STARCI SU PROLUPALI

jutros sam dobila poruku,od svog bivšeg...
Čitala sam i nisam mogla vjerovat....koliko mržnje ,koliko zla može biti skriveno u nečem tako "malom"kao što je ljudsko srce..............Mjeseci su prošli od naše rastave,a svaki susret s njim pretvara se u izljev mržnje u prijetnje,napad...............
vviše i ne brojim posjete policije.....
postoje u ovom našem društvu mjere zaštite,za zlostavljane,postoji i dobra volja ljudi koji se time bave..............ali sve je to samo mrtvo slovo na papiru.Ništa i niko vas ne može zaštitit od nečijeg bjesa i mržnje koju nosi u srcu.Možete podnjet prijavu na policiji,možete dobit zabranu prilaska,ali zlo uvijek nađe način da vas dodirne da vas podsjeti na svoje postojanje...................
Najstrašnije od svega je ,što ne možete o tome razgovarat,što nemate gdje potražit razumjevanje ,utjehu............Znam postoje prijatelji,rodbina ,djeca...ali recite mi kako zaobići onaj užasni osjećaj krivnje,da smetate,da svojim problemima opterećujete ljude koji vas vole,kako se rješiti straha da ćete i njh izgubit....
Bol je svakim danom sve teža,sve jače peče,čini mi se ponekad da mi se cijela utroba grči u strahu,da ću se rastopit u tom kalu u kojem sam se našla...pitam se koliko to čovjek može izdržat i gdje je tome kraj,i da li kraj postoji......

Kad pričamo o slobodi i o sreći,da vam kažem..................
Digla sam se jutros malo kasnije,prošetala,kupila novine i sjela u miru i tišini(bez,onoga,čuj gdje mije...a misliš ti danas kuhat...a gdje si mi stavila....)popit kavu...............
vani neko vrijeme nikakvo ,nit smrdi nit mi riše,al koga briga..........
navukla sam čizme ,obukla kabanicu,psa na uzicu i put šume..............
Rezultat,odlično provedeno prijepodne,u košari vrganji(samo nekoliko),hrpa šampinjona,i za kraj,ali ne manje dobre,par ogromnih još ne otvorenih sunčanica.................
Znate koja je to bila super večera,vrganji i šampinjoni sa tjeseteninom i pohane sunčanice za kraj.............
I s obzirom da mi je za vrijeme spremanja večere prozor bio otvoren,mirisi su se nezaustavljivo širili ulicom.............na večeri nas je bilo petero...........
I još neka mi neko kaže da život ne može biti lijep...hm i ukusan........

Još je jedan dan u nizu otpočeo........Buđenje,uskakanje u kratke hlače,šetnja sa psom..................kava..........kroz otvoreni prozor ulaze prve jutarnje zrake sunca.Još je sve puno jutarnje svježine.Mirisi oleandra ,ružmarina,petunija,mješaju se s mirisom kave,i jutarnjih novina.............ne čitam,ne zanima me što se događa,opustila sam se uživam o ovom jutru,koje kao da je svanulo samo da bi mene učinilo sretnom........tišina je potpuna čak i uobičajeni jutarnji zvukovi,tamo ptica ,ovdje pas ,sat na zvoniku obližnje crkva ,kao da pojačavaju tišinu,opuštaju.............
Skoro da ne vjerujem,da još uvijek, nakon svega što se zadnjih mjeseci događalo mogu osjećati ovo što jutros osjećam,kao da su svi ti ružni događaji prošli negdj pored mene,kao ružan film koji sam bila prisiljena odgledat......
Umjesto svijetla,granulo je sunce,mirna sam,sama,sretna..............Volim ,ovaj dan volim mirs cvijeća čak i posao koji me sad čeka ,ali iznad svega volim sebe i život koji je konačno samo moj........

Danas sam jako dobre volje ,pa vas neću pilit,samo malo.Moram vam ovo ispričat jer ću puknut po šavu ako prešutim............
Juče mi je dargi kao i svaki "dobar muž"s posla došao ravno doma............
predivan sunčan dan ,kao stvoren za radove u vrtu,ko ga ima...............Tip se nije ni presvukao,nego pravac podrum i evo ti njega istrčava na teren s kosilicom.....neka se vidi GAZDA.........da se zna čije je sve to skupa.............i kosilica krene...
Rezultat : gredica maćuhica nastradala ,veliki grm pampas trave nastradao,mali takođe,gredica tratinčica djelomično preživjela na intrvenciju susjede(mislim da joj nikad više neće past n apamet da mu se obrati).................
I tako ,proljetni radovi u našoj okućnici u punom su jeku........kad će završit ne zna se...........
Budem li do jeseni umjesto vrta imala nogometno igralište,pozivam vas svih na jednu prijateljsku utakmicu.........pa ko živ ko mrtav.............

