STARCI SU PROLUPALI

Prije par dana u razgovoru s prijateljicom ,potužih se na muža i njegovo anemično ponašanje,na njegovo izigravanje teškog patnika,znate ono u stilu ,mene niko ne razumije ,svi ste me odbacili,kujete urote protiv mene,jadan ja što ću sad(tad sam joj rekla da ne znam kako je to kad te muž udari,ali da bih ponekad rađe i to nego ovu njegovu kuknjavu,pasivnost,nesposobnost)..........
Pa mislim ako mu je već tako teško,daj poduzmi nešto,daj požurnicu na sud,predložila sam mu čak neka nagodbu koju je predao sudu,donese do mog ili svog odvjetnika ,pa da to pokušamo raščistit,ali nisam dobila ni odgovor,a kamo li nagodbu............
No juče sam donila odgovor...........i mislim da ću ubuduće sa željama biti malo opreznija ,da ne kažem skromnija,pogotovo kad je on u pitanju..
Pretpostavila sam da bi juče mogao iskrsnut problem,jer kako gospodin nije imao namjeru vikend provest kod kuće,prije nego što je otišao,po ne znam koji puta isključio je centralno grijanje(odnosno ,da budem točna samo pumpu,tako da je grijanje radilo samo na minimumu oko 16-17 stupnjeva).Kako je to ipak malo prehladno,a i znamo kakav nam je bio vikend,ja sam odlučila uć u podrum i sredit pumpu.To i nebi bila neka odluka ,kad mi vrata od podruma ne bi bila zaključana(nova patent brava),no i moj muž ne bi bio to što je da svaki svoj potez ne obavi i više nego polovično.Tako ja na vratima promjenio bravu i uzeo ključ,ali je zato ostavio nedirnut prozor od podruma,koji sam otvorila gurnuvši ga sa dva prsta(toliko o održavanju kuće).
S obzirom s kim sam provela život ,oko centralnog a i ostalih kućnih stavri i aparata,snalazim se vrlo dobro,tako da sam se u tren snašla i uključila grijanje kako treba.
Dragi se vratio sinoć oko sedam,i mogu vam reći da čim sam ga vidjela onaj poznati grč u želucu se javio,u svoj svojoj ljepoti znoj,mučnina,drhtavica,suha usta.Znam da među vama na žalost ima dosta onih koje znaju o čemu pričam.............Par minuta iza njega došao je i sin s posla,tako da sam odahnula znajuć da neće ni pisnut dok je sin u kući.Ali kao uvijek kad se čovjek prepusti tako nenadanom olakšanju koncentarcija popusti,popustila je i meni,sin je najme izašao a ja to nisam vidjela,a on se ko zna iz kog razloga zaboravio javit u ured................i tako sam ja potpuno sigurna u svom ne znanju poslije devet zaaatvorila ured i uputila se u stan...............
Koliko sam ušla monstrum je izletio iz svoje sobe ne vičuć,nego urličuć....
ko mi je provalio u podrum ,ko mi je.....uspjela sam samo izgovorit ja sam,ali ne provalila jer...........
šaka je poletjela,skupa sa pjenom iz usta,no valjda ima boga ,izmakla sam se i promašio me za dlaku.............Udario je u vrata,staklena(debelo ornamentno staklo),staklo se rasprslo u milijarde komadića...............zamahnuo je još jedanput ali ovaj puta namjerno u ostatak stakla................
Ne znam što reći,nisam ni progovorila(a oni koji me znaju,znaju kako mi jezik nije slabija strana kakraktera),okrenula sam se ,vratila u ured i pozvala policiju................
Eto htjela sam da reagira.........i dobila to što sam htjela i mogu vam reći da mi se nimalo ne sviđa,a i prvi puta u životu nije mi bilo žao što sam odšutjela................
Ova situacija je više nego strašna,teško je čak i opisat kako je živjet u takvoj situaciji..............no ne mogu a da ne primjetim jednu sitnicu koja me svaki dan sve više muči.Možda ću pretjerat ,ali skoro devedeset posto komentara,je pusti sve i odi od njega..............
O.k.slažem se MIR je jedino što stvarno želim nakon svih ovih godina.sve drugo se daleko lakše stekne,no zar mi žene ni danas još ne možemo ništa drugo nego skupit svoje krpe i vratit se(tko ima gdje)ali KUDA,

