NESRETNO DJETINJSTVO

O zahodu pričam ja sa poštovanjem
makar mnogi pogrdno njega zovu-sranjem,
to nije u redu, makar svatko sere
jer je zahod svetinja kad ga se opere.
 
Nema ljepšeg mjesta od zahoda malog
kada mi za istovar stigne radni nalog,
sa veseljem ja zajašim porculansku školjku
i tada joj pričam svakodnevnu boljku.
 
Eh, da me bar čuje onaj koji treba
ne bi danas tanko srao dok me tuga vreba
sa sve 4 strane svijeta u zahode stiže
masa raznih ljudi i tu se svi bliže;
bliže i zbližavaju jezicima raznim
a zapravo sranjima, glupostima praznim...
 
Ima li još pravde za seronje male
što su danas u manjini, svi se s njima šale,
ja mislim da nema ni u kojem smislu
neka svi poljube moju rit pokislu!

Guzice i guze svuda širom svijeta,
ali zašto moja guza svima smeta?
Kad god se isprdim od hrane il' jada
svi se lagano odmiču zbog golemog smrada.
 
Nije valjda došlo do mržnje tolike
da su guze samo predmet ružne spike,
umjesto da veselo trčkaraju svuda
nitko ih ne cijeni zbog njihova truda.
 
A guza je vesela; mnogo čemu služi
da nam dugi vikendi postanu još duži,
jer, kad jednom sjedneš na drvenu dasku,
opet si svoj čovjek, više nemaš masku!
 
Guza simo, guza tamo, i lijevo i desno
najljepše je kada dupe postane nam tijesno;
od plinova silnih i probave radi
svatko voli kad ga prdac iznenadi!
 
Opet sam perverzan i bolestan, kažu
vulgaran do bola, ali me svi lažu,
samo ih je sram da priznaju grijehe
nakon ljute pljeskavice kod cigana Mehe.
 
Ovo bješe pjesma o guzama malim
svakog tko ih mrzi ja iskreno žalim,
kad bi malo bolje svi otvorili oči
vidjeli bi kada guza pred nos im iskoči!

Ah,ah,ah...ta čokolada, ta čokolada...
Koliko nam je samo zla priskrbila ta opaka mješavina kakao-putra,mlijeka u prahu,šećera i raznoraznih aroma, tjerajući nas da joj se na kraju poklonimo kao okorjeli ovisnici ili pak žrtve dobre reklame.
Osim ovih tamnih strana tog prekrasnog ali i prevrtljivog prehrambenog izuma, postoje naravno i mnoge svijetle - reputacija čokolade kao afrodizijaka prenosi se još od doba Asteka, koji su pripremali piće fermentirano iz zrna kakaovca za svog imperatora Montezumu prije njegova posjeta haremu.Tu je i slijedeće - čokolada sadrži kemijske tvari kofein i teobromin, koji utječu na neurotransmitere u mozgu.Čokolada sadrži i feniletilamin i serotonin, supstancije pronađene u mozgu za koje se drži da podižu raspoloženje, a one se oslobađaju kad osjećamo strast, dovodeći do povišenja krvnog tlaka i srčane akcije.
Ok, stop.Stop svim tim znanstvenim sranjima koja se mijenjaju iz dana u dan - sutra bude opet ispala u javnost neka od onih glupih priča kako je dokazano da ubojice i psihopate imaju spojene obrve i krvavi su ljubitelji čokolada.Ma, je...moj drek! Najbolje od svega je slijedeće - žderite je koliko god možete, oprištavite, zdebljajte se i neka vam koža bude što masnija i što punija akni.nema veze, bitno je smo svi sretni.Pa tko još može odoljeti napasti još k tome zamotanoj u prekrasne papire prekrasnih boja: Suchard, Lindt, Cadburry's, Nestle i još mnogi razni proizvođači godinama su se silno trudili da nam svoj prekrasni proizvod pokažu u najboljem mogućem svjetlu.Vratimo im to barem tako da nam jednom mjesečno padne mrak na oči i da potrošimo barem pola plaće na ono što nas slatko uništava...

