Taps thoughts

Našao sam se u ulici. Sam, po mraku. Dva muškarca su mi branila prolaz. Bili su niži od mene, jaki u kratkim majcama kroz koje su izbijali mišići. Smijali su se. Oći su im svjetlucale i u njihovim pogledima nisam vidio ništa dobro. Počeli su mi se približavati. Korak po polagani korak. Ja sam išao natrag dok me nije spriječio zid. Slijepa ulica. Okružen smećem stao sam. U tijelu sam osjećao strah, noge su mi bile ledene i dah mi je stajao u grlu.
"Što želite!", viknuo sam na njih.
Nisu mi ništa odgovorili. Kada su mi došli dovoljno bilzu kada sam mogao osjetiti njihov dah, njihovo prisustvo , skoćili su na mene. Zamahnuli su rukama i nogama. Uhvatio sam jednog, i udario ga po licu. Osjetio sam njegovu bradu , njegovu kožu i zvuk njegovog uzdaha kada se zanio unatrag. Drugi je imao više sreće. Njegova je ruka udarila u moje rame, odbacila me iz ravnoteže , na trenutak, dovoljno dugo da me nogom udari po bedrima.
Skoćio sam naprijed na njega, prije nego li se drugi vratio. Nisam imao vremena. Krenuo sam ga udarati, hvatati njegove udarce. Podignuo sam lakat i zaustavio njegovu šaku. Osjetio sam njegov jauk i bol njegovih pristiju. Nastavio sam sa prstima prema naprijed prema njegovoj jabučići. Ali nisam stigao, prvi se muškarac oporavio i bacio na mene. Mišićavim rukama me je uhvatio za struk i bacio na pod. Osjetio sam njegovu težinu na sebi. Pao sam na nešto tvrdo i osjetio bol u leđima. Udario sam ga čelom po nosu, rukom uhvatio za vrat, izbacio bok u stranu i zamotao noge oko njegova vrata. Kratak trzaj i ležao je na boku moja bedra na njemu i moje ruke kako ga mlate među nogama.
Dovoljno dugu da se drugi vrati u igru, pokupi dasku sa poda i udarime po leđima i padnem na pod jaučuči. Zamračilo mi se pred očima na trenutak. Dovoljno da njihove ruke padnu na mene, da me stisnu na pod i krenu skidati hlaće. Osjetio sam hladan proljetni zrak na bedrima i nečje golo tijelo kako prtlja po mojim gaćama. Odupirao sam se, micao, udarao, ali držali su me previše grubo, previše jako. Nisam mogao ništa napraviti nego čekati što ćemi se sljedeće dogotit. Proklinjao sam furje, prizivao svoje bogove i prijetio im bolnom smrću. Ali ništa im nisam mogao, i nisam ih zaustavljao.
Nije bila moja noć. nije bio moj dan, nije bila moja subina.
Skinuli su me krenuli na mene. Osjetio sam nešto tvrdo na sebi, stisnuo sam se ali bili su grubi i jaki. Zatvorio sam oći.
Tada sa mene nestade pristisak i prisustvo tijela. Nestane strana toplina i miris muškaraca. Otvorio sam oći i vidio tenisice, starke, malog stopala kako se miču oko mene. Okrenuo sam se na leđa i počeo oblačiti na brzinu. Ispred mene je bila djevojaka, crvene kose u repiću odjevena u uske hlaće i crvenu kratku majcu koja je više otkrivala nego što je sakrivala. U rukama je imala dva štapa i vrtjela ih je vrtoglavaom brzinom po njihovim glavama. Nije ima davala predaha. Dovoljno dugo da se digne, podignem dovoljan dug komad smeća da posluži kao oružje i prepustim se formama kalija u vrtoglavom razbijanju tijela. Ostavio sam samog sebe tamo i postao sam nešto dugo. Ostavio sam milost i bol i osjećaje i poćeo udarati, kružiti dok napokon oboje nisu bili krvavi na podu. I tada nisam stao dok nisam osjetio njezine ruke na sebi i čuo njezin glas koji mi kaže da je dovoljno i vidio njezino lice, njezine plave oći, crvenu kosu i prekrasna usta i nestao u njezinoj duši.

