AUSPUH

...to, što nisam ništa rekao, ne znači da te nisam čuo
...to, što nisam ništa komentirao, ne znači da te nisam razumio
...to, što sam samo preletio pogledom, ne znači da te nisam promotrio
...to, što sam se izmaknuo, ne znači da te nisam dodirnuo
...to, što ne nazivam i ne pišem, ne znači da o tebi ne razmišljam

A istina je da ti ne želim obećati, to što ne mogu ispuniti...

...Pušenje je bez konkurencije poslije braka najidiotskija stvar na koju sam se u životu dao navuć. I sad mi je definitivno dopizdilo. Kako ne dolazi u obzir da prestanem metodom odlučnog reza, jer mogao bih u napadu nervoze poubijati familiju koja mi inaće i u full smoke modu ide debelo na živce, odlučio sam drastično smanjiti. U mom slučaju, to znači da sa 3 kutije na dva dana smanjim na do 10 cigareta dnevno. To u praksi izgleda ovako, ujutro si toleriram dvije cigarete uz jutarnju kavu a poslje jednu svaka tri sata. Takvom metodom dolazim do 7 popušenih cigareta na dan i taj režim traje već 6 dana i uredno sam na brojci 7. Nemam namjeru skroz prestat pušit, ne smeta me, nemam nikakvih tegoba, ne kašljem, ne pljujem, ne hropljem. Uostalom npr. gotovo svi kardiolozi puše, kad dođete u bolnicu obratite pažnju, svi imaju u džepu ili bar u ladici marlboro. Cilj mi je kupit tabakeru i pušit nekaj finijeg, ali stvarno samo za gušt. Ima jedna čudna pojava, sad nakon tjedan dana, normalno da mi se puši ko konju, al kad zapalim više mi nije tak gušt i gotovo da me počinje smetat. Vidjet ćemo kak budu išle stvari nakon još kojeg tjedna...

...Već sam jednom prestao, metodom reza, zgužvao na podnevnoj kavi polupraznu kutiju, bacio u smeće i rekao da više ne pušim. Kolegice i kolege su mislile da se zajebavam, drugi dan su na kavu dofurali Camel ( moja najdraža), puhali mi u lice i verbalno me "zlostavljali". Nisam zapalio točno godinu dana. Osjećao sam se užasno, došao na 125Kg, sve me svrbilo, držao dijete tjednima i kad bih konačno nakon par tjedana, ispižđen, u raspoloženju da bih ubil čovjeka za šniclu, stao na vagu, ustanovio sam da sam izgubio dve jebene kile. Žena je vrištala da počnem pušit jer se s menom tak živčanim nemre živet. Jedino pozitivno je bilo to kaj me u tih godinu dana nikad nije zaboljela glava, niti jednom. Onda je došla 1991. i moral si propušit oćeš-nećeš...

...Ovog puta me kile ne bi trebale ubijat. Ufuran sam na traku, utege i bicikliranje već godinama, držim se na kilaži koju preko 100, tak da bum podignul vožnju biciklom za još dva puta tjedno i ne bi smjelo bit problema. I tak, držite mi fige i nemojte me nervirat više nego kaj je to normalno ( ovog momenta imam u kutiji još 4 pljuge od 10 za danas i " termin" mi je u ponoć )...:))))))))

...Za promjenu, ovaj post se neće baviti muško-ženskim nadmudrivanjima iako bi naslov i autorov "renome" sugerirao na takav sadržaj. Dakle, o emocijama, malo drugačije, malo osobnije...

...Emocije definitivno nisu u modi. Došlo je novo doba, surovi kapitalizam u kojem svatko treba pronaći svoje mjesto. Svatko bi trebao biti kotačić koji će pokretati neki veći, kompliciraniji mehanizam, osmišljen od nekog drugog, nekog višeg, nekog "pametnijeg". I sve to fino funkcionira, šablona je postavljena, svatko ima pravo raditi ali ne i postavljati pitanja. Pogotovo ne ona "neugodna". Nego, otkuda je ono potekla riječ aparatčik?
I sad, kud to vodi, radimo sve više da bi za sebe imali sve manje, svega manje. Počinjemo živjeti da bi radili umjesto da radimo da bismo živjeli. Iskreno, koliko ljudi radi ono što zaista voli, ono što ih ispunjava u potpunosti. Koliko ljudi unosi strast i emocije u svoj posao, najjednostavnije rečeno, koliko ima sretnika kojima je hobi profesija?...

