susret

 
Danas mi je jedna osoba rekla kako je za sve nas negdje postoji sreća tj, da nas sve ona čeka negdje i da ćemo svi stići do nje ili će ona nas prve pronaći, što zaista nije bitno, bitno je da se kreće i da ako ne sada već u drugom trenutku bit će pokraj nas..smijem se, ili bolje reći smiješim se..nakon bure dolazi zatišje :) zatišje pred novu buru :) nakon svake proživljene oluje jači smo za novo iskustvo :) i da bez parafraziranja upotrijebim riječi prijatelja kojih se rado sjetim između ostalog, no da ne duljim idu ovako: 'ljepota života je ta da svojim stalnim trudom i upornošću u svom ovom kukolju nađeš ljude koji vrijede tvojeg vremena.' Divno je poznavati takve ljude. Ljude uz koje rasteš i učiš istovremeno o životu u nama i o životu oko nas. I gle, zaista, tako je lako uživati čekajući na nju sve dok ne spoznaš da je zapravo cijelo vrijeme kraj tebe... i za nju ostavljam:
'Putovala je često, tragove ostavljala svugdje, ali najveće na meni; znala je siguran put do ljudskih srca, bar ponešto za svakoga.'
Hvala. :)
 
 

Uredi zapis

07.05.2006. u 1:08   |   Komentari: 9   |   Dodaj komentar

cuvaj se..

 
Noc je sakrila tvoje lice..I znam zelis otici veceras i ostati sam..Pogled mi govori sve..
Osjecam nisi uz mene..I ako tvoje je telo uz moje..Spremna sam..Nikada te necu promjeniti..
Stan, je hladan i prazan..I vjetar mi otvara vrata..Zelim te naci..Od tebe jos imam samo 'Cuvaj se'..
Budis tisinu..Dugo je drzi u sebi..Prepoznajem tvoje ruke..U dodiru nekog drugog muskaraca..
Ponekad cini se da sve je u redu..i kao da vise ne osjecam nista..
Ne trebam te..Sve do zalazka sunca..
 
 

Uredi zapis

05.05.2006. u 20:40   |   Komentari: 14   |   Dodaj komentar

kao mir..

 
I kroz teska doba ta, kada kazu bit ce bolje, ostajemo ti i ja, da li puno trazimo, sada dva a mozda troje, topli smo i ti i ja. Ne pusti me, Ja cu uvijek paziti. Samo cuvaj me. Zaklon ti izgraditi. Ti me osjecas - Ja sam ti kao mir.
I kroz moja pitanja, koja sumnja mi je dala, Rekla sam da nisi sam. I kroz nase dodire, jaci smo od sivog dana, topli smo i ti i ja.Ne pusti me. Ja cu uvijek paziti. Samo cuvaj me. Zaklon ti izgraditi. Ti me osjecas. Ja sam ti kao mir.
I Bog je bio sam. I on je htio dvoje, da si grade jedan hram, gdje se lepse vide boje. Ne pusti me. Ja cu uvijek paziti. Samo cuvaj me. Zaklon ti izgraditi, Ti me osjecas - Ja sam ti kao mir..
Ja sam ti kao mir..
 

Uredi zapis

01.05.2006. u 0:05   |   Komentari: 6   |   Dodaj komentar

retro

 
Bilo bi zanimljivo sjesti ničice I slušati zvukove, Razgovor, muziku, smijeh.. Prošetati hodnicima.. Zagledati se u lica, pomno ih promatrati.. Usta koja se pomiču.. Oči koje slijede.. Rupice na obrazima, sjaj lica Sugovornika, slušača, promatrača..Zaboraviti na vrijeme sadašnjost koja nestaje.. Prolaznosti koja proždire Budućnost koja se rađa i Ostati Tako dok te ne probude..Nečiji prsti, dlanovi, bila I poljupci…
Mogli smo grliti sneno jastuke.. Ispod granja brati zrele smokve..Smiješeći se musavo u buđenje.. Pokradenog susjeda..Trčeći rukom u ruci da nas ne razdvoje nikada..Ni stijene na obali..Ni plime vali..Ni zaljubljeni što krišom ispuštaju zadnje uzdahe Kada se svijemo među njima.. Da nas ne mogu razdijeliti..Da nas ne vide..Kao tišina koja dodiruje usnule..
 
Probala sam ti nacrtati usne - Moje su već bile na njima…:)
 
Za sad znam da me čeka jedno ugodno druženje ..
..posudi mi uho.. a ja ću ti dati glas..
 Mjesto s kojeg puca divan pogled unatrag...
 