Bila sam prekinuta u popodnevnom izljevanju žuči,ali moram to dovršit,ako ništa drugo ,a ono zato da bih opravdala korištenje ovog prostora i vašeg vremena.Danas sam dobila od odvjetnika pismeni odgovor svog"supruga"na moj prijedlog podjele imovine.Umjesto 50% cjelokupne imovine stečene u braku,što me po zakonu pripada,i što je on pred mjesec dana potpisao,tražim samo stan u kome živimo.Da ne mislite ,da ga imam namjeru izbacit na cestu,u istoj kući je još jedan stan ,manji,a osim toga suprug posjeduje i još jednu kuću (osim ove u kojoj živimo,)..............
Odgovor je stigao na pet stranica gusto pisanog teksta u kojem se objašnjava( ne zakon,nego moj suprug)zašto ja nikako ne mogu imati pravo na to što tražim.........
Sve sam nekako progutala......ali kad sam naišla na dio gdje piše,citiram:
Nije točno da je tužiteljica vodila BILO KAKVU BRIGU o domaćinstvu pokojnih roditelja tuženika.Iako uopće nije predmet tužbenog zahtjeva i irelevantno je za presuđivanje(a zašto onda tako na široko piše o tome),tek zbog istine i korektnog odnosa spram iznošenja činjenica navodim da su pokojni roditelji bili samostalni ,brinuli o sebi i u dubokoj starosti.Kraj citata.
Njegov je očuh bio teški srčani bolesnik,i tri godine prije smrti,dijagnosticirana mu je vlažna gangrena na obje noge,pred ssmrt već je imao otvorene rane...........
Njegona je majka u osamdesetoj godini pala,slomila kuk,i živjela još šest godina..........

Zar ima smisla ,uopće govorit o tome koliko su se sami brinuli o sebi....
I kako ostat miran,kako ne izgubit razum ,kako ne reagirat na takve stvari.....
Znam da iz mene sad govori ,povrijeđenost ,bijes,ali .........o bože toliko sam u tom trenutku željela da mi je blizu,da mogu pogledat u one male svinjske oči i pitat ga kako se to starica ,sa slomljenim kukom brine o sebi,kako ode u dućan ,kako se opere,kako si skuha...........
Recite mi da li je grijeh ,o nekom mislit loše,željet mu zlo,da li je ovo što se sad u meni kuha ,mržnja(jer mržnja je osjećaj,a ja to godinama ne vezujem uz njega),a ako nije ,što je to,zašto su mi ruke znojne,tresu se,želudac šeće gore dolje,i izbacuje sadržaj ne,znam koji puta više danas....
Hoće li toj agonije ljudske bijede ikad doći kraj....................
Ovaj tekst je napisan ,da olkšam sebi,ali i da ga pročitaju ljudi koji su u sličnoj situaciji(muškarci,žene,svejedno),da budu na oprezu.
Ljubav je predivna stvar,ali kako samo gorak može biti njezin kraj.........

Danas sam nakon pet godina apstinencije popušila cigaretu...................bilo je grozno ,gušila me ,kašljala sam,smrdila je i cigareta ,smrdim i ja ,i soba u kojoj sjedim i ovaj zrak vani sam zagadila.....ali sve to skupa me ne guši i ne smrdi toliko koliko ovaj život koji sam si nametnula koji živim iz dana u dan ,godinama već ,pod nekakvom jadnom izlikom da će mojoj djeci biti bolje ,da ću nešto od tog bijednog života ušićarit i ostavit njima.................
Bože gdje mi je bila pamet ,gdje su mi oči,pa zar nisam vidjela.............
recite mi zar se neki ljudi rađaju slijepi ili oslijepe s godinama,samo da ne vide,da ne moraju priznati poraz i mizeriju koju su oko sebi stvorili,ma ne samo sebi ,nego i dragim bićima oko sebe....gdje je kraj ljudskoj (mojoj)gluposti,kolko to puta mogu pasti,koliko me puta trebaju gurnuti,poniziti,da bih konačno shvatila...................Zašto,moram uvijek ponovo ddoživljavat poraze,biti izgažena ismijana,da bih konačno shvatila da je moj život iluzija ,promašaj,nula................
Isuse kako boli,kako guši ,da barem mogu plakat,da barem mogu govorit,vikat,da mogu bilo što..............

