STARCI SU PROLUPALI

Nazvala me odvjetnica.Evo dočekala si ,u srijedu u 13,15 imaš raspravu(prvu)zakazanu??????????????
I što sad,stari kazanova nije kod kuće....gdje je ne znam..................Poštu ne podiže,preporuke pogotovo.............
Dakle počinje zajebancija pa ko izdrži,izdrži...........

Snjeg pada............ovddje u Primorju to je rjetkost.Uživam u trenutku,nastojim ga upiti za neka buduća ,sparna vremena,dok sunce bude nemilosrdno pržilo sve pod sobom.Ne volim ljeto,nikad se nisam dobro slgala s njim,ne mogu se opustiti ni uživati dok sunce prži.Čim se ljetnje sunce počne dizati,u meni kao da nešto počne tonuti,skrivati se,to je stari osjećaj prisutan oduvijek u meni........pa dobro možda i nije baš oduvijek.
Tei je bilo nekih četiri pet godina.Sjedila je na kućnom pragu i po ko zna koji puta slušala svađu svojih roditelja.Majka je bjesnila,otac je još sav mamuran od noćašnje pijanke samo šutio i čekao da rafaljna paljba stane.U glavi mu je neka budala svirala na bubnjevima,svaki je udarac proizvodio valove nepodnošljive boli i mučnine,u ušima je tutnjilo...............jedino je donji dio tjela onaj među nogama bio tih ,zadovoljan,namiren.Pokušavao se sjetiti s kojom je ono sinoć otišao iz gostione........ma nije važno.........a bila je baš dobra........sva vrajžja....što je ono govorila,da će danasna more.
O ljudi koje glasnice ima ova žena ,hoće li ikad prestati....slušaj Vesna,idem ja,da se ti smiriš da me ne gledaš.........idem na more.
Proklet bio ,samo na sebe i svoje zadovoljstvo misliš ,ko će ovo djete odvest do mora.Znaš da radim,treba i nešto skuhat,treba oprati,treba...........Dobro,dobro,imaš pravo.....ajde spremi je............idemo...........
Do mora su stigli negdje oko devet.Tina se skinula ,složila uredno svoju odjeću,i s čežnjom pogledala put vode...............tata,kad ću smjeti u vodu?Strpi se malo ,vruća si ,sjedni,gledaj drugu djecu.........ja ću malo prošetati,pa ćemo onda zajedno.........Otišao je.Tina je u strahu gledala za njim...........tata čekaj,idem i ja ,neću biti sama,tata bojim se.........tata..............
Vrijeme je prolazilo.sunce je pržilo,žeđ je bilo sve teže podnositi.U neko doba prišla joj je neka nepoznata žena.Tinice kako to da si sama,gdje ti je mama,a tata...Mama je doma ,a tata se šeće ...sad će on
žena se okrenula,otišla do svoje torbe i iz nje izvadila jabuku i dala je Tei......hvala teta
Otac se vratio u neko doba popodne,nosio je dvije pive,i pjevušio sebi u bradu..............Tea je tiho plakala na ručniku,pokušala se smotat poput mačke.........samo kad to sunce nebi tako peklo,samo kad bi dobila malo vode,da je bar mama tu.........
Trideset godina kasnije,Tina je ležala na ležaljci i čitala,bar je pokušavala,smetalo joj je sunce i njegov sjaj,koža joj se lagano počela osipati,svrbež je bio sve jači...........Usprkos svemu sunčala se bez kostima ,on je to uvijek zahtjevao,htio je da svi vide njegovu svojinu(a bilo je i što vidjet),i postigao je što je htio.....Pogledi društva iza njih nisu silazili s njezina tijela,obilazili ga ,dirali ga mazili ga a on je uživao.Tina se nije usudila pomaknuti,od stida,a i morala je paziti kako se kreće jer ....
nećeš ti meni tu vrtjet guzicom.......
Josipe,molim te idemo ,koža me neizdržljivo svrbi ,a i djeca su doma sama...................Još samo malo.....sad ćemo,odgovori on odsutno.Tina se okrenula da vidi što mu to tako odvlači pažnju............i zgrozila se,želudac se okrenuo kao da je dobila snažan udarac............Josip je buljio otvorenih usta i užarenih očiju,besramno se dirajući na prepunoj plaži gledajući u malu golu djevojčicu,koja je imala možda deset jedanaest godina......................kao i njihova kći.Tina je osatla bez riječi,kao i mnogo puta do sada nije mogla ,ili se nije usudila reagirati,Gurnula je osjećaje pod tepih,i obukla se ,ne pitajući više ništa otišla je put parkirališta.

Probudih se jutros nekako rano,još dan nije bio svanuo,tek je nebo promijenilo boju u onu ljubičasto plavu prozirnu ,boju koja navješćuje sunčan zimski dan.Otvorila sam prozor širom a ledeni se zrak prošetaao preko mog kreveta po sobi pa lagano smotavši se oko mojih nogu,počeo se dizati prema mom licu ..................Osjećaj slabosti noći koja je na izmaku,i snage tek rađajućeg dana,ispunjenog sunceem ,nadanjima,pokrenuo je nešto u meni a da toga nisam bila ni svjesna.
Na brzinu sam se spremila,tople hlače ,planinarske cipele,jakna,ruksak,boca vode meni ,boca vode psu,energetska pločica i idemo...............
Izašla sam s prvim naznakama dana,i krenula prema posljednjim kućama u mjestu ,odakle počinje meni dobro poznata staza prema planini,pas nije mogao hodati od veselja,on je naprosto trčao u krugu oko mene,čak je počeo i lajati..................Jedva sam ga umirila,probudit ćeš ljude lajavče,zar nije dosta da sam ja luda ,sad i ti.....
Brzo smo izašli iz mjesta i krenuli put Kamenjaka,koji je nekako pospano virio iz mraka.Pod nogama mi je šuškala trava posuta mrazom,iznad glave počele su se javljati ptice,svojim prvim,još uvijek ne uštimanim cvrkutom,a nas smo dvoje pretječući jedan drugog odmicali sve dalje od mjesta.Odjednom je ispod jednog grma iskočio prekrasan sivo smeđi srndać,a za njim srna ,stali su na sred puta ispred nas pogledali nas, gotovo da sam čula pitanje,pa kud vi tako rano,i tad je pas zalajao i potrčao za njima a čarolija se prekinula.........Pas se na poziv vratio,i mi smo nastavili put.Sad je već bilo potpuno svijetlo,trava oko staze sjajila se od mraza poput najljepšeg božićnog ukrasa.Okrenuh se na padini,pogled je bio prekrasan............Velebit je u svoj svoj veličanstvenosti pozirao u daljini,Krk,i Rab pospano su se budili,izvlačeći se iz zagrljaja mora,a moje je mjesto stisnuto ispod brda,još uvijek spokojno sapavalo,tek je pokoji,pramen dima najavljivao buđenje....tišina je bila potpuna,kao i mir koji mi se počeo gnjezdit u srcu.Nastavila sam svoj put ,čas osvijetljenom padinom,čas još mračnim i pospanim dolinama...............i evo me ovo je zadnja kosa prije kamene staze,koju je dvadesetih godina prošlog stoljeća ,sagradio,sa svima drugima i moj djed...........Počela sam uspon prema vrhu.Uvijek me obuzme neka sjeta kad se penjem na Kamenjak.Ime vam govori ,kakvo je to brdo,gol kamen na kamenu,a prema jugu stijena čisat glatka vine se put neba ,prkoseći zimi ,buri ,snjegu,mrazu,a ljeti pržeći se na suncu.Stigla sam do vrha,i smjestila se na svoje omiljeno mjesto,skinula sam ruksak,i okrenula se oko sebe..............Sunce je sad već izašlo u punom sjaju,cijeli je kraj koliko sam pogledom mogla doseći,bio okupan tom predivnom svjetlošću,jedan posvemašnji mir ,ljepota,i blagost širila se oko mene,ili od mene.Sve je izgledalo suviše nestvarno,i taj sjaj i eno dole opet srna,koja mirno pase,i pas koji veslo trči s druge strane brda,sve pomalo nestvarno.........sjela sam zatvorila oči i uživala,u miru i spokoju kojeg davno nisam osjetila,onaj ledeni obruč oko srca počeo se otapatii napuštati me,srce kao da je naraslo od navale osjećaja,blagih toplih ljudskih,na licu sam osjetila toplinu i otvorila oči,pas je pokušavao pokupiti suze koje su nezadrživo tekle.........
prepustila sam se plaču, bio je iz
srca oslobađajući .Kad su suze presahle
pogledala sam još jedanput oko sebe prije silaska.Bila sam zadovoljna i mogu reći skoro sretna,bio je to moj doživljaj božića,moje buđenje,iz mračnog sna u kojem sam zaglavila a da ni sama ne znam kako.................ali nije ni važno..Sad sam budna i zadovoljna,što od srca želim i svima koji ovo budu čitali
Želim vam svima ostvarenje vaših želja pa i onih najskrovitijih,želim vam,zdravlje ,mir i puno puno ljubavi,ako je već imate neka naraste,ako je još niste našli,neka vas dočeka iza prvog ugla.................

