golman_82@web.log

ponekad se probudim
zelim da te poljubim
u sobi bez ijedne sijene
nikog samo ja i vrijeme
sve se moze srediti
ali tebe nista
ne moze zamijeniti


kradem noci danima
s najboljim jaranima
ponekad sam slabe volje
prazno mi je ali bolje
sve se moze srediti
ali tebe nista
ne moze zamijeniti
ja od rodjendana
pa do rodjendana
cekam samo poziv tvoj
makar prazne rijeci
bice dovoljan znak
da jos nije gotovo
 svaka nova godina
je slatka nepredvidljiva
u danima buducnosti
hiljadu mogucnosti
sve ce se promijeniti
ali sta ce tebe
sta ce mi zamijeniti .. .

Svađe, svađe, svađe, i opet svađe.
Iz ove usrane veze bi izašo najrađe.
Tvoja kontrola nanosi mi puno bola,
tvoje ponašanje više ne zaslužuje praštanje.
Ne mogu više ova veza mi energiju siše.
Poslije kiše dođe sunce kod nas su same kiše.
Razlike izlaze na površinu, prije su bile male, a sad su tolke da nas totalno lome na komade. 
Postoje nade, plusovi postoje, al' minusa je tolko da ih ne vidi nitko, kad smo zajedno vani dive nam se jarani, srećom ne znaju kako se ponašamo kad smo sami.
Tišina, najgora je tišina. Riječi se potrošile, između nas sad je planina.
Najgore je kad se iz dosade ljudi seksom bave.
Pola sata uvježbanih poza optimizam daje.
Jebo seks kad postane rutina.
I jebem vaku ljubav što hlapi ko alpina.
Al nisi ti sama za to kriva…Znaš?
Smiri živce, nitko ne traži krivce.
Krivi smo oboje, za ljubav potrebno je dvoje.
Ljubomora, od nje ti sve krene, a kad ima ljubomore tu fali povjerenje.
Svaka moja frendica je tebi bila prijetnja.
A svaki tvoj frend je meni posto samo smetnja.
To je sebična ljubav kad hoćeš partnera za sebe.
To je posesiva, velkim dijelom je i ona kriva.
Tebi treba oslonac, tebi treba i sigurnost.
Ja sam neozbiljan tip kojem malo fali odlučnost.
Naša ljubav pretvorila se u naviku.
Navikli se na loše, jedno drugom ušli ispod kože.
Promjena se ljudi boje, ljudi promjene ne vole, vako nam je bolje, za promjene nema volje, al ne mogu više vako.
Ti možeš još manje. Trebamo nešto više, ova veza je totalno sranje.
Prvo se volimoPa vodimo ljubavPa se karamoPa na kraju jedno drugo varamoPrvo se volimo Pa vodimo ljubavPa se karamoPa na kraju uvijek jedno drugo varamo

Dolaze i vraćaju se s lastama,
Sunčani i nasmijani dani,
opet je u mojoj duši proljeće,
da`l si djevojka il` žena sada ti .. ?
 
Veljaču u Zagrebu, uzaludno tražim,
Usne jedne djevojke, što se divno mazi,
Vejlaču u Zagrebu, miluje joj kosu,
Ispod Savskog mosta, to je možda ona, al je drugi ljubi ..
 
Veljača u Zagrebu, jedno prošlo doba,
Nosim ju u mislima, iz vojničkih soba,
Veljača u Zagrebu, umorno se smiješi,
Ispod Savskog mosta, dok se sumrak sprema, više mene nema ..

Kad na te, pomislim,
Bojim se da te opet, zavolim,
U modre usne, zarijem zube,
Da pravu bol, zaboravim ..
Lane moje ovih dana,
Vise i ne tugujem,
Pitam samo dal si sama,
Ljude koje ne cujem ..
Lane moje nocas kreni,
Nije vazno bilo s kim,
Nadji nekog nalik meni,
Da te barem ne volim ..
Da te vise, ne volim ..

