu.
Da bih rekao što želim dostaje jedna ruža,
jedan plamen za moje vlažne prste.
Nedostaju mi ruke, nedostaje mi žito i zubi
da bih te primio i da bih te zaboravio.

Da, krivo je proljeće. Ono se igra sa mnom. Po šesti me put skinulo do gola, moju dušu otelo i presvuklo me. Obuklo me u svoje boje i uspomene. Poigrava se sa mnom da vidi koliko sam jak, koliko mogu izdržati - da vidi gdje su moje granice. I opet granice ne postoje, opet se proljeću u potpunosti predajem. Do kada ćemo ovako? Reci mi.. Koliko još? Molim te, nemoj me više podsjećati na prosanjane dane, ne truj me novom nadom.. Pusti me.. I proći će.. Samo idi, idi daleko od mene.. Pusti me da se ponovno zavučem u svoju crninu. Ne tjeraj me na šarene boje, ne tjeraj me da se smiješim ovih dana - previše boli..

Ljubim dobre, ljubim lake neke prave, a neke ne i sve su vile, ma sve su kraljice i sve su nevažne naspram nje.

Ne mogu više izdržati! Od strasti gorim! Stvoren sam kako bi strastveno ljubio i bezuvjetno volio, u mene je strast usađena vječna i besmrtna, moje biće je strast. Stoga, ''što je srcu mom svijet bez ljubavi''? (Goethe) Jedino što trebam u životu je da strastveno volim mišlju, osjećajem, dodirom i da mi ta ljubav bude uzvraćena... zar previše tražim? Svakim danom samoće mi je sve gore i moja vlastita strast me počinje proždirati, gutati. Zato tražim utjehu u strastvenom životu, ali nije strastven život ni približno isto što i strastvena ljubav. Kako da onda živim, kad jedini razlog, zbog kojeg sam stvoren, ostaje neostvaren!? Srce mi plače, duša me boli od osjećaja koje nemam kome iskazati, koji se samo nakupljaju u meni... osjećaja kojih je previše da ne bi patio. To sve zbog moje strasti, zbog moje enormne gladi za ljubavlju. Ta glad me ubija i izjeda me iznutra. Ponekad se tješim da to mora biti tako, iako i sam znam da to nije istina, jer JA sam ta neutaživa glad, JA sam strast, JA sam ljubav! Zato je ta strast nesavladiva, jer kad bih ubio tu strast, ubio bi samoga sebe. I nemam mira, niti ću ga imati, sve dok ne nađem takvu strast u drugoj osobi, sve dok ne pronađem ljubav... ljubav kao ja.

Noćas sam se zaljubio u dim.
Zavodio me svojim oblicima
koji su me hipnotizirali.
Svojom nježnošću
koja me zavela.
Igrao se kao dijete
Prevrtao se, penjao, spuštao, kovitlao.
Tako je elegantan i profinjen - nikad isti.
Tu tamniji, tamo svijetliji
tamo deblji, tu tanji.
Može biti što god poželi
i uvijek ono što ja nikad neću biti
potpuno slobodan
Moćan je. Osjećam to.

Ljubav je samo ne riječ. Ljubav je tvoj dodir tvoj pogled i tvoje biće koje iz mene izvlači najljepše stihove, uzdahe i osjećaje. Ljubav si ti.

Živim kao sto i sanjam, nevidljiv sahranjen u golemome grobu punom neizrecivih tajni, sam ...iza mene ni šapat ni sjena ne osta, tišina samo vječna, vječnost more moćna. Na grudima mi nepodnošljiva težina krivnje, prisutnost istine u utrobi zemlje povlači za sobom jalovu snagu moje duše, spoznaju kako se svi moji snovi ruše.