Preetpostavljam da su i kod vas ostalih,u toku predblagdanska okupljanja,druženja s prijateljima s poslovnim partnerima.....
I tako sam ja sinoć bila na redovitom godišnjem okupljanju ,sa svojim starim prijateljicama............Bilo je vrlo veselo,no mogu vam reći i vrlo poučno......Za stolom je bilo i par žena koje ja prvi puta vidim(čovjek cjeli život stiče prijatelje,tako da nas za stolom,uvjek ima i novih).Rječ po rječ,kako si,što ,postala si nona,divno i ja bih rado,ašto je s onim tvojim,ma daj niste više zajedno,a kći ti se udala lijepo,i moja...........i priče teku...
Slušam Jadranku preko puta.priča kako je mužu(pomorcu)u novčaniku,našla sliku male slatke žute kineskinje.....povuci potegni,prijeti i sazna ona da on osim druge žene ima i drugu djecu...........
Dar mar je trajao kratko,sad žive svaki "svoj"život(sad bar znam što iskričanima znači izraz otvoreni brak)u istojm stanu,ona radi ko slon da ga ne gleda,on se kaje..............
Daj Jadranka prekini to,što ti treba ta gnjavaža s njim,i onako ste ustvari davno prekinuli,a i ne ovisiš o njemu.
Vidiš tvoja je bar ostala daleko,a slovenka mog dragog je tu na par sati vožnje............
Nato se tiho javi Smilja.Sve znate da moj ima Poljakinju,i ja se jesam rastala ,ali on je i večeras bio kod mene......
Slušam i nevjerujem,čekajte malo nas za stolom ima devet.Od toga jedan muž jebe kineskinju,jedan poljakinju moj slovenku....................
Dobro Hrvatine pa koji je vama K....
zar vam se hrvatska svodi na Gotovinu,Hajduk i Dinamo
GROZNO
TRAŽIM AZIL HITNO

I što sad,valja izdržat,nije mi prvi put.Na brzinu sam si izmjenila raspored das što manje budem kod kuće.
Subota u jutro ,dižem se rano ,s psom sam otišla van,bilo je grozomorno,hladno ,bura divlja,ali mi to na neki način paše.....taj bjes prirodnih sila kao da u meni smiruje moj bjes,kao da rastjeruje moju muku,sve se nešto pročišćava,bistri,postaje svježe čisto,netaknuto samo moje,to s nikim ne dijelim...............
Vratila sam se u toplo ,skuhala kavu,novine na stolu,ugodna glazba ,pravo jutro za ljenčarenje..........kad evo njega,ide moj osamljeni dragi ,u jednoj ruci nosi jogurt,a u drugoj vrećicu nekih tvari sličnih psećoj hrani
(valjda je sve to bilo u njegovoj zaključanoj sobi),nazovem dragom dobro jutro,NIŠTA,slika je tona nema,pomješa dragi jednu komponentu s drugom,pomljacka to ,i tad su počela čuda......
Diže se od stola,nosi čašicu od jogurta u smeće(isuse pa on zna gdje držimo smeće),skida stolnjak,izlazi van istreser ga,smota i pospremi............
Ne mogu doći k sebi ali čuda se događaju.Taman se ja pomirim s tim čudom kad čujem neku čudnu buku iz smjera njegove sobe,idem pogledat,a on vuče usisivač,već složen,voda u njemu,ja sam stala na sred hodnika ne mogu vjerovat...Što je što si zinula ko da je to neka nauka.......
Dosta ,dosta,pa to nije moguće ,ili a ne vidim,ili je to klon.Viš vraga,da ni slovenka,jednog zadržala sebi(valjda onog sa seksualnim pretenzijama)a ovog
čistača poslala meni,morat ću je zvati
No sve je to za mene bilo previše,znate ono kockica čokolade
je slatka ali od cijele možeš imat ozbiljnih problema.i tako se ja u subotu popodne spakujem i odem............
Vratila sam se danas oko pet i vjerovali ili ne čuda se u "mojoj"kući nisu prestala događat.
Možda je to ovo predbožićno vrijeme....što mislite
Po cijeloj kupaonici vise oprane njegove plahte(zadnji put sam ih ja promjenila u desetom mjesecu!!!!)svi su radijatori puni njegovog veša,gledam wc školjku čista je ,nema jedne kapi,znači da je ne samo pazio,nego ju je i brisao
Znam da sam na sve to trebala šutjet,ali ja sam ja,nisam izdržala,stvarno bih popucala po šavu...
Rekla sam mu neka puno pozdravi k... kad je slijedeći puta vidi i da sam joj od srca zahvalna na tome što je napravila od njega,dalje nisam stigla,vrata su se zalupila,komad žbuke je nepovratno sletio na tepih,a ja.....
Stvarno ne znam da li da mu se smijem,da li da ga žalim,moj bože ludog čovjeka....za komad p..............sav je svoj život pogazio i sad si sam mora prati gaće............a dobro.......

