Dnevnik jedne plavuše

mi dispiace devo andare via..
questa volta ho promesso a me.........
perche un voglia di un amore vero..senza te.... :)

se ami sai quando tutto finishe..
se ami sai come e un brivido triste...
come in un film con le scene gia viste..che se ne va....
e non si puo chiudere occhi e far finta di niente..come tu quando resti con me..........

I danas sam se probudila sa blagim osmijehom na usnama.Misli su mi letile glavom kao neka ubrzana snimka i unatoč svim lošim stvarima koje su mi se desile zadnjih dana ja sam se osijećala savršeno dobro..nekako a litl bit nostalgična :)
Prevrtila sam film, ne tako dugo unatrag i sjetila se osobe zbog koje sam danima pizdila u svojim blogovima.Jučer sam prvi put obukla njegovu majcu..jedina stvar koja je ostala nakon njega.Još uvijek je mirisala na njega i mene iznenada prođu nekakvi trnci.Često pomislim na njega i vrijeme u kojem smo bili donekle bliski..sad se više ne javlja..izbrisao me kao neku lošu stvar koju je silno želio zaboraviti.Ne zamjeram mu..jedino mi je krivo što..ga više nema u mom životu ni kao prijatelja.
Znam da je imao curu,nadam se da su još zajedno i da je sretan..redovno je logiran na iskrici..a ja sam još uvijek a litl bit nostalgična..sa pozitvnom sjetom,osmijehom na usnama i sa onom malom iskricom u očima :)

ugasi ovaj nemir snagom ljubavi..rasprši kao svemir,zagrli me ti..zašto ne vidiš,zašto nečuješ da smo daleki..kome da kažem sve ako tebi ne..da mi oprostiš..uzalud ja tražim dodir tvoj,onda kad ti ne želiš moj,uzalud je sve..što daješ mi..kad smo tijela sakrili........a gdje je ljubav..zar je nisamo živjeli. gdje je ljubav kad smo je izgubili...gdje je ljubav,zar je nisamo živjeli..gdje je ljubav?gdje smo ja i ti?
u ponosu ja sanjam tvoje korake..slutim da je kasno a ja nemam snage,ne..da te zaustavim,da ti objasnim i bojim se..da je gotovo,al ne odustajem i ne mirim se............

Noćas sam prespavala kod frenda.Zapravo nisam se dugo tak dobro naspavala.
Ujutro me dočekala kava,a onda sam se iskrala iz stana.Zovnula sam lift a do mene je stao..zgodan muškarac.Ušli smo zajedno u lift,nasmijali se jedno drugom i on pozravi tetu koja se već vozila.A ona će ko iz topa:-Sad mi ništa nije jasno.A on će njoj:-Ma nismo zajedno,to nam je nova susjeda,sa broja 56.
Oboje pogledaju u mene a ja onak izbezumljena samo kimnem glavom i nasmijem se.Zadovoljni odgovorom nastavili su svoj razgovor a svaka moja teorija o neboderima je pala u vodu."TO SU VELIKE ZGRADE U KOJIMA SVAKO VODI SVOJ ŽIVOT I NITKO NIKOGA NE POZNAJE"
A ja eto..preko noći postala susjeda :)

Najprije je rekao da neće ništa a kad je vidio da ispijamo bambus kaže -Ala daj..ma neki lagani lovranski ,da ne bude jak.Ja si mislim u sebi..a kakav će ti muzičar natočit nešto lagano.I bila sam u pravu.
Na glavi sam imala svoju novu kapicu i koliko god mi bilo vruće nakon sve one cuge nisam je htjela skinut zbog katastrofalne frizure.Kad smo već prešli sve teme od Z.Kovačiček pa do naših zajedničkih frendova i anegdota..skinem ja kapu..umukne napokon Šajo.Ne zbog moje frizure ili roze kapice..nego zaključi on..-jebote,svaki dan mi se desi neš drugo a kad treban sest i storit kolumnu za N.list ne spametin se ničesa.
Više ni neznam o čemu smo sve blebletali jer ja sam zujala okolo,dogovarala s frendicom da malu upišem na solfegio..i sve si ga mislim da su redom svi..bubnjari..komadi.Moja prva platonska ljubav,koju u zadnje vrijeme gledam po teveju odletila je preko velike bare..Ivo zadnjih mjesec dana gleda Severininu bulju..viš ti to..
Svi se opet nasmiju nekoj Šajinoj anegdoti..ja ispijem zadnju čašu bambusa,nabijem si..kapicu na glavicu i odem.
I pomislim si ja..Večernja škola je pičkin dim.