Uredi zapis

30.04.2006. u 14:40   |   Komentari: 8   |   Dodaj komentar

n...

 
Neke riječi čuvaju stražu. Riječi koje ne želim izgovoriti, nikada, od sada...
Sve je pjesma, ljubavi moja.. Sve je drhtaj i jecaj u našim grlima.. Krik nedosanjanih snova..Praznih zagrljaja, nedoživljenih dodira..Sve je pjesma, ljubavi moja..Dok je izgovaraš tiho tko zna kome..I tko zna gdje..Na obali nekog grada gdje nikada nećemo biti..Gdje smo se zaboravili pronaći..
Sve je pjesma koja udara snažno u bokove..Vjetar ljudi, bubnjeva moćnih..Sve je ples koji diže ruke prema nebu..I okreće, vrti i plješće!!
Sve je san, ljubavi moja..Mašta skrivena duboko u deblu Ocrtanih bodova..Kružnice koje zatvaraju krug Budno bdijući da se ne dodirnu nikada.. Jer dodirneš li me jednom..Nestat ću..Kao val kada udari u stijenu Nikada prijeteći, nikada isti..Udari i nestane.. Duboko u dubine se sakrije..U novi svijet, u nove valove...
Sve je novi akord.. na nekom uglu nekoga grada..Obale Na kojoj smo već odavno zaboravili Kako je bilo buditi se nevino Šireći ruke u zagrljaju sunca, cvijeta u kosi..Očima onih koji vole, ljube i čuvaju iskreno Svijet od budnih, Svijet od ludih Izgubljenih, ostavljenih..
Sve je budućnost, ljubavi moja.. Od sada, sve je dan koji tek nastaje..Koji tek treba doći..Jer tako želim - Jer tako mora biti..
 
 
 

Uredi zapis

30.04.2006. u 0:10   |   Komentari: 24   |   Dodaj komentar

..ota

 
Život je sve nešto iz početka. Juče i prekjuče  sutra ne vrede. Nema na svetu dva ista petka, dve iste nedelje, dve iste srede. Pa čemu onda razočaranja? Ako je jedna ljubav - ćorak, odmah se drukčije i lepše sanja. I kad si najviše tužan i gorak nekih se novih očiju setiš i shvatiš da letiš... divnije letiš. Ko je to video da dečak pati? Da kunja kmezav i da plače? Svaki put moraš iznova znati da voliš bolje, da voliš jače. Ne da se vadiš. Ne da se tešiš. Već da se istinski do neba smešiš. Nema na svetu dve iste srede, dva ista utorka, dva ista petka. Sve nove ljubavi drukčije vrede. Živi se svaki put iz početka. Živi se da se nikad ne pada. Da budeš snažniji posle oluje. I da se u tvom srcu već sada sto zlatnih zvezda unapred čuje.
fala hard :)
 
 

Uredi zapis

29.04.2006. u 17:49   |   Komentari: 24   |   Dodaj komentar

..

 
Pogledaj..nebo se spušta između nas..daleke zvijezde kradu nam riječi..i posuđuju glas..
Gledamo.. u nebeski tamni svod..dok astro-zemaljske priče.. smijehom pune zrak..i putuju kroz mrak ..
Mliječni put osvjetljava puteve..svemirskim brodovima koji se ne vide..čudni oblici njima smo ti i ja..
I dok mi govoriš..o dalekim suncima..astrofizika tiho nas osvaja..u mraku se igra našim.. siluetama..
 

Uredi zapis

19.04.2006. u 22:01   |   Komentari: 28   |   Dodaj komentar

:)

 
… u tvome naručju mekom i toplom nasmiješeno gradimo dom i sve gradove u njemu, jednostavno i čisto, poput poljubaca, poput imena..negdje u nama znamo – pobjednik je jedino dan koji ne odnosi već donosi Znak kao dar prijateljstva umotanog u šareni papir i obojane vrpce ljubavi…
…Ima još anđela među nama, oni nemaju krila, ali je njihovo srce sigurna luka za sve koji su upali u nevolju u burama života…

Uredi zapis

17.04.2006. u 19:08   |   Komentari: 10   |   Dodaj komentar

...

 
..Na trenutak pojavio se oblak i shvatih da cijelo tvoje biće nebom obiluje.. da sam znala kako je dobro njime ispunjavati dan, sačuvala bih osamu daleko od svih…progutat ću ovu noć za cijenu svih ostalih čarobnih dana i jednostavno te voljeti... kao da me nevidljiva ruka čvrsto drži, a noć izmjenjuje i kao da se najednom cijelo moje biće napokon osjeća potpuno sigurnim..
 