Ljudi moji moram ovo pripisat.Reći ćete ko o čemu ona opet o svom dragom ali..........ma što mogu kad je zahvalna tema.
Znate već da se zaljubio u gđu.Leu iz susjedne nam Dežele,znate da svaki vikend trči tamo,poruke lete u oba smjera,VIP će dijeliti božićnicu ,a bogami i INa,idila je potpuna.....ALI
Prošlog vikenda vratio se umjesto u ponedeljak,već u nedelju oko dva,pitam ja zabrinuto što se dešava,zar nisi mogao???zar je našla boljeg.Neki odgovor baš i nisam dobila,samo su neki sveci nakratko zalepršeli po kući,a onda ključ u bravi se okrenuo i tišina.
Ovaj vikend sam cijeli isplanirala od ,kuhanja ,spremanja,pa do flertanja(to mi savjetuju na iskrici , a ja sam uvijek bila poslušna).Kad u petak taman sam se spremala van,evo mog velikog Kazanove,sav se usukao,nos do koljena pogled blago teleći..........
Isuse dobri srce mi je "stalo",pa nije ga valjda stvarno sprašila,kud brže ,ljudi moji pa ja sam u njemu uživala punih trideset godina ,a ona tek tri mjeseca,pa kakva je to žena,što ona nema srca??????
Pitam ja.ljubavniče moj što je,što joj napravi (odnosno ne napravi),ali opet ništa,samo ne sekiraj se ,to je moj problem.Kako samo tvoj kad ću te sad cijeli vikend morat ja gledat.Nastavit ću

Blagdani su pred vratima,i što sad ?
Da navučem sretnu masku na lice,kao i tolike godine do sada,i uključim se u opće ludilo kupovanja i spremanja dogovaranja,čišćenja ,iščekivanja.Iščekivanje čega?Koga?Nisam načistu sa sobom da li uopće nešto želim,i ako da (valjda da) što je to.Kraj godine je vrijeme nekakvih bilanci,završnih računa,a moj saldo OOOOOOOOOOOOO
Postoji li način da čovjek,preskočite blagdane(ako da javite mi MOLIM),prespava sva ta sretna euforična lica,ta čestitanja te pljuskove dobrih želja,tebi i tvojima.Ma koga je briga ni za mene ni za moje.
Jedino što želim je onaj običan dosadan ponedeljak,kad počne radni tjedan,kad telefon zvoni bez prestanka,kad svi nešto izvoljevaju i to po mogućnosti jučer,kad obavezama ne vidim kraja,kad kreneš u osam u jutro a završiš negdje poslije deset naveče,i kad se mrtva umorna svalim u krevet,i sutra sve isto..............To mi ima nekog smisla nekog reda,a ovo sada,grozno,sva se ježim...........
Molim jedan veliki jastuk da ga navučem na glavu.........da spavam,spavam,spavam............tamo negdje do polovice sječnja.........

Kraj još jednog radnog dana .BIo je dug i naporan.Ujutro seminar u Opatiji,ubi bože,porezni propisi svake godine novi,objavljuju se sad na kraju godine ,važe od početka tekuće godine,gluposti ,nelogičnosti,neprovedivih,kontradiktornih
brrrrrrrrr,jeza.OKo petnast sati ,kraj,izađem van u namjeri da prošetam,a vani potop,nebo ,crno,ružno,valja se iz smjera Rijeke,kao nešto konačno ,neizbježno,fali samo Tom Cruise......hm..njega ne bi koše imati u blizini ni po ljepom vremenu (pusti snovi).Trebalo mi je skoro sat vremena do kuće,kraj radnog vremena,potop,rječke ceste,sve u isti dan katastrofa.No stigla sam,otključala ulazna vrata,pas je dotrčao,pusa je bila neizbježna,i vlažna,iza njega kraljevskim korakom mačak,rep u zraku trlja se uz list noge,a ona hrpa crvenih dlaka uredno se slaže po mojim hlačama.........u ssstanu fino toplo ,sa linije se čuje rapsodija u plavom(po običaju nisam je isključila)
Kaput okačim na vješalicu,cipele slete s nogu,pas ih žustro nosi namjesto,a ja krenem put kupaonice,usput skidam vlažnu odjeću i ulazim pod tuš,vruća voda klizi po menii odnosi svo smeće nakupljeno tokom dana,sad malo hladne vode sssssssss divota kao prvo proljetno kupaanje.Osjećam se dobro,odmorno nekako ispunjeno(odakle to )zadovljno,ulazim u kuhinju,otvaram frižider,tuna je tu,imam dosta povrća ,sad ćemo to malo popržit,i super,.................prije toga fini aperitiv,cynar,limun,tonik,i tri kapi ruma.........Dok je povrće bilo gotovo,cynar je počeo svoj ples po mom mozgu,a onda zadovoljstvo za želudac.
Pospremih suđe i ispružim se na kauču
Vani i dalje smak svijeta a ovdje toplo, sumrak,fina tiha muzika(i opet fali Cruise)i mir,posvemašnji mir i zadovoljstvo...kako život zna uz male stvari biti dobar.............
A onda ključ u vratima,stari se razvratnik vratio,čarolija se rasplinula kao mjehur od sapunice,topline je nestalo,kao da se sav onaj ljigavi vlažni zrak u trenu stvorio u stanu..gotovo.
Pričekala sam da se kao i svakog dana zaključa (novom patent bravom)u svoju sobu ,a onda sam se spustila kat niže u ured( znate ono u radu je spas,i je definitivno).Odgovorila sam na pozive koji su se ljepo skupili dok me nije bilo,i navalila na obračun PDV sutra je zadnji u mjesecu,no nešto je ostalo od onog dobrog raspoloženja,pa sam se uhvatila pisanja,tek toliko da ga ne zaboravim..............

