NESRETNO DJETINJSTVO

Jazavac je Mile zagrepčanac stari 
to nitko ne kuži, al se ni ne tuži,
Mile je odnedavno u Zagrebu gradu,
po zimi se skriva, ljeti je u hladu...
 
Čisti stara kupališta, sav je pun ideja
samo da se on dokopa gradskog pedigrea,
kroz bradicu malu gluposti mu vire,
samo da se ljudi nervozni umire.
 
Kao mali dječak volio je ovce
al umjesto njih u snu danas broji novce,
dal ga ljudi vole - pitanje je često
jer jazavac Mile stalno mijenja mjesto!
         

Taj drveni konjić na tavanu stoji
svoje stare dane u sjećanju broji,
nitko ga ne šljivi, sav je zaboravljen,
kraj prozora tavanskog davno je postavljen.
 
Jadan mali konjo jer je sam na svijetu čeka
svoju sudbinu na smeđem parketu,
svak ga samo šutne jer ničem ne služi
stalno se po podu drukčije ispruži.
 
Al nije to tužno jer se konjić neda
svojih 5 minuta samo zlobno gleda
i čeka da nekog dosada zasvrbi
da hrđav mu čavao tetanus priskrbi.
 
Mali konjić djeluje nam veselo i krhko
ko lisnato tijesto na kolaču prhko,
ali nitko ne zna jačinu tog stvora
koji stoji pokraj prašnjavog lavora.
 
I dalje konj stoji, lagano se ziba,
povjetarac lagani nekad ga razgiba,
kopita mu čvrsto stoje na parketu
zmazan je i prašnjav zimi i po ljetu.
 
Muhe ga salijeću jer smrdi po pivi
mravi mu se skupljaju po ponosnoj grivi,
komarci ga bodu, ali ne osjeća
jer je sav od drva i to mu je sreća.

Kod mesara Vinka visi već odavno
stara mesna kuka prema podu ravno,
hrđava je cijela, nikome ne služi 
i što tamo radi - to nitko ne kuži.
 
Priča stare kuke seže predaleko
u daleku prošlost, rekao bi neko
možda su to priče iz tko zna koje ruke - 
navodno je vlasništvo kapetana Kuke.
 
A Kuka je umro zajedno sa kukom
obriso je guzicu, jadan, krivom rukom,
i sad ti znaj istinu al nije ni bitno
jer prastara kuka broji dane sitno.
 
Navodno se priča da Vinko otvara 
opet neku mesnicu pa da ljude vara
a kuka će opet zablistati sjajno
kada bude puna mesa i bit će joj bajno.
 
Samo treba paziti, jer kuka se sveti 
svima što je mrze ona smrću prijeti 
tako ide priča, mislim da je točna 
bezobrazne kaznit će stara kuka moćna!
 
Čuvajte se i pazite ruke 
od uboda stare mesne kuke 
jer ta kuka stara nikome ne prašta  
a ja sam budala jer tu pišem svašta  :)

Babetina piromanka po gradu se šeće
i kopa po kantama gdje se skuplja smeće           
ta je stara vještica teški bolesnik             
i stalno je pijana pa se dere "hik".
 
Baba žica lovu po cijelome gradu
dok šibice kupuje, mrmlja si u bradu,
luda stara kornjača posvud se veseli
da nešto zapali jer svakom zlo želi.
 
Rubac joj na glavi, na ramenu mačka 
stalno ju od zlobe svugdje lovi sraćka,
kad je ljudi vide, napeta su praćka  
jer kad baba pali ne ostavlja tračka
 
Piro - baba leti gradom, pali se na vatru 
samo nešto mumlja i priča zlu šatru,
za sve one požare iz kronike crne 
kriv je stari krokodil kojem ruka trne.
Ali babu godine uopće ne tište
i voli dok drugi svi u strahu vrište,
kad vidite babu s žigicom u ruci            
znajte - tad umirete u najgoroj muci!            

Stalno me ispituju otkud ovo vadim
makar i sam sebe uvijek iznenadim;
moj je uvijek odgovor da vadim iz nosa
iz kojeg mi raste čekinjasta kosa.
 
Molim nek me nitko ozbiljno ne shvati
jer te pjesme netreba uopće pisat znati,
slobodni stil usranih slova na papiru
to je samo lijek ka duševnom miru.
 
Možda nisam normalan, ali sumnjam čisto
jer ne pišem uvijek svaku pjesmu isto,
prdim što mi dođe bez smisla i reda
jer mi se razmišljat o ničemu neda.
 
Kako li je samo dosadno u školi
već me luda glava od napora boli
najest ću se vode i 5 kila soli
pa nek me onda bolnica zavoli :)
 
 

Na sinjemu moru
već u ranu zoru
debelo sam pijan
jurim na motoru.
 