 
 

Uredi zapis

16.04.2006. u 20:26   |   Komentari: 13   |   Dodaj komentar

..

 
Prijatelje možeš naći samo tamo gdje nema drugih interesa..CC
evo još jedna..hvala brusly..
Dogodi li se čudo - mislio sam - ja ću ga svakako zamijetiti..A ono se svednevice zbivalo tik do mojih nogu..udisalo zrak koji sam i ja udisao, radovalo se suncu kojem sam se i ja radovao i natapala ga ista kiša koja je po meni lijevala: Jabuka je rađala jabukama, kruška, koji korak dalje, rađala je kruškama..Što ima u tome čudnoga ? - rekoše ljudi.A ja kanda ne mogu vjerovati svojim očima: Te voćke rastu iz istog tla, udišu isti zrak, grije ih isto sunce i po njima lije ista kiša - jedna rađa jabukama, a druga, koji korak dalje, kruškama.. Plodovi su im potpuno različiti i oblikom i bojom i mirisom i okusom. Zamijetiti to čudo jednako je čudu samom...
uz blagoslov :)
 
 
 

Uredi zapis

14.04.2006. u 22:32   |   Komentari: 11   |   Dodaj komentar

***

 
Sudbina miješa karte – a mi (i dalje) igramo.
 
Ima pojedinih lica koja vam već na prvi pogled, pri prvom utisku, iz neobjašnjivih razloga izgledaju nekako poznata, bliska; baš kao što ima lica, koja vam, isto tako neobjašnjivo, izgledaju tuđa, daleka.
Vrijeme tu malo što može promijeniti. /D.G./
 
Hvala svima na čestitkama, drago mi je da postoji gomila vas koje prepoznajem i koji su mi i dalje tako neobjašnjivo blizu.
Pusa od majrić :)
 
 
 

Uredi zapis

11.04.2006. u 11:08   |   Komentari: 16   |   Dodaj komentar

the lamp


The weather stretches its limbs
Rain ripples and spreads
A gust of wind will come and this light will be extinguished.
I haven't let (the lamp of) our love be extinguished.
O beloved, this lamp hasn't been put out, nor will it be.
The lamp of my desire!
My beloved, come to me now, my love...
With this lamp, every inch of my body is burning
Come to me now, lover;
O my love, come to me now, beloved!
There was distance (between us), a remoteness...
There was distance (between us), a remoteness,
a world of separation;
my eyes were fixed in wait for you.
And you were there...shining, sparkling,
swaying in happiness, and here
I was, burning for you...
The clouds have thundered again;
with a great rumble the rains have fallen.
A wandering storm has arrived,
but it hasn't managed to quench you,
O my love, this light [hasn't been quenched],
however much they torment it —the rain,
the wind, the lightning!
My love, come to me now, my love
O my love, come to me now,
Beloved
Look at this crazy girl!
She knows nothing of the world.
A gust of wind will pass through,
and bring with it her lover.
My love, come to me now, my love
With all my heart, I didn't let this (lamp of)
love be extinguished
O love, this light
With all my heart I didn't let this
(lamp of)
love be extinguished
O love, this light
O beloved, beloved, beloved..

..iz filma: Zauvijek u mom srcu..
:)

Uredi zapis

02.01.2006. u 9:47   |   Komentari: 4   |   Dodaj komentar

taste


Ne prepoznajem se ponekad
Dok razmišljam tako
O nekim dalekim stvarima.
Toliko dalekim stvarima
Da me sumnja o njihovom ostvarenju
Odvaja od njih samih.

Ne mogu protiv toga
Slova su već na papiru,
Riječi koje same sebi zatvaraju usta.
Govorimo li,
Zašto ne možemo reći ono bitno?
Ono što čuči tu u nama
I prijeti da izraste u duboki jaz
Još ovoga dana.

Više nisam gospodar svojih misli,
Tih bičeva što me šibaju
I gone na kraj svijeta,
Tražeći vulkan dovoljno glasan
Da u njemu sagori
Zajedno s ostacima ljubavi
I otisak tvog lica.

Ne vjeruješ?
Ni ja ne vjerujem.
Strah me tjera na sumnju,
Izvlači iz mene
Bezbroj oprečnih dojmova.
Grad posve gol,
Ulice bez srama
I hladan vjetar što ljubi tvoj pozor.

