...

Ponovo sam ovdje nakon dugo vremena. Ako čitaš ovo s nekog drugog nicka ili od tko zna kuda znaj da je i meni žao zbog nekih učinjenih ili ne učinjenih stvari. I nije sramotno reći žao mi je, nije niti oprosti. Neke se stvari jednostavno dogode ili ne dogode. Osim toga zahvaljujem ti što si bio ovdje kada je trebalo i kada nam nije trebalo, jednostavno uvijek: tvoja riječ – utjeha, sreća, mir i dragost, znanje, kritika i potvrda – prijateljstvo je jedino iskreno, slobodno, spontano i pravo samo koji put u životu, a to smo bili mi. Sretna sam kad se sjetim svega od prije i ne želim misliti o tome da te ovdje više nema. Što još reći osim, vrati se, jer..
Prijateljstvo je najljepši i najvrjedniji dar, smisao svih darova što ih ljudi daruju jedni drugima. Pozdrav tebi i svim dragim ljudima s Iskrice koji su mi ovaj način komunikacije učinili stvarnim i ugodnim..
 
volim te kad pričaš u svom ovom ludilu..slutnja gubi privid ogoljela do kostiju..postaje stvarnost, zaboravljena bol, ne želim da te odvlačim daleko..riječi poput bajke smiruju čamotinju..ne brini neko pamti svaki tren u godini..sve veze, šetnje, razgovor, a ti još razmišljaš. vjeruj mi..

 
Remember when you were young, you shone like the sun.
Shine on you crazy diamond.
Now theres a look in your eyes, like black holes in the sky.
Shine on you crazy diamond.
You were caught on the crossfire of childhood and stardom,
blown on the Steel breeze.
Come on you target for faraway laughter,
come on you stranger,  
you legend,You martyr, and shine!
You reached for the secret too soon, you cried for the moon.
Shine on you crazy diamond.
Threatened by shadows at night, and exposed in the light.
Shine on you crazy diamond.
Well you wore out your welcome with random precision,
rode on the Steel breeze.
Come on you raver, you seer of visions,
come on you painter you piper,
You prisoner, and shine!  
Floyd-

 
Sometimes I feel like I can’t even sing (say, say, the light)..I’m very scared for this world..I’m very scared for me..Eviscerate your memory..Here’s a scene..You’re in the back seat laying down..The windows wrap around..To sound of the travel and the engine..All you hear is time stand still in travel..and feel such peace and absolute..The stillness still that doesn’t end..But slowly drifts into sleep..The stars are the greatest thing you’ve ever seen..And they’re there for you..For you alone you are the everything..
I think about this world a lot and I cry..And I’ve seen the films and the eyes..But I’m in this kitchen..Everything is beautiful..And she is so beautiful..She is so young and old..I look at her and I see the beauty..Of the light of music!The voices talking somewhere in the house..Late spring and you’re drifting off to sleep..With your teeth in your mouth..You are here with me..You are here with me..You have been here and you are everything...
 
 

Noć na brodu još miriše na čežnju,
svjetla otoka što nam mašu s obzora..
na palubi dvije zbunjene duše željne avanture
plutaju prema obećanoj zemlji…
željni ljubavi s vrtoglavicom od ljuljkave vožnje
tražimo udoban položaj u kojem ćemo dočekati jutro..
previše uzbuđeni da bi zaspali pokriveni zvijezdama neba indigo plave boje
napuštamo prošlost, raspuknutu slabost hrabrosti o hridi ljubavi…
na toj obali snova ti i ja
plovimo kroz noć…
 
Kada se probudiš podsjeti me da nije kraj
I da ne postoji zagrljaj poput ovoga..
Kada se probudiš spusti ruku ispod moga obraza
I reci kako je ljubav tiha, topla i meka…
I da nije slijepa…da brodovi putuju, da su prozori otvoreni,
Da more miruje, ptice lete i pjevaju, ljudi hodaju sretni..
Kada se probudiš sjeti se tko voli te…
Ostani i pričaj mi o snu…