nosite...ovu pjesmu zadnji put..u jednu ulicu kraj rijeke, zauvijek zabranjenu samo za moje korake.Kada bi..neko granu masline..na njegova vrata donio..vrata što sam zauvijek,davno,davno zatvorila..Evo zaklet ću se ja pred svima..svim na svijetu i svime što imam da ga nikad nisam htjela..da ga nisam voljela.. i da ne bolujem..pred svima se zaklinjem.Pred svima..al pred Bogom ne smijem.
Pjesma uvijek miriše na uspomene..recite mu..ako pita za mene..

 
"Mama snijeg!!". Dignula sam se iz kreveta kao da mi je netko nabio nešto u bulju..ne,ne zbog toga što sam oduševljena činjenicom da je vani sve bijelo,nego sam željela moj auto poštedjet limara.Već mi je i neugodno svakih mjesec dana dolazit kod njega..možda čovjek pomisli da sam neka frikuša i da namjerno to radim svom limenom ljubimcu samo da bi njega vidjela..hahaha,toliko luckasta još uvijek nisam.
Na brzinu sam se obukla,jubnula moje anđele,nabila na glavu moju novu kapu i izletila iz stana..zaletila se,skoro poskliznula al ipak stigla na bus.Uvalila sam se na prvo slobodno mjesto i pokušala obrisat staklo,al samo sam uspijela natopit svoje rukavice.Gledam ljude što ulaze i pitam se kako im se samo da tako rano blebletat.A onda vrhunac svega toga..šole upali brisače!!Ne bi to bilo ništa čudno da nisu proizvodili neke čudne zvukove..mislim da me je to podsjećalo na huktanje sove i fakat me iritiralo.Pokušala sam se skoncentrirat na pahuljice i bilo mi je žao što je vani sve nekako tmurno pa se nije vidjelo more..al ko će se skulirat pored tih brisača..
Taman pred stanicu na Žabici upalilo se crveno i ja si pomislim kako sam mogla sjedit još barem tih 30sec..pogledam šoleta u retrovizor i shvatim da je već pomalo lud i da će do kraja radnog vremena totalno prolupat.
Iskočim iz busa i čekam da mi se upali zeleno..kad ono prođe neki kreten i svu me pošprica..preletim cestu,tamo mi neki potrubi jer sam prešla na crveno..prozujim Korzom ni ne gledajući dućane jer u novčaniku nemam ni kinte..uđem u dućan,upalim svijetla..klimu,sredim papire..ogulim mandarinu i uživam u mirisima.Još mi je samo ostala dilema..da si napravim čaj,ness ili da skoknem u Simonu po kavu??

Neću peć nikakve kolače..osim kaj to ni neznam ide mi na živce ke se mučim po cijele dane i onda to smažu za pet minuta.
Userem cijelu kuhinju i to..ušla sam u dućan i jednostavno sam ih kupila..e pa Sretan Vam Božić ;)