Mi smo se sreli na zvijezdi što se zove Zemlja. Naš put kroz vrijeme u ovaj čas (čas svijetli kao cilj) stoji za nama dalek, gotovo beskrajan, da smo već zaboravili naš početak odakle smo pošli.Sada stoji ruka u ruci, pogled u pogledu. Kroz naše ruke, i kroz naše poglede zagrlile su se naše duše. O kad se opet rastanemo i pođemo na naše tamne putove kroz beskraj, na kojoj ćemo se opet sresti zvijezdi? I hoće li pri novom susretu opet naše duše zadrhtati u tamnom sjećanju da smo bili nekada ljudi koji su se ljubili na nekoj zvijezdi što se zove Zemlja?

Poljubi me vlažno i toplo. Slomi me željno i jako. Miluj me dahom očima, gutaj ovako vrućeg, traži me rukom, uroni sva i sad daj, daj me, molim te, .......................

Na zvoniku odzvanja poziv na večernju misu dok ulicom odjekuju moji žurni koraci. Kako se približavam mjestu našeg susreta nervoza je sve opipljivija i zrak kao da je otežao unatoč svojoj svježini i hladnoći. Ugledam te! Stojiš pored caffea gdje smo se dogovorili. Predivno stvorenje mojih snatrenja, vila koju sam tražio u nebrojenim snovima. Prilazim, osmjehujem se, uživam u tom trenutku tik pred sam dodir. Napokon na kraju puta! Napokon ću osjetiti tvoju toplinu, tvoj miris, dodir baršunaste nježnosti tvoje kože i čuti taj smijeh koji mi je noćima odzvanjao kroz snove. Dodirujem ti rame, okrećeš se i pogledi nam se susreću. Stojimo oči u oči, zamrznuti čarolijom trenutka, stvorenje iz mojih snova i ja, tebi potpuni stranac. Stojimo tako šutke, bez riječi, dok između nas struji onaj fluid prepoznavanja, otkrivanja do tada nepoznatog očima. Lagano te primim pod ruku i povedem poznatim ulicama koje mi u čudu počinju pokazivati svoje drugo lice. Primjećujem do tada neviđene bordure na balkonima, nakrivljene kocke na nogostupu, igru svjetala u domovima ljudi. Tako izoštrenih čula toplo osjećam tvoj dah koji se ledi na ovoj prosinačkoj hladnoći, osjećam slatkasti miris tvog parfema pomiješan sa mirisom kože, ćutim divlje kolanje krvi tvojim venama. Pogledavaš me ispod oka, da ne primjetim, u glavi povezuješ naše razmjenjene riječi s licem muškarca pored tebe. Te riječi i to lice stapaju se u tebi u jedan predivni kaleidoskop želja, strasti, nedoživljenih snova. Kroz glavu ti prolaze sva ona jutra koja si dočekala uz njegove poruke, ponovo osjećaš svaki onaj drhtaj strasti koji je prošao tvojim tijelom u tim nebrojenim noćima koje ste proveli u razgovoru. U slatkom upoznavanju. Osjećaš da on u sebi nosi buru koja rašćišćava, nakon koje sunce sjaji puno jače i nakon koje je pogled izoštren u daljini. Buru nakon koje se sanjaju daleki, još nepoznati putevi. U tišini, uz lupkanje naših koraka, pogledi nam se ponovo susreću i u njima oboje prepoznajemo onu ludu želju za stapanjem naših tijela. Otključavam ulazna vrata dvorišta zgrade u kojoj stanujem, ulazimo i sakriveni od pogleda ostajemo sami. Ponovo pogled, u tišini, šutnji koja je dovoljna sama sebi, primičem ruku tvojem licu. Nježno te prstima milujem po obrazu. Uživam u tom nježnom dodiru dok ti sklapaš oči prepuštajući se onome što neminovno dolazi. Svoje usne primičem tvojima, lagano, iako u meni divlja strast koja žudi za stapanjem. Usne nam se dotiču i osjećam drhtaj koji ti prolazi tijelom. Tako si nježna i topla, slatkastog okusa usana. Dodirujem te sasvim lagano usnama, osjećam tvoje usne, tvoj vreli dah koji mi se ledi na licu. Vrhom jezika lagano ti prolazim po samom rubu usana, pa ih razmičem, ulazim među njih i tamo susrećem tvoj jezik. Dodirnemo se, kroz tijela nam prostruji ugoda i počinjemo igru upoznavanja. Igru koju već tisućama godina igraju parovi poput nas. Tako spojeni u nježnim poljupcima penjemo se stubištem prema našem gnijezdu sakrivenom od pogleda neznanaca. Ulazimo u stan, ljubeći jedno drugo, strasno uživajući u otkrivanju. Nogom zatvaram vrata, otkopčavam ti jaknu i puštam ju da padne na pod. Ljubim tvoj vrat koji se otkrio predamnom. Nježno ga draškam jezikom, vlažim, grijem. Svoju jaknu skidam jednim pokretom i ostavljam je na podu iza nas. Otkopčavamo se u brzini, u hitnji zbog strašne želje, ljubeći jedno drugo i paleći jezicima kožu jedno drugome. U stanu je toplo, ruke kojima se dotičemo postaju sve toplije a njihovi dodiri sve više donose ugodu. Ostajemo nagi, ti i ja, na hodniku. Lagano se odmičem, pogledom milujem tvoje