Jedan, dva-sisu imam ja,
jen-dva-tri, sisu daj mi ti,
četri-pet, sisa mi je cijeli svijet,
šest-sedam, u sise stalno gledam,
osam-devet, pun mi sisa krevet,
devet-deset, sise cijeli mjesec!
 
Pune ruke sisa, sisa svuda ima
davim se u njima, makar mi je zima,
sisa lijeva, sisa desna, bradavica mala šesna,
tvrda sisa život znači, kad ju vidim-odmah mi se smrači!  :)
 

Sise, sise i samo sise.Da li stoje ili vise, najljepše su ženske sise!
Bravo autoru ove mudre misli...svaka mu čast!Zašto opet pišem o sisama?evo zašto: maloprije odem do pekarne po neko pecivo, okrenem se u redu, a iza mene stoji prekrasna mlada mamica kojoj su sise valjda veće i od same glave, uključujući tu i natapiranu grivu koja je nakrcana lakom djelovala još ogromnije.Njammm, pomislih-pa zaboravio sam kupiti i mlijeko...I tako zapravo sisa može poslužiti i kao podsjetnik na manjkavost osnovnog artikla u zdravoj prehrani i najboljem donositelju kalcija u naše krhke organizme.
Sisomanija me toliko zamantala da sam prešao cijelu kajzericu sve dok nisam kod nekog kosookog našao ruksak i kapu u obliku sise.Nitko sretniji od mene! Volio bih zapravo da i ostatak svijeta mogu zatrovati najzdravijim i najljepšim virusom-cicovirusom.neka cijeli svijet skače po veselim cicama i neka s neba umjesto snijega, kiše i radioaktivnih govana padaju samo sise svih veličina i oblika.
Da doprinesem i što kvalitetnijem razvitku ove države, tj.da još više napunim džepove već ionako bogatim lopovima, smislih i to da bi svaka žena s brojem grudnjaka većim od 4 trebala plaćati cicarinu jer, kvragu, pa i ja sam vlasnik svog stana, auta i garaže pa me bjesomučno gule iz dana u dan s još većim porezima i ostali govnima.Di je tu pravda?
Sad idem dalje raditi,a svima na svijetu poručujem-volite se i sisajte do besvijesti i nek sise postanu najpošteniji lanac sreće u svim zemljama.Šaljite sise mailom, ne nosite grudnjake, sisajte se gdje god stignete.A vi, drage žene, pokazujte svoju cicu gdje god za to imate prilike-iz auta, u tramvajima, taksijima, kinima, na sastancima i po cesti.Ne sramite se svojih grudi makar izgledale ko 2 gnojna prišta ili kao 2 jaja na oko.Sise su smisao života!!!

