iza sedam gora i sedam mora...

pokušao je zadržati sjećanje na san koji je sanjao, ali nije bilo spasa, svijest mu je bježala u ključnim trenucima. prva suvisla misao bila je "kava". "ovaj šugavi hotel sigurno nema room service, a ako i ima, kava će biti kisela i nepitka, bože, valjda imam dosta cigareta", pomisli tapkajući po noćnom ormariću.
polako otvori oči. prekrasno jutarnje sunčevo svjetlo obasjavalo je praznu sobu. "mora da je još jako rano." s ovakvim suncem ujutro čini ti se da nema toga što ne možeš učiniti, kao neki foto-histerični trip.

ona uđe u sobu, imala je samo grudnjak na sebi. "nije više tako mlada" nasmije se u sebi.

umjesto prema krevetu, prvo je pogledala kroz prozor. mora da joj je na pamet pala slična misao o ljetnoj zori. okrene se prema njemu i primjeti da se probudio. brzo se vrati u kupaonicu. kad je slijedeći put ušla bila je sasvim obučena, s kefom u kosi, pokušavajući razmrsiti zaležanu, neopranu kosu, osvrnula se po sobi i otišla natrag.
slijedeći put kad je došla u sobu donese mu čašu vode. znala je da ne može podnijeti "vodu" kad se probudi, htjela mu je reći "namjerno sam zaboravila tvoje navike."

"hvala", reče, podigne se i sjedne u krevetu. "hoćeš da naručim kavu i za tebe?"

"ne hvala, sorry, moram se žuriti. imaš moj broj? čekaj, napisati ću ti ga."

iz torbice izvadi kemijsku i osvrne se po sobi za papirićem. gledao ju je s željom da se sjeti nježnosti i bliskosti koju je nekad osjećao. nije mogao. pred njim je bila sasvim druga osoba, odrasla, obična.

"imaš komad papira?" kaže ona nakon neuspješne potrage.

"dodaj mi novčanik iz hlača."

ne pogledavši ga doda mu novčanik i olovku i nastavi se rasčešljavati. izvadio je svoji vizitku i spremio se pisati na zadnjoj strani,

"reci."

"098, 46 98 264, to mi je broj s posla", odgovori.

nije se mogao oteti dojmu da cijela ta farsa s brojem služi samo da joj ublaži grižnju savjesti, kao da "ovo" ima neku budućnost, a zapravo nije mogla dočekati da zbriše van, na zrak, što dalje. nije se htjela ni otuširati, toliko joj se žurilo. naravno da nije pitala za njegov broj.

dok je stavljala olovku natrag u torbicu pogledi su im se sreli. ne direktno, oči u oči, nego preko odsjaja u staklu prozora. "kako prikladno", pomisli, "prazan pogled, sa lijepom pozadinom, razočaranje upakirano u optimistično svjetlo."

pogledala ga je ispod oka, malo upitno i malo ljuto i otišla iz sobe bez pozdrava.

"bok", viknuo je kad su se vrata već zatvorila. skliznuo je niz jastuk i zagledao se u strop.

bila je napeta kad je ušla u auto, ugasila radio. čak ju ni vožnja nije smirivala ili okupirala pažnju. vozila je brzo, puno brže nego inače, bez razmišljanja, automatski. u normalnom stanju nije se znala tako izolirati od okolnog svijeta i prepustiti memoriji mišića da kontroliraju situaciju. on ju je s lakoćom pratio u svom autu i to joj je još povećavalo osjećaj nesigurnosti. kao lovina bježeći pred lovcem. bilo joj je drago što nisu u istom autu. u takvom stanju nije bila sposobna podnijeti druge ljude.

istu napetu nervozu osjećala je stojeći sama, u polupraznoj hotelskoj sobi sa čašom u ruci. tišina, miris plastike i loše svjetlo koje čini da sve izgleda staro i jeftino. gotovo cijelu večer nisu progovorili niti riječ. osim par formalnosti kod uzimanja sobe. čim su ušli on je nestao u kupaonici, a ona si je natočila piće nadajući se da će joj od alkohola prestati lupati srce i da će doći do daha. u mini baru nije bilo leda. tko zna što sad radi u kupaonici, pomisli.

nije pripadala tu, a pogotovo ne sada.

prišao joj je s leđa. nije se okrenula. lagano joj je prstima dotaknuo rame, pomaknuo bretelu majice klizeći niz ruku i prihvatio nadlanicu svojim dlanom. uzeo joj čašu iz ruke i odložio na komodu. ona je samo mirno disala, gledala ispred sebe kroz prozor bez zavjesa u neku jednoličnu gradsku panoramu punu treperavih svjetala na monotonoj crnoj pozadini, ne pokušavajući zamisliti što slijedi. duboko udahne, zadrži dah i misli joj stanu.

izdahne.

jedva ju dotičući, počeo joj je ljubiti vrat, pa ramena, pa natrag uz vrat iza uha. ruke su mu krenule s ramena, niz grudi, preko struka, do bokova. otkopčao joj je gumb od trperica. osjetila je svaki trzaj dok je otvarač zapinjao po zupcima na šlicu. hlače su ostale stajati, onako raskopčane. uzeo joj je ruke u svoje i s isprepletenim prstima milovao ju od dna trbuha. polako i mirno, ispod majice. prema grudima.

prelazeći lagano preko bradavica, nije bila sigurna čiji će ju prst ili ruka slijedeća dodirnuti. njezina ili njegova. uzeo je rub majice i počeo ju svlačiti, očešavši ga namjerno preko vrhova njezinih grudi, preko glave. poslušno je digla ruke, a onda je stao. ostavio joj tijelo golo, s majicom preko lica. ruke su joj ostale gore, samo je polakticama obuhvatila glavu i zabacila ju natrag.

na trenutak, dva sve je stalo.

shvatila je da je ispred nje tek kad ju je poljubio između grudi, pa ponovo malo niže. pupak. pa još niže. poljupcima se spuštao preko pregiba noge, niz bedro, do koljena. poljubac usnama razlikovao se od jezika po hladnom potezu koji je izazivala slinom navlažena koža. lagano joj razmaknuvši noge ljubio joj je unutršnju stranu koljena, toplo, pa drugog, hladno. pa uz unutrašnju stranu bedra. polako, poljubac po poljubac, toplo i hladno.

i onda ju je ugrizao, čvrsto. klecnula su joj koljena.

onako polusvučenu, sa majicom preko glave i hlačama oko gležnjeva podigao ju je i položio na rub kreveta. jednom rukom joj podignuo obje noge, a drugom skinuo tenisice, hlače, pa sokne.
hladni, grubi prekrivač kreveta uz gola leđa vratio joj je misli na sve što se dogodilo u toku dana. neočekivan i zbunjujući susret s njim na tramvajskoj stanici, dogovor za sastanak navečer kojeg je kanila otkazati i prije nego je pristala na njega, pa nemir i gotovo ljutnja kroz ostatak dana do večeri. šetnja gradom, bez riječi, bez ikakve bliskosti. kako je ipak dospjela ovdije?

ponovo su počeli poljupci. po ristu, gležnjevima, listovima skupljenih nogu, pregibu ispod koljena. strgnula je majicu s lica jer nije više mogla disati. napetosti je nestalo, sad je bila potpuno sabrana, izvan stvarnosti. kakofonija misli i osjećaja, nemirni vrtlog od prije par minuta zamjenila je totalna tišina u glavi. mir tijela koje uživa.

od koljena, poljupci su se nastavili sve više. odmaknuo je tkaninu gaćica u stranu i polako ju rastvorio jezikom i zatitrao na vrhu.