...Kad pogledate jedrenjak, jedrilicu, spoj palube i trupa čini krivulju, glavnu i najupečatljiviju liniju broda. Gledajući s boka, ta linija nikad nije ravni pravac. Linija se od pramca lagano spušta u odnosu na zamišljeni pravac da bi se prema krmi opet počela manje ili više uzdizati. Otklon te linije od zamišljenog ravnog pravca između pramca i krme uobičajno se naziva progib. Svaki brodograditelj ili zaljubljenik u brodove će vam sa strašću objašnjavati da savršena linija još nije stvorena, da ne postoji savršen progib. Ispod nacrta jedne prekrasne jedrilice, eminentnog konstruktora, pročitao sam otprilike sljedeći tekst, " ako se divite liniji našeg broda, znajte da nam je trebalo 50 godina da dođemo do nje".
Možemo li stvoriti nešto uistinu kvalitetno, vrijedno i lijepo ako u stvaranju toga nema emocija, nema strasti? Nisu li posvećenost, strast, ljubav prema nečemu što stvaramo u stvari najjači "drajv" naše kreativnosti? Da, mislim i vjerujem da samo emocionalnim pristupom možemo stvoriti nešto zaista kvalitativno novo i vrijedno. Ako netko posvetili 50 godina života i rada nečemu kao što je navedena savršena krivulja, zasigurno ne bi to mogao bez uključenog emotivnog "drajva". Raditi ono što zaista voliš, je danas zanemarena, potisnuta, zaboravljena vrednota. Jedna od ključnih stvari koja čini naš život uspješnim. Lova nije sve, ali osobno zadovoljstvo jest...

...Kod prijatelja i poznanika, oduvijek sam cijenio "emotivce". Ukočene, "odmjerene", osobe kod mene izazivaju oprez i podozrivost. Ne vjerujem u savršen "outfit", savršenu karijeru i savršeno uređen dizajnerski stan. Ovo zadnje posebno jer se u njega ne uklapaju razigrana, nesputana djeca, dlake ili perje kućnih ljubimaca, komotno opušteni prijatelji. Sorry, hladno, geometrijski savršeno okružje mi ne djeluje ljudski, kao ni osobe koje u njima obitavaju.
Sastavni dio naših prijatelja su i njihove mane, mišljenja s kojima se ne slažemo, stavovi koje ne podupiremo, a činjenica da oni to ne pokušavaju prikriti ih čini osobama vrijednih našeg prijateljstva...

...I sad, nova "religija" plasirana u medijima, raznim tematskim časopisima, nas "uči" kako suspregnuti osjećaje, kako kontrolirati svoje emocije, kako unificirati svoju osobnost. Samo, nikako nitko ni ne načinje temu na koji način bi me to trebalo učiniti sretnim, na koju to jebenu foru ja mogu postati sretan time što bih se pretvorio u ono što nisam, radio ono što ne želim i živio u nečemu što u meni izaziva nelagodu, ma koliko to moderno u ovom trenutku bilo...

...molimo nemojte bučiti...

...Uljudno lakonska, ali ipak ljudski topla poruka koju sam jučer dobio, isprva me je iznenadila, ostavila u nevjerici, pa na neki način rastužila, da bi me na kraju ispunila gnjevom...
Iako sa dotičnom osobom nikad nisam imao nikakvih direktnih osobnih kontakata i ne znam zaista ništa o njoj, ipak mi je žao što je na ovim stranicama više nema. Falit će mi i više nego što bi to logično trebalo biti. Falit će mi njena osobitost, njezina vedrina, otkačenost i vrckastost...
Ima osoba kojima jednostavno sve paše. Neposrednost i otvorenost mi je uvijek zračila iz svakog njenog komentara ili posta. Odsustvo bilo kakve zloće pažljivijem čitatelju nije mogla proći nezapaženo. Nikad ništa što je napisala nije zvučalo ni u primisli prosto. Iako bi neke rečenice izašle iz nekih drugih usta, bez razmišljanja proglasili krajnje vulgarnim, u njenom izričaju stvarno je sve zvučalo ljupko, duhovito ili jednostavno šarmantno...
Zaista će mi nedostajati, i ako je ikada ikome "pasao" njegov nick na ovom sajtu onda je to bila ona, etalon koji će teško biti dostižan...

