Sranja se dogadjaju

I love my boyfriend yes i do and if by chance you take my place i take my fist and punch your face

Svratila je u cvjećarnu i kupila buket karanfila, uputila se prema grobljanskoj kapiji:
- Opet vi gospođice - čula je, dubok, dobro poznat glas starice koja je tu živjela:
- Da opet sam došla
- Znam dijete moje, ali ti si sama i sjediš na ovom mjestu, čuvaj zdravlje, dijete moje. Mrtve ne možemo podići, i ako ih se svakog dana sjećamo.
Uputila se prema ogradi na kojoj je pisalo Rođen 1958.- umro 1977. godine. Sjela je na klupu i srela se sa Goranovim očima. Činilo se da su danas vedrije. Taj osmjeh činio joj se, danas se opet obradovala što je vidjela tu sliku. Dobro se sjeća onog dana kada se slikala za indeks i bila je ponosna što su toga dana postali studenti. Suze su joj se slijevale niz obraze i odmah sušile od vjetra i jecaja. Pod nogama joj je šuštalo lišće i išla za Goranovim kovčegom.
-Da ja sam kriva za njegovu smrt. Ali sada je kasno da se greška ispravi. Mislila sam samo na sebe i zadovoljstvo duše.
Goran i Branka su se upoznali još u djetinjstvu. Išli su zajedno u gimnaziju, prijatelji su se šalili na njihov račun. Govorili su im da su blizanci, jer gdje je bio Goran tu je bila i Branka. Izdvajali su se i šaputali jedno drugome svoje tajne. Ni profesori nisu imali ništa protiv toga jer su bili odlični učenici. Goran je živio s majkom koja je Branku voljela kao rođenu kćer, a i njeni roditelju nisu imali ništa protiv njihovog zabavljanja jer je Goran bio pametan i simpatičan dečko. Došlo je vrijeme da se upišu na fakultet. Goran na elektronički, a Branka na pravo. Čekao je ispred fakulteta. Razdvajali su se samo kad su morali. Jednog dana u Brankino društvo došao je student treće godine, Nenad. Odmah je zavrtio mozak svim djevojkama, a njemu se svidjela baš Branka. Imao je novac, auto i bio je lijep. Ni Branka nije bila hladna prema njemu, pogotovo što su joj se sviđali njegovi komplimenti. Izlazila je s njim i provodila se. Mislila je da je ovo s njim samo avantura. Branka je počela popuštati u školi, nije htjela da je Goran čeka ispred fakulteta, jer je osjetila da se zaljubila u Nenada. Izbjegavala je Gorana poslije predavanja, Nenad je vozio autom kući. Jednom prilikom Nenad ju je vodio na žal. Bila je pijana i molila je Nenada da je vozi kući.
- Ne ljubavi spavamo zajedno kuća je dovoljno velika za sve nas - rekao je Nenad.
Odveo je u drugu sobu, ljubio je kako samo on to može. Branka se nije opirala. Odjednom je netko došao i upalio svijetlo.
- Odlazi među nama je sve gotovo - reče Branka.
Bilo joj je neugodno što je Goran vidio sa Nenadom, ali je brzo to zaboravila jer je voljela Nenada.
Sutradan joj je majka rekla: Tražila te Goranova mama i rekla da si ti kriva što se Goran razbolio. Ali čini mi se to kao i kod drugih muškaraca. Mislim da bi ona trebala imati razumijevanja za tvoje patnje.
- Žao mi je Gorana, ali mama što mogu. Ja volim koga ja hoću i baš me briga što drugi pričaju.
Danas je Branka mislila da izgleda kao kraljica, jer Nenad slavi 23-ći rođendan i ujedno njihove zaruke. Kada je pošla rekla je majci
- Sačekat ću Nenada ovdje.
Na stubištu je srela Goranovu mamu uplakanu i zbunjenu.
– Tebe trebam Branka. On umire i samo tebe doziva. Hoće zadnji put da te vidi.
– Ne mogu danas doći ću sutra. Pa nije valjda tako bolestan.
- Prekasno će biti, pođi sada.
U bijeloj, u maloj sobici ležao je mladić koji nije ličio na Gorana.
- Branka, došla si, želio sam da te vidim.
Uhvatio ju je za ruku. Osjetila je da su hladne ali se nije branila. Plašila se njegova pogleda.
- Znaš što Branka ja umirem, ti ćeš me zaboraviti, a ja nikad neću vidjeti tvoj smiješak.
- Ozdravit ćeš Gorane, ti moraš ozdraviti.
- Branka htio sam da ti kažem nešto. Izvadi iz ladice moj dnevnik. Čuj reći ću ti svoju tajnu, ja bolujem od leukemije i doktor kaže da neću ozdraviti. Branka dolazi na moj grob sve dok se ne udaš.
U grudima joj je sagorijevalo. I dalje je padalo i puhao vjetar. Umro joj je na rukama. Tada se na njegovu grobu zaklela da se nikad udati neće i da će mu na grob dolaziti i donositi cvijeće, crvene karanfile koje je on htio da ona nosi na njihovom vjenčanju.

The music plays,Hauntingly beautiful,It plays of love.It must,For my heart criesAnd laughs...And soars...And dies...I open my earsAnd close my eyes.The world stops,And yet...Time flies

Have you ever loved somebody so much it just made you cry?Have you ever needed something so much you can't sleep at night?Have you ever loved someody but they jus didn't seem to care?One way love hurts the heart
it tears it apart

She couldn't stand the silence,
She couldn't stand the tears,
She couldn't stand her life,
After only sixteen years.
He was her entire world,
She gave him all she possessed,
He did the same in return,
They were thought to be obsessed.
Their love couldn't be reached,
Couldn't be touched by any other,
They were all they needed,
They only wanted each other.
From two they became one,
They made each other whole,
They filled each other's voids,
They filled each other's souls.
Everything was perfect,
Everything was great,
Till one damning day,
They were told they'd have to wait.
Her parents were moving her,
To a distant place,
They'd be torn apart,
Couldn't see each other's face.
They swore they'd make it work,
Vowed to stay together,
Didn't care about the distance,
They'd be together forever.
She gave it all she had,
She did her very best,
But he still slipped away,
He didn't pass the test.
While she was thinking of him,
He had found another,
He said he couldn't do it,
He talked it over with his mother.
She was devastated,
Her heart was torn straight out,
She'd been such a fool,
She should have listened to her doubt.
From then on they stopped talking,
Never spoke again,
While he was with his new girl,
She was dreaming of him.
Every day she'd cry,
She tried to fight off all the pain,
But the hurting never stopped,
Just shot through every vein.
Months went by since the ending,
But she only grew worse,
She couldn't accept what happened,
This was love's curse.
It finally overtook her,
She couldn't stand it anymore,
She grabbed a picture of him,
And snuck out the front door.
She walked into the woods,
Found a secluded place,
Kept thinking of the past,
And how she'd been replaced.
Hours later she was found,
In a pool of her blood,
And beside her they found,
His picture in the mud.
On the back read her reason,
Why she took her life,
What he did to her,
It seemed he had held the knife.
Though physically he didn't kill her,
He tore her soul apart,
It was obvious how she did,
It was from a broken heart.