Njezino tijelo je bilo iskrivljeno. Rodila se takva, leđa blago pognuta, kraljesci pod prstima pod cudnim kutevima. Bila je niska, stidljiva i gola ispod mene. Njezno se smjesila dok sam usnama prolazio korz njezine male grudi. Njezno sam joj zagrizao bradavicu, bila je mala , suha i tvrda. Zatvorila je oci i uzdahnula. Rukom sam prosao po njezninim ledjima i zavrsio na njezino straznjici. Bila je dobra, cvrsta, okrugla. Rasirio sam joj noge i namjestio ju ispred sebe.
Nisam jos usao. Drzao sam se ispred nje, igrao sam se sa svojim tijelom. Izazivao sam ju. Usnama sam ljubio njezine grudi, njezin trbuh, grickao joj vrat. Drugom sam joj rukom zasao iza vrata. Pogledao sam ju po kosi. Njezno ju primio za vrat i poceo lagano gusiti.
Uzdisala je dok je drzala oci zatvorene. Uzdigao sam se poceo ju ljubiti, po nosu, dugo po obrazima, po usima, tanko po ustima. Imala je pune usne i sirok osmijeh iskoristio sam svaki dio nje. I onda sam usao u nju.

I tada je nestalo svijetla. Ekran mi se zatvorio, oci sklopile i odlucio sam ici doma. Nisam mogao vise programirati, dizajnirati, razgovarati, rjesavati. Dosao sam ujutro i odlazim sada kada je dan na zalasku. Umoran sam, iscrpljen, ne mogu vise razmisljati. Motam zadnju cigaretu i spremam se kuci.
Osjecam se savrseno. Obozavam raditi sa timovima inzenjera, obozavam taj intenzitet u zraku kada ljudi grizu i zele i rjesavaju probleme i osjecam da sustav zivi ispod mojih prstiju i raste i zavrsava. Osjecao sam ne ispunjeno na manjim projektima i jedva sam cekao opet poceti se boriti sa novim velikim projektom sa velikim timom ljudi.
Vidio sam sina danas, djed ga je doveo do mene na posao i grlili smo se dvadeset minuta. Nedostaje mi, rijetko ga vidim od razvoda. Bio sam na njegovom porodu, i kada se rodio stavili su mi ga u ruke i nosio sam ga sam u zasebnoj prostoriji dva sata dok su mi zenu sivali. Kada bi zaplakao pomazio bi ga po licu i prestao bi plakati. Nisam znao sto bi radio sa njime. Malo njezno stvorenje. Od tada smo bili nerazdvojni, kada god ne bi radio bio bi sa njime. Igrali smo se, pricao bi mu price koje bi smislio bas za njega prije spavanja, setali bi se i ucili o svijetu.
I tada je nestalo svijetla. Ekran mi se zatvorio , oci sklopile i odlucio sam ici doma. Sam u kucu bez ikoga, uzeti tablete za spavanje da odmah zaspem, i onda se sljedeci dan dici rano i organizirati jos troje ljudi u tim koji je narastao na dvanaestak ljudi koji u kratkom roku moraju zavrsiti jako puno posla.
I tako zavrsavam ovaj blog post. Punim zadnju cigaretu i odlazim doma.