Turn the lights way down...
I will find you somewhere in the dark..I'm lying with you, you're lying with me..I wanna to show you what I know so far...
See me loving you..A fool without a lover..How can that possibly be..Maybe you can show me why..I shiver when you're closer..I remember your touch without it..Let me drown in your ecstasy..It's got to be do or die..
Don't tell me love is just one night..I know it's not true..There should be someone there to catch you..When the rain falls..And you can turn away my heaven..And maybe I was wrong..I depended on the inner voice of..
Experience, or just imagination..Whatever you believe in, you can lose..And one way or the other, we can find..Another world we can run away to..I'm living for the..Experience, is only what you make it..You live forever but you never know..That somebody loves you ..And when the sky is open ..Fly away lovers can share..I'll be there ..
And you can make the earth move..You can take me with no struggle..Lead me through your mystical dreams..Show me what you are..And we can make the wind blow..You're the power and I'm in it..You can be the fire I start..I want your heart..
And let there be a story when the stories are told..I need to hear you say you love me when the night falls..We may never go to heaven but one thing that is sure..You can not ignore..I'll make it more than..
Experience is not imagination..You get what you believe in if you choose..Somebody loves you..I couldn't get no higher..Fly away lovers can share..And we'll be there..
Experience is not imagination..You get what you believe in if you choose..And one way or the other..We can find another world we can run away to..And I love you…
 

 
Jer svaka tvoja je rijec -Zlatni mjesecev rog..Zrake jutra u sumama..Platno slikano vedrim bojama..Kad sam poso na put -Dvije sam vatre nosio..Jednu da sebi posvijetlim bijeg..A drugu da bih se vratit mogao..Mogu se kladit u bilo sto - Bez tebe lakse bih zivio..Bio bih mirniji - Al da li imalo sretniji..Ruze vjetrova nose mene..Ko zmaja od papira..Bez svoga korijena -Ja ti dolazim na prag..Nezvan ili zvan..Nek mi osmijeh bude presuda..I ja je cekam..
 
dobro jutro...
 
 

*Personaliti Goes A Long Way
 
..lagana treperavost tijela dok promatra podizanje i prepuštanje napuhanog šarenog letećeg objekta pod oblake…opuštenih ruku u džepovima promatra im let…koji sunčan dan pomisli..savršeno vrijeme za pustiti zmajeve svjetlucavih perli u zrak..savršen dan za sjesti ničice na zemlju licem u lice i mahnuti mu..on je gore..smije se..na trenutke nedokučiv..dobar čovjek širi miris na sve strane..
 

 
Poštenje i istinoljubivost silno su cijenjena vrijednost u kulturama i društvima diljem svijeta. No, nažalost, u poslovnom svijetu postoji jedna iskrivljena slika putovanja do uspjeha s čime smo uvelike svakodnevno upoznati. Potiskivanja tkz. drugog reda radnika, potlačivanja i umanjivanja njegove vlastite individualne inicijative i truda, te zanemarivanje njegovih radnih prava potpisanih ugovorima. Svjesni takve situacije iz koje se pozamašni broj radnika ne može izvući radi straha gubitka kakvog- takvog radnog mjesta, postaju robovi i od njih se može čini što god viši rang radnika istog poduzetničkog tima poželi. Suočiti se s tim problemima uz dostojanstvo i odvažnost, te pomno planiranje i oprezno napredovanje uz marljivi rad može dovesti nas dovesti do puta u kojem ćemo se kretati u pozitivnom smjeru. Od uspjeha do neuspjeha je samo jedan korak. Dok od neuspješnog poslovanja do uspjeha vodi dugačak put. Čovjek od sebe može stvoriti što god poželi ako iskreno vjeruje da mora biti pripravan za naporan rad i mnoga usputna razočarenja. Odlučnim izražavanjem naše volje te želje za radom po potpisanim pravilnicima puno puta nas može dovesti pred zatvorena vrata. U mojoj su situaciji vrata odškrinuta. Učinila sam napokon mali korak no veliki za one koji su ostali iza mene. Pokušala sam osigurati dobro i drugima u kolektivu, ali je strah učinio svoje. Samo su meni trenutno širom otvorene oči. Tek sada kao izraženi pojedinac iskačem i lako je moguće da ponad vrata stoji kanta s bojom. No živi bili pa vidjeli. Možda sam zaista luda ili jednostavno zaokružim pod: a) uzmi – sada. Pa kud puklo.
 

