svaschtara

pa daj nemojte me vise klati... aaaaa...
tko ne bi bio malo temperamentiji ako ga probude u faking 10 ujutro, optuze ga da je sanjao neku drugu pic*u, a zatim mu uzme zadnju pljugu stosche.. i poslije svega on se mora ustati a wc je zauzet.. u prijevodu, mora pischati u kuhinjski sudoper (dobro da ga nije teralo srat).. poslije te muke otici u trgovinu gdje baba lipama placa durexe.. i kad napokon zapali pljugu i popije prvi guc kave te na netu pocne citati crnu kroniku iskljuce mu struju... :(((((

al stvarno.. mislim stvarno.. mrzim te pjesme. jednostavno me ubijaju u pojam te pojačavaju moju faking anksioznost. kad će više kraj svemu tome.

razmišljam.

ljubav u meni prema tebi.
traje više od godinu dana.
prihvatio sam tvoju igru.
prije nekih tjedan dana.
dugo mi je trebalo.
veza bez obaveze.
totalno bezveze.

osjetila si promjenu.
nisam ti bio dostupan.
osjetila si miris druge.

sinoć.

pitala si me što mi je.
rekoh ti da igram tvoju igru.
skačeš iz kreveta i oblačiš se.
stojiš pred vratima čekajući da nešto kažem.
zaboravi. riječi su suvišne.
dosta mi je poniženja. pustih želja.
riječi bačenih u vjetar.

nastavljam gledati film.
vračaš se u krevet.
u snu me opet grliš.
glavu stavljaš na moja prsa.
kao ništa se nije dogodilo.
napokon sam uspio zaspati.

jutros.

budiš me poljupcima.
smiješak na licu.
izgovaraš moje ime tražeći pozornost.
nakon toliko odbijanja s tvoje strane.
tražiš od mene da ti budem dečko.
ne sada. ovog trenutka ja ne želim to.

danas.

moram dobro razmisliti.
u tome svemu nismo više samo ti i ja.
..

u vražju mater
počeo sam piti sam
i to doma.

jednostavno
sjednem za stol u kuhinji.
otvaram frižider i boce piva.

u početku sve mi smeta:
vriska djece
otkucaji zidnog sata
tip koji popravlja auto i glasno sluša magazin.

negdje oko šeste
zvuci se prigušuju.
sat i ne čujem.
djeca postaju umiljata.
jedino magazin odolijeva mojoj
otupjelosti.

kad ustanovim da je frižider prazan.
da na pričuvnim mjestima nema više
nijedne boce.
dobauljam do sobe.
strovalim se u krevet.

onda se probudim usred noći.

odem na zahod.
opet legnem.
upalim radio.

slušam klasičnu glazbu.

zamišljam pijanista s bijelom perikom i
svilenim dokoljenkama
kako u kićenom salonu svira damama i
mecenama
koji piju crveno vino i puše hašiš.

Ajde reci mi mladi pogane kuda idemo, zašto živimo.. daj pokaži mi sveta stonogo.. sutra, preksutra daj mi novaca..
Gdje god pogledam vidim pogane, svete stonoge, lažne idole.. svi se klanjaju..
Sve te gluposti, zaboravljaju da će umrijeti..
Više vjeruju u horoskop nego u boga
Više vjeruju u horoskop nego u boga
Više vjeruju u horoskop nego u boga
Više vjeruju u horoskop nego u boga

život je lijep kada se živjeti zna zato uzmi sve šta ti se da, jer sreća je kratka, a živiš zbog nje.. ne traži mnogo i imati ćeš sve

režem vene a žilet mi tup.. bem ti led.. početi ću gristi arterije..

bas sam si nekak sretan ovih dana.. jebat ga taj alkohol stvarno pridonosi sreci. jucer faking rodjendan, danas noc vjestica (morati cu dragoj neki pokloncic dati) a sutra obilazak rodbine po grobljima. jos mi samo snijeg fali.

u bem ti led kako me glava danas rastura.. opet ne mogu razmisljati..

fakat kakav je dan danas.. vani hladno a u stanu vruce, e sad samo da mi jos netko pametkuje da smanjim grijanje.. ono de fak of.. puno se toga nakupilo u meni, opet pocinjem piti sam.. neznam treba li se ljutiti ako te netko izjebe i onda se samo pokupi i ode bez pozdrava.. a prije jebacine samo si mi pricala o ljubavi, pa ne moras mi govoriti volim te da bi me dobila u krevet.. ljubav nije izlika za nepristojnost. ma nek se sve goni u rodni kraj.. ja znam nacin, znam da ces doci opet veceras po jos.. al ja zato sada pijem pa ces opet dobiti mlohavu cunu.. znam da cu sutra biti u banani ali jos bolje znam da veceras cu biti sretan bar na trenutak.. da, biti cu sretan jer cu te namagarciti.. ljubavi ja mogu biti veci coban od tebe.. :P

