O, Bože

Potrebni sastojci: 2 - 3 omanje jufke 10 dkg. mljevenih oraha 10 dkg. djulbesecera (slatko od ruza)
Način pripreme: Razviti jufku kao za baklavu. Orahe skuhati u mlijeku. Pustiti da se malo hladnu i dodati djulbesecer (slatko od ruze). To izmijesati i po jufki uzduz redati punjevinu. Saviti jufke kao cibuke i po duzini staviti u tepsiju i peci. Reze se u komade duzine 10 - 12 cm. Nakon pecenja zalije se agdom (zaljev od secera) kao i druga baklava.

ŠLJUNAK TORTA
Potrebni sastojci:10 bjelanaca, 10 kašika šećera, 10 kašika mljevenih oraha, 6 kašika mrvica, 2 kašike brašna i 1 prašak za pecivo. Za kuglice: 300 g mljevenog keksa, 200 g kokosa, 200 g šećera u prahu, 100 g čokolade, 250 g margarina i 2 dl soka od narandže (mali frutekić) Fil: 1 l mlijeka, 10 žumanaca, 5 kašika šećera, 1 puding od vanilije, 8 kašika brašna, 250 g margarina, 200 g šećera u prahu.
Način pripreme:Od sastojaka potrebnih za kore ispecite dvije kore u pravougaonom kalupu. Od keksa, kokosa, šećera u prahu, otopljene čokolade, margarina i soka od narandže, napravite kuglice srednje veličine (do upotrebe ih dobro sakriti od ukućana jer su i same vrlo ukusne). Žumanca sa 200 g šećera skuhajte na pari, a kada se ohlade dodajte pjenasto umućeni margarin. Puding od vanilije pomješajte sa 8 kašika brašna i skuhajte u jednom litru mlijeka. Kada se puding dobro ohladi sjedinite ga sa žumancima i šećerom i sve dobro izmiješajte mikserom. Kore poprskajte sokom od narandže, zatim stavite fil, kuglice, fil i na kraju drugu koru. Tortu ukrasite šlagom.

1 kg krumpira 1 glavica luka 2 cesna bijelog luka 2 dl kiselog vrhnja ( ili mlijeka) maslac ili ulje po potrebi biber so
Način pripreme:Pripremiti tijesto za jufku (vidi recept ;slana jufka). Krompir ogulimo, operemo i isijecemo na sitne kockice. Na ulju poprzimo sitno narezani luk, dodamo krompir,biber,malo vegete, sol pa jo malo poprzimo sve zajedno. Zatim razvlacimo jufku po jufku , pa ih poprskamo uljem i pospemo pripremljenim krompirom i savijemo u role. . Savijacu stavimo na sredinu nauljenog pleha i smotamo u krug. Sljedecu jufku/ koru zamotamo oko prethodne, i tako redom. Pecemo u pecnici oko 30 minuta, pred kraj pecenja prelijemo kiselim vrhnjem (ili mlijekom ako vise volite) i malo pomastimo na kraju.
(JUFKE - recept)
Potrebni sastojci:1 kg brasna, so , kasiku ulja, mlake vode
Način pripreme:
Prosijte brasno, napravite udubljenje i u njega dodajte malo soli, kasiku ulja i po potrebi mlake vode.Napravite tijesto.Podijelite ga na 4 dijela, stavite ih na brasno da odstoje 1/2 sata. Od odstojanog tijesta razvijte jufke.Jufke se uvijek moraju malo prosusiti.
 

