Pogled iznad tipkovnice

Zvuči poznato?!? Ma ne, to ti se samo čini... evo, ja ću samo za tebe, pokušati dotaći samu srž, izbjeći površnost i uroniti u sferu postojanja...
I onda, još se misliš?!? I još uvijek tvrdiš da veličina nije bitna, već da je stvar tehnike?!? hm, i što da ti ja sad kažem?!? Da te uvjeravam u suprotno?!? Zar ima smisla?!? Da, iznesem svoje mišljenje, zar mi je prethodno uopće potrebna dozvola za to?!? Ne pitaš se, samo zato jer manjina one većine, tvoji istomišljenici, nikada, baš nikada nije spomenula «debljinu»?!? Ma ne, nije da se nisu sjetili...već malo im to perverzno izgleda... kako uopće započeti raspravu o debljini?!? Sa smiješkom?!? Onim blesavim smiješkom... prepoznatljivim... jer negdje duboko u sebi osjećaš se glupo... i to bez razloga... i onda tražiš opravdanje... ne za sebe, već za drugog... ne za svoju dušu... već za tuđu sjenu... i sad te pitam, gdje je tu kraj?!? ma ne vidim ni početak... zar «stvar» ne može biti jednostavnija, uopće jednostavna?!? Zar samo ja dišem pravilno?!? Da, i sad te zbunih?!? Ne pratiš me više?!? Zvučim ti dosadno?!? Vjeruj mi, sve je to namjerno... Ugasio bi me?!? Zatvorio?!? Izbrisao?!? Dotaknuo?!? Dušu?!? Mozak?!? Moje ruke?!? Udisao bi moju kožu?!? što te sprječava?!? Imaš nekih nejasnoća?!?
Zaplet! Debljina! Komad! Osjetiti komad u ruci! Zagonetka ti je «komad»?!? Želiš da mu dam ime?!? hm, kad bolje razmislim uopće se ne trebam misliti... Dosta njih se izjasnilo glede imena tog «komada»... već godinama traju u njihovom svijetu... Sve je počelo još prije nove ere... ma ne sjećam se, već načuh od drugih, a drugi načuh od drugih na kvadrat...i ti drugi na kvadrat načuh negdje u korijenju drugih, prije svih drugih... i sad te zbunih?!? opet namjerno! Ime «komada»....Počelo je s Antom, pa je zalutao mali Perica, pa se dodiruje Meho, zatim seksi Mujo, snašao se i Stipe i Mate i Franko i pomiješali se dalmatinci i bosanci... i rodi se Tarik... e Tariče, Tariče, moj najslađi... najdraži... i svi oni gnjave... dave...
Mjesto radnje zadnje sjedište njegova auta... sviraju narodnjaci...žestoko... bokovi se izvijaju...usne s okusom travarice... žestoko... Tariče, vruuuuče je... Tariče vručeeeee je... žestoko... voli me, ne voli me, voli me, ne voli me i završi s voli me... poznata ti priča?!? pa i pticama na grani... nema veze što smo stranci, nema veze, vezat ćemo se lancima... meni je svejedno... sad je stvarno svejedno... zaboravimo sve... zaboravit ću sve... ništa nije teško...djevojci sa sela...
Vjerovati lijepoj riječi?!? Navika?!? da, dobra – stara navika... Dozvoliti si promjenu?!? Toliko potrebnu promjenu... Toliko traženu, ne serviranu, ne nuđenu, sakrivenu, među hrpom bodljikavih ježeva, dragih, već odavno zgaženih, istrijebljenih životinja...Krenuti u veliki svijet?!? i u duši nositi cvijet... hodaš, a koraci su tuđi... zar sam ja neka druga vrsta... zar je iskrenost što tražim previše?!? sve bi dala... sve bi ti dala... ja, mala... ti si sve što tražim... ti si sve što trebam... da vidim sve...tvoj tempo... tvoj ritam... ti moje rumeno lice... crveno... crvene gačice... crveni grudnjak... crvenu sobu... crvenu boju i ono malo moje ljubičaste...oh, ne...oprosti, dotaknuh se nečeg...što nisam smjela... a zapravo sam istinski htjela... neću brisati... nek svi znaju...nek svi osjete... jer nema se tu što kriti... možda samo zahvala biti...osjećaš li moju  snagu komunikacije...da, tebe pitam, što si se prepoznao u ovoj priči...misliš da te nisam uopće dotakla s pričom?!? jer ne spomenuh tvoje ime?!? ali sigurno osjećaš kako dišeš, zajedno sa mnom u ovoj priči... tko zna...možda te i iz»nenad»ih...
 
NASTAVIT ĆE SE...