Nocas budi tu, dok ne svane dan,
U ime svega sto smo imali, boze kako smo se voleli,
Da li znas, vec sam ti, prokleto sam,
Ti si mi odavno otisla, tuga ti je mesto uzela,
Tu u mojim grudima ..
Znam, ko bez sunca maslina,
Ko bez peska pustinja,
Takav sam bez tebe ja ..
Ja znam, prva je rana najdublja,
Nosi zig tvog imena,
Reka si bez povratka ..
Dan bez tebe je, hladan ko led,
Kazu vremenom sve prestaje,
Samo meni jos nedostaje,
Nasa ljubav, nase sve ..
Sada da vreme vrati se,
Veruj mi bilo bi sve drugacije,
Ali znam, kasno je, ti vise nisi moja,
I to ubija, razdire, razdire, ubija me ..
Znam, ko bez sunca maslina,
Ko bez peska pustinja,
Takav sam bez tebe ja ..
Ja znam, prva je rana najdublja,
Nosi zig tvog imena,
Reka si bez povratka ..

Dodji, zaboravi, nudim ti noci carobne,
I budjenje, u postelji, punoj secera,
Ispod, mog prozora, drvo divljeg kestena,
Punog plodova, koje, nitko ne treba ..
Andjeli, nek te cuvaju,
Kada vrijeme oboli,
Da li covjek, sve, bas sve na kraju preboli .. ?
Zaspao bih sada ja, na tvojim rukama,
Budio se nebih nikada,
Neka vrijeme samo broji, svoje godine,
Meni je vec dosta cekanja ..
Dodji, zaboravi, nudim ti noci carobne,
I budjenje, u postelji punoj secera,
Dodji, i ostani, nudim ti suze ko bisere,
Moje namjere, jos, su uvijek iskrene ..
Zaspao bih sada ja, na tvojim rukama,
Budio se nebih nikada,
Neka vrijeme samo broji, svoje godine,
Meni je vec dosta cekanja ..

Pred vratima njenog stana,
Ja sam ostavljao svoje brige,
I dileme i strahove,
Odagnati ona je mogla ..
Pored nje bih našao mir,
Titrajem bi znala,
Nikad ništa tražila nije,
A toliko tog mi dala ..
Hvala ti!
Otkako je nema,
Uviđam koliko mi znači,
Nigdje, nigdje, nigdje, žena kao ona,
Ne može se naći ..
 
Hvala ti!
 
Što si vjerovala kada nitko nije,
Što si pomogla da i dalje svoje snove snijem,
Hvala ti!
 
Pričao sam joj o ljubavi,
Koju ne mogu naći,
A nikad nisam pomislio,
Zašto je uvijek sa mnom ..
Kakva sam ja budala ..

Hvala ti!
 
Što si vjerovala kada nitko nije,
Što si pomogla da i dalje svoje snove snijem,
Hvala!
O, hvala ti!

Nije najbolje vrime,
Da nosim prid tebe, posljednju rič,
Sve ono šta jesam, od sutra, ti više neću bit,
Znam te u dušu, i znam da ti nećeš progucati piz,
Bia sam čovik,
Za tebe, sad sam kurvin sin ..
I nemoš me vidit, ne želiš me čut,
Kad se zapetljan u priču, kad se ne znan izvuć,
I šta mi sad vridi biti svoj,
Da li primištam zlatno sunce po nebu,
Sad vidim da to i nije to,
Kad nemaš, sa kime podilit smih i nevoju ..
 
I svi moji punti kad se zbroje, sve dođe na tvoje ..
 
To platit će netko,
Ni kriv ni dužan,
Kad ruku ti da,
Samo zbog toga,
Što te na me, podsjeća,
Pred zidine duše, ti stavit ćeš stražu od sumnje i straha,
Da se nikad više ovaka ljubav, ne ponavlja ..
Nikad više ..