...Ne znam motive koji su je naveli da zatvori vrata, mogu samo špekulirati, možda joj je bilo dosta bolesnih kretena koji su je verbalno maltretirali. Kompleksiranih retardiranih kripla koji misle da su iza svojih ekrana anonimni i samim tim nedodirljivi. I sad im je "fora" iživljavati se na onima koji se ne mogu braniti. Koja zabluda, tko ne vjeruje neka pogleda na link http://012station.bloger.hr/ , post Cijena "slave". I kako sam tamo napisao u komentaru, sve je samo pitanje volje i novaca, točno tim redosljedom. Tako to rade "velki dečki", ili dotičnom uzmu lovu ili odu u kafić i naruče razbijanje kretena koji je pretjerao, jer nema smisla govnom prljati ruke a i dečki su ipak profesionalci. Osobno sam samo jednom "došao u napast", nakon dva tjedna sam našao žensku osobu koja je bila s dotičnim na kavi i ima njegov mobitel. Nakon informacije i salva smijeha da se u stvari radi o žgoljavom jadniku koji u živo djeluje užasno preplašeno te ne zna beknut, naravno da sam odustao od svega...
U stvari, takvi možda i nisu krivi. Možda su žrtve nesretnog djetinstva, maltretirani od strane oca pijanca ili zapušteni od majke. Možda podsvjesno traže "osvetu". Ovako im je to "najzgodnije". Problem je ako nađu nekakvu "naivku", dobiju djecu i nastave se iživljavati na "svojoj krvi i mesu". Tada to prerasta u tragediju koja se čita u crnoj kronici. U svakom slučaju, na njima je, ako im je ostalo imalo zdravog razuma, da potraže doktora za glavu. Iskustvo uči da nitko ne može proći nekažnjeno, da svaka rit kad tad dođe na šekret i da svi nasilnici naprave "korak previše" koji ih na kraju dođe glave...

E pa PŽ, iskreno ti želim osobnu sreću i svako dobro tebi i tvom djetetu. Nadam se da će ipak razumni, koji su ti dali potporu i lijepu riječ kada ti je bila neophodna zasjeniti ružne epizode šaljući ih gdje i spadaju, u zaborav...

...Raymond: "naravno da je muškarcima važnije kako žene izgledaju nego što govore, zbog toga imamo oči sprijeda a uši sa strane. Kada bi bilo obrnuto imali bi uši sprijeda a oči sa strane...

...Danas ( subota ), sam se dignul u 7. Pal je dogovor za plac u 8,30 ujutro a najviše mrzim kad se ujutro moram histerično žurit. I tak, fino se dignem, skuham si kavicu i pijuckam istu na verandi sjedeći smireno u adirondaku, promatrajući kukce, leptire, kosove, ukratko, jutarnji muving u vrtu. Divota. U 8 sam završil sa kavicom, tušnul se, obukel, sve leđero. Čarli je pozvonil, po dogovoru, u 8,30 sharp. Preselil se je u relativno susjedstvo i sad se veselim, jer plac subotom bu postal tradicija. Čarli mi je frend već dvadesetak godina, isto strelac - jedinac. Ni sa kim se nisam tak nacerekal u životu ko s njim...