07:29h...Razbila se čaša puna vode!!! Veselje?!? Radost?!? Tuga?!? Žalost?!? Praznovjerje!!!
Sjedim na rivi, ispijam zadnje gutljaje jutarnje kave...do mene neki tip, uživa tu cigaru i sve se to događa u svježe renoviranom baru... Osjećam njegove poglede... već znam sve unaprijed... što će se dogoditi... ne, nisam vidovita... već sve je to već viđeno... ne u prošlom životu, jer u prošlom životu bila sam leptir...kraljičin leptir... bila sam voljena... pažena... mažena... zaštićena, od čega?!? od: vjetra, zla, mačke, zmije, noge, cipele, kiše, snijega... a sad... sad sam žena... žena za sva vremena... da, lijepo to zvuči... no, spustit ću se s neba na zemlju... i proživjeti još jedan dan, uobičajeno, samozatajno, naivno i nevino...ili da riskiram sve?!? pa nek' pukne, ako treba...
Vratimo se sceni, režiji, produkciji, realizaciji...
Zijevnuh i ne stavih ruku na usta...očekujem od njega neku kritiku, reakciju, brzopletu, iskrenu?!? hm, ništa... ?!? i dalje osjećam poglede...ali sad ih ne mogu protumačit... no, zašto odmah unaprijed te poglede skidam sa sebe?!? Ne želim ih na sebi... gušu me... dave me... stišću... zaustavljaju moj mladi život... i dok se tako mučim s tim pogledima, osjetih, ali ne čuh, riječi te njegove... i što sada?!? hm, pokušajmo ovako...
Vruče je, sunce je upeklo... ispod tende postaje  neizdržljivo... a sjede samo dvije duše, okružene praznim plastičnim stolovima i stolicama... ja i on... da, konobara ne ubrajam...jer on je ipak samo jedna duša radne snage... Okrenem se put Njega i ljubazno ga zamolih da barem na minut – dvije ugasi tu cigaru... dok ja ne odem... pa poslije nek' truje sam sebe  (dobro ovo mu zadnje nisam rekla, jer odlučih biti užasno kulturna i fina)... koliko to uopće ja mogu biti... no, ako misliš da možeš, onda možeš  mnogo više nego što misliš...
A On?!? za divno čudo, bez puno oklijevanja, s malo prenemaganja, izbaci tu cigaru iz usta i uprlja do tada čistu pepeljaru... i onda... traži od mene da mu se zahvalim...da tako i ja njemu udovoljim... ?!? i zašto mi je teško reći tu jednu riječ?!? i završiti s tim, već pomalo zgužvano jutro?!? HVALA!!! HVALA!!! (nekoliko puta odzvonilo mi u glavi)... ali usta i dalje šute... ukočila se... i sad me strah, jer mogla bi nešto dodati... razgovor bi krenuo, ja bi skrenula s svoje već odlučene staze... i gdje sam onda?!? i gdje smo onda?!? i opet sam korak ispred sadašnjosti... u realnoj budućnosti... da se uštipnem?!? da se ugrizem?!? da osjetim nešto trenutno?!? Odlutah na trenutak, osjetih kako mi Netko vuče dušu među stjenke pakla, odvaja dušu od mog mladog tijela, koje odvodi u raj... da me dijeli?!? da me množi?!? da me dira?!? da me iskoristi?!? da me veže?!? da me ljubi?!? i sve to iz koristi?!? zašto ne guštati?!? zašto ne uživati?!? i što sada?!? hm, pokušajmo ovako...
Uljepšah svoje lice s jednim malim smiješkom, kojeg uputih Njemu... kroz zube izgovorih Hvala! i dodah: «...znaš, ne osjećam se baš dobro...nisam cijelu noć oka sklopila... taj pun mjesec će me izludit...i još PMS... samo se vrtim po krevetu... još ova vrućina... i opet PMS... znaš već kako to sve skupa djeluje?!? ubojita kombinacija...» i završih s još jednim malim smiješkom...:)...