Dok mi svježi morski zrak sa svih strana svijeta
ulazi u nosnice, letim ko salveta,
po glavi me lupaju češeri sa bora
nema većeg gušta od jadranskog mora!
 
Smokve, vino, pomidori i masline male
sreli se u želucu i sad je finale,
nažderah se propisno jadranskih divota
sa motora padam na rubu života.
 
Ko me jebe pohlepnog kada su mi oči
veće i od mreže na ribarskoj koči
tako mi i treba kad sam mora gladan
i krepati trebam debeo i jadan!
 
 

U ličkome selu zvanom Osik Lički
jedan stari međed dobio po pički,
lovci su ga vrebali dok je krao med
jer se sav ukočio-stisnuo ga led.
 
Hrpa starih lovaca željna samo slave
starome su međedu došli smeđe glave,
ali nije to baš tako-priča ide dalje,
stari ih je medo sve strpo u ralje.
 
Lovili su medu po ranom jutru hladnu
nesretnu životinju smrznutu i gladnu,
sve dok medo nije zajebao lovce
isfurao on je zov zaljubljene ovce.
 
Lovci kao lovci zastadoše tada
što sad traži ovca sred Osika-grada;
a medo se kesi iza starog drva
u društvu svog prijatelja, malog zlobnog crva.
 
Ni zadnja ni prva ovo priča nije
o veselom međedu što se lovcu smije,
opet ih je zajebo i veselo juri
prema prvoj košnici dok mu slina curi  :)

Bila mala vjeverica i više je nema
nitko više ne skakuće iznad starog trijema,
pas ju nije pojeo jer i dalje drijema
snom psećega pravednika-to je stara shema.
 
Nema je na drvetu, nitko joj ne tepa
gdje nestade mali stvor kitnjastoga repa?
Nitko nije znao do jednoga dana
dok ju nije skuhala stara baka Ana.
 
Kompoti od vjeverice njezina su strast
makar joj ta kuhinja ne služi na čast,
hrpa malih lješnjaka još leži u kutu
čeka svoju vjevericu malu smeđe-žutu.
 
Svi po šumi tuguju za malenom vjevom
danas je dan žalosti s tužnim ptičjim pjevom,
ni lovci ne love, suzne su im oči
os suznih se potoka cijela šuma moči.
 
A stara babuskara veselo se kesi
dok uz oči stisnute gibanicu mijesi,
sve je puno zlobe u kuhinji straha
vjeva je popušila u partiji šaha!

U kahlicu društvenu svi kakaju isto
kako god okreneš, nikad nije čisto;
prevare i muljanja mažu oči svima
samo slijepo vjerujte dok vam se sve klima.
 
Svi tu danas nešto seru a ruke ne peru
dok sva govna odlaze u istome smjeru,
s jedne strane čiste se svi dijelovi grada
dok je drugi dio posve prepun smrada.
 
Nije bitan Bundek niti Zagreb Novi
kad i dalje govno prema savi plovi,
kome vrijedi sva čistoća kupališta javnog
kad je crna kahlica seratora glavnog?
 
Izmet-degustacije svi već dobro znamo
prazna obećanja sve od "negdje tamo",
neki bi i drek pojeli samo da se sazna
da su zagrepčanci, a glava im prazna.
 
Dragi demokrati, prestanite srati
obrišite svoje riti, pa da smo svi siti,
jer ovako dalje više neće moći
i do začepljenja zahoda će doći.

A, ali, nego, ve
zagorec je bog za vse;
i, pa, te, ni, niti
samo daj gemišta piti.
 
A, ali, nego, ve
zagi ima kravice
kad se pijan doma vrati
ima koga za jebáti.
 
Čaša, flaša, levo, desno
vu birtiji navek tesno,
i kad god se tam pogodiš
sekiru vu glavu dobiš!
 
Nekaj mi tu nije v redu
hodam pijan kak po ledu
i pijan sam kakti majka
a z radija praši cajka   :(
 
 
 

Zvoni mali teljefon, zvoni na sve strane
vesele melodije svima dobro znane,
Sinan Sakić prdi melodije pučke
iz malene torbice sponzoruše-kučke.
 
Pregršt raznih mobitela svjetluca po gradu,
ljudi se zadužuju i svi gaje nadu
bit će njihov mobitel najljepši na svijetu
osvojit će svako srce i dobit plaketu.
 
Ma, dobit će kurac jer sve danas vene,
preko jedne noći glumimo kretene
bitno da nam zvrnda tako da svi čuju-
time smo nadjebali i Hasu i Muju.
 