Isprva sam mislio napisati pricu. Volim pisati. Objavio sam knjigu u mladjim danima. Radim kao softerski arhitekt pa ima svoj fill pisanja, moja kreativnost je zadovoljena na dnevnoj bazi.. Ono sto volim kod bloganja je da neznam kude ce me pisanje odvesti. Krenuo sam pisati pricu. Sada cu pisati o prvoj misli s kojom sam se probudio. Nastavit cu temu od jutros iz proslog posta.
Shvatio sam u cemu je problem. Ponasao sam se kao svi ostali. Ako zelis se istaknuti u skupini nemoj se ponasati kao svi ostali. Nemoj se upucavati, nemoj gledati u grudi ili traziti ples. Budi normalna, prijateljski i nemoj se zadrzavati. Tako mozes pruziti sansi nekome koga zanimas da sa tobom actually razgovara.
Meni je razgovor i komunikacija jako bitna u odnosu. Bez obzira na godine koje cura ima ako ne mogu razgovarati sa njome ne zelim ni biti blizu nje. Sjecam se djevojke koja mi je jucer pricala o plesu na stangi, tj. komentirali smo zajednu curu koja je imala perforans. Bila je jako lijepa. Ne djevojka koja je radila performans nego djevojka s kojom sam razgovarao. Bila je visoka, tanka struka, malih grudi, lijepih velikih smeđih očiju i duge ravne crne kose. I nisam imao nikakve potrebe upucavati se njoj. I just enjoyed the conversation. Mislim da je i ona bila zacudjena sto joj se ne upucavam. Obzirom kako izgleda likovi joj se uvaljuju sigurno serijski.
Trenutacno se osjecam dobro. Lezim na kaucu, smotao sam si dobru cigaretu, radim si rucak. Poslje se idem setati i onda sa prijateljicom na kavu. Probudio sam se napaljen ujutro ali porn kojeg imam na smartphonu je rjesio jutarnji problem. Srecom jos mi nije nestala jutarnja erekcija. Imam prijatelje u svojim cetdresetima koji mi govore da u toj dobi im seks vise nije vazan. Neznam vjerojatno cu to i ja dozivjeti, ali sada mi je fizicki odnos jednako vazan kao i emocionalni. Naravno ne zelim imati vise fizicki odnos bez emocija jer me to ne ispunjava.
Zadnji put sam takav odnos imao prije par mjeseci. Poslje toga sam se osjecao prazno, tuzno i nisam bio zadovoljan sam sa sobom. Od tada sam spavao samo sa osobama do kojih mi je bilo stalo i sa kojima sam bio povezan.
Ispred sebe imam misao o idealnoj zeni, idealnoj veceri. Radni je tjedan, svijetla su prigusena i sami smo u stanu. Ona je kraj mene, visoka je i tamne je kose.U pozadini telvizija gori prigusena, lezimo jedan kraj drugog i lagano si sapucemo. Ruke nam se njezno dodiruju. Prilazim joj i ljubim je na dlan, rukama prolazim po njeziom trubuhu i pruzam joj ljubav kroz dodir.