I'm so tired of being here,
Suppressed by all my childish fears,
And if you have to leave,
I wish that you would just leave,
'cause your presence still lingers here,
And it won't leave me alone .. 
These wounds won't seem to heal,
This pain is just too real,
There's just too much that time cannot erase ..
When you cried I'd wipe away all of your tears,
When you'd scream I'd fight away all of your fears,
I held your hand through all of these years,
But you still have,
All of me ..
You used to captivate me,
By your resonating life,
Now I'm bound by the life you left behind,
Your face it haunts,
My once pleasant dreams,
Your voice it chased away,
All the sanity in me ..
These wounds won't seem to heal,
This pain is just too real,
There's just too much that time cannot erase ..
 
I've tried so hard to tell myself that you're gone,
But though you're still with me,
I've been alone all along,
..............

Sinoc, 18.02.2004, na King Karaoke Show-u u Movie Pub-u, ja Golman_82, osvojio sam trećinu srca i glasove ziria, te osvojio 3. mjesto s 13 bodova s pjesmom
Rolling Stones
- Satisfaction -
thank you, thank you very much ;)

Sinoc, 11.02.2004, na King Karaoke Show-u u Movie Pub-u, ja Golman_82, osvojio sam srca i glasove ziria, te osvojio 1. mjesto s maksimalnih 15 bodova s pjesmom
Plavi Orkestar
- Ako su to samo bile laži -
thank you, thank you very much ;)

Od onega dana kad sam šal,
Kad bin ju videl, bin se skril,
I ne bin, imel force se pokazat ..
Na posteje je kužin,
Ko da ja, tamo spin,
Ona, me ni prebolela,
Kad joj za me neš rečeš,
Ko da joj dušu opečeš,
Ona, me ni prebolela ..
I kade god san ja pasal,
Ko da duh moj je ostal,
I ne zna, kako bi me pozabila ..
Na posteje je kužin,
Ko da ja, tamo spin,
Ona, još na me čeka ..
Mojga sina ona, sada za ruku peja,
Sama ..
Po cele noći ne spi,
Na posteje sedi, i fuma,
A kada noć ne spi,
Pred jutro njoj se čini,
Da čuje,
Na škalineh,
Moji koraki,
Kako su,
Blizu nje prišli ..

Još ovaj put, ću ti reći, laku noć,
Jer s ovim jutrom, ni sam ne znam di ću poć,
Al ću poć ..
Još ovu noć, ću se molit za tebe,
Jer novi dan, što dolazi, ne donosi nam, dobro vrime,
Jer ja odlazim ..
Odlazim,
Kroz šume sjevera,
Tu duša mi ne pripada ..
Moje note i moj smijeh,
Nisu tu u tvojim grudima,
Ne kuca srce ratnika,
Šta bi sve za jubav da ..
Još ovaj put, ću se stisnit, kraj tebe,
I čekat ću, sunce da nas, zagrije,
U zoru ..
Jer dugo već, te ne ćutim, kraj sebe,
I vrime je, već odavno, da završi,
Ta štorija, o falšoj jubavi ..

Na kraju grada u tisini,
Setamo ispod starih lipa,
Tiho je, tiho, al mi se cini,
Mjesec srebrnu muziku sipa ..
Na kraju grada mirise juli,
I nocno nebo zlato toci,
Mene tvoj topli dodir zbuni,
Sretan se utapam u tvoje oci ..
Rekla si ljubav, i sve je stalo,
Za srecu treba, znaj, tako malo,
Za srecu treba tren u trenu,
Zena covjeka, i covjek zenu ..
Za srecu treba, kao i tada,
Lipe i juli, na kraju grada,
Mjesec sto sipa zlatne boje,
Za srecu uvijek treba dvoje ..
Sad opet setam ispod lipa,
I trazim juli na kraju grada,
Nema te, nema, a snijeg sipa,
I nesto u meni pada, i pada,
rekla si ljubav ..

Kako da te zaboravim,
Kako da ti zbogom kazem,
Ja zbog tebe miran nisam,
Ja zbog tebe druge lazem ..
Kako da te zaboravim,
Kad isto smo vino pili,
Kad su noci s tobom kratke,
Kad smo se pred svima krili ..
Sve je jedno vece otislo niz vodu,
Dala si mi tugu, uzela slobodu,
Sve si jedno vece uzela sa sobom,
Ali ja ne mogu da ti kazem zbogom ..