slušam radio,najprije su pustili Witny H.sad ide Barcelona,jel danas neki blagdan,ovaj Fredy je božanstven...........šteta

Nabrala danas prve šparoge...........
pripremila ih s jajima .........prilog ,mladi radić i motovilac
Dobar mi tek,ako se neko želi pridružit,slobodno

Upitah ujutro,ima li ko recept za život bez rada,jer mi sene radi baš.........ma ne samo da mi se ne radi ,nego.........
Sve tako preko volje nešto sam i napravila ,obavila zadnju stranku negdje oko podna,jer u pol jedan moram biti u gradu.........na brzinu(a kad i radim nešto drukčije)se pospremih i idemo.....Parkiram u onoj novoj garaži,i to tamo negdje dolje bogu iza nogu,izađem iz auta ,zaključam i da ću pospremit ključ,kad imam što vidjet,u torbi nema dokumenata radi kojih sam otišla,nema novčanika ,a to znači ni novaca ni kartice ni bilo kojeg dokumenta osobnog..............krasno,što sad,garaža ima rampu...............
Sva sreća da sam u zadnje vrijeme,na fasadu potrošila dosta novaca,pa su me na lijepe oči pustili van...........Inače za vas koji niste iz Rijeke,garaža je blizu zgrade zatvora..
Eto jel vam sad jasno da mi je recept za život bez rada neophodan,nije to više za mene.................

Rano smo jutros ,moj pas i ja izašli u uobičajenu šetnju...............Predivno plavo nebo,krajolik okupan noćašnjom rosom i tek izašlim suncem.............a ja se moram vratit u ovaj............ured i radit,zarađivat kruh svoj svagdašnji,grozno.....
Ima li neko recept za život bez rada,molim vas..................
Pozdrav svim supatnicima..................

Dosta sam zadnjih mjeseci provela vremena na Iskrici.Nekad očajna,nekad uplašena,nekad jednostavno rdoznala...............nekad iz dosade,nekad sam ja davila vas ,a ponekad i vi mene..............upozorena sam da je iskrica puna čudaka,bolesnih i frutriranih ljudi,da ne treba davat nikome broj telefona,adresu............No dobro,svako ima pravo na svoje mišljenje,a kako sam ja još uvijek nepopravljivi optimist,uzela sam to na znanje,pristojno se zahvalila i spremila u jednu od onih zlu ne trebalo kutija.
Pišem ovo jer se danas osjećam izuzetno dobro,i želim to podijelit s vama.Na Iskrici sam upoznala nekoliko ljudi,s kojima se redovito dopisujem,odnosno čujem.......čini mi se da se rađaju vrlo lijepa i topla prijateljstva,što me posebno veseli,jer sam zadnjihn godina jedva uspjela zadržati(i to ne mojom aslugom)svoja stara prijateljstva,pa da o sklapanju novih i ne govorim.Mislila sam da su to za mene davno prošla vremena..........Shvaćate predpostavljam,da govorim o ženskim prijateljstvima,jer što će meni"udatoj" ženi u ovim godinama prijateljstva s muškarcima ,pa to i onako ne "postoji"
No uz redovitu prepisku sa ženama,vodila sam(i vodim,da mi se ne uvrijede) i par vrlo interesantnih ,prepiski s muškarcima.
Jednu od tih vodim sa gospodinom iz jedne druge države,i moram priznati da mi je iz dana u dan bila sve interesantnija.Osoba je to s kojom sam vrlo lako našla zajedničke teme,pa čak i zajedničke interese,činilo mi se da razgovaram s nekim koga dugo poznajem,i ko mene dugo ,odnosno dobro zpoznaje....Našli smo se oko teme,koja njega zanima, a ja slučajno o tome dosta znam,i bih li mu htjela pomoć.........
Na toj i toj www.stranici imama dosta podataka,ako mi treba još on će to poslati...............Izmjenjene su adrese,brojevi gsm.i telefona ..........
I prijedlog da se ovog vikenda nađemo jer on prolazi kroz Rijeku..........
Iskreno mislila sam da će tu priči biti kraj............i u petak sam skoro sa žaljenjem otišla na dogovorenu kavu.Čak sam u jednom momentu stala uz cestu i htjela se okrenut,natrag,i naći neku dobru ispriku,jer zar nije šteta ovako dobar odnos pokvarit.......
Nisam se vratila,i neka nisam.......provela sam par prekrasnih sati s osobom ,koja odlično sluša,ali ne podilazi i ne klima glavom odobravajući sve što kažem,koja ist tako dobro i iskreno govori o sebi.Vrijeme je naprosto nestajalo................i bilo mi je žao.O poslu gotovo da i nismo razgovarali..............
Jutros smo se našli ponovo,dovršili posao,i da znam što očekujete,došao je poziv, bih li bila za to da provedemo dan zajedno,i noć nakon toga...
Nisam prihvatila............(što ne znači da sljedeći puta neću),zašto nisam,ne znam,možda sam se bojala ,koga ,vjerojatno sebe.............ne znam i nije mi previše važno.
Važno mi je da sam se nakon dugo,dugo vremena osjećala kao čovjek,da je sa mnom neko razgovarao sa uvažavanjem,da me slušao,i čuo................
Toliko o GLUPOJ Iskrici,i što tu tražiš,tu su svi..............