Cronet, VIP i Vodafon nabijem na kitu
i sa lijepim mobitelom ja sam sam na "svitu",
samo mi još treba da rasipam pare
a još nisam sredio ni dugove stare.
 
Samo nek vam zvone zvona vaših ljepotana
da vas jebo Hemingway i njegova nana,
sram vas može biti, tehnološke žrtve
jer sve su vam stanice u mozgiću mrtve!  :)

Domet nekulture u zahodu svakom
to je bijeli pisoar, za mokraćom lakom*;
stoji usred školjki sav onako ružan
i kad nema mušterija, on sav zjapi tužan.
 
Pun mirisnih kuglica što svježinu daju
nakon svakog pišanja ko da si u raju,
makar stari dripci svi odavno znaju
da sve uvijek tamo vodi istom kraju...
 
Oštri smrad amonijaka ima školjka svaka
pa tako i pisoari, il novi il stari,
ne pomaže wc-patka niti ništa drugo
kad i dalje tamo smrdi, o zahodska tugo!
 
Raznih su oblika, a svi isto smrde
kao i sve školjke kada u njih prde,
jednostavno-to smo mi, tako stvari stoje
al se hrabri pisoari ničega ne boje.
 
Slijedećih 100 godina bit će ista priča
uvijek će naletiti neki stari čiča
i fulati pisoar čak za pola metra
i sve će nas ubit smrad pišalinskog vjetra!
 
* Lakom=pohlepan (za one koji ne znaju)   :)
 
 

U zahod koračam ponosno ko paun
smijem ja se samom sebi kao neki klaun,
što me to veseli, pomislih ja često
jer je zahod ipak čudnovato mjesto.
 
Elegantnog hoda i koraka laka
hodam prema vratima, a sjaji se kvaka;
jaki miris naranče iz zahoda moga
nadjačat će moja guza i, tako mi boga,
micati se neću sve dok ne obavim
tu prljavu rabotu sa kojom se davim.
 
Posljednji su koraci prema bijelim vratima
ispunjenje mojih želja što ih čekam satima,
sreći mojoj neće nikad biti kraja
dok mi voda zahodska oplahnjuje jaja.
 
Iz zahoda opet ponosno koračam
i svojem se poslu ja pun nade vraćam,
u zahodu smišljam nove, briljantne ideje
dok u mene muhe sa zidova bleje.

Zahod znači zapad, to slovenac kaže
spreman sam za napad kad me  netko laže,
duhovna stabilnost jača mi je strana
pa ne reagiram na svakakva sranja.
 
Nije svako sranje isto i to garantiram,
kad me stisne kakica, ja zahode biram
nije čak ni svaki zahod svakome po mjeri
trebaš naći jedan svoj, pa u njega seri.
 
Neki dan sam šetao po Zagrebu gradu
a nešto me grebe, miriši po smradu
kako ste pogodili da je riječ o kaki
tom veselom prijatelju kojeg ima svaki.
 
Sa veseljem trčao sam prema prvom grmu
ali sam naletio ja na stubu strmu,
nije dan za umjetnike, to rekoh sam sebi
guzici se ja obratih, rekoh joj "odjebi".
 
Sa radio-Sljemena kreštao je Prisli
dok su mene grčevi u crijevima stisli,
bolje da sam divio se samo zdravoj hrani
eto mi ga sada na - sad sam u banani...
 
Kuda poći nego kući na prijestolje svoje
gdje se i najhrabriji od grčeva znoje
zahod me dočekao otvorenih vrata
vrisnuo sam veselo sa sedmoga kata.
 
Nitko ne zna pravi razlog za moje veselje
koje me okružilo kao sarmu zelje
ma nije ni bitno, nek svatko pogađa
dok se meni nova misao u zahodu rađa.
 
 

Bilo da je šah ili opet pat
svejedno si pobjednik kada ideš srat,
možda si i gubitnik, gubiš dobrog druga
jer jedino on te shvaća kad te slomi tuga.
 
Kao konjić maleni ja veselo skačem
na jajastu školjku i guzu umačem
u predivnu čistu vodu da grijehe isperem
ili prosto rečeno - da se sav userem.
 
Kralj je zahod a kraljica školjka
pijuni su drekeci a papir je boljka
jer ga nikad nema kada god te rit grebe
il ga opet ima, ali tko te jebe.
 
Nisu ovo dvosmislene i vulgarne pjesme
koje će povući voda iz zahodske česme
sve je ovo istina al nitko ne mari
jer istinu znaju samo ti šahtovi stari.
 
Opet smo izgubili sa govnima bitku
svima bi okrenuo svoju bijelu ritku,
ali barem imamo još uvijek vodu pitku
serimo i nadajmo se nekakvom boljitku!