Odlučih ovaj vikend provest u planinama.Cijeli se tjedan brusim za to,ali negdje u duši,ne da mi se,najrađe bih glavu zakopala pod jastuk,i spavala,dugo ,dugo .Ono moje ja koje je zaduženo za odnose s javnošću,odlučno je u tome da se vikend provede van kuće,kako i priliči VIKENDU,nema zatvaranja,nema tugovanja nad sobom ,zabranjene su crne misli,neka svi vide da je sve uredu,da ja to mogu............A mogu vraga crnog,ništa ne mogu,ništa ne želim,svih mrzim,sebe najviše.Jedan čas bih plakala,jedan vrištala,ali najradije bih spavalaaaaaaaaaa.Da mi se probudit,tamo negdje krajem siječnja,valjda će do onda ovo sranje biti gotovo,ma nije me čak ni previše briga ,kako će se završit,samo neka više završi........
No uspjela sam se pospremit i negdje oko deset ujutro krenut put Gorskog Kotara.Dan kao izmišljen za pješačenje,sunčan,bistar,topao.Pas je gurnuo njušku van kroz prozor i tako oduševljeno laje,da sam i ja polako počela mjenjat raspoloženje.Kad smo stigli pootvarala sam prozore na kući,jer je unutra bilo hladnije nego vani,naložila peć,da nam naveče bude ugodno i nas dvoje krenusmo........
Krenuli smo prečicom,i stotinjak metara od kuće stgli na visoravan s koje puca predivan pogled .............tisuću puta sam tako iz šume izbila na tu čistu visoravan i gotovo svaki puta ostanem bez daha od prizora ispred sebe.Kao da stojim na vrhu svijeta,ispod mene proteže se dolina topla od suhe trave i zraka sunca,odmah izaa pojas tamne šume veličanstvenih jela,pa opet red ravnica,pa red šume,i tako sve do Matić poljane,i Janjčarice u pozadini a iznad svega toga blistava od sunca, stoluje Bjelolasica .Legla sam u travu i na čas sklopila oči,sunce grije,tišina je potpuna,dojam da lebdim je savršen,morala sam otvorit oči da se uvjerim da sam još na zemlji
Krenula sam polako više šećuć,nego hodajuć prema Matić poljani,iza svake okuke druga slika,čas su to tople ravnice,čas šuma bukve u svim bojama jeseni od žute ,do plameno crvene,pa sve do one tople smeđe.Nadomak poljane naišli smo na balvane netom izvučene iz šume,na onom suncu mirisali su kao najljepši parfem,ispružila sam se pored njih na suncu i zatvorila oči.Opet onaj predivan osjećaj lebdenja kroz tišinu ,kroz toplinu prema granici zbilje gdje nestaju problemi,gdje nikad nije hladno ,gdje sve je moguće ,gdje su boje jarke,a mirisi opojni.........
Poslije par sati vratili smo se polako natrag.Kuća je bila topla od vatre ,a prozori još puni sunca,ugođaj za koji čovjek poželi da traje vječno.Čim se spustila noć spustila se i temperatura i to ispod nule,slika se potpuno promijenila,mraz je zabijelio ravnicu,iznad koje je mjesec sjajio,sve skupa je bilo toliko lijepo ali i nestvarno ,da sam se htjela uštipnut da provjerim svoju budnost.
Znajući kako će sutradan ujutro to izgledat,digla sam se odmah poslije sedam,toplo se obukla i povela psa u podužu šetnju.Izašli smo nekako skupa sa suncem.Ravnice posute mrazom su blještale na suncu,selo i šuma počeli su se budit,dim je polako izlazio i širio svoj prepoznatljiv miris,tu i tamo javio se neki pas,neki pjetao,krava.
Slika i dojam nestvarnosti se nastavljao,i punio midušu i srcu.Osjećala sam se tako dobro,tako spokojno,imala sam dojam da mi se ništa loše ne može dogodit,ni meni ni bilo kome drugom.Uz ovoliki mir i ljepotu ne može postojati zlo,laž,jad,bol.U tom jutarnjem blještavilu sve je to nestalo,i nastupio je jedan posvemašnji mir i zadovoljstvo .Moje su misli bile čiste,jasne,nakon dugo vremena jutros sam ponovo bila potpuno sigurna u sebe ,svoje sposobnosri,znala sam točno što želim i kako do toga doći.Moja je mjera bila puna ,mogla sam se slobodno vratiti u svoj svijet.
Cijelim putem do kuće nije me ostavljao taj osjećaj zadovoljstav,pa ja sam dobro,izvrsno čak,imam dvoje predivne djece odrasle,zdrava sam,nije tih trideset godina braka prošlo skroz uludo,i sad kad to okončam ,ostaju mi moja djeca,moj posao, moje zdravlje,pa to je više nego što mnogi imaju.........a ako bog da još je i lijepi broj godina predamnom.

Prekinula sam pisanje jer je gospodin,prvi puta u ovih mjesec dana ,došao na razgovor.Ništa od toga ,po njemu ja nemam prava na to što tražim(stan i pedeset tisuća kn.).Mogu dobiti ?? polovicu jednog stana,pitala sam kako to zamišlja ,čija će biti kuhinja ,a čiji wc.........osim toga ako bude po njegovu,morat će i dalje živjet sa mnom,a boji se da ću ga otrovat,jer napokon je shvatio za što sam sve sposobna............
Bože moj u svim tim rječima, postupcima
nigdje nitraga nekom kajanju ,on nije pogriješio,imao je na to (kurve)potpuno pravo ,pa ja sam ga na to natjerala.......kad sam pitala što je s fotografijama koje je snimao(djevojčice)radi kojih sam dobivala pisma i prijetnje...... ma ja serem,koja pornografija,koja pedofilija,pa neke od tih fotografija su za nagradu, a ja neka konačno odem u crkvu ,tamo ću naći istomišljenike.....
Ne znam ,što reć odnosno ne znam ništa........neko od nas dvoje ipak mora da nije čist,nikad nisam bila puritanac,daleko od toga ,on je meni uvjek zamjerao moju otvorenost,druželjubivost............a sada on je normalan,svi to rade,ko ne voli gledat mlade cure(koliko mlade),i šta se ja stalno pozivam na djecu,pa oni su ljudi,oni to razumiju...........
Čini mi se da mi niti smo bili u istom braku ,niti imamo istu djecu,bože pitam se da li sam ja uopće bila udata,da nisam ja sve to do sada odsanjala..............
Molim vas uvjerite me da nisam luda, uvjerite me da je bračna nevjera razlog za prekid braka,uvjerite me da je snimanje curica po polaži od strane šesdesetgodišnjaka,loše ,ružno i neprihvatljivo ponašanje........

Vrativši se navečer u stan,pokušala sam još jednom razgovarat s njim,uzalud, on je totalno sluđen,ja ću njega uništit,pokušat ću ga OTROVAT ,ali neka znam od danas će on pisat dnevnik ??? Prijavit će policiji da sam mu uništila auto,itd.itd.Sve je to izgovorio zguran u kutu sobe,začinivši to svim mogućim pogrdama,KURVA je bila jedna od češćih.................
Bože moj gledala sam u tu povampirenu spodobu,čudeći se svemu tome...........to nije bio moj muž,ja njega takvog ne poznajem,ni ponašanje ,ni riječi,ni način ama baš ništa ne sliči njemu,pogotovo taj strah,da točno ,u očima sam mu vidjela strah.On se boji? Koga ...mene?Ne nije moguće......
on se ne boji nikoga,on je uvijek u pravu,on sve zna ,svi su naši prijatelji glupi, nesposobni,svakom od njih je bar jednom u životu dijelio savjete,jer čujte ipak je on...............
I tako je u našem životu,počelo novo razdoblje.Evo kako to izgleda.
Do sada,njegove su osobne stvari (novčanik,gsm,ključevi...)bile po svuda,odjeću nikad nije pospremao,gdje bi se skinuo tu je odjeća ostala........
Sada,dolazi kući,presvlači se u svojoj sobi.Novčenik,ključevi(od ureda,auta,sobe)gsm,sve potrpa u đžep i nosi strogo uz sebe.Odjeća je složena u ormaru,cipele na polici,auto odmah ide u garažu(do sada je najčešće bio u dvorištu)i ona se zaključava,ključevi idu u đžep.Kad ode spavat,vrata sobe zaključa.......i najvažnije više NIŠTA ne jede od onog što ja skuham....