 
. Dosta je bilo ove jeseni. Hoće li više ta zima doći u posjetu da je ispratimo prije ljeta. Ne zanima me ta okrugla stvar što klizi i leti od ruba do ruba ekrana tjerana nekom višom silom sve dok ne ugledam kockice. To želim. Tada će mi opet srce luđački zakucati. Dugo očekivani Zlatni pogodak. Erupcija masovne euforije, glasnih tijela zvučnika podignutih ruku. Idemoo! Id emo! Yea, za taj osjećaj vrijedi ustati! Nisi ničime vezan i nemaš zašto brinuti. Čemu ponavljati. Samo pusti neka traka ide do kraja. Pisani dokument zasada stoji tamo na stolu i ime po kojem te mogu prozvati. Sutra. U budućnosti. Danas me još drže neke sitnice koje proživljavam svim žilama. Lakše je no uhvatiti se za rep neke velike zvjerke u nadi da će te podići visoko, visoko. Tko zna možda će mi ove nove nastale okolnosti donijeti više uspjeha. Treba probuditi ostale. Tako stvari stoje...
Postoje ljudi za koje mogu reći da se ne slažemo u nekim mišljenjima i oni koje ponekad ne razumijem u stavovima, no to samo pokazuje da postoji toliko različitih načina i da ovaj život zaista ne bi trebao biti takav teret kakvim ga često doživljavamo. Postoji i nešto izvan tih okvira, treba samo znati prepoznati i zauzeti pravi stav. Onaj za korak ispred. :)Ravnodušnost ne pokazuje ništa. Samo strast može mjeriti vrijeme drugačije, cijelim svojim tijelom i izraziti ono što je samo po sebi donijelo – neku vrst uzvraćenog dara. Vrijeme je. Možemo se opustiti i popiti koje pivo. Ako su nam stvari predodređene sve će sjesti na svoje mjesto.
jasno je govoriš o stvarima..vidim tvoje lice i ništa ne čujem..čitam sve sto si napisala..filmovi pred spavanje..pomaže..metropola usporava..to je tvoj glas..posljednja stvar..dvostruki obrtaj..kruženje svemira..prepuštanje..tvojim sjenkama..zavjera vremena..ti si jedina osoba koju oduvijek znam..mi smo posljednji ljudi ti i ja..ti si jedina osoba koju oduvijek znam..mi smo posljednji ljudi sa mjeseca..
 

Čudno je biti tu...
 
Smijem se i grizem jezik.. Samo na trenutak osjećam se kao ja, Al' to je tako nevidljivo.. Nešto kao tama između dva treptaja...Želim ti pričati o nečemu, sasvim nevažnom, O kiši, o jutru, o svome psu... Nisam još naučio kako se isključuješ, Čudno je biti tu...I biti dovoljan, Biti siguran.
Htio bih viknuti, Razmišljam o tome da se popnem na stol, Prepoznajem te u sitnicama, U tvojoj žutoj šalici u kojoj držiš sol...U mirisu narandže, u poruci na ogledalu,U načinu na koji pišeš "U"...
Ne znam kako prestati i htio bih ti priznati, Čudno je biti tu...I biti dovoljan, Biti siguran..Jako je čudno biti tu...
ramirez

 
Sjećaš li se, Louis Armstrong, dana kada smo putovali koridorom zvuka koji smo voljeli do smrti? Sjećaš li se onomatopeje koju nismo mogli složiti a koja bi nam dala prijestolje u jednom mahu? Čini mi se nestvarnim, Louis, moja ljubavi, da smo toliko stvari dijelili, toliko grančica a toliko smo se pjenili. Čini se nevjerojatnim, Louis, da se plave forme koje su nas pratile sada rastvaraju među nama; i ti, strijelo, ruko živućeg anđela, otputio si se tamo gdje te nitko ne može prepoznati osim po tvom veselju, po tvom glasu breskvinog drveta, tvom načinu uzdizanja sebe u svjetlu i širenja u zraku. Ne vjerujem da je mnoštvo bistrine koja nas je jednom pratila nestala sa ovog svijeta. Radije vjerujem da je skrivena u vremenu i nikada neće biti potrošena...
EUNICE ODIO
 