Bio sam vani veceras, Upravo sam se vratio. Umoran sam i jedva stojim na nogama. Zabavio sam , upoznao sam nove ljude , plesao sam, razgovarao sa filipncima i naučio neke osnove o plesu na štangama od zgodne cure koja je komentirala plesacicu u Pietas Juliji veceras.
Bio sam vecinu veceri u Pietas Julia. Puno ljudi, puno zgodnih cura zgodno odijevenih. Super mjuza, dj u kombinaciji sa frajerom koji je svirao saks sa go-go plesacima koje su plesale na sanku. Izasao sam sa ciljem da pronadjem curu koju bi odveo u krevet. Zavrsio sam vecer da sam skuzio da u biti ne zelim naci nekog koga bi odveo u krevet, da u biti ne zelim imati vezu sa bilo kime i da mi je jako dobro biti sam, upoznavati nove ljude cuti njihove price i jednostavno biti slobodan sam sa sobom.
Upoznao sam tijekom zivota dosta solo cura koje su mi pricale o tome. Nikako ih nisam kuzi, kako ti moze biti dobro biti solo? Like sve sto sam razmisljao jest kako nekog odvesti u krevet. Izgleda da sam sa vremenom sazdrio.
Jedino sto me u cijeloj veceri smetalo su bile dvije stvari:
Kada bi prisao nekoj curi i pitao za ples ili samo poceo razgovorati cesto bi me jako bezobrazno odpilile. Ostalo mi je u sjecanju jedna cura koja mi je doslovce prstom pokazala i rekla da si nadjem neku kokicu. Like, wtf? Razmislio sam si sto sam napravio, bio sam normalan , nisam uletio niti sam ju isao hvatati. Zasto nije mogla pristojno izraziti svoj stav da me ne zeli u svojoj blizini. Iskreno, mislim da nitko ne zasluzuje takav nastup. Ali, ok. To je njezina odluka i well pretpostavljam kada ti se gomila muskaraca upucava kao da su na liniji da actually mozes imati dojam da nisu ljudska bica.
Druga stvar koja me smetala je kolicina ruznih pogleda kojih sam dobio u prlazu. Prostor je bio krcat. I ljudi su minglali, i ja sam mingalo okolo. U nekom trenutku jedna djevojka bi prosla kraj mene i pogledi bi nam se susreli. Oni bi se namrstila i ruzno me pogledal. Nije bitno da li sam bio sam ili sa nekim. U jednom trenutku sam plesao sa dvije cure koje sam upoznao, okrenuo glavu i vidio tu curu i ona se naprstilia. Wtf was with that. Gledam li ruzno ljude ili djelujem li opasno?
Pretpostavljam da trebam proraditi na svom nastupu da bi izbjegao takve reakcije. Trebao bi biti nekakv guidebook how to behave u tom enviromentu. Vjerojatno nisam bio dugo vani obzirom na sve godine braka koje sam imao iza sebe da sam zaboravio kako je to actually.
Ali sve u svemu bilo mi je ljepo. Uzivao sam i to je jedino vazno, i otrkio sam nesto novo o sebi sto mi pomaze da budem ok i da sam na miru sam sa sobom.
Odlucio sam da cu neko vrijeme biti solo, da se naucim na to i da se pobrinem za samoga sebe za svog sina i da budem ok u svijetu. Volim razgovarati sa ljudima, tj. sa onima koji actually mogu odrzati konverzaciju, i volim minglati i biti socijalan. To mi je falilo u zivotu. I volim se zabavljati i plesati. All rest be damned.
Pretoposavljam da mi fali mjesano drustvo s kojim bi mogao izlatziti.U braku sam sve to izgubio, prijatelje i druzenja i izlaske. Sada se osjecam kao da sam izasao iz okova i da napokom mogu ostvariti ono sto mi treba. Treba mi ljudski odnosi, zabava i odlazak na mjesta na koja je moja bivsa fuckala i nije htjela ni blizu. Sto mi je bilo da sam se ozenio za nju?
Odlucio sam da cu se vezati za neku iznimnu osobu koja ce biti ono sto zeli, . Ljepa kao sto zelim, otvorena kao zelim, pametna kao sto zelim, njezna i zabavna kao sto zelim i pricekat cu dok ta osoba ne dodje.

Počeo sam razmišljati gledajući slike koje vidim na glavnoj stranici "Moje iskre" i tamo se pojave jako seksi sure, seksi odjevene baš onakve kakve bi muškarci barem jednom odveli u krevet. Naravno ima i obicnih, slatkis, zabavnih cura tamo . Mislim da smo svi vidjeli te seksi komade na trazilici.

Sada pustimo na stranu pitanje da li su to stvarno one ili lažni accounti ili lažne slike. Ono što se ja pitam jest kakva bi bila muška verzija takve seksi slike. Nekoliko moj prijateljica koje imaju svoje seksi slike , dok su bile vani, sredjene, lijepe i dobijaju po dvadeset poruka na dan i poziva.

U svakom slučaju ja dobivam jako malo izvornih poruka, više ih šaljem. To može biti jer je takva priroda sitea da žene ne traže već samo odgovaraju na poruke ili baš ne izgledam previše privlačno na svojim fotkicama, Tako da sam razmislio zašto a ne bi napravio jednu takvu seksi sliku, ali kako i što. Volio bi čuti komentare ženskih čitateljica i naravno gay i bi muškaraca što oni misle o tome.

Evo nekoliko primjera:

https://www.iskrica.com/profiles.php?id=559384
https://www.iskrica.com/profiles.php?id=580474
https://www.iskrica.com/profiles.php?id=513467
https://www.iskrica.com/profiles.php?id=492061
https://www.iskrica.com/profiles.php?id=559147

Iskreno , da lijepo je vidjeti seksi sliku ali stvarno nailazim na profile gdje cure nisu seksi postavljene vec su zgodne i svidjaju mi se npr ove:

https://www.iskrica.com/profiles.php?id=410929
https://www.iskrica.com/profiles.php?id=468187
https://www.iskrica.com/profiles.php?id=621897
https://www.iskrica.com/profiles.php?id=396957
https://www.iskrica.com/profiles.php?id=326473

Well that all folks for today. Bas me zanima vaše mišljenje o toj temi.

