I tko zna po koji put...???

sam ubila Jesenjinov pečat u sebi! Hrabro sam odlučila ne pozdraviti te dragi!
Živio Majakovski! I živjela hrabrost! Jer hrabro vjerujem u nas!
I super mi je! I ne bojim se to reći na glas! I umirem u ovih pola sata kako te neće biti!
Znala sam da ćeš me naći i biti tu, do nekog novog... obraćanja!
Još samo 20-ak minuta i bit ćeš ponovo ovdje... i bit ću opet tvoja i postojat ćemo mi!
Ne znam do kada, ali kao da je za uvijek! I drhtim i radujem se!
Po prvi put... kao nikada!
Dobro došao, dragi, dobro došao!

ću prikriti tragove!
Volim publiku, saznao si to još one noći! Ali, danas ću nas maknuti s pozornice. Autora smo našli... to je život!
Danas je peti dan kako te nosim u sebi. Nisam te spremila za poslije, uzela sam te za uvijek!
Osjećam svaki tvoj prijeđeni kilometar i prije nego što stane kiša, znat ćemo!
Opet ću biti pred svima tvoja! Ali, ovaj put ću biti žensko...
Neću razvodnjavati osjećaje... jer danas ćeš me naći!!!

ga napokon vidjela! Nisam mu rekla, ali on je shvatio sve. Vozio je prema bircu i naručio za oboje. Šutila sam..., nije mi se dalo ništa reći.
I to je to?!- rekao je i znao odgovor! Ja ne mogu preko toga prijeći! Pljeskala sam u sebi, ali i dalje sam šutila!
Sinoć me je rano odvezao kući. Ponosila sam se njime. I dalje sam šutila! Iza nedjelje razmijenit ćemo stvari. Samo sam kimnula!
Što su tri godine polusreće u usporedbi s tri potpuno sretna dana?
Sinoć sam se prvi puta napila sama! Gledala sam u zvijezde i znala da i ti gledaš! Premala je ovo zemlja da ne bi vidjeli isto!
Sinoć smo ostali sami! Samo da znaš! Od sinoć... sve je na nama!!!

Pitam se jesi li slan? Je li to okus koji još nosim na usnama!?
Pitam se jesi li noćas gledao u nebo i čudio se višku prostora u našoj vreći za spavanje? Znam da ti je nedostajala moja ruka!
Trudila sam se noćas uhvatiti ritam tvog srca, tvoj miris i snove... i, nisam spavala! Čudno mi je noć provesti u čistoj postelji, dok ti i dalje uživaš u našem malom, krpenom i neudobnom raju!
Prevelika sam da me ovako boli. Dobro je da si daleko od civilizacije... daleko od mene! Nemoj mi doći! Ni ja se neću javljati!
Znam da si i ti molio Boga da su naše ludosti urodile plodom, jer prepametni smo za samostalnu odluku!
Znam da će sličiti na tebe, a smijati se poput mene! Znam da će biti najvedrije biće na ovom svijetu i da će voljeti more!
Jesi li i jutros kupio 4 kile kruha i 2 litre votke? Je li te i jutros neka nepoznata prodavačica s čuđenjem gledala?
Znam da i sad sjediš na našoj stjeni i tražiš najlakši put kako bih ušla u more... znam i da ne ulaziš, jer me nema.
Kako sam dozvolila da mi se dogodi ovo? A zašto ti nisi rekao stani! Kakvi intelektualci?
Dok još imam snage, ti drži tempo za oboje... molim te nemoj mi doći, a ja se neću javljati...
Samo mi čuvaj mjesto u vreći za spavanje, dok nam se opet ne preklope putovi dok nas opet ne spoje zvijezde!
Stajem ovdje... jer, sačuvaj me Bože patetike!

 Po tko zna koji put se osjećam ovako!?
 Da stvar bude bolja, sad sam sigurna da će proći... Nakon svih onih ljigavaca s poduže liste ljubavnih promašaja, došao je on!
I još je tamo, a ja sam došla tu!
I super mi je! I ja njemu! I baš smo mi!
I svi nas mrze zbog sposobnosti da se potpuno predamo jedno drugom, na tri dana, potpuno, čisto, kao da će biti zauvijek!
I tako bih htjela biti žensko i zaplakati, ali su me učili da ne smijem tako! I htjela bih mu se javiti i reći da je i meni stalo... da sam spremna ostaviti sve... krenuti ispočetka, biti njegova igračka, ali biti sretna!
Ti si žena s kojom želim provesti život- rekao je, a nije ni znao boju mojih očiju, ni horoskopski znak, ali... znao je moj san!
VOLIM GA- nakon tri dana, kao neuračunljiva glupača, vrtim te sate i znam... do utorka, taj osjećaj mora proći... jer počinje stvaran svijet.
Ja ću ostati tu, a on će se vratiti tamo. I nemam ni snage ni srca, a ni sreće, da budem žensko, da kleknem na koljena da se mijenjam.
Kukavički, ubit ću i ovu ljubav, jer je lakše sruštiti, i žaliti tri dana, nego graditi nešto godinama.
Kao- ne dao Bog da budem sretna!
Vrlo hrabro! :-(