Vicomat

Od kad sam stavio svoje slike u galeriju, pitam se da li ljudi ne stavljaju svoje slike u galerije jer se boje da će ih netko prepoznati ili se boje svojeg pravog ja i cijelo vrijeme glume osobe kakve bi htjele biti?!
Lijepo je znati s kim razgovaraš iako ponekad saznanje o izgledu onog drugog može uništiti cijelu priću koju si sami stvaramo u svojoj mašti. Ustvari neznam što je bolje, živjeti u virtualnom svijetu mašte ili biti objektivan i stvaran! Ipak nas neka sexualna želja tjera na ovakva druženja, mislim ovdje na neku želju koja nas tjera da tražimo kompatibilne osobe, koje nam odgovaraju a svi imamo sliku u glavi kako taj netko izgleda pa saznanje o tome nas može udaljiti od neke osobe, mada ako na prvu znaš kako netko izgleda, kasnije nema razočarenja. Hm..stvarno sam se raspisao...idem na kavu do grada da vidim da li se što promijenilo dok me nije bilo.

Vratio sam se nakon 7 dana izležavanja na suncu, surfanja i tulumarenja. Kako je malo čovjeku dovoljno da promijeni percepciju svijeta oko sebe. Sa svakom novom nijansom boje na mojoj koži, svijet oko mene je izgledao sve ljepši i ljepši :)))
Oduševljava me svaki put iznova kako se ljudi promijene skoro preko noći kad se maknu sa zagrebačkog asfalta. Nestane pozerstvo, preseravanja i gluma a ostane samo opuštenost, širok osmjeh i želja za opuštanjem i zabavom.
Na žalost morao sam se vratiti :( Otišao na piće u grad i naravno da me dočekala hrpa nezadovoljnih folera i folerica, ali ja sam sretno nosio svoj široki osmjeh :)))))
ŽIVOT JE LIJEP

Bio sam vani veceras, na par IN mjesta, i primjetio sam da više ne mogu razlikovati sponzoruse od normalnih cura..sve izgledaju isto. Problem? Mislim da je!

Nema frke..to je bio samo trenutak inspiracije, naime stigle me neke lose misli...pozdravljao sam se s ljudima s kojima sam radio 6 godina, zatvorili su nam firmu koju smo mi osnovali i napravili od nje ono sto je bila, uspjesna...ali globalizacija nas je dostigla prije no sto smo se nadali, pa su nas veliki kupili i razbacali unutar sebe... s druge strane prije par mjeseci sam prekinuo s curom nakon skoro 9 godina pa sam imao osjecaj da sam se vrtio kroz vrijeme...gdje si bio nigdje sto si radio nista. Eto, ali proci ce to, sad idem 7 dana na more da se malo skupim na hrpu i vratim velik i jak :))

I da te ponovno vidim što bih ti o sebi mogao reći, Osim da sam sreo mnogo ljudi, A da mi prijatelj nije bio ni jedan, Da sam bio i gladan i slavan, Veseo i plačan, bijedan i sjajan,  Da me ljubilo mnogo žena, A da ni jednu volio nisam, I nešto mi šapne u srcu i znam, Da sam na svijetu sam

Zanimljivo je kako vani cure ne prilaze prve zato što ih je sram...na iskrici isto. Zasto???

Upravo čitam u Jutarnjem, "Zbog vrućine osobito ugrožene mlade žene koje prije ljeta žele smršavjeti." Ponekad se stvarno pitam zašto žene imaju silnu potrebu za skidanjem kila totalno nezdravim putem, izgladnjivanjem. Izgladnjivanje dovodi do potpuno ne proporcionalnog mršavljenja jer tijelo odgovara na nedostatak hrane na naćin da isključuje "potrošače" tj. mišiće. Što se onda dešava, prvo se smanjuje mišićna masa dok se količina sala ne mijenja. Prividno smršaviš 5,6 pa i do 10 kg od čega je 20% voda, 70% mišićna masa a samo 10% salo. Poslije se dešava još gora stvar, nakon povratka na normalnu prehranu tijelo je još pod dojmom da će biti gladno pa sve što unesemo trpa u masno tkivo i na kraju rezultati su očajni, više sala, više celulita, umor i nesretnost. Kad bi svatko od nas, svaki dan barem 30 min. radio neke aerobne vježbe kao npr. trčanje, rolanje, vožnja biciklom uz normalnu prehranu... s ritmom od 70% snage i kondicije koje imamo, metabolizam bi bio dovoljno brz da tijelo održi na težini koju imamo ili da ju svede na približno idealnu.

Nakon priče o autiću sjetio sam se nekih citata koje sam davno pročitao, autor je Robert Fulghum a knjigu "Sve što trebam znati o životu naučio sam još u vrtiću" bi svatko trebao pročitati.
"I believe that imagination is stronger than knowledge.  That myth is more potent than history.  That dreams are more powerful than facts.  That hope always triumphs over experience.  That laughter is the only cure for grief.  And I believe that love is stronger than death. "
 

Eto što sam danas čuo..."Vi muškarci samo čitate Playboy i gledate porniće, zar Vam nitko nije rekao da toga nema u stvarnom životu?!" Pročitao i ne vjerujem...pa što je sex, samo ritmičko gibanje s ciljem produženja vrste??!! Nadam se da je ovo usamljen slučaj jer ako nije onda sam stvarno duboko razočaran. 

Zašto ljudi imaju silnu želju da iz konteksta vade nebitno i raspravljaju o tome, pogotovo žene?? Npr, u bilo kojoj raspravi što ne valja u nekoj vezi, žene iz cijelog spektra problema izvuku jedan, koji možda nije bio baš takav kakvim ga mi muškarci opisujemo, te se zatim uhvate, ko' pijan plota, dokazivati kako baš ta jedna stvar, od svih koje su spomenute, nije točna pa na taj način završe razgovor bez rješenja.

Ovo pitanje je nastavak onog od jućer. To što mi se čini da je strašno puno samih, tako mi se čini i da oni koji nisu sami nemaju baš kvalitetne veze. Nakon nekog vremena sve počinje ličiti na lošu sapunicu pa bi se na prvi pogled moglo reči da je tako svejedno s kim si nakon nekoliko godina.

Zašto mi se čini da je oko mene sve više samih ljudi...kad izađem ponovo srećem djevojke koje sam sretao i kad sam bio mali, još uvijek su same ili su ponovo same a i dalje ne skidaju taj glupi izraz s lica. S druge strane toliko je mojih frendova još uvijek samih ili ponovo samih a ne mogu reći da ne izgledaju dobro da nisu zabavni i relativno pametni. Čini mi se da se sustav vrijednosti totalno rasturio, svi traže nešto više, bolje, jače a ni sami ne znaju što bi ih zadovoljilo. Svi trabunjaju o filmskim ljubavima a ni sami ne znaju što je to što im treba i što ustvari žele.
Do sutra...s novim pitanjem