Neka je više kraj i ovom danu.Dosta mi je ,poreza,dobitka,gubitka amortizacije,ulaznih i izlaznih računa.a ospem se na sam spomen završnih računa.Kojeg sam ja đavla bogu zgriješila ,da mi se cijeli život svodi na račune...Ne volim novac,znam da se bez njega ne može,zato i radim to što radim,radi nekakve j......egzistencije,a sve što život ide dalje čini mi se da manje zanm što je to ustavri....Sva već luda i živčana,s brojkama koje ko rogovi vire iz mene,van,zatvorih ured za danas,i polako se popnem u stan s jednom jedinom željom,mir,mir i samo mir....bez zvonjave telefona,bez zakašnjelih pitanja,bez zaboravljenih faktura.....
Kad u stanu ona kreatura od mog muža,sjedi za stolom u mračnoj dnevnoj sobi,isključenog grijanja,sav zguren ,oličenje,jada i patnje............Nema pozdrava,čak ni pogleda u oči...........Čuj(bez imena,bez zamjenica)moramo razgovarat....(aleluja,čovjek je nakon pet mjeseci došao pameti i hoće razgovarat),to ovako više ne može......ja ne mogu sam plaćati sve račune za ovaj stan..................
RAČUNI,RAČUNI,RAČUNI.............trideset godina ,braka,dvoje djece,naši životi,životi naše djece,sve se raspada,nestaje,,,,,,,,,,,,,a on hoće razgovarat o računima,ne o tek udatoj kćeri,ne o sinu koji više skoro da i ne dolazi doma,ne o sebi,ne o vezi koja mu je ružno završila,ne o bolesti u koju očito upada,ON HOĆE RAZGOVARAT O JEBENOM RAČUNU ZA STRUJU,VODU I SMEĆE..........

Dragi moji,iskričari,vi koji me čitate..
Znate da mi je moj dragi,promjenio brave po kući,o tome sam pisala.............
No dobro, sad sam ja pozvala bravara,i idemi mjenjat brave(treba počet radit u vrtu,a alat je pod ključem)........Garantiram popodne dobru zabavu za susjedstvo.Nisam jedino odlučila ,da li da uvedem naplatu ulaznica ili da ja i dalje njih ovako besplatno zabavljam...........
Neću jedino mjenjat bravu na spavaćoj saobi(njegovoj),da slučajno krivo ne shvati.............

Noćas sam prespavala kod roditelja u svojoj staroj djevojačkoj sobi.Kao po naruđžbi,koliko sam legla počela je padati kiša.u par minuta blaga kiša razvila se u pravu nepogodu,grmjelo je sijevalo čak je i grad zasipao uspavane krovove kuća
Otvorila sam žaluzine............dojam je bio pravi horor,izmjene svijetlosnih efekata na nebu bile su neponovljive,a i zvučna kulisa nije bila zanemariva.Obožavam te ekstremne vremenske prilike,i kad god mogu nastojim to iz kakvog toplog kutka promatrati .Uvijek sam osjećala da dio te silne energije prelazi i u mene,da me na neki način čisti ali i snaži.........
Kako je prozor ostao otvoren ,jutros me probudilo sunce.Dan kao uvijek nakon nevremena,plav ,sjajan,čist,sav se pretvorio u poziv za izlazak....
Na brzinu sam se digla, umila i ponudila se mami za odlazak do dućana..
Nisam ,normalno otišla cestom,nego okolnim putem ,gdje nema automobila,ali zato u rano nedeljno jutro ima tek probuđenih pasa,lijenih mačaka,prekrasnog sunca,onog prepoznatljivog mirisa nadolazećeg proljeća i friško opranog svijeta......
Došla sam do trga,kupila novine i već krenula putem iza crkve natrag..........Ma kvragu,neka se strpe još malo....da vidim ima li neko poznat u MB-u...................
Otvorim vrata,kafić pun(normalno).....stala sam samo momenat da se priviknem na polutamu,kad za jedni stolom društvo ,gledam i ne vjerujem....a ni oni čini se.........Isuse pola(dobro nije baš pola) mog razreda ,sjedi uz kavu.......I što ću dalje pričat,nema smisla,znam da me mama neće tako skoro više poslat po novine.
Koji početak dana,dođe ti da ga zgrabiš ,zatvoriš u kavu kutiju dobro je zatvoriš i spremiš,na neko skroz tajno mjesto,na neko tako tajno ,da samo ja i moje misli ponekad zalutaju do nje i lagano,lagano zadignu poklopac.......
I onda sam konačno morala krenut.....ah neću ,dan je previše lijep
Pozdrav svima,uživajte u trenucima,čini mi se na kraju da je život ustvari samo skup tih lijepih pospremljenih trenutaka.........