cheers

Svi gledaju u mene. Rukom premještam kartu i pogledom pratim njihova ispijena lica. Ona drži pištolj uperen u moju glavu. Cijev je na trenutak zatreperila. Trudim se ne misliti na to. Koncentriam se na karte. Svi me čekaju.
Na stolu je hrpa love, dovoljna za ono što mi treba. Ili, bolje bi bilo reći, za ono što njoj treba. Ako ovo dobro odigram postoji šansa da izvućem živu glavu . Sve visi u zraku. U ruci imam par kraljeva. Ako dignem dovoljno, možda se povuku. Ako ne dignem dovoljno ili ne izblefiram kako treba ode novac, i ode glave. Izbori ... izbori.
Trudim se ne misliti na cijev kraj sebe. Trudim se ne mislit na nju. Satima već stoji. Kad će se pokolebati? Kad će joj ruka zatresti ili koncentracija popustiti?
Moglo bi se reći da sam to i zaslužio. Spavali smo zajedno, ili po njezinom - silovao sam ju - i ostala je trudna. I onda je došla na ideju da će sa pištoljem iznuditi novac od mene. Malo sutra.
Njih nije briga. Ako se moja glava sada raznese poput bundeve, i prekrije ih mojom moždanom masom, jedini problem koji bi ova rulja imala bio bi što napraviti s ulogom na stolu.
Uzdahnuo  sam. Uzeo sam nešto novca, i ostavio si nešto malo, ali nedovoljno za neko ozbiljno igranje. I čekao.
Svi su odustali osim jednog. Nasmješio mi se okrivši prazan red zubiju i namignuo mi je kad je dodao još nešto gore. Zbrojio sam , bilo je više nego li je ostalo na stolu. Metak u čelo ili tatin sat. metak u čelu ili tatin sat. Izbori... izbori...
Sputio sam karte nas stol, i skinuo sat . Već je ionako godinama mrtav, pa mu neće smetati.
Krezubi ga je pogledao, a onda ga  pažljivo podigao. Klimnuo je i vratio ga na mjesto. Pištolj se opet zastresao. Brzo, hajmo ovo završtiti. Bojao sam se da ona neće više moći izdražati. Samo joj nemoj dati povoda da zapuca.
Trenutak istine. Spustio sam svoju karte na stolu i otrkio svoja dva mizerna kralja. Pogldao sam njegove tamne oći, i veliku praznu rupu koju zavo ustima. Bacio je karte na stol i digauo ruke u bijesu. Spustio sam pogled i vido par dečka.
pobijedio sam. Živjet ću. Okrenuo sam se prem anjoj da joj to kažem kad sam ćuo :
KLIK.

No, zbilja. Nedjelja predvecer, lijeno se izlezavam na krevetu i gledam SG-1 na tevejcu. Upravo sam se vrato s mora i skupljam zadnje tragove energije prije sutrasnjeg dana , kada cu na poslu morati raditi za trojicu ( za sebe, sefa koji je bolestan i kolegicu koja je na godisnjem), u prostoriji koja nema klime i jos k tomu jako stresan posao. Ok, posao je obiteljski, pa cu to otrpiti.
Pazite sada, ljepo se legnem kad me iz kreveta izbaci buka elisa. Dignem se, odganajuci prve tragove sna s lica, i vidim veliki-veliki helikopter koji leti nekih sto metara iznad moje sobe. Ok, to nije u redu. Ovo je prokleta stambena cetvrt gdje zive ljudi koji ce sutra ici raditi da zarade placu i plate porez, porez koji upravo financira ovu grdosiju koja leti iznad moje glave, da bi nas "voljeni" predsjenik vodio Slovaka na finale tensikog turnira za cije karte vecina ljudi u moj cetvrti nema love. Ali, mi placamo njemu da se vozi helikopterom. I jos vodi predstavnika nacije koja dolaz kod nas noseci gulase, i pastete kupljen u svojoj zemlji. I ja se sada pitam, u drzavi koja nema para, gdje smo svi na minimalcu ili malo boljem, zasto nas nitko ne pita da li se slazemo da se nas novac upotrijebi za tako "nuzne" troskove, ako sto je odlazak na teniski turnir?