Nisam pisala par dana,ne znam ni sama zašto......Izgleda da me hrabrost počela ostavljat.Oko tri godine znam za sva ta sranja oko muža,a nikad nisam ni skim razgovarala.Razmišljala sam ,tip je ostario poludio,proć će ga to,ne da će se vrtiti k meni(ne daj bože..)ali nastavit ćemo svako svoj život ko i do sada,djeca će se poženit,valjda ćemo dobit i unuke.Kuća je velika ,nas se dvoje ne moramo ni vidjat previše,zanimacija uz takav posjed ima koliko ti srce želi,a onda i unuci.........i što da još čovjek poželi.Bože kako sam bila glupa.Zar je moguće da žena i muškarac toliko različito razmišljaju.Navršila sam pedesetu,znam da to nije starost,ali to je ipak ona druga polovica života.Toliko sam si stvari isplanirala u tom drugom (mirnijem)dijelu,stavri za koje nisam imala vremena do sada kao što je vrt,pogotovo cvjetnjak,zanima me ljekovito bilje,volim sama sakupljati bilje za čaj,sama napravit nekakvu kremicu,sakupit divljeg bilja pa ga posušit za aranžmane............a unuci,naučiti ih da vole i poštuju,prirodu,životinje,kao što sam naučila svoju djecu,odvest ih u planine,Ssnježnik,Risnjak............Odličnog sam zdravlja još desetak godina mogu aktivno i radit i zarađivat i pomagat djeci,jer uz ovaj ludi tempo treba im...Bože a on ,on im je otac kao što sam ja majka,o čemu on razmišlja ako uopće razmišlja,on po plaži snima curice duplo mlađe od svoje kćeri,kad sam mu to spomenula u jednom razgovoru,rekao mi je da ne mislim valjda da i drugi to ne rade,pa to je normalno,pogledaj samo časopise,izbor u videotekama itd.Kćeri svojoj je prodao dvadeset i jednu godinu stari auto za tisuću i sto maraka(kći je uokvirila taj ugovor),ovo ljeto im je prepisao vikendicu(zajedničku)uz klauzulu u ugovoru da se obavezuju podmirivati sve troškove,a on će je normalno i dalje koristiti,za svoje avanture............
sada kad sam mu nakon svih sranja ,koje nam je piredio rekla da želim kraj toj farsi od braka,on jedino o čemu razmišlja je kako će kurva(oprostite na izrazu,ali uživam je tako zvati,jer on poludi od te riječi) u deželi reagirati,jer znate ona
je žena na rubu koja je puno prošla u životu.
Nakon što sam mu onaj famozni prijedlog o podijeli imovine bacila u glavu,sav je nesretan otrčao natrag u deželu.A prošlog vikenda se vratio,oličenje nesreće,oni su prekinuli više se nikada neće vidjeti,i jesam li ja sad sretna,ona me zvala vraćam vam ga gospa,ja sam svemu kriva,samo mene krivite,PATNICA.......fuj............
Vratio se doma u ponedeljak iako mu je to neradni dan(državne službe),no primjetila sam da je drukčiji(gospođa očito ima psihijatrijskog iskustva)staro samopouzdanje se počelo vraćati(uvjek mu treba dvostruko vremena ,nego meni da reagira).Zna da vrijeme protiče,svojim ne djelovanjem prisiljava mene da djelujem,znači što god poduzmem,morat ću i platiti i snosit krivicu,jer što mi je to trebalo...............Onaj bol u želucu bio je jači nego do sad.Iako je neradni dan,pokupila sam se u ured,tu uvijek ima posla a i ne moram ga gledat.
neka dva sata iza toga ko furija je uletio u ured i počeo vikat .........je li mi to treba ,je li mi sad bračna stečevina veća????????????Ništa nisam razumjela ,on kako je ušao tako je i izašao,a ja sam pošla za njim da viddim o čemu se radi..............stajao je uz auto i pokazivao sinu crtu cijelom dužinom auta,gledaj to je friško,još se vide strugotine laka (novi forenzičar),to mi je ona napravila,otvorila sam usta i zatvorila ih ponovo.....................ma zar ima smisla?Par sati iza toga ponovo je uletio u ured ,bože trebali ste vidjeti tu izobličenu bjesnu (zločestu)facu,sad na žalost nisam bila sama,ali ga to nije smetalo.........Ovo ti je druga danas,hoćeš me uništiti.........ovaj puta je pokazivao rukav pletene maje koju sam ja tad prvi puta vidjela,na laktu su bile dvije rupe ,za koje gospodin tvrdi da sam ih ja napravila.što da čovjek kaže,najprije,suze,poricanje,puzanje,onda neki fatalizam,jadan ja mene niko ne voli,i na kraju agresivnost,ako je to kraj..................Da mi je samo snage da izdržim to,ali bojim se ,čini mi se da popuštam..............

