svaschtara

koji je kurac ovom svijetu.. gdje god krenem nagazim na govno.. jebes onu svijet je lopta sarena, svijet je rabljeni kurton..

Rodio se jednog hladnog dana, u svijet hladnoće je došao. Bio je dijete sretnog lica, bio je dijete vedrog osmijeha. Sve je to trajalo kratko, možda i prekratko. Ubrzo mu je otac obolio, u nekom svom svijetu njegov je otac sreću našao. Kada se tek s time pomirio na drugi svijet mu je otišao djed, a za njim i tetak. Sve se to brzo odvilo da nije shvatio, da mu se i bratić ubio. Kada je napokon shvatio i sa tugom se pomirio. Ponovno sunca sjaj i miris cvijeća osjetio, napokon mir spoznao. Nešto se desilo.
Majka je kraj njega sjela, o bolesti svojoj pričala, svoju bol skrivala. Ali on je njezinu bol osjetio, sa njom polako umirao. Njezine oči svoj sjaj su izgubile, sredstva protiv bolova svoj danak su uzela. I sve bi bilo tako lijepo da je u bolnici nije morao gledati, da svoju tugu i svoj strah skrivao nije, da se pred drugima lažnim smiješkom smijao.
I sve je to trajalo do jednog uskrsnog jutra kada mu je teta u sobu upala, zagrlila i kroz jecaje mu rekla. Mama ti je mrtva. Na te riječi ravnodušan je ostao, tugu ni bol osjetio nije, u strop je gledao, jutru se nadao, buđenje iz tog sna iščekivao. Jutro je došlo i tup osjećaj ga je pratio. Do mrtvačnice tijelo mu je drhtalo, još uvijek buđenju se nadao. Kada je u mrtvačnicu ušao, kada je na mrtvačkom odru majku vidio, kada je vidio njezine ruke, ruke zgrčene u agoniji i boli, kada je vidio jedno njezino oko zatvoreno, a drugo poluzatvoreno. Oko koje ga je gledalo mrtvačkim sjajem tada je spoznao. Spoznao je da iz ovog sna buđenja nema. Kada je nadgrobna ploča tijelo njegove majke pokrila, izgubio je toplinu, izgubio je sigurnost, ali suzu pustio nije.
Polako se sa svime mirio, sa nesigurnošću u drugima toplinu tražio, ali ono što mu je trebalo nije našao. Godine su polako prolazile, svaki dan je u njegovim ranama bol budio, ali suzu pustio nije. Zadnju godinu toplinu je našao, dodir tuđe ruke je podnio, sa strahom joj se predao, silno se promijeniti želio. Možda se nekima hladnim činio, možda se nekima čudan činio, ali napokon je neki mir našao, u sebi sigurnost probudio, suzu je napokon pustio. Nije ni bio svjestan topline dok je opet nije izgubio, dok ju je svim silama vratiti želio, i dok je opet vratio nije, ali ipak, suzu je opet pustio.
Iako je toplinu opet našao još uvijek ga rana boli, jer on želi da voli i da njega vole. Želi nečiji dodir, želi da zna da je živ, želi da spozna da ovo ipak nije san. Otkad je suzu pustio noći budan provodi, tjeskoba ga obuzima, bespomoćan se osjeća i suzu za suzom lije. Osjeća kao da pluta na valovima zaborava, ne smije se pomaknuti da ne potone, jer to bi za njega značio kraj. Zato, riječ utjehe mu recite, dodir svoj mu podarite da spozna da je živ, da nekog kraj njega ima i pustite ga da plače. Da plače i svoju bol olakša, da ga toplina ugrije. I možda sve to napokon prođe i možda stvarno sretan postane. On samo želi da ga netko razumije.

nakon dan razmišljanja i neznam ti svega već ipak odlučih poslati poruku, odgovoriti na one proklete sms-ove.. i evo što napisah: ...Srce evo bio bi red i da ti nešto pošaljem. Ne treba ti biti bed jer ja nisam smatrao da smo mi u vezi (nisam te nikad pitao za hodanje) pa me stoga ne možeš vući za nos, ja sam sam izabrao kako ću živjeti.. i sama znaš da mi je stalo do tebe i da si mi jako draga te zato čini što želiš. Ti isto imaš svoj izbor na koji nitko ne može utjecati, a ponajmanje ja.. samo nemoj nikome dozvoliti da te sputava, budi svoja i uživaj..  pusa...
možda se ipak nisam ni probudio..