Još od malih nogu pa sve do dan danas strastveni sam zaljubljenik u ženske grudi i to do te mjere da je mamofilija u meni stvarno preuzela maha do bolnih granica.
No, zašto je to zapravo tako?Odgovor po meni sigurno ne leži u starinskim Freudovskim objašnjenjima ili optužbama o duševnom poremećaju u ranome djetinjstvu; ja jednostavno smatram da kvalitetna ženska cica nije samo nakupina masnog tkiva koje ima funkciju hranjenja dojenčadi, nego i sredstvo za smirivanje stresa ili jednostavno lagana vježba da vam rukice ne rade baš ništa...   :)
Kako god bilo, svatko ima pravo komentirati ono što želi i kako god to želi, ali se ja i dalje čvrsto držim uvjerenja da me sise održavaju na životu-svaka kvalitetna grud iz općine Grude produžuje mi životu za vjerojatno par dana.Pošto pušim po 4 kutije dnevno kao poremećen, sise su valjda tu da održavaju ravnotežu u mom veselom sisatom životu.
Često sam razmišljao o ljepoti te divne ženske cice i došao do prekrasne ideje-SISE POSVUDA!!! Pa zašto to i ne bi bilo tako, mislim si: sise na putu,oprez-rad na sisama,uspori-sisata zona,u ovom prostoru je dozvoljeno sisati itd...? Prekrasno! Mislim da bi svijet bio puno veseliji da smo svi okruženi samo sisama i ničim više.Isto tako, neki dan čitam da buljenje u ženske grudi produljuje život; znači-i naučno je dokazano da sam ipak bio u pravu.A jeste li možda razmišljali o najljepšem jastuku na svijetu-tustoj,debeloj i venama prošaranoj cici, koja vas usput i grije sa svih strana.A šlape u obliku sisa?Prekrasno!
Daklem, kako god okrenuli-ja sam bolesni sisofil i tu mi nema spasa; jednostavno sam to htio podijeliti sa svima vama tu na Iskrici i ram vas bilo ako i vi tako ne razmišljate (kojeg god da ste spola, vjerskog opredjeljenja ili horoskopskog znaka)!   :)
 

Hm, hm, hm
brm, brm, brm,
rin-tin-tin
ja sam mnogo fin!
lol

Kao dijete sam od tete Kunigunde iz Rijeke dobio gumenog jazavca za 6.rođendan.Nitko nije bio sretniji od mene i svugdje sam ga ponosno pokazivao.Bez imalo srama.Jazavac Gavrilo išao je sa mnom na sve dječje priredbe, u kino, u školu, pa čak i na teniske turnire diljem lijepe naše sve do 13-te godine dok se nije dogodila užasna tragedija...
Pošto je poklon bio kupljen sa vrlo jasnim namjerama, tj.da mi se naruga vlastita familija jer sam ličio na jazavca, ispočetka ga nikako nisam mogao zavoljeti ali to baš nije trajalo predugo jer mi se gumeni ljubimac uvukao duboko pod kožu (nemojte ovo sad shvatiti dvosmisleno)...
Sve do negdje 10-te godine, svi su mi tolerirali bolesnu opsesiju gumenom životinjom i čak su ga moji vodili i na roditeljske sastanke, ali kad sam napunio 13 godina-"bacili" su ga misleći da će me iskvariti do kraja.Totalno sam zanemario i učenje i higijenu i sve normalno uopće-Gavro mi je bio sve na svijetu!
Tužan do bolnih granica, nisam htio 4 mjeseca razgovarati s nikim oko sebe, tako da su se počeli bojati da nisam zanijemio i onda sam dobio takve batine da je komšiluk pomislio da je Tarzan ustao iz groba! Nikako nisam mogao preboliti rastanak sa mojim gumenim prijateljem koji me vadio iz svih životnih tegoba i pomagao pri odrastanju.Ok, sve se smirilo...Ali, vraga.Nakon upisa na fakultet, ja i hrpa poznanika otišli smo proslaviti moj ulazak kroz akademska vrata kod susjede Zlatice na vikendicu i sve je bilo divno i svi smo bili pijani do iznemoglosti.
No, međutim, kako trijezan misli a pijan govori, susjed Vukosav se izletio s pričom o gumenom jazavcu koji je još davno završio u njegovoj šupi zahvaljujući strini od moje tete kojoj je bio dodijeljen ogavni zadatak da jazu makne što dalje od mene.Bummmmm!!!! Najednom mi je nešto eksplodiralo u glavi i počo sam recitirati stihove Ivana Gorana Kovačića i Ganeta Todorovskog na sav glas, na sveopće zaprepaštenje.Živci su mi bili totalno popustili kad sam čuo da je susjedov pas izgrizao mog gumenog ljubimca toliko jako da je skoro puknuo popola.Poveden emocijama i alkoholom, nasrnuo sam na susjeda Vukosava oboružan vilicama i prisilio ga da me odvede do svoje kuće.Sve mi se vratilo-najljepši dani mog života leže izgriženi u nečijoj šupi.Ogavno!
I, da skratim priču, nakon što sam platio kvartnom vulkanizeru masne pare da skrpa Gavrila skoro do originalne forme, opet sam se vratio u sretno djetinjstvo i sad sam siguran da me više nikad nitko neće odvojiti od mog vjernog gumenog prijatelja.