Ne znam kako ovo počet pisat,najme dobila sam jedan komentar u stilu,pa što si zapela za taj vikend.Kako što sam zapela ..pa ne radi se o vikendu,o vikendu kod ljubavnice,radi se o tome da hoću rješit jednu otvorenu ,i vrlo ružnu situaciju.Sjednimo dogovorimo se,stavimo to na papir i idemo dalje.Zar je stavrno tako teško, završit priču sa par rečenica,stavit točku,okrenut novi list,satvit novi naslov i čiste savjesti nastaviti..............da............izgleda da je teško,skoro nemoguće.I tako,on je otišao,a ja sam s njegovog telefona nazvala gđu.u deželi.Kako imamo svako svoj broj ,a gđa.ga zna ,očekivala je svog dragog,i prije nego sam ja stigla progovorit,iz dežele dolepršaju riječi,PRINČE MOJ,DOLAZIŠ MI TVOJA TE VRUĆA DEKLA ČAKA.Kad sam se ja javila,muk...rekla sam samo,gđo.šaljem vam svog muža,opranog,sitog,molim vas ne vraćajte ga.Počela je neka nervozna nepovezana priča u stilu,ono što muškarac ne dobije doma ,traži naokolo,ali sam prekinula. Subota naveče,prazan stan(osim psa,hvala bogu)prazna duša,nigdje nikog da mi poremeti tišinu,da mi skrene misli,a one se roje ,jure jedna ispred druge,preskču se,vrtlože............ponovo onaj osjećaj izgubljenosti u vremenu i prostoru,a ideje nadolaze i to kakve,cijeli su to scenariji za horor priče.Savjeti bližnjih u ovakvim situacijama su vam ,ma znate...smiri se, odbaci crne misli,ne misli zlo ,misli dobro,želi dobro,voli bližnjega svoga bez obzira na sve ,vratit će ti se dobrim.Ma koje dobro,ljudi moji....dajte mi ga u ruke,kosu ću mu počupat,noge polomit,gume na autu ću mu izbušit,otrovi ću mu stavit u kavu,zgazit ću ga.................zapalit ga u onoj njegovoj jebaonici(barci).Adrenalin je šiktao put nebesa,nisam bila uračunjiva i sva sreća da sam bila sama(pas se jadan zgurio na kauču u dnevnom,cjele se noći nije dao vidjet).Otišla sam u našu (bivšu)spavaću sobu,sjela i ogledala se.....tek sam sad vidjela tu sobu....potpuno bezličnu,bez ijedne ,fotografije(zidovi nisu za bušenje,oštećuju se )bez zavjesa(kog će ti vraga te krpe ,samo smetaju)nema tepiha(toliko novaca a samo skupljaju prašinu)na stropu ,na komadu crnog kabela ,visi stara prljava žarulja (lusteri su glupost,zaklanjaju svijetlo,pa kupujemo sve jače i jače žarulje,odnosno trošimo sve više struje,a on se ubija da plati račune).Ovaj puta je bjes bio usmjeren meni,a ne njemu,pa kako sam to mogla dozvolit,sobni namještaj kupila nam je moja mama,kad smo se vjenčali(bila je od moje devete godine smohrana majka),odnekud su mi se u ruci stvorile škare,otvorila sam ormar,plava košulja,kupila ju je moja mama za neki rođendan,nisu mi trebale škare u sekundi je bila u dronjcima ,kockasta košulja ,kupila sam mu je prije dva tjedna ,još jedni dronjci,piđžama od mame ,škare rade ko lude,piđžame dvije još nove ,neka se nađu ...........u sto komada,gaće do jednih u krpe..............hrpa je rasla,bijes je počeo jenjavat.Zatvorila sam vrata i otišla spavat.Spavala sam odlično,kao beba,mirno i konačno spokojno.
Probudila sam se oko šest kao i uvijek,osjećala sam se dobro,odmorno,i potpuno trezveno( pa da ne valja duši dati oduška)razmislila o situciji.Nije mi se svidjela ni malo,otvorila sam vrata od spavaće,soba je izgledala ko Amerika poslije Katarine.U ormaru nije ostao niti jedan odjevni predmet,sva srreća nisam stigla sve poderat.Otvorila sam širom prozor i počela pospremat,poderano u vreću za smeće,cijelo u ormar........ha,ha,nema ni jednih cijelih gaća.morat ću u Sloveniju ,golog k........
U ponedeljak negdje oko dva popodne zazvonio je telefon,javim se ,a ono gđa.Slovenka.Gospa dobar dan,ja,vam samo želim reći da smo ja i vaš muž ,razgovarali i da se nećemo više vidjet,ja vam ga vraćam..........o,o,čekajte malo gđa.ja ga ne želim vi ga slobodno zadržite.....
ne,ne ona se izvinjava .njoj je jako neugodno ,ona je svemu kriva,on je njoj rekao da ima obitelj.........Ostale smo dugo na vezi,pokušala sam je uveriti da nije ničemu kriva , da on ima šesdeset i dvije godine i da je do sad uvijek bio odgovoran za svoje postupke,to što joj je rekao da ima ženu i djecu ,to ne znači da smo mi postali njezina odgovornost ,a ono što je najvažnije ,vi ste gospođo draga ,samo jedna u nizu.Žena je djelovala vrlo zbunjeno,na rubu plača i bilo je očito da joj je on ispričao skroz drugčiju priču.Koja glupost,kad sam je čula htjela sam je napast i izvređat,a završila sam ,tješeći je i moleći je da se smiri,i bude zahvalna bogu ,što se rješila gada..
Ima jedna stavar koju sam izostavila ,najvjerojatnije podsvjesno,jer mi baš ne služi na čast,ali ovo pišem zato da olakšam sebi,pa ću prema tome nastojati biti iskrena.U nedelju naveče(on je u ponedeljak,od gđe.trebao ići ravno na posao)poslala sam njemu poruku:odbor za doček spreman u punom sastavu,imat ćemo i pleh muziku.On je uvijek bio slabo komunikativna osoba,koja se grozi scena,pogotovo javnih.Znala sam i uživala u tome kako će se znojit od straha na povratku.Bože kako sam samo naivna,kako nisam shvaćala da njemu kao što nije stalo do mene odnosno djece,kako mu nikad nije bilo stalo do roditelja,tako mu nije stalo do mišljenja ljudi,pogotovo jer je on savršeno siguran da ne radi ništa loše.
Došao je doma s torbom prljavog ( ali cijelog veša)i opet vrećom jabuka.Šteta što to nisam snimila,ta faca .........znate onu sliku Marija od sedam žalosti,on je bio A...od stosedam žalosti.Prošavši oko mene uspio je procijedit kroz zube,jesi sretna.........Do kraja dana opet ista priča slika je,tona ni od korova.
Opet sam nešto izosatvila.U subotu prije nego što je otputovao,odvažio se porazgovarati sa sinom.Ne mogu o otme pisati jer moj sin,šuti već dugo i ne komentira ništa(ne mogu čak ni pojmiti kako mu je),a to mi je ispričala kći,koju je ZAMISLITE OVO nazvao tel.u ponedeljak u jutro na posao,i pokušao objasniti situaciju,odnosno ispričavo se
Toliko o roditeljskom razgovoru s djecom.
Sljedećeg sam ga dana poslije posla,opet uspjela dobit na razgovor.Na to me nagovorila kći ,rekavši mi da joj se on čini sav zbunjen i preplašen i da ako ja ne poguram situaciju on je sigurno neće.Međutim sve je palo u vodu,ništa od dogovora,čini mi se da sad definitivno neke od najružnijih strana njegova kakraktera izlaze na vidjelo.Kad sam spomenula da želim rješit situaciju ,na način da si osiguram budućnost,konkretno tražila sam stan u kome živimo i koga SMO (sam)sad uredili ,te pedeset tisuća kuna na račun,s tim da mu se neću dirat u drugu imovinu( a,toga vjerujte mi i nije tako malo,još jedna kuća ,vikendica ,auto,jahta)i da nakon toga ,ne mora odseliti iz stana,ne mora prekinuti vezu,on je poludio.Kako ja to sebi zamišljam ,cijeli stan ,pa što ja mislim kolika su to moja praav,tko je to meni dao,pa to je ipak njegovo(trideset godina braka u jedanaestom mjesecu).Jedini uspjeh tog razgovora bio je,što se spremio i otišao do odvjetnika.Vratio se na veče kasno ,uz komentar sve je to ista bagra,samo gledaju svoju zaradu,a ja im glupača vjerujem,uostalom ŠTO TO MENI SAD TREBA ,PA ON ME NIKUD NE TJERA,PA ON MENI I DJECI NIKAD NE BI NIŠTA USKRATIO.?????????
Uspjela sam se suzdržat od svađe , inapomenula da sljedećeg dana iddem na put,da će imati cijeli dan mira i vremna,nega složi nekakav prijedlog pa ćemo ponovo razgovarat.
Vratila sam se kasno i otišla spavat.Ujutro sam kroz san čula da je ušao u moju sobu nešto satvio na stoli tiho izašao.U hipu sam bila na nogama i zgrabila kovertu,pogledala sam na sat i shvatila da imam vremena jer mu je rano za posao.Doslovno prenosim tekst:
Darodavatelj daruje a daroprimatelj prima nekretnine,u naravi jednu polovinu stana na prvom katu kuću.........jednu polovinu tavana iste kuće,te jednu petinu garaže i gospodarskog prostora u prizemlju.Stan u prizemlju darodavatelj zadržava u cjelosti.Predmetne nekretnine izgrađene su na k.č...........................u stvari predstavljaju polovinu bračne stečevine.
POLOVINU????????????gdje je druga kuća,gdje je vikendica(koju je u međuvremenu bez mog znanja darovao djeci uz pisanu napomenu da se oni obavezuju plaćati račune za istu,normalno on će je i dalje nesmetano koristiti) ,gdje su atomobili,u koje ja nikad nisam smjela sjest(neće valjda glupa plavuša vozit),gdje je jahta već druga,u koje ja nikad nisam nogom stupila...........

