A?

If you want my body and you think I'm sexy
come on honey tell me so.
If you really need me just reach out and touch me
come on sugar let me know.

His heart's beating like a drum
'cos at last he's got his girl home
relax baby now we are alone
 
Jea, bejbe...
Ajmo svi u glas!
Tolko sam sexi danas da ne mogu izdržat a da sam sebe ne diram.

1.) idioti šta izlete autom ispred mog auta, pa moram naglo kočit, i onda se voze 15-20 KM/h. Jebem im mater.
2.) lijene budale šta ne znaju u jebenom mailu napisat punu riječ, nego tipkaju skraćenice koje moram čitat i odgonetavat po pet minuta. Koji kurac skraćuju riječi u mailu, imaju mjesta za pisat pun kurac i nije im mjesto ograničeno ko njihov mozak, u kurac! Ko će ga shvatit kad napiše : Pls. snd. m asap... pizda ti materina!
3.) idu mi na kurac ove babe u dućanu, kad mi salamu slažu na sendvič sa svojim prstima, kojima su možda prije par minuta brisale guzicu i vrlo vjerojatno ih nisu nakon tog oprale. Stoka prljava. Jebala vas DIONA. Naravno da sam okreno leđa i otišo iz dućana kad sam to vidio. Urlala je za mnom da šta će sad sa sendvičem. Reko sam joj "ko te jebe, pojedi si ga sad"
4.) ide mi na kurac i moja cura. Al to mi paše.
 

SLAVNI LOVAC
 
Po šumi, širom, bez staze, puta
Hrvat Mali povazdan luta.
Lovom se bavi često ga vide,
s trista kopalja na juriš ide.
I vuk i medo, pa čak i – ovca,
poznaju Hrvata, slavnoga lovca.
Jastreb ga štuje, vuk mu se sklanja,
zmija ga šarka po svu noć sanja.
Pred njim dan hoda, širi se strava,
njegovim tragom putuje slava.
 
LIJINO PISMO (dopis iz Austrije)
 
Jednoga dana, vidjeli nismo,
Hrvat je, kažu, dobio pismo.
Medeno pismo, pričao meca,
stiglo u torbi poštara zeca.
Adresa kratka, slova k'o jaja:
"Za druga Hrvata
Na kraju gaja".
U pismu piše:
"Hrvatu, brate, sanjam te često i
mislim na te.
Evo ti pišem iz kamenjara guskinim perom.
Divno li šara!
Dođi na ručak u moju logu, požuri samo,
ne žali nogu.
Sa punim loncem i masnim brkom
čekat ću na te, požuri trkom.
Nježno te grli medena lica
i pozdrav šalje lisica Mica"
Hrvat se veseli: – Na gozbu, veli,
tu šale nema, hajd da se sprema.
Hrvat Mali  lukavo škilji,
pregleda bodlje i svaku šilji.
- Ako bi usput došlo do boja,
nek bude spremna obrana moja.
 
KOD LIJINE KUĆE (U Beču)
 
Sunčani krug se u zenit dig'o
kad je Hrvat do lije stig'o.
Pred kućom- logom, kamenog zida,
Hrvat Mali svoj šešir skida,
klanja se, smješka, kavalir pravi,
biranom frazom lisicu zdravi:
- Dobar dan, lijo, vrlino čista,
klanjam se tebi, sa bodlja trista.
Nek perje pijetla krasi tvoj dom,
kokoš nek sjedi u loncu tvom!
Guskino krilo lepeza tvoja,
a jastuk meki patkica koja.
Živjela vječno u miru, sreći,
nikada lavež ne čula pseći.
I još ti ovo na kraju velim:
ja sam za ručak trbuhom cijelim!
Otpoče ručak čaroban, bajni.
I Hrvat i lija od masti sjajni.
Jelo za jelom samo se niže,
Hrvat često zdravicu diže:
u zdravlje lije i njene kuće,
za pogibiju lovčeva Žuće.
Niže se ručak četverosatni,
zategnu trbuh k'o bubanj ratni.
 
NOĆ
 
Evo i noći, nad šumom cijelom
nadvi se suton sa modrim velom
Promakne samo leptiri koji
i vjetar noćnik listove broji.
Utihnu šuma, nestade graje,
mačaka divljih oči se sjaje.
Skitnica svitac svjetiljku pali,
čarobnim sjajem putanju žali.
A sova huknu svoj ratni zov:
- Drž'te se, ptice, počinje lov!
 
RASTANAK
 
Hrvat se diže, njuškicu briše.
-Ja moram kući, dosta je više.
Dobro je bilo, na stranu šala,
lisice draga, e, baš ti hvala.
-Moja je kuća čvrsta k'o grad,
prenoći u njoj – Kuda ćeš sad?
Tako ga lija na konak sladi
a Hrvat se brani, šta da se radi:
-Zahvaljujem se pozivu tvom,
al' mi je draži moj skromni dom!
-Ostani kume, lija sve guče,
moli ga, zove, za ruku vuče.
Al' Hrvat tvrdoglav, osta pri svom
- Draži je meni moj skromni dom!
Šušte i šumom Hrvat mjeri put,
kroz granje mjesec svijetli mu put.
Ide Hrvat, gunđa, dok zvijezde sjaju:
- Kućico moja, najljepši raju!
 
