through the boneville

I pomislila si već da nestao sam u megabitima internetskih veza, jureći nekud prema središtu virtualnog svemira. Svaki ekran na kojem se pojavim, samo usputna je stanica prema mom konačnom cilju - velikom moru svjetlucavih informacija. U kojem individualne misli postaju nebitne, u kojem se elekrtoni miješaju s čežnjom, u kojem je sve laž i sve istina, a laž i istina samo su položaj s kojeg promatramo našu bit.
I gle, u toj suludoj trci, djelić (tračak svjetla, linija koda, elektronski impuls) mene susreo se s djelićem tebe, i počeli su igrati jedan oko drugog. Možemo li pratiti ovu igru povjerenja i obmana, druženja i bježanja, tame i svijetla?
Tu sam što nisam i kakvim me sad vidiš jesam. Što si znala zaboravi, što pročitaš prihvati.
I srest ćemo se opet, u mraku sobe, u kišno jutro, na ekranu tvome..
..Nadahnuće jutra ne govori o tome što desit će se sutra, već trenutak je u kojem živim i novom danu se divim..

..učiš dok slušaš iliti priča o tome kako sam proslušao..
..u ranoj mladosti bio sam žestoko izložen onome što sam jedno vrijeme svog života smatrao šundom i kuruzom..ali danas kužim da je, prema ovome što se danas sluša na ovim prostorima, to bilo mila majka..ili to samo nostalgija iz mene izvire..
..dok si jako mlad, da ne kažem malo dijete, formiranje tvog ukusa pod velikim je utjecajem obitelji i ukućana..što ćeš slušat, gledat, čitat (ili bar listat), ovisi o odraslima "koji znaju kaj je najbolje za maloga"..tete i stričevi bili su inficirani godišnjom Split produkcijom, pa je u tom ozračju i pristizao danak poklona u obliku "long plejki i kaseta"..i dok je i stara naginjala tom lakonotnom žanru, od strane starog sam dobijao "neku nerazumljivu glazbu s kojom gubiš vrijeme čekajući da netko počne pjevati"...i popizdiš kad se nakon 45 minuta to ipak, i unatoč mom golemom strpljenju, ne dogodi..bljak, pa tko to može slušati?..poslije sam čuo da se to zove klasika..pa sam pogledao u enciklopediju zakaj klasičari ne pjevaju (ili mi je to neko od odraslih rekao, misleći valjda kako je to dobra priča za laku noć)..pa sam ostal posran i prestrašen kad sam skužil da su dečece, koji su trebali lepo zvučati, kastrirali..i prosvjetlilo mi se sam tak..mislim, tko bi pjeval, ak zna da bu zbog toga moral ostat bez jajca..
...i tako, moj "mudri" dječji mozak skužil je da "starci pojma nemaju" i otišao tražit muziku po radio stanicama....e, a tu je tek bilo gadne infekcije, boleština, kala i gadosti:)...o tom potom..
..to be continued..in the time of inspiration..dedication..devotion..

Iako su ga na to pripremali od njegove desete godine, ipak je bio iznenađen novim osjećajima u svome tijelu..Još sinoć zaspao je kao i svaki drugi tinejdžer, dok je jutrošnje buđenje nalikovalo novom rođenju..Zapravo, osjećaj bi više odgovarao valjenju pileta iz jajeta, kad osjeća svaku novu krvnu stanicu koja ispunjava njegove ukočene i pretijesne žile..i punjenje tih istih žila novim životnim sokom, koji mu omogućava da ubrzo, nakon prvih nesigurnih koraka, potrči u potrazi za hranom..Skočivši iz kreveta posrnuo je pod naletom vlastite snage i zaustavio se zakačivši slabinama rub noćnog ormarića..Kratki bljesak boli brzo je ustuknuo pred novim doživljajem vlastitog tijela..Osjećao je lagano stezanje u mišićima, koje kao da se borilo s gravitacijom..Gravitacija?.. Nova ideja javila se u njegovom dječaćkom umu i vragolasto je pogledao prema prozoru.. Do tla bilo je skoro pet metara, ali grm lijeske, koji je njegov otac tako revno šišao, sigurno će ublažiti udarac..Tračak, dva, sumnje, koji su mu prostrujali neuronima, brzo su otklonjeni i već je stajao na prozorskoj dasci, škiljeći u zamagljeno Sunce..Kratak udah, polučučanj i hop..raširenih ruku vinuo se prema Suncu, u želji da ga zagrli...."Mama ja letiiim!"..
..zahvaljujem za inspiraciju Robertu Kirkmanu