...

Ljubavi, nema ljubavi, ako sam te izgubio
i ništa nisam imao,
ako si ti daleko.

Ništa ne mogu reći što već nisam rekao
zemlji na kojoj stojiš
i zraku koji dišeš.

Ljubavi, nema ljubavi, ako sam te izgubio,
uzalud zvijezde i jutro
podižu svoje vatre.

Što ostaje na kraju ako ne ostaje ništa,
bez tvojih poljubaca
i sjene tvog glasa.

Ljubavi, nema ljubavi, ako sam te izgubio,
samo je vjetar stao
prije nego će pasti.

Prazna je moja duša, uzalud sam je volio,
njene djetinje oči
i njena žedna usta.

Zvonimir Golob

..ponekad mi tako dođe napisati par stihova prije nego pođem, a od kog drugog nego meni najboljeg ljubavnog pjesnika ...

lijep pozdrav :)

~ za daki ~

...U ovoj večeri tvoj profil nema preciznih linija,
Jer na tvom licu nema međe gdje bi počeo tvoj osmijeh;
Al on je odjednom u tvojim ustima i ne zna se kako teče
I kad odlazi, nikad se ne može reći da li je još ovdje,
Isto kao i tvoja riječ, od koje nikada ne čujem prvi slog
I nikad ne prestanemo slušati ono što govoriš,
Jer ti si tako bliska u ovoj udaljenosti
Te je uzalud pitati kad je došao tvoj dolazak,
Jer nam se čini da si bila ovdje cijeloga života,
S tim vječnim glasom, s tim stalnim pogledom,
S tim nepromjenljivim obrisom svog lica.

Joaquin Pasos...

The Chamical Brothers
Close Your Eyes (feat the Magic Numbers)…

In your eyes I can see that you're cracking up
In your eyes I can see that you've had enough
and It pains my head

In your eyes I can see that you're cracking up
In your eyes I can see that you fell In love
and It pains my head

In your eyes I can see that you're cracking up
(what If It would just)
and It pains my head
In your eyes I can see that you fell In love
(what If It would just)
and It pains my head
In your eyes I can see-come Into me
(what If It would just come Into me)
and It pains my head
In your eyes I can see-come Into me
(what If It would just come Into me)
and It pains my head

I'm In thIs love, I'm In
I'm In thIs love, I'm In thIs love
I'm In thIs love, I'm In
I'm In thIs love, I'm In thIs love

why should I wait, maybe I fall.
(turn the radio, turn the radio on now)
love Isn't waiting for me.
why should I wait, maybe I fall.
(turn the radio, turn the radio on now)
love Isn't waiting for me.

What If It all were to change love?
I thought It would.

išli ameriknac, njemac i bosanac kroz svijet. svi zagorili kao kaubojska tava.
penju se oni uzbrdo, a na vrh brda koza.
ameriknac kaže;
uh, da je pamela anderson..što bi joj radio..
njemac kaže: eh, da je claudia schiffer...
a bosanac će: ..eh, da je mrak..
he he he ho hoh o

Tako se jako smijati da te poslije bole celjust I trbuh..
Vruci tus ujutro..
Kad nema dugackog reda u ducanu..
Jedan poseban trenutak..
Dobiti pismo..
Ukljuciti radio bas kad je omiljena pjesma..
Miris rucnika za plazu koji je bio na suncu..
Komad odjece koji si oduvijek zelio kupiti za pola cijene..
Palacinke s nutelom..
S nekim ko je daleko dugo telefonirati..
Dugo lezati u kadi..
Ludo se provesti..
More..
Naci 200 kuna u jakni od lanjske zime..
Nasmijat se na svoj racun..
Telefonirati u gluho doba noci.
Lunjati pod ljetnim gromovima..
Smijati se bez razloga..
Cuti da te netko voli..
Imati nekog tko ce ti reci koliko si prekrasan..
Prijateljstvo..
Slucajno cuti nekoga da kaze da si drag..
Probuditi se usred noci i primjetiti da mozes jos nekoliko sati spavati..
Upoznati novog prijatelja ili s nekim starim druzit se par sati..
Imati nekoga da se igra s tvojom kosom..
Nesto lijepo sanjati..
Salica vruce cokolade jednog zimskog dana..
Voznja s prijateljem..
Sjediti na ljuljacki..
Otpakiravati bozicni poklon..
Sresti neciji pogled..
Bitan zadatak uspjesno zavrsiti..
Ispeci kolac..
Provesti slobodno vrijeme s partnerom..
Jednostavno biti zagrljen..
Prijatelja koji ce se smijati tvom vicu..
Drzati za ruku nekog koga volis..
Satima tracati o dobrim starim vremenima..
Gledati lice drage osobe kad dobije poklon koji si oduvijek zeli..
Gledati izlazak sunca..
I biti s onim kojeg voliš..