Koliko se samo muški rod divi ženskim nogama...o, bože, koliko puta sam se naslušao priča o jebenim nogama, prelijepim nogama, nogama za staviti iznad kamina itd...
Je, je, je...ok...niš ne velim-ima svega; svašta pička rodi.Jest da ima predivnih nogu i ja nikaj ne velim.Ali da je stvar vrlo često samo u ambalaži-i to ne poričem.Sve te divne nožice u čarapama od 300kn koje prekrivaju sitne čekinjice koje se nedaju ostrugati ni sa motornom pilom ili uništiti najjačom kiselinom nitko ne gleda na taj način.Hrpa kapilara pokrivenih čarapama slične boje debelo se skriva do sudnjega dana dok s nekom od takvih ne legneš u krevet ili recimo ogavno bijele noge boje svježeg sira bit će kao iz solarija u čarapi slične boje.Ma, mrak...stidite se, nesretnice koje ne držite do sebe nimalo.Ako već imate noge kao rahitične čaplje, nemojte ih skrivati-neka ljudi vide s kim imaju posla.Još su bile najpoštenije one vremešne babetine koje su bez srama hodale po ulici u čarapama boje peglice, tj.krumpir-čušpajza i bile svjesne toga da su gadure i da nisu za upotrebu zbog svojih prirodnih manjkavosti.No, nisam tu da bi govorio o tome-imajte čarape kakve hoćete, jebe mi se; ovo pišem samo zato da se što više narugam i izrazim gađenje najogavnijem dijelu ženske noge, tj.nenjegovanjoj peti-peti parmezanki.
Peta parmezanka nastaje kad se žene koje inače danas nose prejebeno kvalitetne cipele od željeza, pvc-a i ostalih za nogu ugodnih materijala, zaborave i prestanu njegovati svoje drage pete.Zadebljanjem kože stvaraju se divni tvrdi slojevi kože, koji se debelim ženama zbog njihove težine uredno počnu još i raspucavati pa se možeš jebati makar imaš doma 3 kile zagrebačkog "melema"-lijeka nema.Hiljade raznih strugalica i kemikalija za omekšavanje kože na petama ne pomažu da se moderna žena riješi sramote koju fura s donje strane svoje šapice.Umjesto mekanih roza jastučića koje bi čovjek s užitkom gladio i masirao,sudbina mu dodijeli višeslojnu tvrdu i hrapavu petu parmezanku koja mu izgrebe sve plahte i tepihe.Strahota božja!
 
 

Mislim da sam pijan, smrdi mi iz usta
dok na stolu hladi se prasetina tusta,
hodam kao šestar po malenom stanu
opako sam pijan, hiće me na stranu.
 
Na zidu mi vise ukrasni tanjuri
iz Češke i Mađarske, zato me frend kuri,
mozgom mi se prelijeva misao depresije,
dolje svaki privatnik i sve ružne koncesije.
 
Pijan ja sam sigurno jer već jedva gledam
ali se i dalje ko pravi ratnik nedam,
nebude me sjebala valjda mala boca
puna slatkog otrova, jebem li joj oca!
 
I dalje sam pijan i idem u kadu
jer se u wc-u gušim u vlastitom smradu,
dosta mi je susjeda, frendova i svih
serem se na sve to skupa, čak i na svoj stih!
 