 
Srebrne bube zricu odlazim..Zamisli ti si ja - Zamisli ja sam ti..
Vatra je ostala u nama..Suma ce nas primiti u mrak -
Mesec je podivljao nad nama - Zvijezde su se sakrile od nas - Kosti nam je rastavila zima - Vetar je zavijao na glas..
Zacesljaj pramen straha sa lica.. Skloni te umorne zavidne oci, Da ne vidim ocaj. Da ne vidim nista sto necu da znam. Ostavi trag...U dobrim si rukama, Niko te nece ponovo zvati - Iz dalekog grada u nezgodno vreme.  Da cuje ti glas…
Ti nisi tu - Da opet citas moje misli..Ti nisi tu - Da opet trzam se iz sna..Zelim da znam - zelim da znam..
Kako uzdise miris arija!!!Glasom vremena sto se raspada…
U koritu rijeke citam otisku ruku..pruzam rosu sa dlana, vreme prelaska vode - kljuc rastanka…
 

 
Vežem i oslobađam..nižem riječi prije odlaska, riječi po kojima bi znala put povratka..snažne kao omče tvojih ruku oko mojeg ramena..sjećam se, rekla je napiši mi pjesmu o ljubavi, makar nisam znao kako pisao sam jer u tom trenu znao sam nešto odlazi a nešto ostavlja..
Jutro još miriše ne njenu toplu kosu..miris jasmina i zamišljam..još plovi morem mojih nadanja..njene oči, smijeh, njeni nježni obrazi..tiho naslanjam cvijet na onu stranu gdje spavaš.. tonem u odraz crnih nauljenih maslina..cijeli svoj svijet ti poklanjam..i zapisujem, vrati se, vrati se...i da je život savršen, savršen…
Ja govorim dobro je griješiti, sve dok iz tih istih grešaka učimo, dok uspijevamo shvatiti u čemu smo pogriješili i naravno dok istu grešku ne ponavljamo. Najdraža je ona jednadžba pozitivnog ishodišta, a to je tvoj osmijeh..
 Jasmin & :)
 

 
Ima tu malo istine i malo sudbine..svega pomalo na kapaljku isuviše..na pragu tvog srca zarobljen sam..daleko i nikada spojeno bez snage da se oprostimo..na žlicu daješ mi osmjeh i život sav postaje razumljiv za mene i tebe opet blizak blistav grad...da barem na jedan tren stane ili nestane to kudravo zelenilo vlastitih tropa…jer ti mi uvijek pobjegneš kroz trepavice isklizneš u tisuću i jedno objašnjenje..niti jedno nije uspjelo ugasiti vrelu krv požude što je ostala..iz srca ne možeš pobjeći, samo riječi što odzvanjaju drugačije nakon što su izgovorene između nas kad je najtješnje..blizina koja nadmašuje granice i slijeva se u nešto, opsjednutost, ludost, više ne znam, možda doista i ljubav..srebrno sunce obješeno o tvoj bok kao nacionalni simbol po kojem se prepoznajemo…lozinka koja se ne odaje…i da je život savršen, savršen..
 

 
..ulazim u svoju sobu, neko je pomerio krevet, i napravio nov raspored..na zidovima su neke sasvim druge slike, na policama druge knjige..kao da me nikad nije ni bilo. moja odeca je ociscena,a dzepovi ispraznjeni..u fiokama su stvari poredjane po nekom nepoznatom kljucu i pisma pisana meni vezana u snopove necijom stranom logikom..kako poceti ponovo? ja idem dalje i skupljam stvari koje me prate..mali sateliti u orbiti..ljudi su samo mrlje na slikama..
;)