nekad mi dodje da poludim

dobro jutro svima, dragima i poljupci.
osjecam se prposno jutros :) valjda od ove kisurine vani.
 

nakon duuuuuuuuuuuuuuuuuuugo vremena i pauze na weblogu evo mene opet :).
vidim,nista se nije promijenilo,samo neki novi nickovi.pozdravljam poznate a ostali,ko vas yebe nek vas i pozdravlja :P

mislim da su svi popizdili.cemu toliko euforije i natezanja.ili su tekme na tvu ili reklame vezane uz nogomet.malo ne fer prema ostalim sportovima.
 
nego,kad to uopce zavrsava da se odmorimo?

dan i noc mi smo bili zajedno
dijelili smo snove i ono malo sto smo imali u djepu.
ja sam bio divlji a ti si voljela bas to.
trazili smo samo nase mjesto ispod sunca
a gdje bi nam bio kraj da te nisu odveli
dali ti sve i jos ti sve obecali
a srce tvoje zna da si sve izgubila
i jednom ce ti reci noc je hladna bez njega
srce zna sto smo bili ti i ja
ja se jos borim i necu stati
tebe su slagali ti si se predala....
..........
 
 
toliko o tome :)
sto smo bili

magla u mojoj dusi,u mom srcu.zavukla se duboko u mene i rusi,razara.
dal zbog jeseni ili zbog neceg drugog?
ko da je bitno.ova tmurnoca me krajnje smeta

koje sugavo jutro.vani maglurina,vlaga.i kako da covjek normalno funkcionira po ovom vremenu????

veceras je bas jedna od onih veceri.
kad te trebam,tu kraj mene.
da me drzis za ruku,da me njezno milujes.
da me ljubis svojim pozudnim vrucim mekim usnama.
i opet se pitam zasto te nema?
zasto je zivot toliko surov da nas tako razdvaja?
sve vise i vise.
ne vidim smisao svega,ne vidim smisao nase patnje.
toliko teske a toliko slatke.
ruke se protezu u tamnoj sobi.
slijepo traze tvoje.
usne drhcu.
nije bas toliko zima,samo su zeljne tvoje topline.
daleko si,znam.
trazim te,uzalud.
nadam ti se,bez nade...
 

zasto se to desi bas onda kad zivot krene nekim svojim normalnim tokom?
jedna poruka,jedan poziv...toliko nebitan a u biti bitan.
nesto sto ti pomuti mozak u tom trenutku.
sjetis se lijepih stvari,sretnih dana,ljubavi koja je cvjetala.
zbuni te 100 pitanja.
kud bas sad?sto sad zeli?
jel misli na mene ili je puka slucajnost?
grizes se sljedecih dana ko jebena budala.svaku recenicu analiziras.zbunjeno.
i onda muk....

i eto jos jedan dan prolazi.nemam inspiracije tj imam ali fkt mi se vise ne piskaraju morbidna sranja.evo sunce danas napokon stiglo,sad cemo mi uzivat u postsezoni :)))))).
samo se nadam da ce rujan bit bolji mjesec opcenito.jer u ovom je sve otislo nizbrdo.a mrzim kad tako krene.pocne s jednom stvari zavrsi sa 100 drugih.
i uporno se trudis pokrenuti ali jebena glava i dalje lupa u zid.ali dobro,kazu da su bikovi tvrdoglavi pa ja jurisam i dalje.bilo je i gorih vremena.spasilo me to sunce danas :).kao nekakav tracak nade u bolje sutra.mozda bude nesto od svega toga.
 

bit ce da me dobrano sora pms.zivcana sam,depresivna i najradje bi nekog ugrizla :)
mrzim kad me pocnu pucati ti filmovi romantike i njeznosti.mrzim bit sladunjava. ali jebga tako je kako je,trpite me :PPPPP
uffffff sto se meni danas ljubiiiiiiiii :(

veceras bi sve dala za zagrljaj,jedan njezan pogled,jedan uzdah pun ljubavi.
mrzim bit usamljena.mrzim sjedit za kompom i osjecati se ko jedino jebeno bice na ovoj planeti.
samo jedan poljubac :((((( na mekim usnama.da spokojno spavam na necijim grudima :(((((((.

topao zrak u sobi.
ona lezi,spava.
sunceve zrake miluju njeno golo tijelo.
predivna je,savrsena,nimfa u blagostanju.
sunce joj miluje grudi,onako lijepe,tople,meke.
bljeste obasjane.
udahne njezno,slatko,kao da sanja najljepse snove.
bozica.snena i podatna.
ne mogu skrenuti pogled.mami.privlaci.nekom bozanskom energijom.ili mozda sotonskom.tko ce ga znati.
mozda je vrag andjeoskog izgleda.
nesto najljepse sto sam ikad vidjela.

vidjela sam te veceras.
smjeskao si mi se.
joj taj osmijeh,taj pogled.oborio si me s nogu.
tvoje meke podatne usne koje bi cijeli zivot ljubila.
ljubila svakim danom istim zarom kao i onog lijepog dana kad su se prvi puta spojile.
trebam te. trebam tvoje njezne dodire,tvoj pogled pun razumjevanja,pun ljubavi.
kazes mi da me volis,da sam tvoje sve.
znam.znam da iskreno zboris.osjecam to.moje srce mi to kazuje.
suza klizi po obrazu.od tuge?od srece?ma pojma nemam.
znam samo da sam veceras gledala svoju ljubav

lagano svjetlo televizora.soba u mraku.
ja sama sjedim.buljim u nesto.u biti u nista.
cekam te.po ko zna koji put i ko zna koju noc.
gledam u ekran,slike prolaze,rijeci izuscuju a ja nista ne vidim,nista ne cujem.
telefon suti.nadam se,zazvonit ce,javit ces,oprosti duso,necu veceras doci.
ali nista.
prokleta tisina.samo komarci zuje naokolo.
dolazis.tiho,sutke.ni rijeci.
sjedas kraj mene kao da sam zrak,kao da ne postojim.
boli me to.grize me.truje mi dusu.truje mi nase snove koje smo nekad davno imali.
mislim,sad nemamo nista.samo ovu tamu,ovu tisinu.
znam da je kraj

miris ranojutarnje kiše na asfaltu.
cvrkut veselih ptica.
Žamor ljudi na jutarnjoj kavi.
Šarenilo boja.Ljeto u punom jeku.
vrištanje djece na obližnjoj plaži.
sunce se nazire ispod oblaka.
Ipak će biti predivan dan.
blago mi miluje lice svojim zrakama.
malčice prejako na momente.ali godi.
susjedova mačka opet ganja ptičice po krovu.
danima joj se već smijemo i divimo.hrabro i neumorno.
liči malo na tigrića svojim šarama.
uzimam još jedan gutljaj kave.