On: «... zar te nije imao tko maziti, uspavati?!? znaš da PMS dobro služi u seksu?!?...» i sve to onako hladnokrvno... teška flegma, kako samo «splitski mužjaci» znaju... Da, tako mi je i trebalo...da, sama sam kriva... no, zašto se baš meni to mora događati... i to svaki put...kad želim, kad mi je potreban miran dan, mirno jutro...baš kako i mornarima je potrebno mirno more... i što sada?!? hm, pokušajmo ovako...
Ja: «... da, pričaj mi o tome...»...:)...On... pridruži mi se...sjedne pokraj mene... Lutko... Dušo... Viđam ja tebe... slatka si mala... zar uživaš u samoći?!? ma nije to za cure ka' šta si ti... živiš zdravo... ne pušiš.... sigurno ni ne piješ... vidim, imaš dobro tijelo... paziš na sebe... vježbaš... športašica neka... rekao sam ja da su dalmatinke najljepše žene na svijetu... volim plavuše... a imaš ti momka, mala?!? da, šteta... no, isto bi te netko mogao oteti od tog momka... ma daj, voliš ga?!? i nisi ga nikad prevarila?!? (zar sve ovo ujutro najranije, uz tek popijene gutljaje prve kave?!?)... (moje misli lutaju)... a on tebe?!? vjeruješ mu?!? znaš kakvi smo mi muškarci...ubodemo i odemo... (tko prizna, pola mu se doda)... i znači, mislim, sigurno vam je i seks dobar?!? budimo otvoreni... znaš, i ja ti imam curu... ovaj, zaručnicu... ma, normalno da je volim...ali osam godina smo skupa... i znaš, ma normalno, nisam je nikad prevario... vjeran sam joj HTIO BITI... (čekaj, čekaj, stani malo, grickaj čips)... ali, evo i kad sam tebe vidio... poželih te... i ne sjetih se Nje, svoje zaručnice... i onda, jeli ja tebe palim?!? znam, jutro je, još je rano i tek si kavu popila...kasniš na posao?!? ZAR?!? strog šef?!? dobra lova?!? pa, ovaj, mogao bi ti ja nešto platiti... (i ovaj «nevini civili» zna da ništa nije besplatno)... znaš već šta... ne voliš pušenje... što ne znači da si loša u pušenju!!!  i što sada?!? hm, pokušajmo ovako...
Jutro je...a ipak smo u mračnoj sobi... On želi romantiku... napraviti neku atmosferu...zar se želi sjećati ovoga?!? udovoljiti mu?!? pa i ja želim guštati...uživati... skinuo je sve sa sebe... trokutaste građe...brojim čak osam trbušnjaka... osjećam te bicepse... zar je duša od sklekova?!? liže mi vrat... stenje na uho... osjećam da sam mokra... mokra do koljena... naslonio je ruke na moja ramena... i laganim pritiskom spustio me u klečeći položaj... stavih ga u usta... progutah ga cijelog... vidim da se topi u meni... on me voli?!? (...»Podsjeti me što to bješe ljubav il' bar na tren biti zaljubljen»...)...drkam mu ga rukom...ližem svoju ruku... neka sve bude mokro...klizavo... ja ga želim unutra... želim... ali ne tražim... no, on me divlje baca na krevet...baca na leđa... povuče moje noge... digne ih visoko... stavi na svoja ramena... i već je u meni... zabije mi ga duboko.. snažno... jako... divlje... stenjem.. stenjem od užitka... no, stenjem u sebi... tiho...tiše...još tiše...najtiše... stavlja ga...pa ga vadi... želim ga na ulazu...i dobijem ga na ulazu...iako to nisam tražila... stavljam desni kažiprst na vrući klitoris... kojeg ću nažuljati... do ludila... do boli..da pocrveni... da skrikne... znam što voli... znam što želi... osjećam...sve je postalo ubrzano... zar je kraj?!? jer on ne može...?!? ne želi?!? neka priša?!? žurba?!?  izvadi ga i svrši po meni...po njoj...i kaže: «...e mala, jesi dobra...»...?!? (?!?)...
Bar je platio...
 
