put i povratak

Umjetnost (vodjenja) ljubavi.)
// dodatak za danasnju situaciju: Pitanja naklonosti i zhelje, koja su shvacena olako. Pitanja uzitka. Igre. I rasta. //
Sadrzaja i forme. Tko se sjeca, ona prica o indijancu i dami.
mada ne sjeda mi vise onako dobro kao nekad, ipak ponesto ima smisla, pa rekoh da natipkam, obecah:
Sloboda za tjelesnu ljubav ima veze s povjerenjem u vlastite zhelje. Ili barem mogucnoscu prepustanja njima. Vlastitima! (Predajes se tijelom jer TEBI cini uzitak.)
Sloboda za voljeti drugog zbog njega samog ima veze s povjerenjem u vlastite osjecaje. Ili barem mogucnoscu prepustanja njima. Vlastitima. (Osjecas radost za neciju srecu jer to TEBE ispunjava.)
---
Dijagnoza:
Onaj koji vjeruje u to sto osjeca a ne vjeruje u to sto zeli i ona koja zna sto zeli, manje vjeruje u to sto osjeca. Uloge se mijenjaju.
(Davala se drugima, nije se davao nikom, voljela je sebe, nije volio sebe, oboje su mislili da vole druge. Mozda su se oboje hranili na mogucnosti da drugima imaju nesto dati, kupovina naklonosti, tijelom, ili tijela naklonoscu, ili naklonosti naklonoscu, ili tijela tijelom.)
Recept: Oni slobodnog tijela, a sputane ljubavi trebaju voljeti bestjelesno, tjelesno se sputavajuc. Oni slobodne ljubavi, trebaju uzivati tjelesno, uz udaljenost od naklonosti.(????)
Svatko tezi povezati ta dva kraja - moci vjerovati da osjeca i u to sto zeli.
(U vezama se mozda situacija mijenja, isto tako?)
Udvoje, povezivanje krajeva razrjesuje se povjerenjem. No!
Povjerenje u drugog moguce je jedino kroz povjerenje u sebe. Povjerenje u sebe dobiva se discipliniranjem.
Tocnije, znanjem o, i nekom pomirenoscu sa svojim granicama!
---
Granice: Cijela prica davno je zapocela kao moguca za prispodobu opisa razvoja civilizacije, nalik razvoju i odrastanju covjeka.
Pomirenost sa vlastitim granicama omogucava mir. (T'ai, 11) Zhelje su ono sto nas tjera preko granica. (6-ta crta) Mir je nesto kao odrastanje. Pomirivanje s vlastitim granicama jest znacajka odrastanja. (Pomirujemo se s onim sto ne/mozemo, tocnije opravdavamo slabosti koje smo do sad skupili.) Potreba za djetinjim, buntom, vizionarstvom, cime li, takodjer je nuzna, i isto tako je znacajka odrastanja zapravo, no ne vise kao negacija svojih slabosti, vec kao odgovornost za njih, kao i za ispunjenje vlastitih zhelja.
Svjesnost sa zheljama je vazna! Granice su u glavi.
// dodatak za danasnju situaciju: Pitanja naklonosti i zhelje, koja su shvacena olako. Pitanja uzitka. Igre. I rasta. //
 
Uzitak kao zhelja? Rast kao zhelja? (Apstraktne ciljeve lakse je doseci.)
?
Ne znam.
(Sustavi vrijednosti! /indijanaca i plemkinja nedvojbeno se razlikuju.)
 
Paradoks:
Sublimacijom uzitka, rasprsuje se sadrzaj.
?
!
 
:(
 
---
Granice: Cijela prica davno je zapocela kao moguca za prispodobu opisa razvoja civilizacije, nalik razvoju i odrastanju covjeka.
Granice su u glavi.
Pomirivanje s granicama jest znacajka odrastanja. (Pomirujemo se s onim sto ne/mozemo.) Potreba za djetinjim, buntom, vizionarstvom, takodjer je nuzna, i isto tako je znacajka odrastanja zapravo, no ne vise kao negacija svojih slabosti, vec kao odgovornost za njih, kao i za ispunjenje vlastitih zhelja.
Mir kao zhelja? Rast kao zhelja?
Paradoks.
 
(pukotina koja omogućuje da živimo i gura nas naprijed)
 
Mir i rast su spoznaja o nemogucnosti stajalista.
(ono sto je bivse, to sto smo sada su te granice s kojima se pomirujemo u tom trenutku ih odbacujuci i koracamo preko njih. 'ja' se trans/formira. i civilizacija.)
pitanje je koliko _namjerno_ ('svjesno'?, da li je to identicno?). u odgovoru smo, vjerujem, razliciti.
 