predivno tijelo i uživam u svakom njegovom detalju koji se otkrio pred mojim očima. Toliko sam te čekao! Toliko žudio za ovim trenutkom! Privijam te u zagrljaj, tako golu i toplu priljubljujem uz svoje tijelo. Ljubim te svom silinom neprospavanih noći. Tijela nam se uvijaju u kolopletu strasti i želja. Ljubim te oči, taj nježni vrat, ramena. Spuštam se poljupcima na grudi, čvrste a opet meke i podatne, dahom ti grijem bradavice dok ti naslonjena na zid uzdišeš puna uzbuđenja i iščekivanja. Vrhom jezika kružim po njima, ispitujem, upoznajem. One predivno reagiraju i postaju sve tvrđe dok ti nježno stenješ i osjećaš sve više drhtaja u dnu trbuha. Osjećaš želju koja se penje i počinje te preplavljivati kao vrelina sunca na osamljenoj plaži. Sva si u jednoj strasti i postaješ strast sama! Osjećaš vrelinu koja te pali među nogama, koju moraš zadovoljiti ili ćeš eksplodirati! Spuštam se niže, moj jezik istražuje ti pupak, istražuje tvoju prekinutu vezu sa prošlošću, istražuje i pronalazi u tebi nakupljene generacije žena tvoje familije, njihove neispunjene želje. One su samo to očekivale, za time žudjele i često nikada ne pronalazile zadovoljštinu svojih najtajnijih snova. Sve se to sakuplja u tvojoj glavi dok se spuštam još niže. Lagano širiš noge prepuštajući mi svoju predivnu vrelinu, otvarajući mi srce svoje duše i žudeći za dodirom koji ispunjava. Sasvim nježno jezikom prolazim po usminama tvoje ženske moći. Sasvim nježno tražim prolaz između njih i pronalazim ga osjetivši kako iz tebe probija slatka vlaga kao lava iz davno zaspalog vulkana. Taj predivni miris uskoro nadolazećeg stapanja, taj slatkasti okus ekstaze i očekivanje onih eksplozija u glavi, onog smirenja koje donosi svršetak. Sav drhtim od požude, tvrd kao stijena koja će se sasvim sigurno slomiti pod tom vlagom. Taj miris kojim napajam nosnice i jezik kojim osjecam okuse tvoje ljubavi. Izluđuju me! Čine me divljim, nestrpljivim, užaruju unutrašnjost koja samo čeka da pokulja iz mojega tijela. Jezikom ti nanosim nevjerojatnu ugodu, pod njegovim vrhom osjećam tvoj klitoris kako pulsira svojom tvrdoćom. Osjećam nježnu površinu usmina i onaj poznati osjećaj rebraste unutrašnjosti vagine, osjećam okus tvojih ljubavnih sokova koji mi vlaže lice. Koji izazivaju moju muškost da se potpuno preda uživanju. Jednu nogu podižeš preko moga ramena dok te i dalje ljubim na izvoru strasti. Prepuštaš se uživanju sasvim sigurna da dolazi smirenje nakon toga. Otvaraš mi se potpuno, divlje me želiš u sebi i želiš onaj poznati osjećaj kada u tebe prodire topla muškost. Divlja muškost! Iz grla ti dopire sve jače stenjanje, sve jači su zatomljeni krici koji samo čekaju trenutak da provale van. Podižem se, poljupcima se približavam tvojim usnama dok uz nogu osjećaš moju tvrdu muškost kako se približava dubokom zdencu na kojem će se napajati ljubavlju. I dok ti na usne utiskujem strastveni poljubac osjećaš kako ulazim u tebe polako, sigurno, nezaustavljivo. Osjećaš kako ti ispunjavam utrobu onim poznatim slatkim doživljajem. Iz grla ti prodire jecaj ugode, jecaj koji donosi ono "napokon"! Stapamo se u jednoj strasti, postajemo dvojina, jedna dusa spojenih tijela. Lagano ulazim, lagano izlazim. Želim osjetiti svaki drhtaj ugode koju ti nanosim, osjetiti svaku tvoju misao i najtajniju želju. Ulazim, ispunjavam te svojom željom. Sve jače me osjećaš. Padamo na pod u divljem traženju ispunjenja. Valjamo se isprepleteni i spojeni. Jedno drugome nanosimo nepodnošljivu ugodu i divlje se približavamo vrhuncu. Malo si ti na meni, malo ja na tebi. Ništa više ne osjećamo osim naših uzdrhtalih tijela i vrhunca koji se približava. Iz grla nam prodiru krikovi i napokon se oslobađa onaj posebni krik, onaj posebni drhtaj tijela! Onaj jedinstveni krik svih krikova! Zajedno drhtimo u tom kriku i postajemo jedno! Postajemo strast sama i ništa više nije važno osim osjećaja koje proživljavamo. Padaš na mene ispunjena, smirena. Nježno te grlim i tom nježnošću pokazujem ti zahvalnost, pokazujem ti želju i snove koje si u meni probudila. U poljupcu se dižemo, na sebe oblačiš moj kućni ogrtač dok ja miješam piće i donosim ga. Dajem ti ga u ruku, dotičem tvoje prste svojima, gledam te u oči smireno i tiho progovaram; "Drago mi je Ela, ja sam Luka!" Samo me nježno pogledaš, nasmješiš se i privučeš u novi poljubac... 