 
NASTAVIT ĆE SE... 

...Još se sjećam tog ljetnog dana...dok smo se vozili putevima raja...ni slutili nismo da sreći je kraj...sudbina je htjela rastaviti nas...
 
Da, stvori Bog Adama pa Evu... stvori Bog mužjaka pa ženku... stvori Bog LJUBAV... SEX... DROGU... ALKOHOL... ROCK 'N' ROLL... HARLEY DAVISON-a... Kobilu za jahanje... Mački (maci) dade hrapav jezik... s razlogom?!? sve s razlogom?!? Dao Bog Čovjeku DUŠU... Dao Bog «mali prst», Čovjek traži cijelu ruku... i sve to besplatno?!? i sve to kao poklon?!? Ne želi Bog ništa za uzvrat?!? Želi: MIR!!! Mir?!? hm, u ovom crno – bijelom svijetu?!? (Stvori Bog Čovjeku i LJUBIČASTE NAOČALE, jer svijet je ljepši u boji... ni to nije dovoljno?!?) mir među ljudima?!? mir u Čovjeku?!? mir u ženi, što tako strasno ljubi drugu ženu?!? mir u pokeru?!? Stvori Bog Vjetrove s razlogom... dade Bog Dalmaciji Buru i Jugo... Volim Buru... Volim taj Vjetar... dira me po cijelom tijelu... ponekad, ali samo ponekad mu dozvolim da mi takne DUŠU... i baš tada, iscrpi me do kraja... uzme iz mene svu pozitivnu i negativnu energiju... Ostanem prazna, ostanem sama... i onda sve ispočetka... zašto mu to dopustim?!? jer volim kad mi to radi... volim kad mi golica kožu... volim kad me zagrli onako snažno, 90km/h... osjetim ubrzanje... budemo jedno, zajedno... osjetim njegovu moć i to mi se sviđa... jer samo tada, osjećam se sigurnom, u njegovom čvrstom zagrljaju...
Jugo – hm = fjaka!!! Nema goreg seksa, nego seksa u vrijeme Juga... hm, jedino pozitivno u vrijeme Juga je to što moja pička bude uvijek, baš uvijek, mokra i klizava i jednostavno spremna... podmazana... i onda ne mogu joj odoljeti... kao ni «on»... logično... tipično... i moram je zadovoljiti...udovoljiti... jer u protivnom, moja pička je užasno osvetoljubljiva... i ako nije po njenom, loše mi se piše... ne vjeruješ mi?!? nije ti jasno kako?!? zar ne misliš ili ti treba neki dokaz ili to još nisi doživjela...da ti pička zakaže... naljuti se... i sve ti to «udre» na mozak... i poremeti onu bitnu ravnotežu koja za sobom povuče i cijelu atmosferu, i gdje si onda?!? Pička ti se smije... njoj je dobro... uvijek... stiska se u bilo koje doba dana – noći... na bilo kojem mjestu... a ti si totalno u crnjaku, jer si puna... puna onog divljeg soka... koji kap po kap se redovno pojavljuje na tvojim uvijek vrućim gaćicama... htjela bi stenjati.. zajedno s njom... htjela bi doživjeti vrhunac – vrhunca... i što ti je činiti?!? pitaš me?!? pitaš se?!? besplatni savjet: najjednostavnije rješenje... udovolji joj... zadovolji je... Učinit ćeš pravu stvar...
 
Meni ne trebaju komentari, riječi...već samo djela...
 
NASTAVIT ĆE SE...

Zar?!? Biti ili ne biti dobar?!? U čemu?!? Ne, ne želim govoriti općenito...Uzmi u obzir ove toplotne udare i imaj razumijevanja...uostalom, zar tražim da me shvatiš, da me shvatiš ozbiljno, da me shvatiš uopće?!? Nisam gotov proizvod, nisam gotova stvar, ne možeš me mijenjati, ne uzmi me zdravo za gotovo...
Dobar, u čemu, dobar, prema kome?!? Što misliš kad za nekog kažeš: «on/a je dobar/ra»?!? Postoji li netko dobre duše?!? ili Ban nije lagao kad je rekao: «jer ljudi su pokvarena rasa, prljava i zla...»?!? ili Oliver (stari jarac) iz iskustva potvrđuje neko sebično pravilo koje vrijedi samo za lijepe žene, kad u jednoj svojoj pjesmi onako ne baš diskretno pjeva: «a sada skini se i zavedi me, još jednom usnama svojim pobjedi me, ...uvijek ćeš ostati...BEZ DUŠE LIJEPA...» no, opet govoriti u množini, jednostavno ne možeš... imati svoje mišljenje to je barem lako, no, izjasnit se u pravom trenutku, na pravom mjestu, među živim ljudima, znači imati svoje JA...
LJUDI!!!
Dobro dijete, ono koje psuje, ono koje se belji, ono koje mora imati svaku novu igračku koja se pojavi na tržištu, ono koje plače bez razloga, ono divlje, razmaženo, čudo od djeteta, da baš to, u susjedstvu, da baš on je – dobro dijete...
Dobar tata, da, nakon 40 godina ovisnosti o cigareti, uspio se ostaviti bez nekih većih posljedica, no, dobro, i tako mu je falilo nekih 30kg, hm, ali ipak u tako kratkom vremenu, toliko se udebljati, ma, svejedno, ljepše ga je vidjeti bez cigarete u rukama, ni prsti više nisu žuti, ne prepoznati više njegov miris, specifični miris, kombinacija loše cigarete pomiješan s mirisom njegove kolonjske vode....dobar tata, bauštelac, a podstanar, sagradio toliko kuća za druge, a na njegovoj se zemlji još uvijek sadu krumpiri i te male, gorke, divlje, jagode...dobar tata, umjesto «dobro jutro» ćuti neku zgužvanu psovku...dobar tata, pljuca umjesto da odgaja, jer on je tata, on to može...da baš on je – dobar tata...
Dobar muž, dao sam joj, auto, vozila je motor, dok ga nije razbila, ništa od njega nije ostalo, a nema veze što je žena dobila frakturu lubanje...dobar muž, kupio sam gliser...kupio sam još jedan stan u metropoli, kupio sam apartman na moru...i evo sad gradim kat na očevoj kući...doveo sam joj dadilju...ona želi raditi, zašto?!? hm, izgleda bolje od mene...ne, neće raditi...evo joj novci... ostat će kod kuće... neće biti po mom?!? nema problema, zašto da se nerviram... mrš, van iz moje kuće...iz mog stana... i auto je moje, i onaj razbijeni motor je moj, gliser ni ne pomišljaj...sin...moj!!! dala si mi sina, a sad VAN iz MOJE kuće...da baš taj je – dobar muž...
 