:)

Neću se buniti, neću biti glasan
Pa ipak zbog bezrazložno naslaganih frustracija
Sjedimo, spokojno nerazumljivi iznutra
Bezazlene igre za djecu –
Razmišljanja o predstojećem,
Iščekujući promjenu slijedećeg svitanja,
Iščekujući možda od života neočekivano,
Sklonit ćemo se s nezapaženom ravnodušnošću
U naše svakidašnje rupe
I tamo zaigrati na vječnost
Jedni do drugih ili još više.
/Da masu rasturimo do pojedinaca –
Zar ne bi bilo zanimljivije?/

Na kraju zapišem samo riječ –
neizmišljenu, već viđenu.
'Rijetki su oni što život troše
Da bi ga bez grižnje savjesti preživjeli.
Mnogi češći su što žive
Tek toliko da budu živi' -
Ali misao, nje se ne odričem.
U mojoj glavi razmatra se stvari
Čudnih i glupih, jer to je svakonoćno.
Znao sam što mi slijedi.

Ti nikada ne bi saznala
Kamo će krenuti sutra moja ljubav
Ne moli me da bude ona prava,
Jer trčati unatrag i nije neka brzina
Niti je mudrost probušiti svoju zvijezdu.
A nebo nit je zvjezdano, romantično,
Crno je i zjapi u prazno,
Al' je ipak gore toplo, tako je dobro
(baš je dobro).

Dobro je i bez tebe, ženo,
Ti koja se trudiš i bacaš riječi kao karte
Na stol uz čašu na kojoj se miješaju
Slike sa prozora
Da ne ostaneš u ovu sitnu uru sama.
Ne tuguj, mila,
Daj si lufta, vinut ću se u te. –
/Ovo iznosim nekako samouvjereno,
Kao general pete ljudske
Imaginarne postojeće čovječnosti./

Neka me savlada sve što hoće
I umor i glad
I tuga i ponos
I ruke prelijepa tijela djevojka – budućih majki.
Čemu prkos onom što je neizbježno,
Čemu slutnja onom što tek dolazi
Ako pronađem sebe ispunjenog
U nježnim nijansama samoće i tupave opuštenosti.
Prepuštam se sudbini, neka me nosi..

Tek pred jutro razabrat ću umor na licima prolaznika,
Lica prolazne vječnosti prolaze pokraj mene.
I kao da sam list otkinut sa grane,
Nošen vjetrom, kao Bogom,
Po pločnicima nepoznatih ulica
Iznad klupa vječne ljubavi i nostalgije zbog zaborava –
Kao da sam pjesma
Što mi govori da sam živ.

/Jer ti si ono što zamišljam kada osjećam,
Misao koja gori
I ono što želim kada su svi daleko../

Sasvim kriva procjena u sudaru dvaju svjetova.
Pogriješili su Radost i Nada, pa ih se često puta znalo vidjeti kao sjede za stolom držeći glavu u rukama. Vjera im je vrlo jasno i često napominjala: life is good.
U mojoj ulici svakodnevno niću nove zgrade i ne samo to. Ulica u kojoj smo nekoć bezbrižno učili voziti bicikl sada je toliko prometna da na prozorima više i ne treba ona kvaka za otvori ili za zatvori. Nema potrebe. Livada preko ceste više ne postoji. Dišemo ionako ono što je ostalo unutra, nadajući se da će onaj crni oblak skrenuti bar malo u desno. I kad razmišljam o tome čujem buku. Čujem buku i u sitne sate pa mislim da je podne. Vrijeme je za nabaviti čepiće za uši.
/Tamo gore uvijek poželim da se vratim. Zbog onog zelenog u očima. I mira. Mogao si čuti zrikavce i loviti krijesnice. Sanjati. Sjediti na terasi dok te ne pozdravi mjesec. I veselo mahnuti susjedu koji pokušava imitirati mačje zvukove. Tada je bilo vrijeme za večeru. Nepce je prepoznavalo osjete. Mirisi su budili živote. Male živote u velikoj šumi./
Neonske reklame paraju sobu kroz otvore na roletama. Vrlo lako i u mraku mogu pronaći tvoj lik. Vjera se nasmijala jučer kad sam joj to rekla. Kaže dobro je, samo neka stoji što dulje na onoj 'totalna akcija' .