Ovaj termin svakako treba pojasniti. Burek je SAMO JEDNA VRSTA bosanskog jela ( istina turskog porijekla, ali modifikovanog prema našem ukusu )koje se zove PITA. Pita se pravi od jufke. Jufka je komad tijesta koje se razvuče natanko i naširoko upotrebom oklagije, tako da izgleda kao stoljnjak. Potom se na jufku nabacuju različiti sadržaji, uglavnom sir, špinat, meso, nasjeckani krompir ili tikva itd,te se zatim ta jufka savije ili se slaže sloj po sloj ( ko musaka,znate? ),a na osnovu tog sadržaja i različite vrste pita dobile su imena: sirnica, zeljanice, krompiruša, tikvenica i slično. PITA OD MESA zove se BUREK, i nijedna druga. Smatram da je ovo bilo potrebno razjasniti jer se u Srbiji govori "burek sa sirom", "burek sa zeljem", pa i sasvim apsurdno-"burek sa mesom". Postoji i stara bosanska izreka: "Sve su pite pite samo je burek PITAC!". U Hrvatskoj koliko znam pojma i nemaju šta je pita a šta burek. Nema veze, ne znamo ni mi šta je štrukla, a nikada nismo ni umirali od želje da je probamo ( kako željeti nešto što ne znaš šta je? ). I na kraju još jedan mali dodatak: burek se obično pravi od mljevenog mesa, ali može i od sjecanog, koji je na većoj cijeni i zato je obično u buregdžinicama skuplji od "mljevenog". Uz meso u burek se se može dodati i krompir, kao i luk.

Najbolji lik u stripu je poglavica Bolesna dzigerica!

Iako, kao i mnoge druge za koje se drzi da su 'narodne', i ova pjesma ima najvjerovatnije svog kompozitora, ali je nepoznati majstor poput mnogih nestao u anonimnosti a ostavio svoje djelo (Goran Bregovic:'jedina razlika izmedju istocnih i zapadnih umjetnika je da su potonji potpisivali svoje radove.' Link G.B.), da se kao i sve uspjesne 'narodne' i 'namjenske' pjesme onda nastavi izvoditi do kraja svijeta i vijeka. Najvjerovatnije srbijanska (sudeci po sazvucju - izvodila se medjutim, u vecini istocnih krajeva ex-yu), pjesma govori o jednom od kljucih rite-of-passagea - odlasku u vojsku. Sudeci po broju prilika u kojoj se mogla izvoditi, prirodno je postala namjenskim klasikom. Ono, medjutim, sto joj daje puno znacenje nije stvar prilike, nije stvar opjevavanja cina odlaska i ispracanja na sluzenje vojnog roka ('Moj Milane, kad u vojsku podjes....'). Njezina dubina, njezin catch, poeticki i psiholoski, lezi u necem drugom. U sirem znacenju - ova pjesma savrseno ilustrira cinjenicu da kod nas ljubav ne stoji nasuprot mrznji nego gotovo UZ nju. Gotovo da i ne idu jedno bez drugog. Djevojka koja, najprije njezno ('...jabuko sa grane') zaziva Milana da stane pred njenom kucom ('nemoj moju kapiju da prodjes...'), te da na pozdrav mahne maramicom u odlasku - ne trazi to od njega kao dokaz njegove ljubavi. Njena motivacija su prkos i inat! Prkos svima: susjedima, ostatku sela, neprijateljima..Drugima! Lako je vizualizirati: blatnjav put, 'dzada' , momak prolazi, ide u vojsku, a iza prozora, firungi i plotova motri selo. Gledaju sta ce biti. Djevojka je, medjutim, savjetovala mladica, svoju ljubav, sta raditi:’nogom stani, maramicom ma’ni’ (usput, stilski: kako je sjajna ova upotreba prirodnog govora i dijalekta u tvorbi rime -‘stani – ma’ni’!). Otud, kao razrjesenje, zacudjujuca treca strofa-zakljucak: 'neka puknu svi nasi dusmani!' Samo je u tom kraju-zelji zadovoljenje, gotovo orgasticki odgovor prvom dijelu. Na skoro elegantni, smjerni i njezni - 'nogom stani,...', razbijacki, inatljivi drugi dio, gdje je cak i rijec 'puknu' muzicki potcrtana i razbijena na pola ('neka puk-nu...') (sto u mizansceni izvodjenja znaci savrsen trenutak da se udari sakom po kavanskom stolu ili bolje, puca iz pistolja.) I to je kljuc: nije uopce vazno da li se njih dvoje vole nego, 'nek' nas drugi, okolina, vide zajedno' - stupanj njihove iritacije i provociranja okoline je pravi uzitak ljubavnika - a ne kolicina ljubavi.

izraz "džez bolan" označava (starog) sarajliju koji pati od artritisa i svira džez u kafani ;)

nalazi se ispod gefufne i ispod cinculatora...

