paraliza

vidim bilo je veselo. Ajde bar se nešto događa. Popravljate se, nema što.

Napredak je evidentan, još jučer preplavljivalo vas je mrtvilo.

Jadnici. (ne oni iz Hugo-ove knjige) nego oni stvarni, real life mizerni tipovi koji ne posjeduju kičmeni stup.
Kržljavi, dežmekasti paraziti. Za vas je bijela imela oličenje poštenja. Ona bar proizvodi kisik.
A vi? Vi ne proizvodite ništa. Vi ste običan iscjedak loše jebačine vaših polupismenih donositelja na svijet.
Vi ste veliko, trulo, NIŠTA.
Kako stvari stoje, to ćete i ostat.

Praznoglavci. Dječaci koji bi htjeli odrasti prije nego dođu na red. Mali frustravci vlastitom neobraslošću pubičnim pokrovom.
Djevojčice. Sramežljive pipice neutažene radoznalosti.
Nedosljednici. Ignoranti vlastitih bedastoća.
Plićaci.
Podsjećaju me na prvi dan života malih kornjačica. Kad uprono i tvrdoglavo jurišaju prema moru. Bježe pred čapljama koje ih nabadaju ko' ćevape.

Kao, ako dođemo do mora, spašeni smo. Tamo je život. Tamo ću postati velika kornjača...tamo ću postati faca.

Aha.

Velika riba & Co.

Nakon što čačkate rektume prljavim noktima, kopate surle obrasle nikotinom, češkate smrdljiva spolovila, vi trljate oči u nevjerici kad vam daju iskrenu dijagnozu i na poslijetku umrete gadnom smrću...
A sve to iz puke zablude u percepciji vlastite veličine.

Vi ste bezbrojni dokoni prasci. Konstantno seruckate o ljubavi.
Dokone prasice seruckaju o kurčevima.
Sveudilj se prikazujete onima koji niste.
Pokušavate bit dubokoumni i cool.
A režite jedni na druge, hvalisajući se brojem komentara, pregleda profila i sličnim idiotarijama.
Zapravo...za vas je funkcija copy/paste
smisao postojanja.

Otišao si. Ostala sam sama.
Hladno mi je. Srce mi kravari za tobom. Tvojim očima. Lagao si.
Ja sam znala. Nema veze jer....volim te.
Kao nikad, Do sad.
Sutra je novi dan.
Obrisat ću suze.
Pomust ću kravu.
Napit se mlijeka.
Srcedrapateljska retorika.

Možda to nikad nisam ni bio.
Nee, sigurno sam bio.
Ali više nisam.
Kako čovjeka može unazadit krađa automobila, pa to je skroz nevjerojatno.
Stagniram u razivtku. I imam noge ko Roberto Carlos.

Poludjet ću.

Ili već jesam.

Ako jesam, znači li to da ću ludjet još više?

Ako nisam, znači li to da ću poludjet "only moderately"?

Sigurno je samo jedno,

Normalan odbijam ostat.

Dobro jel vidiš ti to? Jel vidiš, pitam?
Vidiš. E, pa lijepo.
Prvo mi mrknu auto, i sad me još ti zajebavaš. Kakv dan!
Kako se ponašaju muškarci bez auta?
sam zapravo htio pitat.

Ukrali su mi auto.
Odlučio sam stvar odmah prijaviti policiji.
Kako ga ne bi pronašli još danas, u odnosu na kako ga ne bi pronašli sutra.

Uargh.
Mounin'.
I kao jutro i kao gunđanje. Bez obzira što je sunčano, danas ću nekome općit s materom. Jer ne mogu bez tog. Recimo, moja mater mi je jučer priopćila da su joj sarme ovaj put ispale prevelike, ali ništa manje ukusne.
Vidjet ćemo. Ako mi bilo čija mama bude rekla suprotno, nadrapala je.