STVARI!!!
Dobar ručak, potrebno: dva jaja, jedno vrhnje za kuhanje, jušna žlica bijelog vina, malo maslinovog ulja, pola kg gljiva – bukovača, sol, papar, vegeta, peršin, bijeli češnjak, 20 dkg debelo narezane velike fete šunke...
U posudi na malo maslinovog ulja pirjati: bijeli češnjak s peršinom, dodati sitno narezane gljive, pirjati dok sok od gljiva ne ispari, zaliti s vrhnjem za kuhanje, bijelim vinom, pirjati dok smjesa ne postane gusta, kao umak, zatim staviti dva jaja i sve to skupa povezati...
Šunku puniti s smjesom, zamotati u oblik palačinke, složiti u maslacem namazanu posudu i zapeći 15-tak minuta na 180°... da baš to je dobar ručak...PRIJATNO!!!
Dobar seks, to mora ići takvim redoslijedom... jer tek kad je želudac pun seks može početi, no, dobro ne baš odmah, da ne dođe do pražnjenja ručka kroz usta...:) dobar seks, e o tome bi mogla storiju napisati... mašta radi svašta...baš sada:)... ulje, vazelin, krema, viagra, pomagala prirodna ili (ne)prirodna.... kožni bič... palim se... veži me...naguzit ću se... želiš me s leđa za početak... da, to mi radi... uzmi me cijelu... voliš moja stopala, liži ih... želiš da ti budem kurva u krevetu...da, bit ću tvoja kurva... polij me voskom... diraj me perjem... liži me, ostavi lizne tragove na meni... čučaj mi unutrašnju stranu bedara... čučaj mi malu guzu... štipaj mi bradavice...(moram staviti prst u gaćice)... palim te?!? ... diraj se... nemoj zatvoriti oči, čitaj me...  izludit ću i tebe i sebe i cijelu iskricu... mislim...ne, znam... jer ja to mogu... jer ja to želim... jer sam jaka, jer volim... jer želim... jer osjećam... vlažna sam... polizat ću prst koji je dirao moj klitoris... volim svoj sok... volim miris seksa... osjećam ga... čak ga ni ovaj uključeni ventilator ne može istjerati iz moje sobe...iz mog nosa... voliš moj nos?!' prćasti nos... lizni ga... ... ... 
I sad bi ostavila toliko praznog prostora, nek se zna da nisam tipkala...da nisam ni bila blizu compa... jer morala sam se dovršiti, morala sam svršiti... Ljutiš se?!? Zašto?!?
 
Zato šuti umukni, jer ti ne znaš davati ako nemaš koristi i ja ti zavidim na tom... jer ja sam dobro stvorenje... da baš ja... i tko si ti da mi sudiš?!?
 
NASTAVIT ĆE SE...

....Osjetiti tvoje usne i istovremeno osjetiti strah...Poželjeti tvoj čvrsti dodir ruku na mom tijelu i istovremeno osjetiti malu dozu perverznosti...Zatvorim oči na trenutak i istovremeno osjetim tebe pokraj mene u sobi...Poželjeti nešto nemoguće to je barem lako i istovremeno biti svjestan neostvarenosti te pokvareno soćne želje...
...Polaganim, ali sigurnim koracima mi u gužvi na ulici priđi blizu, takni me pogledom, zatim ramenom, osjeti moj miris kojeg ću ostaviti iza sebe hodajući i dalje zbunjena ali sretna, jer ćemo tako zajedno doživjeti pravu ekstazu...

Danas je na poslu bila panika...oproštajno pismo za otkaz već sam pisala...pojela sam zato dvanaest kremšnita i cijeli dan sam zato bolesna...a imam dečka koji često putuje, malo se napije pa luduje...ima da me nije vidio cijeli dan (više mu se ne sviđam?!?) ...a da malo mrdnem guzu?!? Bube su u glavi – to su godine, zar u mojim godinama?!?...da proći će i to i da, nije ništa opasno...imam dečka koji je vječito na «službenom putu»...i zbog toga...pojest ću sve kolačiće njemu u inat postat ću debela i sve djevojke, neće biti slatke kao ja....o – o – o...:)))
 