Add: moguce, Osvjestavanje igra ulogu definiranja granica, stajalista, jer tek one definirane su oznacene kao te koje se moze ostaviti i prekoraciti.
+ uloga ogledala.
?!
lose odigrano: ogledalo je PASIVNO!!!!!!!!
i udaljeno.
bliskost, s cime? orijentiri, tek. Zvijezde. .)
---
Granice su u glavi.
Pomirivanje s granicama jest znacajka odrastanja. (Pomirujemo se s onim sto ne/mozemo.) Potreba za djetinjim, buntom, vizionarstvom, takodjer je nuzna, i isto tako je znacajka odrastanja zapravo, no ne vise kao negacija svojih slabosti, vec kao odgovornost za njih, kao i za ispunjenje vlastitih zhelja.
Mir kao zhelja? Rast kao zhelja? (Apstraktne ciljeve lakse je doseci.)
Paradoks.
 
(pukotina koja omogućuje da živimo i gura nas naprijed)
 

 
prvo: nekad nekome date poklon. a ima situacija da se pokloni vide kao kupovanje naklonosti. jer to nekad i budu. hm, sjebano.
drugo: ono web-log, pa svatko treba svoju cjepanicu ubacit na vjecni oganj misli i rijeci, nesto kao cistiliste za rijeci... misli ietc.
eto, moja mala vecerasnja. vatrica. log.
 

... e to sam si ja sad htio da me pitas, da, da, bas to, a ja cu onda rec - pa kaj mislis da radim, o ti jedna, dva, pa kupujem poklone sta mislis sta cu radit?!
(nda...)
sunny day... đavoli...
što je danas ljep i sunčan dan
što je danas ljep i sunčan dan
što je danas ljep i sunčan dan
što je danas ljep i sunčan dan
što je ljep i sunčan dan EM ŠTO mi je danas rođendan
ja se tako dobro osječam
što je ljep i sunčan dan EM ŠTO mi je danas rođendan
ja se tako dobro osječam
ona danas dolazi iz zagreba
ona danas dolazi iz zagreba
ona danas dolazi iz zagreba
ona danas dolazi iz zagreba
ona dolazi vidjet samo mene
donet ću joj vječe uzet joj kufere njene
ludo ludo ludo će na bit
ona dolazi vidjet samo mene
donet ću joj vječe uzet joj kufere njene
ludo ludo ludo će na bit
pariririiridam...
parapaparappparaaararpappapprarapaaaaa..
paraprapraaaauuuuaaa...
uhu
sunny day..
priznat ću joj, zaljubljen sam u nju
priznat ću joj, zaljubljen sam u nju
priznat ću joj, zaljubljen sam u nju
priznat ću joj, zaljubljen sam u njuuuuu
jeah, priznat ću joj, zaljubljen sam, kao malo djete ja sam
sretan, da me voli, ja to znam..
da me voli, ja to znam..
jeah, priznat ću joj, zaljubljen sam, kao malo djete ja sam
sretan, da me voli, ja to znam..
da me voli, ja to znam..
da me voli, ja to znam..
sunny day..
sunny day..
 
suncano, umjereno :)
 

AAAAAAAARRRRRRGGGGGHHHHHHHHHHHHHHHHHHHHH!!!!!khmkhmkhm
hehe.
pa i nije lose.
dakle three in a row. :)
 
(e, i nist me nemojte pitat jer nist ne znam.:)
 

 
umorno je biti mamac, kad bi htio da si camac.
ae.
ma, pa ja bi prebio dugove, sto je jednom manjka drugom je prevec, . ajaj...

Pozdrav svima od Gradjanske inicijative Matija Gubec - otpor prostoru politicke diskrecije!



Samo mali podsjetnik za sutrasnji prosvjed (21. 9.) protiv Zakona o izmjenama i dopunama zakona o javnom okupljanju 

Prosvjed pocinje u 11:45 ispod Kamenitih vrata i traje do 12:30h

Pridruzite nam se i saljite poziv dalje!:) 



Saznajte vise o prosvjedu i inicijativi na www.matijagubec.org gdje mozete i potpisati Izjavu Inicijative! 

Puno pozdrava i puno hvala na podrsci,



Irena, Marijan, Marina, Mladen, Aida....i sve i svi iz Gradjanske inicijative "Matija Gubec" - otpor prostoru politicke diskrecije

 
preuzet odgovornost za rijeci.
sto je dakle zaista ta - iskrenost?
kao: izmedju nasih sudara uvijek se znao isprijeciti taj zracni jastuk kao nuznost otvorenog prostora za disanje, kao granica izmedju 'nekad' i 'nikad'.
 