Sanjala sam noćas kako jedem veliku krafnu, kad sam se probudila nisam uspjela pronaći jastuk. Niti način da prođem onu cesticu. Još uvijek je mala unatoč tome što prolazi preko nje svakodnevno. Volim jutra koja započinju nesvakodnevnim događajima. Kao da je znao, jutros me 'stari' prijetelj upitao želim li poći s njim prema gradu. Sve je onako kako treba biti. Odavno smo nakrcani iskustvima. Iako priželjkujemo samo one lijepe, nemoguće je ostati bez nepozvanih putnika. Naravno. Njih treba ukloniti.
'Razmišljati o prošlosti daleko je produktivnije ako svoje postupke promatrate sa stajališta neutralnog promatrača gledajući svoje postupke jednako kao i one na filmu.'
To bi značilo ne ulaziti u unutarnje emocionalno stanje iz prošlosti, naprotiv, držite se na distanci i promatrajte situaciju objektivno iz prikrajka.
Istraživači objašnjavaju da promjena perspektive omogućava pažljivije sagledavanje situacije i onemogućava proživljavanje istog emocionalnog stanja. Nešto 'katastrofalno sramotno' neki su promatrači uz distancu mogli ocijeniti i kao simpatično ili tek smiješno iskustvo, a sebe su ocijenili daleko pozitivnije nego oni koji su ponovno utonuli u emocionalni košmar prošlosti.

…svud oko tebe sam ja
svud oko mene si ti…
svuda mjesto, svuda vrijeme
je za nas…

..lijep pozdrav :)

Koliko tuga ima cipela. Kao da vrijeme nije bitno. Hodati bos po lokvama ili svjesno odabrati baš one u kojima ćemo biti na podu prije ili kasnije, ogrebenih laktova, natečenih butina. Kada bih bar u tom snu, pokušaju da joj pomognem mogla biti prodavač cipela. Odabrala bih joj baš one koje je najviše voljela. One zelene lakirane i sa cvijetom sa strane. U njima danas ne bi pala. U njima bi bila princeza nasmiješenog lica i preskakala lokve kao male bare, tako lako i od šale. Sama bih joj navukla. I rukom stvorila štit da nestanu sve one u kojima bi mogla pasti i biti povrijeđena.
/slijedi odabir naslova. sirova stvarnost. zbiti misli u jedno i odabrati ono za nju, najpogodnije/ neka bude toplo, i nasmijano. to želim:
...
pozdrav svima dragim iskricama. :)

In the new film from acclaimed writer/director Jim Jarmusch, winner of the Grand Prix at the 2005 Cannes International Film Festival, Bill Murray stars as Don Johnston.

The resolutely single Don has just been dumped by his latest lover, Sherry (Julie Delpy). Don yet again resigns himself to being alone and left to his own devices. Instead, he is compelled to reflect on his past when he receives by mail a mysterious pink letter. It is from an anonymous former lover and informs him that he has a 19-year-old son who may now be looking for his father.

Don is urged to investigate this "mystery" by his closest friend and neighbor, Winston (Jeffrey Wright), an amateur sleuth and family man. Hesitant to travel at all, Don nonetheless embarks on a cross-country trek in search of clues from four former flames (Frances Conroy, Jessica Lange, Sharon Stone, and Tilda Swinton). Unannounced visits to each of these unique women hold new surprises for Don as he haphazardly confronts both his past and, consequently, his present.

Nadasve dobar, zanimljiv, smiješan i dubok film i što je vrlo interesantno jest kako film završava. Završava tako da nakon njega ostaneš u vlastitom prebiranju poante i biti viđenog, slaganjem slika i dijelova razmišljajući o tome kako je On ( B.M.) svojom jednostavnom filozofijom: ˝Prošlost je daleko.. i budućnost je daleko. Ostaje nam ovo sada i za to se moramo pobrinuti.˝, vratio nas na početak filma, a i vlastitih života. Uvjerena sam da nitko ( od prepune dvorane) nije izašao, a da nije pomislio baš na to što je činio u prošlosti.
Ako volite Bill Murraya i njegov smiješan lik, svakako pogledati taj film, ja ga obožavam još od tamo davne komedije 'Beskrajan dan' …
I da.. nezaobilazan soundtrac..
http://www.iclassics.com/productDetail?contentId=64204

toplo preporučam :))

