Dobro jutro,dobar dan, želim!

Da, ma znam što misliš,aha..-Tipičan odgovor za nekoga na telefonu dok priča i navodno "sluša" drugu stranu.Što se zapravo događa u glavi slušaoca,provirimo malo.....
 
-Možda bih trebala kupiti one čizme,mislim ,nisu užasno skupe....
-Pitam se što sad ona radi,vjerojatno je kod onog kretena.Nisam ljubomoran,to su gluposti.......
-Ona ženska na verandi ima ljepše zavjesse nego ja......
-Otkad su  oni ljudi tamo?Bože, pa imamo nove susjede.....
I na slatkom kraju...-Kad će ova prestati pričati?Napunila mi je kapu.Ostavi me na miru,gnjavi nekog drugog,ne zovi me više!!!Ne želim slušati o tvojim problemima!!!
 
A u stvarnosti.....-ma šta stvarno?Aha,slušam te ja...

Grickajući ćokoladni draže,razmišljam o tome da sutra pojedm još jednu vrećicu.Znam da je čokolada štetna za mene,ali tko može odoljeti tome?Mislim,kad uđem u trgovinu i pogledam one police ispunjene dragim stvarima, u glavi mi se počne vrtjeti film.Pomišljam na one hrskave korice keksa ispunjenih u sredini toplom mliječnom čokoladom,svaki okrajak savršeno oblikovan te kao najslađi kraj ,prekriven meni najdražom bijelom čokoladom.....ah.
Divota,predivan,sladak kraj.

Jutro,nigdje ni traga jučerašnjoj samoći.Gdje li je samo nestao onaj žamor u glavi?
Da li je svijet jučer stao na trenutak,sagledavajući groznu realnost,ili ,možda je opet sve to u glavi?Glava,glava....pitam gdje li otišao onaj zvuk,zvuk plača, jecaja....gdje je?
Znaš li možda ti?Ti......znaš.Ja sam samo stvar.Ništa drugo.Ništa......Laku noć.