Ma koga ja to zavaravam...samu sebe...pa da, jer sam sama...no, to ne znači da neću biti zadovoljena...hm, još uvijek mogu biti sam svoj majstor...uostalom bolje išta nego ništa...a od kukanja, žaljenja, ništa nemam...uzeti stvar u svoje ruke...ključna riječ je «stvar»...pa bila «stvar» mrtva ili živa...plastična ili gumena...na struju ili baterije...s vibrom ili bez vibre...od silikona ili od čelika...prokroma...topla ili hladna...mokra, klizava, vlažna...ma, svejedno je...ruke su zdrave i sposobne i učinit će čudo, da i ovog dana budem zadovoljena...da, po tko zna koji put, (jer prestala sam brojati kad sam došla do troznamenkastog, neparnog broja) bit ću sam svoj majstor i danas...i zbog toga sam sretna, jer svršiti s njim ili bez njega = čokoladnom (ledovom) sladoledu s čokoladnom ili bez čokoladne glazure... ako me pratite:)
Hm, pitam se...Jeli samo na mene utječe ova vrućina tako da me dovodi do samog ulaza u perverznu fazu želje i mašte...?!? Zadovoljiti se  ili biti zadovoljen od tuđe (voljene?!?) strane znači živjeti, ne zadovoljiti se  ili ne biti zadovoljen od tuđe (voljene?!?) strane znači da ne želiš (nećeš) živjeti...Ma «tko to tamo (sere) pjeva» (oprostite na kočijaškom rječniku)...kad kaže da mu seks ne predstavlja ništa u životu tj. da mu nije bitan?!? hm, isto kao da je rekao da mu zdravlje nije bitno...da, dobro si pročitao...seks = zdravlje... Pokušao si apstinirati?!? Da, tebe pitam, što me čitaš... pokušao si iiiiiiiiiii?!? i sad me zanima kako je to djelovalo na tebe?!? ok, nisi baš želio apstinirati u seksualnom životu, ali eto dogodilo ti se da duže vrijeme (za mene duže vrijeme bez seksa je «jedan dan», za tebe: dva dana, tjedan, mjesec, ma daj već tri mjeseca nisi  «ga» umočio?!?) hm, obraćam se ružnijem rodu?!? a nisam to htjela...čitaju me i ženke, ljepotice moje...da, najlakše je reći: boli me glava, ali zar svako drugu večer?!? istina: ako te glava stvarno boli, u tom slučaju seks uistinu može pogoršati stanje tvoje glave:), ali u više slučajeva je to samo neka glupa fraza: boli me glava... Zar je toliko teško, leći na leđa i raširiti noge, stenjati minut dvije i udovoljiti mu?!? a za ove druge noći kad je tebi potrebno, znam malo ćeš se više potruditi, pa ćeš svoje tijelo obući nekim erotskim mirisom, pa ćeš svoju mačkicu obrijati i napraviti frizuricu samo za njega u obliku srca, da, bolno, ali znaš što te čeka, kad on to vidi...odvest će te tamo gdje nikad do sada nisi bila, no, dobro, možda samo jednom nogom kročila... u zemlju šarenila, u zemlju oštrih – snažnih zvukova...dotaknut ćeš zrak... popet ćeš se na zvijezdu... okupati se u dugi... i sve to trajat će nekih 10-tak sekunda...i onda osjetit ćeš svoje srce... u guzi... jer svršila si...svijet je stao... uhvatiš zraka... on je već zaspao..a ti se moraš brisati, jer te je cijelu okupao, čak je i njegov znoj na tebi....da, dobro si primijetila da je dobio koji kg viška, jer prije se nije toliko znojio i prije mu nije falilo zraka... no, isplatilo se...jer ovaj put ne trebaš biti sam svoj majstor, ovaj put on je to učinio umjesto tvog desnog kažiprsta, umjesto onog lutka na baterije što mirno spava u drugoj ladici ormara u vašoj spavaćoj sobi...ovaj put nisi trebala glumiti, jer ga je tvoja nova frizurica na mačkici toliko izludila da te je uspio dovesti do kraja...a sutra?!? pa nema veze, odglumi...i svima će biti dobro...jer uvijek možeš biti sam svoj majstor... kad on zaspe...
 NASTAVIT ĆE SE...

 
«...vinuti se u visine.....pa nek i padnem .......poslije, ali bar sam letio...»
 
Gdje je tu početak?!? Počnimo s dva decilitra hladne vode u koju ćemo staviti dvije male žlice cedevite sport. Dobro promiješamo, da se ona sitna zrnca rastope. I onda popijemo. Preporuka – za «dobro jutro» jedna čaša. I ne na prazan želudac... hm i što se dogodilo...toliko je bilo vruće, toliko su usne bile žedne...i sve je bilo nekako brzo, umjesto gutljaj po gutljaj...popila sam gutljaj pa tri gutljaja, pa gutljaj, pa pet gutljaja...zatim prazna čaša...prazna stakleno-plava, prozirna čaša...vidim dno čaše, kroz dno vidim pločice...roze pločice...sive fuge...osjetih nešto vlažno po sebi...da smočila sam se...cedevitom...žutim sokom....Jutro je, nisam se probudila i nisam se ni obukla...u nečem lošem ima i malo dobrog....smočila sam golu kožu svoju...ne, neću se obrisati, još ću dobro utrljati taj žuti sok u svoju kožu...razmazat ću sve to po trbušnjacima...i ulijepit se, do ludila...daaaaaaaaaa...da i tako je moje bijelo rublje zaista ostalo bijelo...:))
 
«...vinuti se u visine...pa nek i padnem...poslije, ali bar sam letio....»
 