...Plac smo "napali" sa lijevog boka, prvo ribarnica. ONA obično ide na plac u 11 i nije čudo da dojde doma bez riba. Em ide kasno, em nema "snifa" za ribe, em je škrta. Šmrkafci po ručku nepogrešivo kužiju kad je tata bil na placu ( u skladu sa generacijskim trendovima, dižu se u podne ). Whatever, novigradski ribari me već poznaju i tradicionalno sam dobil više za manje love. Oni kuže kad neko kupuje ribu emotivno. Svaka čast, dečki su zakon. Onda sam pogledal spisak kaj mi je ONA napisala. Jebote, to treba deširirat, to ko da je KGB pisal, i-e-m-u-n-l, sva ta slova su pisana isto, samo lukovi, za popizdit, sreća pa sam sinoć inzistiral da mi izdiktira spisak. Nisam ja od jučer....
Nakon ribarnice, sir i vrhnje, isto standardna postaja. Danas je bila gužva, napravila ju je glupača ispred mene koja se očito došla najest kušajući sir. Naravno da sam joj to rekel u facu, stajal sam odmah iza, opako ju nadvisujući tak da se nije usudila ništ protuslovit. Plati glupačo i vuci se u pizdu materinu. Za to vrijeme Čarli je koordinirano praznil mesnicu. Zatim smo u jednom šusu, svaki sa spiskom i lovom u jednoj ruci i vrećicama u drugoj kupili sve potrebno. Osim kaj nisam uspio pročitat na spisku riječ limun, imal sam još jedan incident. Napisala je pol kile paprike što je izazvalo salvu sprdnje na moj račun od strane Čarlija i prodavača kojem sam prvo vadil mast oko toga jesu li paprike domaće ili iz neke belosvetske vukojebine. Kak može napisat 1/2 Kg paprike, pa to su dvije paprike, kaj bum kupoval dvije paprike? To se ne isplati vagat! To je isto ko da kupuješ čokoladicu od 3,5 kune na master koji ti ne prolazi i čudiš se zake ljudi u redu iza tebe aktivno pizde!?! Kupil sam kilu. Moral sam kupit i češnjak. Čarli me podučil kak se kupuje češnjak. Ako ga čisti moja mama onda kupim krupni ( da se ne muči dok čisti ) a ak ONA čisti onda je svejedno. Kupil sam krupni. Izašli smo s placa u 9, jebote, ni pol sata sa dolaskom. Na klupicama smo reorganizirali vrečice, nazval sam trećeg i obavjestil ga da smo gotovi te da konvergiramo prema tradicionalnoj birtiji....

...Tak to zgleda kad muški ide na plac. A zake NJIMA treba cijelo jutro? Sad bu vas dragi, neinformirani kolege muževi, tata podučil...:)))
ONE su totalno nekoordinirana i neorganizirana bića, genetski. Plac doživljavaju prvenstveno ko labirint. Niti jedna nema spisak nego se "prisjećaju" kaj treba kupit, stihijski zujeći s jednog kraja na drugi, po nekoliko puta. Nije čudo da svaki put nekaj zaborave kupit. Isto tako, ako vide, npr. ok krumpir po 6,5 kuna ne pokušavaju se cjenkat za 6 nego idu dalje vidjet jel ima po 6. Kad ustanove da je za 6 krumpir kenja, onda idu po onaj za 6,5 al se nemreju sjetit gdi je to bilo. Tak, samo u traženju onog prvog krumpira zgube 20 minuta. I onda dojdu doma, zmučene i dešperatne, nakon tri sata, okomeći se bijesno na muža koji mirno gleda kvalifikacije za moto GP...

...Dragi kolege muževi, svakako morate ponekad otić na plac. Shvatite to kao pokazno zanimanje. Obavite to kak treba, muški logično, pedantno i kvalitetno. Pa kad se sljedeći put pojavi zmučena u podne, možete samo hladno komentirat " Krepaj ljubavi, kad si nedokazana..."...

...Ok, danas krenuh u rat, ne bilo kakav, nego onaj bez milosti, sažaljenja i uzimanja zarobljenika. Moj trud, moja slika, moj ponos, brutalno je napadnut i životno ugrožen. Objekt surovog napada izvana, nalazi se u mom dvorištu, mojoj grudi. Kak vlečem korenje iz hrvatskog zagorja, dozvolil sam da iz podsvjesti zide na površinu sav onaj, stoljećima akumuliran, inat i gnjev za obranu svega onoga što se nalazi omeđeno crtom koja ima za svakog zagorca, kaj imalo drži do sebe, sveto ime, MEJA! ...