Jutros me sunce natjeralo na izlazak.I to na onaj pravi ,lijeni ženski izlazak....
Krasno ,par dućana ,s cipelama,pa jedan sa knjigama ,pa jedan sa raznim glupostima,pa placa sa novim sadnicam,i rascvjetanim lončanicama.Rezultat ...imam novi kostim kratka jakna,i dugačka široka suknja sve to u lijpoj smeđoj boji, baš sam zadovoljna...............

Jučer 13.03.dobila sam od Općinskog suda rješenje parnice koja je održana 26.01.2006 godine ,a u vezi očitovanja moga dragog supruga na prijedlog podijele imovine stečene u našem tridesetgodišnjem braku.Znate da sam u početku našeg spora tražila jedino stan u kojem živimo,(tražila sam to usmeno,pokušavajući se s njim dogovorit kako ne bi došlo do sudskog spora)no kako nije htio ni čuti,jer ja mogu imati samo ona prava koja mi on da,podnjela sam zahtjev sudu,no sad sam tražila podjelu cijele imovine.
Što sam od studenog do danas odslušala od njega ,neću ponavljati,nit želim razmišljeti o raznim osminama,šestinama i ne znam o kojm sve djelovima nije govorio..............
U rješenju piše da imam pravo na pedeset posto bračne imovine............
Nije trebao ni sud ni odvjetnik ,ni vrijeđanja ni..ni..ni..samo pogled na gugl(on je ing.elektrotehnike)pretraživač....
IMOVINSKI ODNOSI BRAČNIH DRUGOVA
čl.252
Bračna stečevina je imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine.
čl.253
BRAČNI DRUGOVI SU U JEDNAKIM DIJELOVIMA SUVLASNICI U BRAČNOJ STEČEVINI,AKO NISU DRUKČIJE UGOVORILI.

Eto,sva se ova farsa svodi na ova dva kratka i jasna članka,koji svaki iole pismen(inform.pismen)čovjek može pročitat ,bez da plaća 2500,00kn tužbu,1210,00kn.izlazak odvjetnika na ročište itd.itd.i još kad izgubiš parnicu plaćaš i sve troškove one druge strane.
Mislila sam da će mi biti drago kad se ovaj spor bude približio kraju,no nema zadovoljstva...............Postoji samo ta ružna spoznaja,da su se godine života svele na isposatvljanje računa,na silno ogorčenje,bijes,mržnju prema ne samo meni nego i svojoj djeci,prema kompletnoj okolini..............strašno.
Ta borba za jednu odnosno dvije prostorije u stanu,natjerala ga je da digne ruku na mene,ženu s kojom je djelio sve svoje najintimnije,svoje želje,svoje strahove,ženu koja nu je rodila najprije sina,a onda i kći.......
Negdje u svim tim godinama naši su se osjećaji istopili ,nestali,no pa nismo ni prvi ni zadnji,još uvijek smo mogli održat ako ne bračnu a ono ljudsku vezu.Smatrala sam da su djeca spona koja nikada ne puca,koja sve nevere može izdržat,ali kao i stotinu puta do sad nisam bila u pravu..............
...a valjda čovjek uči dok je živ,a iako su nas učili da su ljudi društvena bića ,nekako mi se čini da ima iznimaka,neki su ipak sami sebi dovoljni.
Pa dragi moj ,bilo ti sa srećom,uživaj u sebi i svojoj samoći............