Okrenuh se ,protegoh,osjećaj ugode prostruji tijelom,pa još jedan,topli pritisak u dnu mojih leđa taj osjećaj samo pojača,mmm,približih mu se.........jedna se ruka obavije oko mog struka ,privuče me,tijelo se pripije uz moje..............Trepnem,svijetlo,se kroz grane čempresa uvuklo u sobu,i poigrava se na mom licu,ali i u mom umu.............Dobro jutro,stavrnosti,kako si...........

Danas sam vrlo loše,ne daj bože više ovakvih dana,sva sam jadna ,osjećam se prljevo,mizerno,bijedno,iskorišteno.......
Sinoć sam nakon predivnog dana provedenog s prijateljicom u šetnji ,priči,doživjela antiklimax..............moj se dragi nakon višednevnog izbivanja,odjednom pojavio doma...........Teško je reći da li je bio pijan (nikad nisam vidjela da je popio kap previše),ili lud ili bolestan,ne znam,no vikanju,vređanju i prijetnjama nije bilo kraja.Riječnik koji od njega nikad nisam čula,rečenice koje sigurno nisu njegova konstrukcija,fijukale su stanom brzinom uragana,i pred sobom počistile sav moj novostečeni mir,moje samopouzdanje i vjeru u sebe........Jutros sam se probudila,u zaključanoj sobi,izašla sam(čula sam kad je otišao na posao)stan je bio hladan.Drugi puta u zadnjih par dana isključio je grijanje,krenula sam u kupaonicu,otvorila špinu............vode nema,zatvorio je i vodu
Mogu razumjet bijes prema meni,čak i mržnju,ali u tom stanu živi i njegov sin
No neću dalje,sva takva jadna ,uzela sam knjigu u ruke da pokušam misli bar malo dovest u red i pogledajte što sam našla:
JUČER JE PROŠLOST,SUTRA JE UVIJEK DALEKO,ALI DANAS,DANAS JE DAR.DANAS NAM JE DANO.
Nisam se ne znam kako oraspoložila,ali pomoglo je,bože toliko se toga dogodilo a koliko će se još,da konačno naučim živjeti taj DAR,ali ne bih ništa promijenila od toga,jer upravo to me dovelo dovde..............

Upravo sam poručala,ma ljudi moji bilo je za bogove.Napravila sam Od svih mogućih ostataka iz frižidera jednu tako dobru maneštru................i onda se tako prejela,a sad će me uhvatit jedna tako grozna žgaravica,da ću morat nešto popit,a onda valjda mogu poć i spat
Bože koje je blaženstvo biti gladan.....

Upravo sam se vratila iz šetnje.Dan je kao stvoren za to,topao, sunčan,mirisan. Nevjerojatno kako more u ove jutatnje sate miriše..............
I da vas razveselim,naišla sam na nekoliko visibaba,što znači zimi je odzvonilo,proljeće je blizu,a to znači novi život,novo buđenje,nova nada

Iznad mog stola na polici,visi fotografija
Mirni amsterdamski kanal,uz rub privezana barka.............zelena s crvenim rubom,kabina,dugačka s četiri crvena prozora,na provi mali stol, dvije stolice ležaljke,u jednoj spava neko čupavo stvorenje,na stolu šalica ,novine,naočale, eh to ti je život.........
Slikala sam to 2004 u svibnju ,a nostalgija traje i traje..........možda jednog dana........

