dvi tri riči

Zašto je ponekad tako teško slijediti svoje srce..i zašto je često sretan kraj nemoguć..a srce se ipak hrabro zaputi u nepoznato..i zašto jednostavno tada ne zna kako da se vrati natrag..ostaje lutati između dva beskraja,od sjevera bola do juga čežnje,al sretno što je ikada bilo dio tog nepoznatog...
                                             

Da ljubav ovisi o prostoru, uništila bih prostor..
Da ljubav ovisi o vremenu, uništila bih vrijeme...
Ako bih uništila prostor-ostao bi beskraj...
Ako bih uništila vrijeme, ostala bi vječnost...
Sresti tebe u beskraju, značilo bi ostati s tobom vječno...

iluzija o anđelima
 
Kratki susret još dva sanjara...
U tišini, kradom ispušten osjećaj odavno zaboravljen,
donosi vrelinu,
nivelira davno nakupljene strahove...
Nestaje ponovno...
 
Zar sve što sam vidjela bila je iluzija?
 
Njegove ruke na tren su me podsjetile
na davno ugušene snove o anđelima,
njegov osmijeh poput svjetlosti  me ispunjavao...
Al samo na tren…
 
Zar sve što sam osjetila bila je iluzija?
 
Utopila sam noćas svoje djetinjstvou posudi sjećanja,
stvorila svijet u kojem me nije mogao povrijediti...gotovo je...
još jednom sam izgubila anđela,
ovaj put i prije nego je postao moj, ponovno sam ostala zatočenau kavezu života, zacakljena u dvorcu usamljenosti...
osjećam ga , a ne shvaća moju želju, žudim, a izgubila sam ga...
 
nije lako voljeti san…
 

..probudio si ženu u meni,kad si dotakao moj svijet…
 
Nisam te tražila, našao si me. Netko će reći-sudbina,al ja to ne bih tako nazvala. Ništa nije slučajno,i sve se događa s nekim razlogom. I ti si me pogledao prvi put s nekim razlogom,
i ja sam tebe primjetila isto tako s razlogom.. privukao me tvoj glas, i okrenula sam se… okrenula sam se novom poglavlju u svom životu. Dalje je sve letjelo samo od sebe, i znala sam…točno sam znala naš početak i naš kraj. Mi nikada nismo mogli uspjeti, jer nismo imali hrabrosti, i ponekad  žalim što nisam bila lav da se borim i što sam te  odgurala od sebe.
Bog je ipak zarezao tvoju crtu  na mom dlanu,zato ćeš uvijek biti dio mene i mog života. Al još uvijek to neću nazvati sudbinom. Jer nikada ne bismo uspjeli. Ti si imao svoj svijet u kojeg  nisam ušla. Jer nisam znala otimati. Ni posuđivati. Ni krasti. Ni uništavati. Ti si imao sve, a ja sam imala samo tebe. I tu je priča završila.  Bio si samo jedna postaja na kolosjeku do moje sudbine. Jedan putokaz da ne zaboravim kome idem i kakav bi trebao biti. Probudio si u meni ženu, kada si dotakao moj svijet, i pokazao mi kakva moram biti onome kojem dolazim. Naučio si me da nekog možeš voljeti i bez toga da ga posjeduješ, da ništa nije nepovratno jučer i da ništa nije nedohvatno sutra…
Ja sam zaljubljeno gledala u tebe jer nisam shvaćala da ti nisi taj.. ti si bio bljesak u  mom životu  samo da mi pokažeš prstom kuda moram poć. Onoga dana kad sam odlazila rušila se zemlja pod mojim nogama i grad skupa s njom. Mislila sam da ću umrijeti, al od ljubavi se ne umire. Samo sam postala jača, jer si probudio borca u meni.
Dugo mi je trebalo da uspijem izgovoriti tvoje ime bez straha od bola, da prođem tvojom ulicom, da se suočim sa tobom. Nije mi bilo jasno što si htio od mene, zašto si otišao u trenutku kad si me najviše volio… poslije sam shvatila kada sam otišla.Sve je bilo s razlogom. Samo ti nikada neću moć oprostit što me nisi zaustavio taj dan a znao si da ću napravit grešku kad odem. S osmjehom si me otpratio mada znam da si i ti umirao taj dan. Al znao si da je to moja zadnja lekcija koju moram proć. I pustio si svjesno u bol onu koju si volio. Al naučio si me kako da budem jača i od same sebe,  naučio si me životu. I hvala ti i na suzama i na smijehu.. na lekcijama ljubavi, i lekcijama bola…
                                                                                                            Bamby
                                                                                                         26.05.2001.