Danas sam sa frendicom ispijala podnevnu kavu..aj dobro,bio je to već treći pelin..kad eto mog bivšeg.Dođe,jubne me u obraz,pita me kako sam,nabaci svoj osvajajući osmijeh i ode..Na to sve ona samo zakoluta očima i kaže -bivši pa frend??..Kiki,bivši može bit jedino gad!!
Osijetim gorak okus pelina na usnama i mislim si..moji bivši su još uvijek svi dobri samnom..dobro,zaista svi osim Saše..al to opravdavam time da su muškarci kukavice i da im je teško komunicirat s nekim kog su nekad ljubili i držali za ruku.Dakle..svi osim dotičnog su moji frendovi,pa mogu čak reć i dobri..
Dakle..nakon prekida gadovi su mi ipak postali frendovi :)
 

Neznam dal se to u mojim očima ocrtavao odraz kuglica s bora ili suze koje su se nakupljale ispod umornih kapaka.Velika užarena kugla samo što nije zašla iza brežuljka a u mom srcu borili su se osijećaji mržnje,razočarenja i.. stare ljubavi.Koliko god zadnjih dana bila ravnodušna i koliko god moje srce bilo hladno ono ipak nemože izbrisat onu količinu ljubavi koju sam nekad osijećala..nekad,da..Mislim da sam napokon shvatila da ono što mnogi kažu kad tad postane istina.Predobra,tolerantna i on me ne zaslužuje.Heh,malo ironije..pa zar muškarac ne priželjkuje cijeli život nešto tako.Jer..znam da to jesam..romantična,tolerantna za svakakve muškarčeve ispade,prijevare..dobra,osiječajna..dobra u kuhinji i u krevetu..vrag i anđeo..sve po potrebi.
I sad zaista mislim da me ne zaslužuje..ali kako okrenuti novu stranicu i zaboraviti čovjeka kojeg ću zauvijek voljeti,koji me je svojom ljubavlju označio za cijeli život..
Rođena sam pod pre-malom zvijezdom i ona me ne uspijeva zaštititi od sve boli koju nosi život..

ma već sam umorna od svega,od novog dana i onog što mi donosi novo jutro..od toga da kažu da će sutra biti bolje i od same pomisli da noću nemogu zaspat jer me love svakave misli..i onda poželim zaspati i zauvijek snivati..ovako iscrpljena i umorna mislim da više bolje ni nemože bit..

Već se satima osijećam jadno i bljutavo i najradije bi iskočila iz vlastite kože.U želucu grč,u grlu grop a u prsima me stišće nekakva tjeskoba..to je nakakva najava za ozbiljnu depresiju(s razlogom) koju izbjegavam i potiskujem danima.Na rubu suza sam i jednostavno me strah kako će to izgledati kad sve to prelije čašu.
Neznam šta da radim sama sa sobom

tREse mi VratA,RaznjELa JE Svo smeĆE i STolice oD SImoNE po KOrZu i Sad saMo ČEkaM da REKlama Od MCdOnaldSa padne nekoME na GLavU pA Mogu DOmA 

Jutro sam provela sa frendom iz Zagreba koji je doveo curu svog frenda na ispit na Hoteljerskom faxu u Iki. Dok sam se ja probudila i spremila on me je već deset puta zvao jer je išao u posjet prijatelju i izgubio se u gradu: zamisli..izgubit se u centru grada koji ima samo dvije ulice. Nekao sam ga sparkirala i dovukla se do njega. On je izbezumljeno stajao na Gatu Karoline Riječke i promatrao Učku. Pa..bilo je šta i za vidjet, jer priznajem da i mene to uvijek fascinira. Ispod obronka Učke pa sve do Veprinca i još dalje bila je povučena linija. Iznad te linije bilo je sve bijelo, a ispod te linije sve zeleno i smeđe. Spustiš pogled još niže i vidiš more. Digneš pogled a nebo je sivo i plavo, na rupe.. pa kako da se ne zagledaš.
Davno mi je bila želja preselit se u Zagreb jer sam s vremenom zavoljela taj grad. A kad ovako sjedneš blizu mora i sve to gledaš, negdje sa strane čuješ zvuk klizaljki na ledu pitaš se zašto bi čovjek imao ikakva razloga otić od ovakve ljepote.. jer ja sam ipak cura s mora