Bile u modi 50-tih godina. Bile su sasvim uske oko gležnjeva i jedva su se navlačile. ("nanosile su se sprejom a svlačile žiletom", reče Momo Kapor.)

Mislim da je malo preopasno za nos ili uho, ali za otvorit pljuge to da. Iako je mislim osnovna namjena pokazat svima kako ne radiš ništa teško, nisi fizikalac... Jer, kako bi inače... :)

Riječi kojima je Dr.Nele Karajlić popratio crkavanje pojačala (marke Marshall!) na koncertu Zabranjenog Pušenja u Rijeci, čini mi se. Naravno, pukao je skandal jer su Nadležni pomislili na onog drugog Maršala sa velikim M. Vrijeme: negdje sredinom 80-ih

Košulja cvjetnog uzorka. U modi je bila negdje 67. ili 68.(jedan od statusnih simbola nukleusa danasnjeg turbo-folka).

 
(za L-Dopa)
Prevozno sredstvo s točkovima, velikodušnije "automobil". Iako predviđen za prevoz omanjih putnika na kratkim relacijama, fićom su čitave familije (sa koferima, strinama i loncem punjenih paprika za usput) putovale u posetu rođacima na drugi kraj zemlje. Kupovina "F." je 60-ih godina bio događaj ravan rođenju ili smrtnom slučaju u porodici. Inicijacija novog "F." vršila se tako što bi vlasnik ukrcao neverovatnu količinu oduševljene susedske dece i provozao ih po kraju. Zatim bi pristupio sledećem obredu: 1. ritualno pranje; 2. pažljivo nameštanje nalepnice "YU"; 3. ukrašavanje enterijera minijaturnim kopačkama ili bokserskim rukavicama. U međuvremenu bi drugarica sašila zaštitnu ceradu, na kojoj bi vlasnik štriclom izvukao registarski broj sa obe strane, napred, nazad i - za svaki slučaj - na krovu. I taman kada su vozači fića zaključili da su postigli sve što su mogli i da je život lep, pojavljuje se Zastava 1300. Vlasnici ovih drumskih zveri su, kao dodatnu pakost, uveli presvlake za sedišta (za fiću ih niko nije pravio). Najcenjenije su bile one od veštačkog krzna, na šta su vozači fiće jedino mogli da odgovore dlakavom presvlakom za volan. Posebnu zavist izazivala je prostrana platforma iza zadnjih sedišta Zastave 1300 (kod fiće je nema), na koju su komotno mogla da se smeste bar dva ukrasna jastučića (FK Partizan) i pas koji klima glavom. Pokušaji vozača fiće da se ovo niveliše dodatnim nalepnicama (tigrovi koji se sudaraju glavama uz poruku "Pazi!"), ugradnjom dugačkih plastičnih antena i unutrašnjim retrovizorima "Panoramic", nisu uspeli. Ipak, vozači su do kraja branili svoj integritet, pa makar i fića stradao: urbane legende zabeležile su slučaj penzionisanog zastavnika sa Novog Beograda koji je, sa prozora, iz ručnog bacača razneo starijeg maloletnika kad je ovaj pokušao da mu mazne brisače.

1990 godine u Sarajevskom naselju Ilidza, grom je oborio banderu. Sljedeceg jutra znatizeljni ljudi su se poceli skupljati oko bandere. U naredim danima ljudi su skontali da bandera ima nadprirodne moci i da ljeci sve bolesti. Svaki dan je oko hiljadu ljudi sjedilo na ljekovitoj banderi dok komunalno preduzece nije odnjelo istu. Posle su ljudi izasli organizovano da demonstriraju ispred opstine Ilidza da im se vrati bandera. Da li je bandera imala ljekovite moci ili nije, nikad se nece saznati.

Gori nebo, gori asfalt, a pola Slovenije s nogama triput debljim nego prije ulaska u slobodno zonu Trieste--- A Triestini, fasisti stari, mrze Schiave kao da mnogi od njih nisu porijeklom Schiavini.