Vrijeme bježi....vječnost čeka...

Sanjao sam da imam intervju s Bogom.
"....A tako ti bi me htio intervjuirati?", reče Bog.
Ako imaš vremena, rekoh.
Bog se nasmiješi "Moje vrijeme je vječnost. što si me namjeravao pitati?"
Što te najviše iznenađuje kod ljudi?
Bog odgovori...
To što misle tjeskobno na budućnost te tako zaborave na sadašnjost. Na taj način ne žive ni u sadašnjosti ni u budućnosti.
To što žive kao da nikada neće umrijeti, a onda umiru kao da nikada nisu živjeli...
To što im je djetinjstvo dosadno.
Žure se odrasti, a onda bi ponovo htjeli biti djeca.
To što troše zdravlje da bi stekli novac, a onda troše novac da bi vratili zdravlje.
Bog uze moju ruku u svoju i ostadošmo u tišini. Tada upitah:
"Kao roditelj koje bi životne pouke htio da tvoja dijeca nauče?"
"Da nauče kako nikoga ne mogu učiniti da ih voli, mogu samo sebi dopustiti da budu voljeni
Da nauče kak se nije vrijedno uspoređivati sa drugima..
Da nauče kako nije bogata osoba ona koja najviše ima nego ona koja najmanje treba...
Da nauče opraštati tako da sami opraštaju....
Da nauče kako postoje osobe koje ih vole, ali jednostavno ne znaju kako to izreći ili pokazati svoje osjećaje
Da nauče kako dvije osobe mogu promatrati jednu te istu stvar, a vidjeti je različito.
Da nauče kako nije dovoljno da im drugi oproste, moraju i sami sebi opraštati
Da nauče kako je dovoljno samo nekoliko sekundi da se povrijedi osoba a onda trebaju godine da ih se  izliječi.
Da nauče kako nije najvrijednije ono što imaju nego tko su u svom životu
I da nauče da sam ja tu - uvijek" 
 
 
 

     Jednom kad izgubiš nekoga ,
     vrijeme kao da stane,
      a onda......,
     kada sat opet počne kucati
     ništa više nije isto......

....pustite me da sanjam....
....ako je taj san život........
....nemojte me buditi..........