Kutija Opatije pliva kraj Opatije
nitko ju ne vidi, svaki je se stidi,
zgužvana je kutija oronula skroz
makar ju je pušio i sam Josip Broz.
 
Zašumite, plavi vali
kutiju odnesite
i svu dobru volju
iz nje van istresite;
neka mir i dobro po zemlji se šire
i neka nam zlo sve manje navire.
 
Duhanska poezija slaba mi je strana
puno mi je jača vulgarnosti grana
da bih to dokazao upravo Vam šaljem
jedan mali prdac u guzici kaljen!

Grass sa zeljem obilato kuham svakog dana
neumjeren ja sam k tome i to mi je mana,
zato što  je teško jelo, meni skviče crijeva
grass sa zeljem smrdi gadno usred guznog pjeva.
 
Varaždinsko kiselo s nasmijanim zecom
najbolje je s žutim grahom i slanim perecom;
kikiriki, koštice, kifeli bomboni
od grassa sazeljem rade mi hormoni!
 
O, živote neuredni prepun praznih flaša
ima li mi za te lijeka osim punih čaša?
Pošto sam siromašan dinarom i duhom
dok grass slatki objedujem, brzo mrdam uhom.
 
Ni normalan nisam od silnoga grassa
jer po cijele dane prdim na štetu narodnih masa,
iako mi kuhinja nije uža specijalnost
al grass sa zeljem mi je puka trivijalnost.
 
PRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRD  !!!!!!!!
 
 
 

Služe mi za svašta
potrebna je samo moja bujna mašta,
sitni mali prstići život mi vesele
s njima radim svašta, o kuku i lele!
 
Na malome prstu ponosno se diči
nokat higijeničar koji šiljku sliči
s njime kopam nosić i zmazana uha
koji li sam veseljak veseloga duha.
 
Kažiprst je važan prst kojim nešto kažem
bilo da sam iskren ili pak da lažem,
a prst do njega služi za prostote
jer su gaće pune malene sramote.
 
Prst do malog prsta još će biti prazan
jer me nitko neće-smrdljiv sam i zmazan
najbolje da skočim u neki bunar prazan,
jer dokazat nemogu da nježan sam i mazan.
 
Na drugoj je ruci stvar potpuno ista
samo s njom ne brišem dupe pa je uvijek čista
zapravo mi i ne služi za posebno ništa
osim da po zidu plazim zbog litre gemišta.

Vidi snijega, jebo njega
ko ga samo smisli, dabogda mu jaja stisli
i dok sivi oblak pahuljice pljuje
plemeniti guzni plinovi po zraku nam struje!
Ovaj naslov sam stavio samo zato jer je vani takvo usrano vrijeme koje me može asocirati na ništa drugo nego na daljne snježne gadosti i kvalitetan prdac kojeg s veseljem upućujem svakoj pahuljici snijega koja eventualno kani zabijeliti zagrebačke ceste i pločnike.Osim toga, mizerni ostaci snijega po gradu, pomiješani sa smrdljivim blatom pretvorili su se u grude zmazanoće koje ja sad okolo moram gledati.I sad još uz sve to skupa dragi grad Zagreb organizira otvoreni koncert sa hrpom disco-prašnjavaca iz daleke prošlosti, od kojih je najviše pozdravljen od davne prošlosti proslavljeni najpederskiji bend stoljeća-The Village people :/ Ma, ko ga jebe - barem se nekaj pametnoga događa a da nije sve poslijenovogodišnje mrtvilo i monotonija u kojoj se tu i tamo još može pronaći neka ispucana petarda i raketa na cesti - trag obilježavanja ulaska u novu veselu novu nam godinu.
Čovjek više ni sam ne zna kaj da na sve to skupa veli osim kaj je valjda došlo takvo gadno vreme da čoveka više nemre iskreno razveseliti ama baš nikaj jer su svi nekak lagano vriti.A, niš...odo se ja lagano spremati za retro disco - party na kojem bum se vjerojatno smrznul ko zadnja pizdurina u pederskoj satenskoj košuljici i trapezicama ispod tanke kožne jakne koju je već isto lagano nagrizao zub vremena, ali ko ga jebe - ima da me svi zapamte kao najglasnijeg makar morao progovoriti i na - guzicu  :)
I sad za kraj jedna stara narodna:
DOBAR GRAH DALEKO SE ČUJE !!!
Pa nek si svatko misli kaj oće, hihihi  ;)
 