Možda ću te utješiti ako kažem
Da liči na tebe.
Oboje posjedujete ono 'nešto'
Što tjera crvenilo u obraze
I neki ludi ritam u srce.
Čista kemija.
Neka neobjašnjiva privlačnost.

Ne prepoznajem se ponekad
Dok te uspoređujem tako
S nekom dalekom osobom.
Toliko dalekom osobom
Da me sumnja o vašoj sličnosti
Odvaja od tebe samog.

Trivijalno lijepa stvar ohladila mi srce
Zaokrenuta skroz ciljam na Jamajku.

Watch the world go round
See the stars up closer
High above the clouds
And I will fly to higher ground
The answers that I seek
Maybe then I will find
I shall learn to speak
There's a universal language
Find your way - if you dare
Why do I really care?

M.D.

Uredi zapis

29.12.2005. u 0:28   |   Komentari: 7   |   Dodaj komentar

*


...Puno sreće, zdravlja, blagostanja i ljubavi u
Božićnim danima, iz sveg srca ti želim, neka ti se
sve želje ispune... :)*

ja ću ovo c/p svima, a tebi veliko hvala i iste želje :*
Mislila sam da neću pisati o tome, naime držim da je ovo jedan veliki dan, tj, noć, sutra je taj veliki dan, za kojeg smo se spremali, teglili, kuhali nad štednjacima, čekali u redovima na blagajnama i sve to ne bi li baš ovaj dan bio poseban kao što i jest. I neka bude… Svim ljudima, želim sve najbolje i da ga provedu u miru u krugu svojih bližnjih. Ili barem neka nestanu daljine koje nas dijele sa bližnjima na bilo koji način, može i ovako. :)
A sutra se vidimo nadam se.

Sve dobro i uživajte :)


Uredi zapis

24.12.2005. u 17:41   |   Komentari: 9   |   Dodaj komentar

tribal experien


Malo o nečemu…. Makar od samog početka ide stvar: ja nisam to, ja nisam to i to…opet me pere EKV nedjeljom, kad si onak još krmeljav i nemaš se namjeru suočit takav s vanjskim svijetom bar tamo dok ne zanoći. Osjećam se kao jarac, bik koji bi te zabio u zid da ne uzmakneš ni za dlaku. Makar bi te to opet povrijedilo pomislim ali koliko zapravo treba tebi i tebi tamo da shvatiš da je imati prijatelja važnije nego imati 'nekoga'. Ne razumijem, ja to ne razumijem i gotovo. Ne mogu ljude kategorizirat, za mene su svi različiti, a opet isti. Imaš one na koje se možeš osloniti i one na koje ne možeš, koje prepoznaješ ili ne prepoznaješ, a to nimalo ne umanjuje njihovu vrijednost kao člana ove gomile, jer netko dok ti ne možeš, može. I tako svatko ima nekoga s kim može i s kim ne može. O bože može li to biti jednostavnije.:) Upoznavanje te obogaćuje, shvatiš gdje si, gdje su oni i na kraju krajeva gdje želiš biti ili otići. A da sam htjela da ti odeš, to svakako ne. umiruje me sloboda izbora i spoznaja tamo neka da tko želi otići neka ide, i tko želi ići ne možeš ga i nemoj zaustavljati. Onaj razjareni bik je samo slika koja mi visi na zidu lijevo od monitora. I nadam se da ćeš se ohladiti. Šetnja koristi, isto kao i izlazak na balkon. Ako razumiješ.
Zanimljivo je biti tamo s njima. Ufurana gomila dičnih pisaca, muškaraca čija se lica na tim skupovima uvijek rotiraju istim redoslijedom. Svaka čast pojedincima, rekla bi im dodjite vamo, tu budite, ali mah nije potrebno. Sve dok ima vas ovdje i dok se u dva poteza možeš pojaviti i tamo.
Nije li život čudo.:) Idem još malo odnjonjati.

Vidjela sam svjetla grada noćas
Veličanstven prizor jednog ozloglašenog mjesta

Cigareta je opet bila jednini saveznik
Puše oni dole
I ja pušim gore
Iznad njih.

A danas je, rekla bih, slično kao jučer.
Ne raspravljam o vremenu, možda pričam o životu ili blebećem o nebitnim stvarima
I ponekad, u svom tom ludilu, zaboravljam razloge tisuće praznih gesti, izgubljenih kostiju do srži u buri nesavladivih i potisnutih osjećaja, jer

Ne želim biti brojka,
Da biram,
Radije slap sa neba kroz sunce, da.

Ugodan dan :)

Uredi zapis

18.12.2005. u 11:08   |   Komentari: 8   |   Dodaj komentar