Ovaj tekst pišem s tri dana odmaka,mislila sam da će se žuč do tad smirit ali nije.Muž(ma,ne mogu ga više tako zvati,odnosno ne mogu ga više nikako zvati a da mi se u želucu na aktivira vulkan)radi u jednoj državnoj firmi,znate ono mramorni podovi ,klimatizirane prostorije,tihi liftovi,radno vrijeme od-do a između mlaćenje prazne slame,da,da,ima još toga ,vjerovali ili ne,redoviti vikendi,marende,ručkovi,osobni automobili,osobni gsm,itd......dakle ušla sam u tu katedralu,mira,i ugode,na porti smješak od uha do uha,ma svakako,gđa.ne nije potrebna osobna,da vas otpratim,izgledate vrlo dobro danas.......i počela se penjat,stepenicama ne liftom ,da se sredim.Ušla sam u hodnik,vrata većine soba su otvorene (mi smo svi jedna velika sretna obtelj)dobro jutro,dobro jutro,kako je...Ova su vrata bila zatvorena,nisam kucala,samo sam ušla..Na ekranu je u uglu bila prognostička karta Slovenije(tamo putuje)a gdin.je upravo pisao ljubavnu poruku .Nije,se ni okrenuo u prvom trenutku ,tako da sam sve to uspjela vidjet,kad se okrenuo,prvo što je htio napravit,bilo je da obriše poruku.Bože kako je ovo teško pisat,hladno mi je,boli me,ljudi moji zar se psihička bol stavrno može fizički osjetit.Ima jedan predio iznad želuca koji se zove žličica,čini mi se da su sve vatre svijta skupile tu.i da plešu neki luđački ples,ruke ne mogu obrisat koliko su znojne i hladne...
Razgovor je potrajao oko dva sata,mislim da je ostalo osoblje uživalo,nije bila baš predstava za javnost,no ,zidovi su tanki,ljudi znatiželjni,a ovnovi baš nisu poznati po taktiziranju i suzdržljivosti.Bura u čaši vode,rezultat NULA .Niti jedan suvisao odgovor,sve se svelo na to,da ja ništa ne razumijem,i da AKO ON OVOG VIKENDA NE ODE DO NJE ONA ĆE SVEMU NAPRAVIT KRAJ........
Nisam ni ja bila za neku pohvalu,pokušala sam ljepo,mirno,apelerajući na razum.Ostani ovaj vikend doma ,sjedimo rješimo našu situaciju ,i nakon toga si slobodan,Nije išlo,vikala sam -rezultat što će reći suradnici.Pozivala sam ga na savjest,djeca su u subotu na ručku,čak i novi članovi obitelji,što da im kažem-rezultat,suze,muk ,molbe .Isuse s kim ja živim trideset godina,ne mogu vjerovat(samo ona,i on jadni zaljubljeni,neshvaćeni i beskrajno nesretni).Nakon dva sata sam odustala,digla se i rekla da mi ne ostavlja izlaz,te da ću je nazvat i porazgovarat s njom(sad sam prijetila)...Izašla sam,on je ostao na vratima,plačući i CVILEĆI molim te nemoj.Kako sam prolazila,vrata su se zatvarala,pozdrava ni otkud,jadan T....kako je mogao s ovom živjet........
Izašla sam iz zgrade i krenula ,tražeći pogodnu govornicu,nisam to htjela obavit gsm-om .A onda zvuk zvona(gsm),on,izvoli-pobijedila si ,dolazim doma.POBJEDA-ako se čovjek ovako osjeća nakon pobjede,ne želim više nikad ni u čemu pobijediti.Mrzila sam i sebe i njega i cijeli svijet,sve je bilo tako crno prljavo i beskrajno bolno....smisao većine stvari je nestajao ,iskrivljavao se,oko mene se počeo stvarat vrtlog,svih tih crnih misli slutnji,vrtnja je bila sve jača, svijetlo sve tamnije,koliko sam tako hodala,na znam,a onda sam se nekim čudom našla na skroz drugom dijelu grada i na jednoj klupi ugledala mladu majku(prijateljicu moje kćeri)i....svjetlo je počelo jačat,vrtnja usporavat,stvari su počele dolazit na svoje mjesto,vratila sam se..
Došla sam na posao,cjelo jutro sam potrošila ,a obaveze stoje,na tel.displeju preko dvadeset poziva...super.Bila sam gotova tek oko deset naveče , u snu muk (maca papala jezik,oči otečene crvene,faca ,smak svijeta........laku noć.Opet ništa...
Subota muk,do podna u ured ,ručak,oko tri djeca odlaze,stojim na vratima i mašem,okrenem se on stoji na stepenicama,putna torba u ruci....ja idem ,vidimo se u ponedeljak.Ako odeš nemoj se vraćat na ovu adresu (izletilo mi je bez razmišljanaj)muk........