Prekrasnog li dana danas,ma nisam mogla vjerovat jutros.Dan kao stvoren za odlazak u planine.Nikad planina nije tako lijepa,kao kad je kiša opere,a jutarnje sunce pozlati,nikad vidici nisu tako blistavi i sjajni kao posllije grmljavinskog nevremena,a svega je toga bilo ovih dana.Dugo sam stajala uz prozor i gledala u planinske vrhove još uvijek prekrivene snijegom.Zov puta bio je tako jak,čežnja tako zbiljska, da sam je osjećala u svakom dijeliću svoga tijela,penjala se od nogu,preko struka duž leđa i skupljala se u glavi,vvičuć moleć,preklinjuć ,al' sve je bilo uzalud......................
Obaveze ,proklete obaveze,ne mogu ih preskočit,na daanas.
No sada je to druga priča.........noć je ,ovo je neki drugi svijet,virtualni...ovdje nema obaveza,nema "moram" samo želim i hoću.U virtualnom svijetu imam virtualne prijatelje,a jednom od njih obećala sam da ću ga odvest na Risnjak..........pa da krenemo,hoćete s nama,ne će vam biti žao.Malo ima tako lijepih planina kao što je naš ponosni Risnjak....i što kažete jest li za..........NIje teško,trebaju vam dobre cipele,hlače,topla jakna i puno srce dobre volje..............
Krećemo iz pravca Gornjeg Jelenja,prema sjeveru gdje se šumska cesta odvaja prema Lascu.Cesta nas vodi bogatom bukovom šumom,i tu i tamo poput bisssera razbacanih sjenokoša,prepunih planinskog cvijeća.Teško je opisat bogatu raznolikost biljnog pokrova Risnajka.Od impozantnih stoljetnih stabala bukve,ddo prekrasnih indigo plavih encijana.Od zanosnog mirisa divljeg jorgovana,do blještave ljepote planinskog ljiljana.
Nakon otprilike šest kilometara ceste nailazimo na šumsko raspuće Vilje.Znakovito ime ne čini li vam se.Pričaju na m legende,da u tako lijepoj i bogatoj šumi živješe jednom davno i lijepe vile,i ovo im mjesto bi okupljalište.TU su se nalazile,tu su kola svoja plesale,tu su se upohode spremale.
Ostavimo vile plesu njihivom i krenimo dalje,šumsskom stazom do križanja na Medveđim vratima.Očekuje nas dvadeset do pol sata ugodnog pješačenja.Staza se lagano penje obronkom.S naše lijeve strane,planinska je strana,puna tipičnih kraških sttijena,od kojih.ako imate samo malo mašte,možete stvorit nebrojeno mnogo likova ,ljudi ,životinja,predmeta............činit će vam se kap da ste u posjeti nekoj kiparskoj radionici,a prepustite li se još samo malo vidjet ćete gore iza one stijene,stargo Mikelanđela kako dovršava jednog od svojih apostola,ili čak Meštrovića............no umjesto lupe čekića,u ovoj radionici čujete cvrkut ptica ,zuj pčela,a sve to zaogrnuto mirisom cvijeća,trava, aromatičnog bilja....
Medveđa vrata.........raskrižje četiriju staza i stupasto stijenom u sredini.Stijena je sva obraštena planinskim vrijeskom neponovljivog mirisa,a u njezinopm podnožju nikli su grmovi i grmovi origana (mavrinca)..
Jugozapadnom stazom mi smo se popeli ,do
Medveđih vrata,iz pravca juga dolazi staza sa Tuhobića,a sa istoka teško dišuć vvuče se zavojiti puteljak pravo iz Crnog Luga.Toliko o stazama samo za vašu informaciju,a mi nastavljamo lijevo Risnjakovim grebenom put Schlosserovog doma.Dom je dobio ime po dr.Josipu Schlosseru-Klekovskom prvom predsjedniku HPD-a i osnivaču Hrvatske botanike.staza nas vodi laganim usponom,sljedećih tridesetak minuta do doma.S obzirom da se radi o nacionalnom parku nesmijete brati ni cvijeće ni začinsko a ni ljekovito bilje.Čovjek kod tolike ljepote i obilja često dođe u napast sagnut se i taj jedan mali cvijetić ponjet sobom u svoj dom.......ali nemojte ,nosite sobom foto-aparate,i biti će prekrasnih uspomena i na cvijeće i na prijatelje.
Zadnji stotinjak metara uspon je nešto strmiji,no kad svi uspuhani stignete na Schlosserovu livadu ,doživljaj doma biti će samo ljepši.Dom se nalazi na sedlu između dvaju vrhova Velikog i južnog Malog Risnjaka na visini od 1418(čini mi se)m.Dom ima kuhinju,blagavaonicu,wc,spavaonice su na katu.
Tu ćemo se odmorit,trebalo bi nešto pojest,popit,skinut ruksak,odmorit leđa,ili jednostavno opružit se na livadi i uživat.............
Livada je inače na kraju lijeta prepuna kima,a ona iza doma i stijena povrh bijele se od baršunastih cvijetića runolista.
Jeste se odmorili,napunili i provjetrili pluća,krećemo..........Ostalo nam je 15 minuta uspona na sami vrh Risnjak.Staza kreće iza doma i markirana je.Njen prvi dio probija se strmo kroz koloniju mirisne kleke,iz koje kao da se igraju skrivača s nama,proviruju čas plave glavice Velebitskog kotrljana,čas ljubičasti ljiljan.Razgledavajući ,čas stazu čas cvijeće,čas zastajkujući da se možemo divit pogledu stigli smo i do samog vrha.Risnjak ,jedan od slikovitijih hrvatskih vrhova,visok je 1528 m.i samo je šest metara niži od Bjelolasice.Pogled s vrha Risnjaka otvoren je na sve strane.Pogledate li prema jugu vidjet ćete more s otocima Krkom Cresom ,Lošinjem...preko puta prema jugozapadu pogledajte na Snježnik i upropaštenu,ružnu,izrovanu Guslicu
sa svojim ružnim devastiranim ,vvojnim objektima,a podno naših nogu steru se prostrane goranske šume.......
I, kako vam se čini,sviđa li vam se,no ne morate ništa govorit,na ovom vrhuncu ponad svijeta kao i u virtualnom svijetu,ništa ne morate,samo se prepustite i uživajte,ovdje gore sve je tako lako,tako iskreno i čisto i sve je tako dohvatljivo.............
Predlažem da se polako spustimo.....odlazak mi uvijek tako teško pada,zamislite si ga sami kako hoćete ja ću ostat još malo vidimo se...

