A tako je malo vode potrebno da se otopim

.... dok sam tražila nešto po rokovniku sa slatkim receptima. 
Svi okusi. Svi ljudi koji su recepte dali. Svi ljudi koji su kolače jeli.. Čak sam s nekih stranica i ostatke ostrugati mogla. Ne kužim samo jedno: kud prije me pogodilo godina broj 34? Kako nisam primjetila da godine prolaze? Godina prvog recepta 1992!
Možda je to zato jer imam samo rokovnik s receptima za kolače a ne i normalna jela. Svake godine nanovo zovem mamu da mi kaže kako se rede sarme...
Neću više za godišnji ostajati kući. Očito mi škodi. Sutra se vraćam na posao.
 

....htjela sam napraviti nešto korisno. Npr, srediti ogromne količine papira, prepisati neke recepte u rokovnikić predviđen za to... a ne ide. lijena sam ko pas.
uhvatila me mala snaga i tako mi je super. jedva sam se prisilila pola ručka skuhati. juhu, koja je neplanirano postala gusta da bi bila dovoljna. svejedno, dragi je pitao "a što iza juhe?"
"ništa... kako ništa" pogleda me u čuđenju i gleda u paznu tavicu u kojoj se trenutak prije prepžio sezam.
"obično kažeš da nakon guste juhe ne možeš više ništa jesti."
nije se bunio. samo je uz juhu puno kruha jeo. bože, tako sam zločesta. a strašno je to što ustvari grižnju savjesti i nemam, tako, malo reda radi...
i svo vrijeme se pitam: da li je sve to baš moralo tako biti?! ne juha, sve ostalo...

i baš je dobro biti na godišnjem! ne bila kući za godišnji skoro nikad. morat ću ovo ponoviti i slijedeće godine. sitno dana od lanjskog godišnjeg provedeš u tišini doma svoga, telefoni su isključeni, mail ne provjeravaš i spavaš.... spavaš... 
bože kako je lijepo biti lijen!

Dan je sunčan. Ja sam još doma. Bila vani nisam. Izgleda primamljivo.
Nakon duge i teške zime ne vjerujem da je slika koju vidim kroz prozor istinita. Pliz potvrdite, da li je to sunce ili samo moja pusta želja. Laste još nisam vidjela. Ako ih netko vidi, odmah nek javi.
I još nešto... ako još jednom do kraja tjedna padne snijeg, prije nego dobijem roba da ga čisti, totalno ću poluuuudit!
 

niš posebno... samo sam htjela reći da sam fino ručala i da mi je sad dosadno i dajte nek netko nešto guba izvali pa da se svi skupa imamo čemu smijat... inače idem čitat neku Coelhovu knjigu.