Mislila sam da će mi razgovor s mužem o njegovom ponašanju ,odnosno o situaciji u kojoj smo se našli ,biti nešto najteže što sam u životu napravila,o kako sam se prevarila.Razmišljala sam o sebi i svojim problemima i nisam ni pomislila na to kako će on to sve skupa prihvatiti...........
Bože pa to je da ne povjeruješ(ali meni se zadnje dane i događaju samo takve nevjerojatne situacije)on nije napravio ništa loše ,on nije mislio ništa loše,njega niko ne razumije,mi smo(ja i djeca)njega davno otpisali,a ona ga volii i TREBA.U redu ja sam kriva ,ionako nisam prvi puta,o.k.idemo sad rješit situaciju.Zamolila sa ga da predloži izlaz ,rješenje situacije .....
On to ne može ,on ne vidi izlaz iz situacije,ona njega treba ,ja to ništa ne razumijem,ona je žena na rubu ,ona je puno prošla u životu ona će sebi presudit(meni je već očito presudila),ja ću je imat na savjesti(ne on).........
NE možeš vjerovat,na ovom svjetu više ne postoji ništa drugo osim nje,samo će ona stradat ,samo ona ima proble,gdje smo nestali mi ostali????????
Oddustala sam od daljnjeg razgovora ,ostavila sam mu dan dva da se sredi,pa ćemo nastavit razgovor.Prošao je jedan dan,drugi, treći .........ni rječi.
Vidim da će stvari krenut ko i uvijek u našem braku.Ja napravim frku i galamu on prebaci svu krivicu na mene i dok ja dođem k sebi on je već sve gurnuo pod tepih i za dan dva ...ma o čemu ja to pričam...........
E ovaj puta neće moći.Kako sam primjetila da je naučio služiti se gsm i slati i čitati poruke pošaljem poruku,
da još uvijek čekam odgovor na razgovor od prije tri dana.Čekam odgovor...ništa.
A onda ,dolazak s posla. Što sad ćemo komunicirati gsmom!!!više ga nemogu ni u oči gledat dok razgovaramo...........
ljudi moji ,pa ja sam valjda neki dan razgovarala s nekim vanzemaljcem (mogu vam reći da mi je poprilično sličio u Oda)čak se ni on tako uspješno ne može mijenjat.
No dobro ,sjeli smo, i mislim si,eto ipak ćemo to uspjeti rješiti ko civilizirani ljudi,dogovorom.........
Ma hoćeš brus...opet ista priča ..on ne vidi izlaz iz situacije,pa što ja u stvari hoću,ona njega treba ,ona ona ona,ona.......
Nema druge ,moram ja počet(tako će poslije lakše prebaciti sve na mene,jer on ništa nije tražio.Moj je prijedlog bio podijela imovine,i novčana odšteta.
Ppd podjelom imovine objasnila sam ,želim samo stan u kojem sad živimo(stan je našoj kući na katu,dakle donji stan bi ostao njemu),druga kuća ,vikendica,auto ,brod,ne zanima me
Nakon te podjele razvod braka,i mi smo slobodni.Dodala sam i tako stvarno mislim.možeš ostat u stanu,zadrži svoju vezu ,jedino što sam izričito zahtjevala,a to je DISKRECIJA maximalna.
Ljudi moji, nebo se otvorilo......to je njegov dom ,to je on stvorio svojim radom,on nema drugog doma ,pa to je u ostalom kuća koju je nasljedio od roditelja i što ja tu hoću.....i šlag na kraju,pa zašto se ja u stavri hoću rastat,zar nam to stvarno treba,pa to je samo bespotreban trošak.Kad se grmljavina stišala,pa dobro,zna on da ja imam NEKA prava,evo on je odmah spreman meni prepisat-darovat DIO gornjeg stana.Htjela sam zapitat kako to zamišlja,ali nisam,odbila sam prijedlog,i savjetovala mu da se ide posavjetovat s nekim (odvjetnik).Teško je, skoro nemoguće opisat,to razočaranje.Nadala sam se da ćemo se dogovorit,da nećemo praviti cirkus,da nećemo davati ljudima povoda za daljnje priče,da ćemo na kraju svega ipak razmišljati o svojoj djeci i ostat njihovi roditelji i tako se ponašat a ne jedan drugom zbrajati grijehe i natezat se oko toga tko,je imao koliku plaću i ko je kupio koju šalicu .............
Prošlo je još par dana,niti je bio kod odvjetnika,niti je prozborio rječ.....
Cjelo ovo vrijeme ja živim u nekom drugom svijetu.Fizički sam tu ,prisutna,posla na svu sreću imam,čak i više nego obično(godina se bliži kraju i mom poslu to je početak najintenzivnijeg razdoblja u godini)ali duh je negdje drugdje,čak nisam svaki puta sigurna ni gdje je.Ja nisam tip osobe koja mirno čeka, koja taktizira,ne mogu to...Ja sam došla do određenog zaključka i želim to privest kraju,želim nastaviti živjet,mogu ja još to,želim to......Ovo će me ubiti..počeli su bolovi u želucu,znate ona peckava ,bolna težina,koja ti ne da ni da vodu progutaš,počela je nesanica....a onda antiklimaks. Četvrtak na večer,on se kupa(??)sprema čistu košulju za na posao SAM,ne pita gdje mi je ........i sinulo mi je.Po stoti puta me ignorira, i bez i jedne rječi sprema se za vikend kod ljubavnice,a ja u petak popodne imam ručak za cijelu obitelj(proširenu)i on to zna.Cijelu veče u groznici čekam, reći će bar nešto pa ću shvatiti da sam se prebarila ,pa ne može biti toliko samoživ,ne vjerujem,to se ne događa meni ,to nije moguće, ne može nas toliko ignorirat............otišao je spavati,bez rječi bez objašnjenja,bez isprike (ne meni ,drugim članovima obitelji)što neće prisustvovat ručku.Noć............o Isuse pomozi,kako ću sutra,što ću im reć,kako ću ga opravdat a da ne povrijedim nikoga,kako ću to preživjet Isuse ne mogu ja to...Noć je prošla,jutro..otišao je na posao...provjerila sam među njegovim stvarima,spremio se na put,definitivno.
Ne mogu vjerovati ,to nije istina,ja ga ne poznajem takvog,on nikad nije bio gad,on ne laže,on se uvjek u odnosu prema drugim ljudima (tu ja ne spadam)ponašao i više neg fer.U našoj sredini on ima status izuzetno kulturne i razumne osbe(ne pije ,ne puši,niked ne viče,ne posjećuje gostione).Idem ga nazvat. Bog ,u koliko si sati ti danas doma,zanima me radi ručka....
Ja danas nisam imao namjeru doći doma,idem na put i klik,pade slušalica.Vrisak u mozgu,užas,strah,bijes, nemoć i što još ne znam a onda mirrrrrrrrrrrrr,teški olovni mir ,znate onaj mir onu tišinu ,prrije prvog praska groma.Digla sam se ,otuširala i počela se uređivat,frizura šminka ,sve je bilo tu .Uzela sam ključeve od auta i odvezla se k njemu u firmu.