kako je milina kad se vratiš doma u 7h poslije pijanke i onakav zaboravan ne ugasiš mob.. i što se dogodi... u 10h počnu ti stizati poruke, hrpa njih, svaka od njih produžava agoniju boli dok ti se glava raspada.. malo se sabereš, izoštriš vid i pročitaš.. dobro jutro bebo i sve tako lijepo i krasno, a na kraju oprosti.. koja drskost, dati nekom nogar preko sms-a.. tko zna možda bi me to i povrijedilo da smo bili u vezi.. žao mi je jedino što sam probuđen i što sada više ne mogu zaspati..

evo prošao je i još jedan vikend, ali to nije bio običan vikend.. lud i nezaboravan provod u Velikoj na 6. dirty old festivalu..  DOF i ekipa su bili zakon!!

Žena je glazba života! Ah, što nisam gluh.

Ljubav je vječna - dok traje. (M. Regnier)
Kupi psa! To je jedini način da za novac dobiješ ljubav. (M. Eile)
Dobro otvori oči kad se ženiš a pslije ih zatvori. (W. Shakespeare)

Žena će rijetko oprostiti što smo ljubomorni, ali nikada neće oprostiti ako nismo.  (J. P. Toulet)


Ljubav? Na početku velike riječi, zatim su male riječi, a na kraju je mnogo riječi. (Pailleron)


A slobodna ljubav? Ljubav nije slobodna, ona je ropstvo po definiciji. (T. Ujević)

I am a man who walks aloneAnd when I'm walking a dark roadAt night or strolling through the parkWhen the light begins to changeI sometimes feel a little strangeA little anxious when it's darkFear of the dark, fear of the darkI have a constant fear that someones always nearFear of the dark, fear of the darkI have a phobia that someone's allways thereHave you run your fingers down the wallAnd have you felt your neck skin crawlWhen you're searching for the light?Sometimes when you're scared to take a lookAt the corner of the roomYou've sensed that something's watching youHave you ever been alone at nightThought you heard footsteps behindAnd turned around and no one's there?And as you quicken up your paceYou find it hard to look againBecause you're sure there's someone thereWatching horror films the night beforeDebating wiches and folkloreThe unkown troubles on your mindMaybe your mind is playing tricksYou sense and suddenly eyes fixOn dancing shadows from behind
IRON MAIDEN

Postoje noći, ti ih sigurno znaš,
Postoje noći kada nisam sav svoj baš.
U tim noćima jednostavno mi dođe
Da glavu svoju na rame tvoje prislonim
I pričam ti snove svoje.
Dođe mi da se mazim
Da se o tvoje lice dražim
I da ti pričam priče
Možda i male besmislice.
Postoje noći kad dođe mi tako
A ti stojiš ispred mene
Tako života puna, tako sretno nemirna
Mogao bih vikati
zbog toga
ili jednostavno otići
te ostaviti te tako slatku
i sreću ti ne ugasiti
al' ništa od svega
svoju cigaretu palim
kraj tebe ostajem
jer bez tebe nestajem…

ljubav je kučka koja laje na ceo svet,
prvo te dobro išamara pa ti pokloni cvet...
ljubav je tobogan sa koga nema silaska,
moj stari kaže to je reka bez povratka...





Six Pack

Zašto si tako tužna, zašto si tako zamišljena,
a opet tako slatka, tako bajna.
Nešto me kod Tebe privlači,
od moje me ljubavi odvlači.
Mrzim se zbog toga, korim se zbog toga
ali pobjeći ne želim od toga.
U Tvojim očima ima nešto što u svojim vidio sam
Tvoj pogled tako sličan je mom.
Kuda Tvoje misli lutaju, kamo bježe,
možda se negdje Tvoja misao sa mojom sreće.
Tvoje misli i moje misli možda negdje pričaju,
možda negdje o nama snivaju.
Tako me mamiš, tako moju dušu sladiš,
želim da na svoje lice još jednom osmijeh staviš.
Pogledaj me samo jednom i svoj osmijeh mi daj
i nakon toga ću znati da svemu je kraj…