Tko se još ne sjeća onih prekrasnih 80-tih kad su placevi vrvili od cigića i druge neljudske gamadi koji su, pokušavajući prodati "muda pod bubrege" dragom naivnom zagrebačkom pučanstvu, i uspijevali u istim nakanama lifrajući na stotine kutija "petardi" punih keksa i ostalih sranja za masne pare.
Još kao malog dječaka krasio me prirodni talent za otkrivanje lažljivaca i nepoštene trgovine i tako sam, načešće u društvu svog pokojnog djeda koji cigiće isto nikad baš nije previše volio (čitaj između "redova") razotkrivao nepoštene trgovce petardama na Branimircu, Kvatriću i Dolcu.Pa nebu valjda jadni deda daval prek pol svoje penzije za kutiju punu prevare.To ne...to pak ne!
Nepoštena debela ciganka u šlapama, kojoj je nepoštenje virilo iz svake pore, pokušava mi uvaljati "austrocracher" petarde; plavo-bijelo-crvena kutija upada u oči sa 100m.Samo-drek...uzimam kutiju u ruke i pokušavam odlijepiti nevješto zalijepljeni selotejp ne bih li otkrio prevaru u tren oka.Kad tamo, odmah doleti jedan krajnje neukusno odjeveni cigić i viče "zipa...murija,briši..!!!!"
Da, da, da...kak da ne...a ja sam , kao, opal s kikirikija jelda?
Ni ne trepnuvši okom, deda zgrabi cigića za traper-jaknu i dere se na njega jer je očito da se radi o pokušaju nabesramnije podvale...Cigić skviči kao štakor i dere se "pusti me, gospon, pusti...evo, dam ti 5 kutija za 100 hiljada; dam ti besplatno.I, skoro da je i bilo tak, samo kaj se narednih par dana ni ja ni deda nismo smjeli pojavljivati na placu da ne bi završili negdje ispod savskog mosta ili pretvoreni u sapune.Bitno da sam ja dobil svoje petarde.
I sad super-petarde imam, praznici su počeli...Ma, mrak!Ostaje mi još samo jedan veliki problem-kak prošvercat te silne patarde kraj staraca u gajbu.Ali, doma me dočelao još veće iznenađenje-sutra palim u Leibnitz.Jupiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiii!!!!!!!!!!!!!!!!!!!Od silnog uzbuđenja nisam sklopio ni oka misleći sam na prekrasne crvene i plave kutije pune zelenih štapića.Makar je svaka došla po 100 tadašnjih šilinga, nisam se bunio-tata i mama bi napravili sve samo da je njihova srećica sretna :)
I, da toliko ne duljim, završavam priču u jednoj austrijskoj papirnici gdje su mi se kroz vitrinu smješile sve moguće marke petardi ovog svijeta: "Austrocracher","Nico","Teufelsknaller","Veco" i ostale podigle su mi temperaturu ravno na 38.Sav u bunilu,, trošim hiljade šilinga na hrpe petardi i raketa za pištolj.I kako da završim priču?Jednostavno-par dana nakon toga, kad su našli sve ono kaj sma prije kupil, moji su se zakleli da me Austrija neće vidjeti dok su oni živi! Je, kak da ne-druge godine je bilo još gore.Ali, to je već jedna druga priča koju ću ispričati možda druge zime.A do tada: BUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUMMMMMMMMM!!!!  :)