Sjedim uz prozor,mrak se lagano spušta,snjeg miriše u zraku,možda zaleprša koja pahulja,tek toliko da uljepša vikend.
Pokušavam sredit dojmove,poslije jučerašnje rasprave na sudu.Svi zahtjevi koje sam postavila ,prihvaćeni su,svi su njegovi prigovori odbijeni..............no u ustima je svejedno gorak okus,poraza,i još nečega što za sad još nema ime ,ili se ga možda ja ne usudim izgovorit glasno.
Snatreći ovako u toploj ugodnoj sobi,sjetih se jednog davnog ljeta,prije kojih dvadesetak godina.
Na terasi sam ,rasprostirala oprane dječje pelene,kad začujem ispod sebe teško asmatično disanje svoga djeda.Okrenuo je "žurno" uspinjati se prema meni stepenicama.kad je došao do terase,savio se u pasu i objema se rukama primio za ogradu..........jedva je dolazio do daha,iz plućiju je izlazio zastrašujući zvuk..............
Ozbiljno sam se uplašila ,djed je tada bio u osamdesetoj godini ,teški asmatičar,koji se kretao samo od svoje sobe do dnevnog,eventualno do klupe u vrtu i to je bio uspjeh,a sad je prevalio
dobrih petsto metara do moje kuće.
Nono,nono ča ti je,ča se j dogodilo?
Kade je,upita nono?
Tko,nono...ništa nisam shvaćala...
Kako ki,Anica(baka).......misa je završila prije deset minuta a nje još nema..............
Odahnula sam s olakšanjem.Ali nono,pa valjda je popričala s kojom susjedom,ili imaju kakav koncert (bila je nedelja popodne,a naš je župnik bio vrlo aktivan)doći će ona brzo.Zašto si se toliko uznemirio.
No da zač,pa ča ti misliš KADE BIN JA JOŠ JENU TAKOVU NAŠAL.........
Eto mislim da ovome ne treba komentar,i da je ovo odgovor svima onima (a i meni)koji sumnjaju u ljubav.
Ljubav postoji ima je svuda oko nas ,samo se treba okrenuti i naći je ,i da znate ovo je istinita priča.

Došla sam iza devet u stan nakon odrađene smjene,sve je bilo više manje normalno.Počela sam pripremat psu večeru,kad je moj dragi izletio iz svog bunkera.............meni je dosta,seli se van ,nećeš me više j.....U ruci je držao plastičnu posudu punu vode,vikao je užasno ne znam ni sama više što,shvatila sam jedino da sam ja njemu u krevet izlila kantu vode????Izgledao je suludo,ona deset dana stara brada ,one male crvene očice,nesuvisle riječi koje su kuljale bez prestanka....
Mislim da sam se prvi puta u životu uplašila,istinski,zatvorila sam se u dnevni i razmišljala dali da nekoga zovem ili ne.............ma ne ću ,još ovih par dana do suda ,a onda će neke stvari valjda biti jasnije.......
E da ,ali je on zvao ,i to ni više ni manje nego POLICIJU.
Ne znam kako da ovo opišem,neko je pozvonio..........otišla sam otvoriti vrata...kad ono policija.isuse skoro sam umrla ,obodvoje djece mi vozi ............što da vam kažem.
Policajci dva malda dečka ,oboje mi mogu biti sinovi,jedan je otišao sa suprugom ,valjda vidjet tu poplavu,a ovaj drugi je sjeo sa mnom...........
ne mogu vjerovati,još ne mogu vjerovati,bože pa što će mi još priredit.Ovom policajcu sa mnom je bilo vidno neugodno,pita što se dogodilo.....ja ne znam, recite vi meni.Objasnio mi je da ih je suprug zvao,jer da sam mu večeras izlila vodu u krevet,jučer ili prekjuče da sam mu poparala vestu itd.
Rekla sam samo da se razvodimo,da je u ponedeljak rasprava.........
Bože moj sramote,ali se negdje sad njih dvojica dobro zabavljaju na naš račun.
Eto dragi moji sad sam postala i nasilnik,a neka ,valjda je i to za ljude.

