pure simplicity

oko se treptanjem brani od raznih 'balvana' koja s vremenom susrece u zivotu. treba li ih pritom sazaljevati?
ma ne, samo cesce treptati..

bezbojno 'stanje', bez okusa i mirisa, ne gori, ali podrzava gorenje.
cudna neka pizda, taj Strah..

mijenjaju boju zavisno od raspolozenja. danas putuju prema suncu..

milujes oci dok spustas tijelo na moje. volim te gledati, zasto mi ne dopustas....
 

 “For the protection of the good, for destruction of evil, and for the establishment of righteousness, I come into being from age to age.” (BG, Chapter 4, verse 8.)

dlanovi su ti premaleni da bi na njima sjedio moj osmijeh. recikliranje snova nije pomoglo, zaostajes u ritmu..

....................
The black and green scarecrow is sadder than me
But now he's resigned to his fate
'Cause life's not unkind - he doesn't mind.
He stood in a field where barley grows.
..................... 
 

.. ucinilo se stvarnim. trenutak je prosao, vracen si u zaborav.

 
govore i zaklinju se u tanku liniju koja dijeli Ljubav od Mrznje. oslikavaju je ostricom maca, opasnom igrom hvatanja ravnoteze. zivila sam Ljubav, nacimala me Mrznja;.... Ljubav, to savrsenstvo, konacnost, spoznaja.. nasuprot zamracenju Uma i Duha. naizgled jednostavno postavljena 'formula'?
najjace oruzje, koje nam neSvjesno pruza, cini  nezainteresiranost proistekla iz razocaranja;..
....... i zmija ujeda sladjim osmijehom.

 
koraci su utihnuli, iscekivanje umara. provlacim ruke kroz kosu i brojim iscupane vlasi.. koliko ce puta veceras kazaljka obici krug prije nego okrenes kljuc u bravi?

 
     ..
igra svjetla
u tvojoj kosi
naizgled, lijepa si
      ..

 
naslonjana na prozorsko staklo promatram tvoju sjenu kraj ulicne lampe, udaljava se. tiho, laganim korakom. ne odlazi ti se, niti zelim da odes. ali, da li znas sto cinis? da li mozes podnijeti taj teret, sve ono sto donosim sobom? mislis li da si dovoljno hrabar uspori korak. kada te primim sebi nema odustajanja. ne igraj se lovice, postajem opaka. izgubit ces me, zauvijek..; ti, stvorenje iz sna.
slagali su te da sve bajke imaju sretan zavrsetak. ovo je neravnopravna igra, neravnopravnih igraca, i ..upravo joj pisemo zadnje poglavlje.
 

ti si magnetizam usijanog kamena, a biti u tvojoj blizini razodjeva i budi. imas snagu koja privlaci. njezno grlis Dusu, gnjecis suze, zacijeljujes rane. preslozi molekule, prekroji lance i uzmi sto zelis. moje tijelo je tvoje. kraj tebe je zivot, daljina me ubija..
 

miris ruzmarina na tvojim rukama, privlaci i hrani. izmorena sklapam oci i trazim njeznost. postoji li covjek koji daje, a ne nudi; koji uzima, a ne otima; koji promatra.. kada ce jednostavnost tvojih ruku biti dovoljna za trenutak u kojem se nalazimo?