Došel sam doma i kaj me dočekalo?  N  I  Š   T   A

I D E M    K U Ć I

Možda je upravo ovo i smrt, nečujno biti samljeven  grlom proždrljivih cvjetova; biti pokriven usnama i kaša koju zadivljuje pohota stijenki.

O da! Ljubio bih te nježno kao što povjetarac miluje tvoje tijelo za vrelog ljetnog dana a opet silovito kao što uzburkano more ljubi svoje obale! Da! Ljubio bih te kao što muškarac ljubi ženu! Strasnu i zadrhtalu od žudnje za dodirom koji donosi čaroliju ispunjenja... Ljubio bih te! 

Dok nas razdvaja prostor i besana tmina,zamisli da sam tvoje postelje praznina..da lijepim se po tebi kao cjelov na obrazima i vlazan trag pozude ostavljam na vratu...vinem ti zelje i pohotu ka oblacima,zaustavljam vrijeme na zidnome satu..na grudi ti njeznim dodirom lijezem i prema trbuhu zudnju protezem...da rastvaram latice tvog rosnog cvijeta i prodirem u te svom divotom svijeta...da grcis se i dahom gubis se u noci i prstima lomis nabore jastuka...da tijelo smo jedno sto vrhuncem kroci kao rasplinuti vrisak i vrelina sjemena...i onda...uzibaj se u snove, dok moje misli budne nocu plove.