Prije svega veliki pozdrav Zenu i hvala na ugodnom iznenađenju. Drago mi je da je uspio realizirati jedan dio svojih želja. Knjiga je predivna kako po omotu tako i po sadržaju. Hvala na posveti i spoznaji da postoje ljudi koji ne zaboravljaju neke tamo od samog početka. Posebno izdvajam pjesmu Iris, Limeni zmaj, Plameni konji te Kutija za njenu ljubav. Dide – živio, nadam se da ćemo se vidjeti još prije tvog odlaska.
Hvala Zvonetu na strpljivosti, zna on o čemu se radi.. a hebi ga mislim da je to posljedica dugom izlaganju adrenalina. Smijeh. E da i na čokoladi sad ti dugujem definitivno još jednu.
Drago mi je što sam upoznala mnoge ovdje i vidjela kako izgledaju.. ma jes šta to me baš zanimalo i nisam se puno prevarila kako su simpa u pismu tako su
i pojavi. / još da mi je saznati nickove od onih nigera i ja presretna / hehe
Pozdrav svima.
( ne trebam naglašavati kako je danas predivan i sunčan dan/ to vidite i sami jel´?)

:)

Odlična reklama. Kako započeti blog. Pisanje neko. Kad ugledam tu reklamu znam da će film biti ok. Tako je i bilo.
Koliko možeš biti statičan za promatrati let tog dijela drveta koji se otkinuo i pada. On zapravo pada i dok se diviš njegovoj vrtnji i letu zapravo gledaš kraj, ali ni taj kraj nije kraj. Dovoljan je samo mali vjetar, jači zamah noge pri kretanju ili nečiji prsti da ga podignu i opet puste. Od toga su napravili muvi. Vrtio se cijelu noć na uzvišenom panou. Savršeno.
Reci jedan broj, reci jedan broj. Njegova fora nakon koje skužimo da kasnimo na film. Tolko je trebalo vremena da shvatim. Ma nije. Jednostavno te neke jump fore ne kužim i da ga hebeš. I tako s njim možeš zakasniti. I ja mogu kasniti. Nije bed. To mi je super. Kao i film: o muškarcu zvanom: Pepeljuga. Koji naslov?? A zapravo je odličan film. Jak doživljaj prošlosti u sadašnjosti uz vodstvo izvrsnog redatelja i glumaca. Priča o jakoj i vjernoj ljubavi muškarca i žene kako na samom dnu tako i na tronu. Moćno. Jako dobar film. Romantik. Paše i odgovara. A kako mu i ne bi bila vjerna, lik je prvak u teškoj boks kategoriji. Podigne ju kao perce neko malo. I kad je zagrli zna gdje je. Uh..
Tko zna možda će sljedeći film biti 'Junfer u četrdesetoj'. Stvarno i od toga napraviše film. Za ne povjerovat i još ga stave u ponoćnu premijeru. He, valjda se nisu zapitali tko koga kasnije vozi doma.
I za kraj još samo taj mali jedan, mali dio tog drveta kojeg ni veliki google ne prepoznaje, mi nedostaje. Sa jednim ili dva krilca koji leti i leti i vrti se. Da povratimo misao.
Zeleno na semaforu. Bas (duša van da skoči):) pa njegov glas…
Sad sam spreman da se bacim pod korake tog sna
Ima li tu mjesta za mene
sasvim mala rupa je dovoljna da se ušuljam u tebe.
Pojačaj i vozi. …

~ osuđeni tu gdje jesmo ~

ovdje u ovim povješanim sobama u svijetu od
betona
ti i ja prepušteni sebi šutimo, dugo šutimo
ne snažne žarulje već naši pogledi otkrivaju nas
do kosti do iza uma nepoimanja
znamo koliko nam je još po prilici ostalo vremena
ali zjenice ti zatitraju u inat zbivanju
i tijelima koja će se mučiti
u onoj drugoj sobi kamo ja ne mogu
ti sušiš obraz dlanovima
pribereš se da bi se neuplakana pojavila na
vratima i
prišla mi s osmjehom kao uzdignutim cvijetom…
…

( Možda zapravo što ne volim jesen. Ti koji čekaš njene žute prste da te miluju.
Ne volim kad liju kiše. Šutiš i sklapaš vjeđe kako bi se odmorile na tvojim kapcima.
I to što se oluja probija. Ostavlja te ravnodušnim.
Kao da je hladno ono što te otapa. )

…
i sve to, ah, sve to
ali ti mi u sobu ponovo unosiš osmijeh
premda sve o njemu znaš i znaš da i ja znam
ne to više nije tvoja hrabrost to je prkos opstanak
svoje lice priklanjaš mome i ono me obasjava
te bivamo tako sjajni kratkotrajni kao leptiri
do zadnjeg drhtaja svijetli zbog osmjeha
koji je jedini koji je ljudski i najjači
u svemu ovome..