...Dakle, moju živicu, koju šišam, pazim i mazim već dvadesetak godina, napale su bube, gusjenice, leptirići i pauci svih fela, oblika i veličina. Moj ponos i sliku su sveli na sprdnju. Mladi listići, jadni, ni krivi ni dužni su neprirodno kržljavi i sfrkani. Staro lišće, nagriženo i požutjelo po rubovima, sve zgleda prestrašno. Nisam to više mogel gledati. Nabavil sam neki odvratni crveni gusti fugicid, razredil ga sa vodom u najmanjem propisanom omjeru, dobro, ajd, malo je ispal koncentriraniji nego kaj je to normalno i krenul pedantno, studiozno špricat.
Bijesan, krvoločan, znojan, željan osvete, krenuo sam u nenadani napad, oko podneva, nebulozno, glupo vrijeme, sa suncem u zenitu, totalno iznenadeći uzorpatore...

...Sad je pedvečerje, vizualna kontrola ne otkriva nikakve znakove života u mojoj ljubljenoj živici. Uništil sam sve nakupine, tvorevine, civilizacije koje su se nepozvane uzorpatorski udomaćile u mojoj živici. Kemikal Ali je za mene nula, ma kaj nula, Gandi, Majka Tereza...

...I sad, može globalno zagrijavanje radit kaj god hoće. Može ftapljat, pržit, palit gdi god hoće, ali ne unutar moje meje. Može Zurof piskarat i protestirat kolko hoće, da se surovo obračunavam i sa židofskim bubama. Može srpska radikalna stranka arlaukat i pozivat "ceo svet" da vršim genocid nad nejači srpskih buba. Može Zmago vrištat da nemrem tak nehumano postupat prema jadnim slovenskim gusjenicama. Baš me briga. Ja ne uzgajam nikakve bube koje jedu tuđe lišće ili vrše agresiju na tuđe živice. Ništ iz mog dvorišta ne napada tuđe dragocjenosti i ne dela hladovinu na tuđem travnjaku. Ak mi imaju kaj za reči nek dojdu, fala bogu imam dva uha, ali nek ne pokušavaju to radit unutar moje meje, nepozvani...

...Špricanje bum ponovil za sedam dana, a onda isto opet za sedam dana...se ih bum podušil...

...di je sijelo???...

Parental Myths That No Parent Will Tell You About

Here are a few items that every pre-parent or misguided parent should know. Sorry Mom and Dad.

Parents love their children equally
Bottom line, one kid is always going to be better than the others for some unknown, visceral reason. Either because they were the first or have more personality or they are smarter than the others. Parents also like the child that physically resembles them. I’m not saying it is a whole lot of difference in the amount of love, but that deep in the back of their minds, parents all ready have their “Sophie’s Choice” made up. If you are an only child, congrats. If you are adopted, you are screwed.

Parents check in to see how their child is sleeping
Parents “check in” on their kids every so often during nap or night time. As an outsider, you think that it is simply to see how the child is doing and is an act of love. In actuality, it is to see if the kid is dead or not breathing. The relief gained from having a not-dead child is priceless.

Having two kids is twice as hard as having one kid
Completely wrong. Here is the math:
-Having one child is like having one child
-Having two children is like having four children
-Having three kids is like having five kids
-Having four kids is like having two kids.
The complexity going from one kid to two is that you, as a parental team, have shared the responsibility of taking care of one kid. Once you have two, that whole little unwritten sharing contract is out the door. You now must put out 4 times the effort to manage the two kids. Once you have three kids, the ratio starts to go down. Four kids might as well be none. If you have five kids, obviously the other wives can help to take care of all the little darlings.

Scientific studies say that sugar actually does not make your child hyper
Hell yes sugar makes your kid hyper. I don’t care what scientific studies say. Not only does it make them hyper, it makes them pre-hyper. If kids know about the existence of candy, which they do, they will desire it. Because kids only know about eating and crapping, that candy will fill 90% of their reality. And their reality will be jumping up and down and screaming. They want it and that’s it. Once you give it to them, they want more. If you deny it, they will kid bitch and kid bitching sucks.

My child is advanced
Every parent believes that their kid is somehow smarter than other kids and they will share this information with you. Wrong. Your child is just as stupid as the rest. Kids are only as smart as you let them be. I suggest a daily round of brow beatings to drop of heavy load of self doubt on your kid. Self doubters work harder and make more money to take care of you later in life. Unless your little Einstein is reading and writing at age four, go sit down. If they are reading and writing at age four, my kid with low self esteem is going to beat them up.

Having kids ruins your sex life
Ok, you’ve got me on this one.