?
 

 
'be careful not to be too good of a songbird or they'll throw you in a cage',
snoopy to tweety
 
a i ptice u kavezu occasionally trebaju nesta jest.
 

 
eh, a sad me jos zanima sta ce bit kad se to slegne, sarena prasina, ili tko zna vec.
idem prespavat.

 
u predvecerje.

(osim uvelog bijelog cvijeca po livadi, )
How many sorrows Do you try to hide In a world of illusions That's covering your mind? I'll show you something good Oh I'll show you something good. When you open your mind You'll discover the sign That there's something You're longing to find...
The miracle of love Will take away your pain When the miracle of love Comes your way again.
Cruel is the night That covers up your fears. Tender is the one Who wipes away your tears. There must be a bitter breeze To make you sting so viciously- They say the greatest cowards Can hurt the most ferociously. But I'll show you something good Oh I'll show you something good. If you open your heart You can make a new start When your crumbling world falls apart.
(Chorus repeat...)
/no, je, meni bas ova fino na kishu sjeda danas. i mrzim ih kad su kul. mrzim. e. ili (i) obrnuto...?
faq.
ha... kul, eh?
 

da ili ne?
 
(btw, _kam_ bi trebalo poslat adresu fwdanu na SMS ove?)
eh eh.
 

Koncert u Klaonici me ne zanima. (Smrdi na leseve, genius loci, sjeca na bol,  sjecenje), pa ipak
Hrpicu leseva skupljenu, mrtva drva lomace tog sto smo zvali ljubav (i kazna, rekose)
na kojim cekamo ljude u kapuljacama, zeljezna stolica Matije Gupca, Pobunjen.
Oskrnavljeni ideali utopljeni medju tijelima (jos toplim, op. a.) opla, blatom poprskane rane, tudje i vlastito malaksanje,
Mucnina prosirena Svijetom virusno stradavamo svi (Odrasli, naucili smo baratati oruzjima,
gle...)
Gle, vidim sve te lijepe duse sto otkidaju balaste sa svojih balona, i zasarene se oci, nebo, optoce zrncima iz kojih oble Rabuzinovi cvjetni oblaci, zvat cemo se sad naivnim, ako treba, ali ne treba.
: obojane klupe, drvene stepenice, rusevne zgrade, toplina vaseg zagrljaja mi nedostaje, interesi postavljaju cigle u dzepove na njih razbijam glavu kad se spotaknem, pa ipak, unatoc, bezrazlozno vrtlozno ceznem i ne znam
uteci drugdje? Premda sam proliven svuda svakom spreman namociti stopala, taj zahrdjali slivnik slutio sam u drhtaju nedodirljivosti neprolazne noci jos jednom, (Jos jednom samo, lazem si.) lako kao san. Zovem te onda redovito, zacrtan put u titranju
bez daha, bez namjere, ali sa zheljom. (Gle, nase izmisljene susrete, a sjaj nade nove su ugradjene mramorne ploce na groblju.)
Pitao sam macke za put, rekle su mi da bih znao odgovor da ih nisam pitao, rekle su mi da su odgovor oduvijek znale, dok ih nisam pitao.
...skocile su upravo onoliko lake za da doskoce na prozorsku dasku, i ostanu se lijeno izlezavati na krovu.
 (Mravi i pauci su se i dalje prozdirali, ptice nedohvatljivo pratili bi pogledom.)
Kao u jesen, kad oblaci budu teski i vlazni, sjednu na zemlju.
Kao onda, horizont je granica, gdje jedni odredjuju druge. (Gledajuci ravno ispred sebe, pomislih, ondje se moze doci...)
Privlacnost otvorenog neba je dozivala, spoticanje na kamenje na zemlji.
Gledajuci ravno pred sebe, ondje se moze doci.
 

Gledam te
puštam nemir
da se iscrpi.
 

stvaranje ili prepoznavanje? (istina? ili slika?)
zasto lakse osjecam prepoznajuci, a teze stvaram? jer to stvoreno nisi, sada...?
i sto prepoznajem?
prepoznavanje u formi - svacija iskrenost je u trenutku kad ne ocekuje biti projekcija sebe mozda i ne boji se biti ono sto jest sada kako bi mogao biti vise od toga?
kao neka integracija.
(ma tup sam danas nekako)
 
AJME KAKO MI JE DOSTA ARGUMENTACIJA ! UH.
+gr.