Dreams far away....from reality...

Tako mladi, a tako zaljubljeni. Sjećam te se još dobro. Sjećanja su mi ostala, nisu potonula zajedno sa tobom. Sjećam se tih predivnih ljetnih večeri, zajedno smo zvijezde brojali, zajedno smo tonuli u snove... Ponekad se još prisjetim tih noći, kopam po starim kutijama, tražim slike u nadi da će te to ponovno donijeti do mene. Svoju bol nosim duboko u sebi. Rijetko kada nekome nešto kažem o tebi. Jer, prisjećati se tebe...to boli...

Zadnju večer smo oboje pogriješili. Vani muzika, oko nas naši prijatelji, noćno kupanje... Svi smo skupa popili malo više nego inače. Nastala je mala svađa. Ti si se naljutila, počela si se svađati sa mnom... sa svima nama... Ne znam što ti je te večeri bilo. Kao da te alkohol oduzeo, u potpunosti, iako znam da nije...tada sam znao da nije... jednoga trenutka zgrabila si ključeve, upalila auto, i otišla... Bio sam slomljen, nisam znao što ti je bilo u glavi toga časa. Tko je puštao i kakvu ploču u tebi?! Otišao sam do obale, zaboraviti na sve ovo uz mora šum... Nedugo kasnije, čuli smo što ti je bilo...
Prvi puta sam napisao nešto za tebe... Nakon svih tih godina, morao sam... Još ne mogu predbroditi te, niti ću ikada moći... Otada nisam siguran u sebe, nikako nisam više onaj stari svoj...ja...
...od mene, za tebe...

 Ako pričam anđelovim jezikom,
ali nemam ljubavi,
ja sam samo neki zvuk,
ako imam dar znanja,
i ako moja vjera miče planine,
ali nemam ljubavi,
ja sam ništa.....

Kada grmi, ti si moje sunce, kada su moje misli oblačne, ti si moje svijetlo iznutra, kada je za mene teško disati, ti si zrak koji trebam, ponekad te natjeram da odeš, ali ti uvijek ostaneš, uvijek, zato te volim, volim te, želim da svi znaju koliko te volim, kada plačem, ti si moje rame, kada imam osjećaj da umirem, ti me opet podigneš visoko, draga ti si zvijezda, zvijezda kada sam izgubljen, zato te volim, volim te...
...moja mašto...