Znam, ponavljam se...No, toliko puta pročitah ovu metaforu i ne znam zašto uopće pokušavam iz nje izvući ono nešto...kad sam sigurna da je autor ovog citata sigurno htio postići  - dosegnuti do istinske iskrenosti...autor želi kušati...dozvoliti mu?!? sam to traži...preuzet će posljedice...borit će se...ili samo biti sebičan...?!? Zašto ga uopće pokušati kužiti...jeli to htio postići?!? Da ostavi na mene nekakav zbunjujući dojam?!? Nedorečenost?!? Maštovitost?!?...ma, on samo želi letjeti.....da ga svojim izmišljenim – čarobnim štapićem pretvorim u srebrnog leptira...srebrnih krila..da, obući ću svoj ljubičasti plašt, zamračit ću sobu, zapaliti u loncu začaranu travu...politi, zaliti, sve oko sebe svojim otrovom, zamahnuti izmišljenim čarobnim štapićem i izgovoriti čarobne riječi...
  XXXXXXXXXXXXXXXXXXXXX
svijet je stao...moj svijet je stao...a njegov... «...vinio se u visine....a ako padne...poslije, bar je letio...»
 
...opet nemam početak...osjećam zaplet...nazirem rasplet...priželjkujem kraj...
 
NASTAVIT ĆE SE...

"...Sladoled? Lagana mjuza? Njezno? Napeto? mmm... Jeli mene neko voli? Ja nekoga masu volin!!!...."
rece jedna od sms poruka, koja je medu zadnjima pristigla...No, nisam o tome htjela pisati...Nisam njega htjela spomenuti...Bit cu sebicna...Necu odgovoriti na tu njegovu sms poruku..bit cu skrta s osjecajima...sve cu to potisnuti duboko u sebi, da, i sto ce se onda dogoditi?!? Bit ce lose meni..meni ce se to razbiti o glavu...Ni to zdravo...Nego, nekako je lakse sve to izbaciti iz sebe pa makar to bilo na ovaj nacin...tipkajuci u digitalnom svijetu...Nego, trose li se kalorije tipkajuci?!? Jer dlanovi se znoje...ne, nije to zbog ovih vrucina...grlo je suho...usne su suhe...lagano oblizujem donju usnicu, koju sam dan prije cijelu izgrizla i sad izgleda kao da sam je pumpala sa silikonom...hm, kad smo vec kod silikona...da, bas sinoc...usnih...da sam stavila silikone, hm, sve je to zbog te moje susjede koja ima silikone u sisama...No, dobro, njoj su ti silikoni i trebali (iako je izabrala krivu velicinu), citiram frienda..."ima sise, ka' budala glavu"...sve sam vam rekla...i nekako se vec danima natezem s prijateljima o tim njenim sisama, cak su mi se i posjeti povecali, nekako u zadnje vrijeme sve je vise ljudi u mom stanu, sve je vise tih "nevinih civila", no, kasno palim...sve to zbog te moje susjede s silikonima...eh, da, skrenuh s teme...sanjah sinoc da sam stavila silikone..inace, nosim grudnjak 75 B (samo da se zna):)), i sto ce meni silikoni kad vec imam sise?!? Sanjala sam i oziljak na sisama, nije bio bas ugodan za oci...Sanjala sam da mi je jedan silikon odlutao i dobih trecu sisu...O Boze...Probudite me...i da, probudih se u znoju, naopacke okrenuta u krevetu...bez grudnjaka (inace uvijek spavam s grudnjakom)...lagano podizuci glavu, imala sam sta vidjeti...sise tako otvoreno stoje, mokre, oznojne, vruce, bradavice napete...pomazih se...pamazih svoje sise, svoje prirodne grudi...plesnem se po licu....dobro jutro Ana!!! Da, petak je 13 - ti... Da, nocas je bio pun mjesec...Nemas se zasto brinuti....Sve je pod kontrolom....Nikakve silikone nisi i neces staviti...Trice su najbolje sise...Don' worry be happy....:))
NASTAVIT CE SE....

