APOKALIPSA-RAGNAROK-SMAK

Čitam logove.
Ljudi uglavnom nešto pekmezaju. Ne kontam. Valjda je to doba godine.
Ljubav. Ljubav je ljudi bolest.
I svaki put kad oboliš, oporavak traje kraće. I opet si na nogama. Ako si se iskreno dva-tri puta u lajfu zaljubio, idući put kad te netko ostavi, bol traje ne više od 14 dana.
Prvo si jadan, i tužan i kukaš i plačeš, pa ti je polije par dana još žao i sjetan si, pa poslije osjećaš prazninu, sve dok jednog jutra ne osvaneš zdrav i lupiš se po čelu: Pa koje je meni kurac bio?
Čovjek za 14 dana preboli kugu, a ne ljubav.
Glave gore.
Hura!!!-povikaše seljaci, skinuše gaće i izljubiše se...

Space. The final frontier...
to boldly go where no one has gone beyond...bla bla ponavlja Big Brother u slušalice dok hodam od palube 16 prema indžinijr rum.
I mislim si...hoću li se ikad vratit u rodnu Retfalu, ovaj mi se beta quadrant nimalo ne sviđa. Ovdje je svemir je pun zalkadskih ameba zbog kojih mi stroj ne radi kako treba, pa ga svaki dan moram čistit od tih masnih govanaca.
Siđem dolje i imam što vidjet. Prsnuo pokolopac na 14. i 27. karburatoru (da pojednostavim) i iz njih kulja katranizirani ugljik...
Bemti' trebat će mi minimum cijelo popodne da to dovedem u red. Ma, boli me moja sexy kara, ima još 28 zdravih karburatora, neće se ništ značajno dogodit...ionak vozimo na tričetvrt snage zbog meteorita...
Sjednem u kut, otvorim 100 gramsku Mikado čokoladu i zadnju Traubisodu koju sam ponio s Zemlje...zatvorim oči. Kroz glavu mi prolazi jučerašnji provod u holodecku...Šest najljepših Bagramskih kurvi i karton Heinekena. (Kurve sa Bagrama imaju četiri sise svaka, samo da znate). A tek oralno u kombinaciji s vrućim medom...KARAMBA!

kad odjednom: ALERT!! ALERT!! Engine room, report to bridge imediately!
Fuck me dead, koji kurac sada...trkom na most...upadam unutra, uopće ne kontam da mi viri čokolada iz gornjeg džepa.
Kapetanica Highway me mrko pogleda: Ensign Tantralover! Vaj d karburators ar not fikst? Jel to namjeravate posthumno popraviti?
Captain, uslijed ionske turbulencije, došlo je do kolebanja jezgre u međupotisnicima, ispalim ja ladan ko' led.
-Ah, tako. Kako ćemo neutralizirati kvar?- upita kapetanica okrećući se Mulfasu, glavnom inžinjeru.
I am afraid until we do not exit the Firingi system, the core will be unbalanced.
-Merd! reče kapetanica.
Sir! I mean Madam, I mean captain, I think I can fix it, I need two šelnas from Yugo 45. Det vej ajl bi ejbl tu blok d poklopacs for d tajm biing.
Ju si, baj eksident, aj hev dis tu šelnas in maj loker...
Splendid, ensign. Proceed!
Yes keptn!
Bravo ja! Sve sam ih sjebo. Ovi iz admiraliteta su svi konji...mislim gornja granica gluposti, o strojarstvu veze nemaju, e da je na ovom brodu više momaka iz EMŠE...ili da sam bar ja išao u EMŠU...
Uzeo šelne. Montiro. Stego kombinirkama. Drži.

"...Mišljenje je kao i šupak.
Svatko ga ima..."
Clint Eastwood

Čudna soba. Polumrak.Crni, masni zidovi. Okrugli stol. Partija preferansa. Dvije žene i pas.

Hladno mi je na noge i ne ide me karta. Ova kučka preko puta mi se značajno smješka i evo već treći put me dira bosom nogom po preponama. Babetina s desne strane non-stop mrmlja nerazumljive stihove sebi u bradu i kontam da mi na neku foru vidi sve karte.
Uzimam žira.
U talonu smeće.
Složim si u glavi pet i pol štihova, al' prvi sam na redu...kontam to je to.
Baba prati.
Kučka prati.
- Kontra! iskezi se polumrtva starica trulih zubi na mene...
- Rekontra! odbrusim gadljivo prije nego sam razmislio...
- Supkontra! - opet će babac, hehehe, dolijao si mali glupane, ovo ti je karta za pakao, he he...dat ćeš dušu, dat ćeš je noćas!!!
Jeza me uzela u sekundi. Obliva me znoj...toliko me je strah da mi se digao.
Ružni pas više ne drijema...počinje tiho režati.
Karte padaju na stol. Zuji mi u ušima. Magli mi se pogled. Padam.
Dvije žene se pogledavaju i smješkaju se.
Loše mi je. Kučka se ustaje dolazi do mene i uzima me za ruku:
- Dođi. Vrijeme je da prilegneš.
Rušim se na krevet, skamenjen. Oči mi pilje u pod.
Do kreveta se dovuče pas. Vidim mu samo šape...postaju sve veće...pretvaraju se u kopita!...
Buncam. Pogledam ponovo...ispred mene stoji kentaur s glavom Jarca tijelom bika i ljudskim rukama...
Jebote! Lucifer, Sotona, Nečastivi, Vrag, Demon, ON!
- Došao sam po tebe! pruža tamnocrvenu žilavu koščatu ruku prema meni pozivajući me prstom...
Ne mogu se pomaknuti. Ne mogu disati, Ne mogu vjerovati!
Ustaj! zagrmi Vrag staršnim glasom i krene rukom prema meni.
Dotakne me prstom po vratu...
AAARRRGGGHH!!!!!-zaurlam i skočim.
Mrak. Moj stan. Mokra posteljina. Strah. Iskonski.
Palim svjetla. Palim cigaru. Palim iz ovog grada jebeš mi mater!!!
Odjednom ona na bijelom zidu.
ONA.
Polumrtva decembarska muha koja mi je sletila na vrat. PLJAS!!! razljepim je Jutarnjim. Eno je još tamo na zidu. Opomena.