just a day of life..as a butterfly..

..svijet oko nas poprima lice naseg straha..obrise sumnji..stvarnost i zivot prolazi; mi ne primjecujemo-prejasna je i prejednostavna da bi se u njoj svojom izuzetnoscu istakli..zivimo a da nismo ni svjesni kakvo je bogatstvo biti malen u svijetu velicine, a velik u svijetu istine..tjesimo se ispraznim ciljevima, radujemo ispraznim postignucima..a iskren osmijeh nepoznatog prolaznika-istina koju ne vidimo jer ju ne trazimo.
istina-ono najvaznije i ono jedino na ciji smo zov gluhi...

...opet sjedim sama..feeling alone again..how is that possible, when there are so many of us..people..friends..toliko ruku što se dodiruju bez da su uistinu svjesne svog postojanja..
it's not really a bad thing, to sit back and watch..but how can it help me..i can't help wondering..i'm not strong, 169 and 52, how can it be enough??
am I just supposed to go with the flow..
one last thing..-I never learned how to swim..
                                                                                 
 

kako je užasno biti svjestan da ti nešto nenormalno puno treba..ja bih zbog toga ozbiljno porazgovarala sa stvoriteljem (malo slovo jer je zabrljao) i definirala to kao ograničavanje ljudske slobode..
meni naime večeras treba da me netko dira, mazi, grli..i inače, ali večeras posebno i toliko mi treba da su kompromisi koje inače ne bi radila u ovakvim trenutcima normalna stvar..pristala bih (ili jesam) na seks s bivšim iako mi više treba zagrljaj..
on:.. (smiješak na licu, lažna isprika u očima..da, ipak sam ja ta koja to želi)
ja:..drago mi je da si došao (ha, kao da ne zna)...........(sve ove točkice-banalna pitanja i njegovi banalni odgovori..nebitno)
on:neće ti biti bed poslije?
ja:ne, ne volim te više....(zatim filozofiranje o tome kako sam shvatila da je u biti ovako bolje i slične gluposti)
on: a onda o.k., stvarno ne bi htio da se loše osjećaš (:) a zašto si onda došao)
ja:pa dobro..šta mi zapravo čekamo (full coolerski kako samo ja to znam izgovoriti.)
 
 
 
-malo prostora za ono malo lijepog što se dogodi  u tih pola sata-
ja:bilo je super (......)
on: i meni, ne mogu vjerovati, svaki put je sve bolje ( :) )
ja:.....
on: moram ići, vidimo se
ja: bog, doviđenja, ćao...sad vi pišite dalje
-jer ja ostanem još praznija i tužnija nego što sam bila..i još više boli..spoznaja da ga trebam..ne seks..pogled u njegovim očima..ne ovaj..nego onaj otprije,pa čini se kao da je bilo prije nekoliko godina...
on ode a mene potreba za njim tako jebeno zaboli..