i eto, danas sam godinu starija, kako se osjecam?!? Zguzvano!!! Sve je to zbog loseg kapucina...i sad razmisljam na glas, sva sreca sto sam sama, jer cuti nekoga kako prica sam sa sobom donosis brzopleti zakljucak kako ta osoba nije bas pri zdravoj pameti, no, ne uzimas ga zdravo za gotovo, jer tko uopce moze biti (u ovo vrijeme u ovakvom svijetu, kako u reali tako i u digitali) pri zdravoj pameti?!? i sad odlutah na trenutak i pitam se kao "autor" (vjerojatno cu ostati nedovrsena) ovog djela...sto ja kao pisac zelim reci?!? Zasto uopce pisem?!? Zasto bas danas?!? Zar se uopce trebam opravdavati?!? Zar trebam objasnjavati?!? Da, znam da ce me netko procitati i kako se osjecam zbog toga...divno...Zar me netko treba shvatiti?!? NE!!! Sto onda zelim?!? Eto, recimo da se "praznim" u virtualnom smislu u virtualnom svijetu...Jer mi to "on" dopusta, da, sve je moguce tu i sve je dopusteno tu u virtuali...i sad zakljucujem da sam filozofski nastrojena, kao i uvijek u krivo vrijeme...Da se zaustavim?!? Da pokusam ponovno malo kasnije, mozda budem razboritija?!? Ne, moram dovrsiti zapoceto...Ne zelim da mi kaziprst desne ruke zavrsi na backspace tipki...Hm, da sve ovo pisem onako kako su nekada (ne bas tako davno) nasi "stari" pisali, olovkom na papiru, sigurna sam da bi ovaj kos, sto tako prazno stoji pokraj mene bio odavno prekrcan zguzvanih papira...
Zaustavih se na trenutak...rastegnuh te svoje mlade kosti, osjetih od glave do pete vrucu struju, ugodan osjecaj...Diram kosu, diram se po glavi, vratu...Sto bi to trebalo znacit?!? Da se zelim maziti?!? Zavrnila sam majcu, diram se po tijelu, vrhovima prstiju...daaaa...osjecam svoju njeznu kozu...tako sam glatka...vruce je...da skinem majcu?!? Da ostanem samo u grudnjaku i boksama?!? Zar vama nije vruce?!? Oh, Neeeeee...pa ja izvodim tu neki striptiz....Zasto?!? Toliko pitanja, a ne vidim nijedan odgovor...Da pokusam s knjigom 1000 Zasto 1000 Zato?!? ili da si opet uskratim (po tko zna koji put) pravo na "praznjenje" u ovom slucaju rijecima koje zele prikazati moje osjecaje, moje misli, moju mastu, zelju, izgled, dodir, znoj, suzu, radost, boju, miris...i nista nije uzalud...jer zelim zivjeti...i sad cu reci "STOP" ovom djelu...mislite da je ili nije ovo stivo dovoljno dugo?!? To Vam se samo cini, jer srz je svega toga unutra, a ne na povrsini...
NASTAVIT CE SE....

                     \"Remember This\"
                If tomorrow starts without me,
                     And I'm not there to see;
            If the sun should rise and find you eyes
                     All filled with tears for me;
                  I wish so much you wouldn't cry
                     The way you did today,
               While thinking of the many things,
                        We didn't get to say.
                  I know how much you love me,
                     As much as I love you,
                  And each time you think of me,
                     I know you'll miss me too;
               But when tomorrow starts without me,
                     Please try to understand,
            That an angel came and called my name,
                     And took me by the hand,
                  And said my place was ready,
                        In heaven far above,
                  And that I'd have to leave behind
                        All those I dearly love.
                  But as I turned to walk away,
                     A tear fell from my eye,
                  For all my life, I'd always thought,
                        I didn't want to die.
                     I had so much to live for,
                        So much yet to do,
                  It seemed almost impossible,
                     That I was leaving you.
                  The good ones and the bad,
               I thought of all the love we shared,
                     And all the fun we had.
                     If I could relive yesterday,
                        Just even for a while,
                  I'd say good-bye and kiss you
                     And maybe see you smile.
                     But then I fully realized,
                     That this could never be,
                  For emptiness and memories,
                  Would take the place of me.
               And when I thought of worldly things,
                  I might miss come tomorrow,
                  I thought of you and when I did,
                  My heart was filled with sorrow.
            But when I walked through heaven's gates,
                     I felt so much at home.
            When GOD looked down and smiled at me,
                  From His great golden throne,
                     He said "This is eternity,
                     And all I've promised you."
                  Today for life on earth is past,
                     But here it starts anew.
                     I promise no tomorrow,
                     But today will always last,
               And since each day's the same way
                  There is no longing for the past.
                  But you have been so faithful,
                     So trusting and so true.
         Though there were times you did some things,
                     You knew you shouldn't do.
                     But you have been forgiven,
                  And now at last you are free.
                     So won't you take my hand.
                     And share my life with me?
               So when tomorrow starts without me,
                     Don't think we are far apart,
                  For every time you think of me,
                     I'm right here, in your heart.