Možemo li sjesti tu pokraj vas. Trenutno je Confusion /in my head/ Dobro zvuči. Dobre projekcije. Stanje asocijativnosti. Mogu li samo sjediti. I buljiti u platno. Međutim ni to nije dovoljno. Lijepo zamoliti. O da, to je vrlo bitna stvar prilikom ne nanošenja duševne boli nekome. Moglo bi biti pogubno za daljnji razvoj komunikacije. A dobro je počelo. Izgubili ostatak posade. Na šanku redovi i mali broj onih koji bi nam mogli dosegnuti piće za naše novce.
Vuneny – zaboravih, ali moćno vrlo moćno.
Bilk – odličan zvuk gitare, bubnjeva i klavijatura. Nije mi žao što nisam na Šalati. Ponavljam više puta na sveuopštu radost.
Minimum System Requirements – e zbog njih ovo pišem – odličan spoj istog gore navedenog ali kako su dobro zvučali stvarno za svaku pohvalu.. tip ima heben glas i onaj na basu energije. A u klavijaturistu sam se zaljubila. Izdvajam stvar Imaginacija. Bilo je za očekivati da popadaju ostaci stakla nekadašnjih prozora ili njih par što su se vješto poverali na imaginarni krov te izvodili neke svoje performanse. Zgodno.
E tu počinje Groove – ne znam kad je točno prestala ta asocijativnost. Očito kad smo shvatile da plešemo.
…
majice, tregeri, hlače, dredloksi, cigarete, pive u plastičnim čašama, oči, zub, usne, poznati, nepoznati, ruke, tene, sve prolazi. Zašto ne vidim lica. Više ne vidim lica u mraku. To je vrlo važno. Kasnije sam došla ovdje i vidjela sva lica. Trg je vrlo uneređen oko 4 sata. I ljudi. Prodaje se za 3 kune 24 sata. Zar tako rano? Uleti. Uleti. Uleti. To nije upoznavanje. To su uleti.
…
kako vi zapravo vodite tamo cyber sex? Zašto ti se lice tako ozarilo? Hoćeš sa mnom danas u kino. O, ne – kako prespavati ovaj dan.
…
Deleted Messages – neke predstave se ne dočekaju. sve je to jako smiješno. laku noć. :)

 
Tvoje njezne godine , sto mi mogu dati,
tvoje srce dugo znam, nece da me shvati,
Tvoje oci pune sna, kako da me slijede
Moje pjesme tuzne su, za te jos ne vrijede
Ti bi htjela zauvijek sto sam davno dao
Tebi zivot nudi sve, ja sam ljubav krao
Svoje njezne godine ti ces dati drugom,
jer ja bih tvoje poljupce ispunio tugom.
Ne budi, ne budi se mala,
ti ne znas ni dobro ni zlo
Ne budi, ne budi se mila,
jer nije jos vrijeme za to
Tvoje ruke malene, kako da me grle,
Jer dok moje traze mir, tvoje nekud hrle
Tvoje njezne godine, njezne misli tvoje
mogu da nas razdvoje , prije nego spoje
Ne budi,ne budi se mila,
ti ne znas ni dobro ni zlo,
Ne budi , ne budi se mila,
jer nije jos vrijeme za to
Tvoje ruke malene.....

Dobro jutro moja ljubavi...
Sve ono što ti nisam uspjela reći
želim ipak nekako da znaš...
Možda tvoje oko skriva ono što tražim,
sigurna sam u to.
Ne mogu te prestati zamišljati
kako me gledaš i onu sjenu
jednu tamo..
koju volim eto,
da znaš.
Možda moje tijelo ne pokazuje dovoljno
koliko te ljubim
ispod površine ljuski
kojima se pokrivam ne bih li tebe,
a i sebe obranila
od sebe same i misli koje
jednom rekle su možda previše,
ali nedostojne našeg susreta.
To je bilo onda, davno i sjetiš li se ?
Želim ti vidjeti osmijeh,
kroz onu igru i pokret.
Bio si i još uvijek jesi
moj san.
Vrhom prsta te pucnem po nosu,
i poljubac u obraz,
zagrljaj,
kava i buđenje
za tebe, moja ljubavi,
evo baš tu.