Ne znam kako vas,no mene je ova snrt planinara,pogodila posred čela.Volim,šumu,volim planine.Da se ne znam kako loše osjećam,otić u šumu za me je bolje nego popit lijek.Svakim korakom po onoj strmoj velebitskoj stazi,čini mi se da vraćam izgubljenu snagu,a još kad bura zadere po velebitskoj padini,odnese sav nakupljeni jad,prljavštinu ,bolest,sve to završi daleko dole u modrom moru.More to očisti,reciklira i burom nam vrati,ali sad kao čistu životnu snagu..............
Neki sam dan pisala o tome kako sam se rano probudila i krenula put Kaamenjaka.Mnogi ljudi pa i planinari reći će da to baš i nije pametan potez,sam u šumi,nikada ne znaš što se može dogoditi..................
Točno ,ali radost življenja koju čovjek osjeti u ta predivna jutra,na tihoj planini,u društvu tu i tamo koje preplašene životinjice(nikakvih vukova i medvjeda)je nešto nenadoknadivo,nešto prelijepo,nešto što vam tako fino napuni baterije.
Možda su i ovi ljudi na čas precijenili svoje snage,možda su mogli ostati u sigurnosti svojih toplih domova,ali zov je bio jak i oni su se odazvali,krenuli,i ko god je barem jedanput prespavao u kakvom skloništu u vreći uz vatru,razumjeti će o čemu govorim ,razumjet će i njih.
Počivajte u miru u krilu našeg Velebita,i čuvajte nas koji ćemo sasvim sigurno vašim putevima,za vama.........

Jako sam zadovoljna večeras,pa da to podijelim s vama.
Propovjedniče smiješ čitat!!!!
Prije par sati dobijem fax,ali da vam prije objasnim.Imam jedno žensko društvo,s kojim već nekoliko godina,dva do tri puta na godinu odem ne višednevne izlete.Znate ono dvorci Bavarske,bodensko jezero,itd.
Volim putovat a volim se i družit i to bude super.........
I tako večeras na faxu piše....16.05.2006 šest dana Berlin,Dresden,Nirnberg.................
Ma koji muž,koja sranja,skakala sam do plafona.Karta je izvučena ,ruta ucrtana,zanimljivosti za pogledat pribilježene,fax poslat na šest novih adresa............(čekovi za rate davno stoje u pričuvi)potvrdni odgovori stižu......ako je neko zainteresiran,mjesta ima,jedini uvjet je da se brige ostave kod kuće...bit će super........
Svih vas volim......

Eto dočekah i taj dan.Konačno ću na jedan dio svog života staviti točku.Koji sam ja nepopravljivi optimist...........
Da ste me samo vidjeli.Rasprava je 13,15 trebala biti.U osam sam bila u kadi...ful tretman......piling,kupanje masaža,mirisan ulja, šminka,frizer,kozmetičar..........Pa nepravi čovjek svaki dan obračun svog života..................
Mislim casanova će se pojavit,valjda mu je u ova dva mjeseca došlo iz donje u gornju glavu,mislim pa nije to neki put.....taman kreneš i već si stigao......I dogovorit ćemo se
Samo da se zna,imam odvjetnika,nisam trebala doć na raspravu,ali si mislim ,tridest godina je trideset godina,ajmo faci pogledat u oči i reći čao stari ja odoh a ti kako hoćeš,pa ne može mi neki plaćeni činovnik to obavit???????
I što mislite,kako je bilo..........ma ženski dio sigurno zna.....ajde junačine pogađajte.
Veliki J...........je poslao ispriku da je bolestan i da ne može doć....
Ako neko ima pametan komentar rado bih ga čula
Sljedeća seansa je 23.01.2006.Pa ko živ mko mrtav.
Propovjedniče ,radi tvog osobnog mira ne čitaj ovaj blog.

Jučer sam na ovom mjestu,napisala da 11.01.počinje moja prva rasprava(razvod braka....itd..).Shvaćate da sam tražila ,potporu i razumijevanje,ma znate ono,ti si u pravu ,sve će biti u redu itd...
No sasvim sigurno nisam vjerovala,da će se javiti toliko ljudi,i podržati me.

VELIKO HVALA SVIMA !!!