1. Imaju li Hrvati u BiH bilo kakve formalne, pravne ili neke druge obaveze prema RH?...nemaju!
2. Ima li RH bilo kakvu formalnu ili zakonsku jurisdikciju nad Hrvatima BiH?...nema!

3. Može li RH prema gore navedenom ikako provesti sankcioniranje npr. izbornih mutljaševina u 11. izbornoj jedinici?...ne može!
4. Mogu li se onda tamo uopće provesti regularni izbori?...ne mogu!

Točka, nema više, kraj priče, kakav ustav, kakva promjena ustava, ništa nije potrebno jer nema osnovnih preduvjeta za provođenje poštenih i regularnih izbora izvan granica RH. Isto vrijedi i za npr. Srbe koji dolaze autobusima na glasanje ili glasaju u Srbiji a uopće ne žive u RH. I nevjerojatno je da nikog od tzv. državotvornih stranaka nije briga kakav utjecaj sadašnja izborna "kemija" na strukturu vlasti u npr. Vukovaru, istočnoj Slavoniji, Lapcu...

...Iskreno me čudi kako se nitko, ali baš nitko, u ovoj zemlji nije potrudio pokrenuti inicijativu za zabranu nošenja vatrenog oružja. Nevjerojatno mi je da političke stranke, "dušebrižničke" udruge svih fela, ministarstvo unutarnjih poslova, vladu, predsjednika republike, nikoga ne smetaju svakodnevne naslovnice pune incidenata kojima je zajednički nazivnik upotreba vatrenog oružja. U što se mi to pretvaramo, kuda ide ova zemlja? Imamo li npr. mi roditelji, pravo ne strahovati da nam neka pijana, napušena, našpricana ili jednostavno imbecilna budala, nekontrolirano pucajući ustrijeli djecu? Pa neka mi netko pokuša objasniti koji je štos u nošenju oružja. Kako netko normalan, razuman, uopće može doći na ideju da mu je potrebno nositi revolver? Kakvu to poruku šalju poneki uvaženi saborski zastupnici javnim izjavama, da uvijek hodaju naokolo naoružani. Iskazuju li oni tim činom povjerenje u vlastitu državu kojoj stoje na čelu? Tko nosi oružje, a nije službena osoba u službi, je jednostavno ili kriminalac ili luđak. Nema druge varijante, jednostavno da jednostavnije ne može biti, a mentalno hendikepirane osobe ne bi smjele uopće imati oružje u dohvatu...

...Pitanje svih pitanja je, imamo li mi pitomi, civilizirani, razumni građani ove zemlje pravo biti i osjećati se sigurnima i bezbrižnima?

... Mišljenja sam da je zaista potrebno napraviti radikalan rez. Ukinuti sva prava nošenja oružja osim onima koji to moraju po službenoj dužnosti. Svako neovlašteno nošenje oružja kažnjavati obaveznom zatvorskom kaznom. Tragikomično je da se raspucavanje ilegalnim oružjem po parkiralištu usred grada sankcionira istom kaznom kao "neštimanje" blagajne nekog trgovca za iznos od 20 lipa! Tko je tu lud? Zar mi, normalni, zaista moramo proživljavati život u okruženju nalik vestern filmovima B produkcije?

... Moramo li se, smijemo li se, pomiriti sa stanjem da nam jedino preostaje polaganje ruža na svježe iskopani grob nekog djeteta koje se bezbrižno vozilo na biciklu u "krivo" vrijeme na "krivom" mjestu...

...Dakle, da rekapituliramo vikend. Prvo je bio dogovor sa tri šarmantne dame da se nađemo na subotnjepopodnevnoj kavi. Dogovor je pao u srijedu. Onda sam dobio poziv za roštać u istom danu, koji zaista nisam mogao odbiti. Naravno, dame nisu imale razumijevanja za moje razloge i dobio sam prvo jezikovu juhu od milene koje se ne bi posramila ni ortodoksna škorpionka tipa majstorice, da bi na kraju sve kulminiralo donna-postom sa primjerenim komentarima svekolike ženske populacije....