Jedne je noći dok je kiša polako ljubila stakla, a kapljice srebra klizale niz prozor pod mjesečevim pogledom, iza oblaka skrivenog, umrla je velika duša... nije to bio poznat čovjek, bogat, ...,samo je bio čovjek...pljuvali su po njemu, zaobilazili ga, jer nije bio zvijer, a slaba zvijer među zvijerima plijen postaje...
umro je od rana, koje je zadobio spašavajući život..., al ne svoj... al ipak znao je puk koliko vrijedi biće takve snage..
Zadnjih trenutaka dok je kašljao krv i pošpricao sliku obitelji, koju mu je ljudska glupost oduzela, odustao je od života...U tim zadnjim trenucima, nakratko se okrenuo i na stolici kraj sebe vidio Crnog anđela...
Uplašio se, nije znao tko je, ni što je, al mu je pomalo bilo svejedno, ionako nema više zašto živjeti...
rekao mu je anđeo: "Ne boj se, nije te valjda strah ruke koja pomoć pruža?"
>Nije me strah! odgovori< , dobro se nakašlje i nastavi >al pitam se dal takva "ruka" postoji?<
Crni anđeo reče:" Mnogo takvih ruka ima, al naš strah im brani da nas dotaknu, koliko smo od "ruku" šamara dobili, pa čak i iza leđa."
Čovjek se nasmije i upita (krvavim već ustima dok je sat vrijeme mu krao): "Ja sam na "šamare" otporan, mnogo sam ih dobio, više me ne bole, al zašto nikad nisam dobrog čovjeka sreo?!"
Anđeo je otišao do kamina u kojem je nešto malo pepela pokrilo žar, okrene se i reče mu:"Zato jer si zaboravio da postoje,vrijeme je...!moramo poć!"
Čovjek je počeo osjećat lakoću, gledao je svoje tijelo kako leži, mrtvo...biješe zbunjen...
Crni ga je anđeo za ruku uhvatio, i povukao kroz trošni zid zgrade u kojoj je stanovao, a pri odlasku malo se ustajalog zraka iz sobe izmješa...u tom se trenutku ugasila svijeća...bio je kraj.
†
Kad je anđeo otpremio njegovu dušu u drugu dimenziju, ostao je malo na ulazu popričati sa smrti, koja se približila u crnom čamcu s lanternom, dok je brčkala veslom po plitkom djelu Stiksa...zajedno su promatrali pogreb...
Opet kiša, malo grmljavine stvaralo je pozadinu... na starom groblju, carstvu lišajeva i mahovine, stajao je svećenik i mnoštvo ljudi, lažnih i licemjernih suza, uz poneku grižnju savjesti...al samo poneku...
†
Kaže smrt: " Tom je čovjeku mnogo oduzeto, a previše je dao... dao da bi ove crve koji gmižu niže od pravih crvi, naučio što znači biti čovjek, a ne crv!"...Crni anđeo zaplače, spusti se na zemlju ispred suhog hrasta, za njim crni oblaci, gusto su popunili nebo...
tiho se spustio do samog tla:" Sad sam ravan vama...al u srcu nikad.."(svi gledaju pomalo prestrašeni),"htjeli ste plivat u čistoj krvi? Pa plivajte!!!!"...kiša se u krv pretvorila, a na oblacima duboke rane iz kojih je krv potekla..svi su prestravljeni molili za oprost... cijelo groblje je bilo krvlju natopljeno... jedan se mekušac usudio lagati:"Mi smo tog čovjeka voljeli! Vidi koliko nas ima na pogrebu, vidi koliko suza teče!"
Anđeo je podigao pogled, crne oči promatrale su masku koja slabo prikriva ljudsku stvarnost....
nakon par trenutaka šutnje prošapće u ljutnji:" †NIJE BITNO ŠTO STE SE OKUPILI NA NJEGOVOM POGREBU; BITNO JE ŠTO STE NAPRAVILI ZA NJEGA DOK JE BIO ŽIV!†" , prikrije lice krilom i nestane...
ljudi su neko vrijeme bili krvlju okupani poput ubojica... Možda jednom shvate†.......

kako sjebati dan.. danas sam se cuo sa jednim starim prijateljem.. u pocetku je sve bilo ok.. bio sam sretan sto se napokon cujemo ali onda me upitao kako mi je djevojka.. ja mu rekoh da je ona postala proslost za mene.. a tada me je upitao a sto je s djetetom.. tada me je pogodio grom.. eksplodirao sam unutra, bol me je presjekla.. ostao sam bez rijeci.. nisam znao kako da mu opisem sto smo prozivjeli.. kako sam je volio i kako sam je molio da ne ubije nasu srecu.. ali uzalud, ubila ga je, ubila je mene, ubila je sebe a da toga jos nije postala svjesna.. neznam kako je sada njoj, mozda je i shvatila.. ali tog dana nije ubila samo nasu ljubav, ubila je i mene..

na krevetu vrazijem jos samo sutnjom prica se
lijek za vrijeme ne postoji
a tanki konci navike kao kapak prozirni
snove su nam prekrili
a promjena za promjenom
u sobi miris dosade
pozeljeli smo previse
kad romeo se odmori sa srca skine prasinu
ponovo ces letjeti
znam zauvijek uz tebe budi se tvoj privatni romeo
znam zauvijek uz tebe budi se tvoj privatni romeo
a promjena za promjenom
u sobi miris dosade
pozeljeli smo previse
kad romeo se odmori sa srca skine prasinu
ponovo ces letjeti
znam zauvijek uz tebe budi se tvoj privatni romeo

dobro jutro draga nacijo.. ah kako je lijepo zapoceti dan uz svjezu kavu i omiljenu pjesmu od urbana-a.. miris tople kave ispunjava me mirnocom a glazba zaboravom na tebe

u jebote danas mi svi govore da nisam normalan a to je sve zbog tebe kujo.. dodje mi tako sada da pokupim svijece i napravim crnu misu pod tvojim prozorom.. perje nevinih zivotinja letjeti ce poput perja iz tvojeg jastuka dok te on maze.. kako meni mozes govoriti da me volis a njega trositi, zar sve to cinis samo radi forme.. jebga sad bar znam zasto imas tako cvrstu guzu..
i daj jebote prestani se vise pitati koji mi je kurac, ma dosta mi je vise gutanja sranja koja mi ti cinis u ime ljubavi..
moja kujo veceras cu se pomoliti za tebe i njega.. vidjet ces sjaj mojih ociju u tami koja ispunjava tvoje srce