Ah dosta je bilo!
Brodovi otploviše,priče se zaključiše
umoriše se mora,pojedoše me ribe
(već se i onako danima vodim pod mrtav)
satrše me oblaci-i zaludu upitnici!
Jer,sve je već odavno znano:htjedoh previše
Previše htjedoh svakog dana
I veselje s drugim blagovati
pjevati na dušak
A ostaviti poja i kad ona(on)dođe !
Žudio sam biti kantata radosti
u čijem epicentru Ona sunča misli
i odjeva se pticama ljubavi!
O.kako htjedoh biti običan ko svemir
Oblačiti se u zvijezde,obuvati se u mjesec
i do zore pješačiti nebodm
i vjerovati da postoje predjeli
u kojima su cirusi zakonom zaštićeni
i gdje se snovi zatvaraju!
Mislio sam da je sve smisleno što so odaziva na ljubav
i da sve oživi što se poljubi
i sumnjah da ima išta niže od hladna pogleda
i visočije od Njenih darova
koji su sama Krajnja Svrha!
i sad bih se zakleo da nema postojanije stijene
od Njena smješka-s nje moje srce vidi sva vremena
kada se Ona.padne li mi u naručje
sve pretvara u vjeru!
Još ćutim da je sve dobro što je zaboravilo da jest
i živi samo dok se drugom daje
i svaki put klikće radost moja ako mi se obrati
jer eto divna trena da puna duša uzvrati!
Nadao sam se i da su vraga izmislili
koji nema nikakve šanse zaželim li svakom "dobar dan"
Zamišljah eto!da svi smo najmanje bozi
I da nam je to prirođeno-kao trepavice ili nježnost!
Da,previše toga zamišljah i htjedoh svakog dana
previše žudih ljubit čovjeka i zvijezda
al'hladne,crne glave zakon su i moć
što propiše mi izgon,samoću i noć!
M.M.S.