...I tako, nazovem ja danas u pristojno-obzirno vrijeme, podne, da vidim kakva je situacija i imam što za čut. Ledenim glasom ( moral sam mam navuć pulover makar je vani bilo 30 ) sam obaviješten da kave nije ni bilo !?!?! Daklem dame, da raščistimo situaciju i postavimo stvari na pravo mjesto. Sasvim je razvidno tko je tu faca, kohezioni faktor, "the master"! Bez mene niste u stanju ni kavu dogovorit, bez mene nema ni derneka, ni bilo kakvih suvislih socijalno-uljudbenih aktivnosti. Dok se JA nisam pojavio u vašim životima čučale ste, svaka pojedinačno, nemaštovito u svom stolcu pred tipkovnicom i ekranom, hraneći se somericom iz frižidera, sa tenom čovječje ribice jer niste vidle ni sunca ni mjeseca. Da nema mene zaboravile bi i spremati lazanje, parfe torte i svekolike ostale delicije koje su mojom zaslugom spašene od vašeg zaborava. Ne bi više ni kuhinju mogle prepoznat i da nije mene nikad više se ne bi osjećale kao potpune, poštovane žene.:)))))))) "Face it", po uzoru na slavnijeg predhodnika, trebale bi živote podijeliti na "before Sagg" i "after Sagg"...:)))))))))

...Razumijem da niste sretne kaj je tak ispalo ali ni ja nisam sretan zbog toga. Jebiga, malo razumijevanja ipak ne bi škodilo. Nisam zlopamtilo, što je vidljivo i iz ovog posta, naći ćemo se ponovno i ubrzo, za sve bum se JA pobrinul...

:-)))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))

...Dakle, ujutro uglavnom imam ritual. Skuham si kavicu po svom ukusu, parkiram se pred komp sa povelikom šalicom fine tople kave, zapalim prvu pljugu i pogledam kaj je novog na novinarskim portalima. Pogledam zatim bloghr i ovaj sajt ( redosljed brauzanja nije nužno isti ). Naravno da se razveselim porukama od prijatelja, ponekad se iznenadim porukama od nepoznatih kojima ljubazno odgovorim ako su suvisle i pristojne, ili ih bacim u koš a pošiljaoce na ignore ak ne udovoljavaju uljudbenim kriterijima...

...Druga stvar koja me odmah može nasmijati ili "preneraziti" je rubrika "Korisnici koji su posljednji pregledali vaš profil:". Nickovi mogu biti bezlični, neodređeni ( to ne volim, glede spola), maštoviti i duhoviti, mogu odisati osobnošću, a mogu povremeno i preneraziti napol bunovnog čovjeka rano ujutro. Tipičan primjer za šokiranje ujutro je izvjesni nick "podivljala". Ujutro sam usporen, inertan i u načelu dobroćudan, treba mi kavica da profunkcioniram. Mislim da možete razumijeti moj užas kad me onak, jutarnje letargičnog, pogodi u oko "P O D I V L J A L A", točno tak, velikim crvenim slovima i s razmakom. Jebote, jedva sam čekal da odskrola sa ekrana a za to je trebalo nekoloko dana, svako jutro sam se iznova stepel, užas...

...Trenutno opet na ekranu imam "pacjenticu", jest velikim slovima al bar nije s razmakom, nick "PERVERZNA". Kakva je to osoba koja može odabrati tak radikalni nick? Inače, ima i duhovitih, npr. "angel-39" ( moš si mislit kak je angel u tridesetdevetoj ), "idem_u_koludrice" ( koji klinac onda klikaš okolo ), "zapaljiva13" ( kaj je trinaest, ak su godine klikaj na nekaj adekvatno, ja nisam "bolesnik"), "nerazumljiva" ( moš si mislit kak mi se križaljke riješavaju), "todaysdp" ( alergičan sam na stranke, klikaj one iz svog tora ), "sjajna50" ( kaj? zgorila je na suncu pa je sjajna? ), "celavapjevacica" ( gdje god bila ćelava, ne pale me kemoterapični komadi )...

...I tak, svako jutro nekaj novog, ljudska mašta i lucidnost su zbilja neiscrpni, "no hardfeelings"...:)

...i tako, upravo kaže ONA meni da nemam emocionalnu inteligenciju ( ma štogod to značilo ). Mislim, ono, kaj si moram nać neku "sa strane" da se opametim??? ili da me možda emocionalno opameti???