POTJERA
 
Ostade lija, misli se: – Vraga,
što mu je kuća toliko draga?
Kad Hrvat tako žudi za njom,
bit' će to, bogme, bogati dom.
Još ima možda od perja pod,
pečene ševe krase mu svod.
Ta kuća, vjerujem obiljem sja.
Poći ću, kradom da vidim ja.
 
VUK (Talijan)
 
Požuri lija, nečujna sjena,
paperje meko noga je njena.
Dok juri tako uz grobni muk,
pred njom na stazi, stvori se vuk.
-Grrr, kuda žuriš, kaži-der lovcu;
možda si negdje pronašla ovcu?
- Idem da doznam – lija sve duva -
zašto Hrvat kuću toliko čuva.
-Eh, kuća, trice! – veli vuk zao.
-Ta ja bih svoju za jagnje dao!
Poći ću s tobom jer volim šalu,
hoću da vidim Hrvata – budalu!
 
MEDO (Slovenac)
 
Dok jure dalje brzo k'o strijela,
srete ih medo, prijatelj pčela.
- Sumnjiva žurba – medo ih gleda -
možda ste našli jezero meda?
- Ne, nego maštu golica moju,
zašto Hrvat voli kućicu svoju.
-Kućica, glupost! Moje mi njuške,
svoju bih dao za gnjile kruške.
Za sati meda dat' ću je svakom!
govori medo na jelo lakom.
-Poći ću s vama, jer volim šalu,
hoću da vidim Hrvata – budalu!
 
DIVLjA SVINjA (Njemac)
 
Sve troje jure k'o divlja rijeka,
odjednom- evo- kaljuga neka.
Divlja se svinja u njojzi banja,
pospano škilji i – jelo sanja.
- Hr-nji, junaci, sumnjiva trka,
negdje se, valjda bogovski krka?!
- Poskoči svinja, uz mnogo graje,
a vuk joj na to odgovor daje:
-Tražimo razlog, blatnjava zvijezdo,
zašto Hrvat voli rođeno gnijezdo!
-Rođeno gnijezdo! Tako mi sala,
za pola ručka ja bih ga dala!
Poći ću s vama jer volim šalu,
hoću da vidim Hrvata- budalu!
 
PRED HRVATOVOM KUĆICOM
 
Svi jure složno ka cilju svom,
kuda god prođu – prasak i lom!
Pristigli Hrvata, glede: on stade
kraj neke stare bukove klade.
Pod kladom rupa, tamna i gluha,
prostirka u njoj od lišća suha.
Tu Hrvat uđe, pliva u sreći,
šušti i pipa gdje li će leći.
Namjesti krevet, od pedlja duži,
zijevnu, pa leže i noge pruži.
Sav blažen, sretan, niže bez broja:
- Kućico draga, slobodo moja!
Palato divna, drvenog svoda,
kolijevko meka, lisnatog poda,
uvijek ću vjeran ostati tebi,
nizašto ja te mijenjao ne bi'!
U tebi živim bez brige, straha
i branit ću te do zadnjega daha!
 
TRI GALAMDžIJE (Europska Unija)
 
Medvjed i svinja i s njima vuja
grmnuše gromko prava oluja:
- Budalo Hrvatu, bodljivi soju,
zar tako cijeniš straćaru svoju?!
Koliba tvoja prava je baba,
krov ti je truo, prostirka slaba.
Štenara to je, tijesna i gluha,
sigurno u njoj imaš i buha!
Kućicu takvu, hvališo mali,
za ručak dobar svakom bi dali!
Rekoše tako, njih troje, ljuti,
dok mudra lija po strani šuti.
 
HRVATOV ODGOVOR
 
Diže se Hrvat , oči mu sjaje,
gostima čudnim odgovor daje:
- Ma kakav bio moj rodni prag,
on mi je ipak mio i drag.
Prost je i skroman, ali je moj,
tu sam slobodan i gazda svoj.
Vrijedan sam, radim bavim se lovom
i mirno živim pod svojim krovom.
To samo hulje, nosi ih vrag,
za ručak daju svoj rodni prag!
Zbog toga samo, lude vas troje
čestite kuće nemate svoje.
Živite, čujem, od skitnje, pljačke
i svršit ćete – naopačke!
To sluša lija, pa sudi zdravo:
-Sad vidim i ja, Hrvat ima pravo!
To reče, klisnu jednom ću viku,
a ono troje digoše viku:
- Hrvat nema pravo, na stranu šala:
a i ti, lijo, baš si – budala!
 
KRAJ
 
Šta dalje bješe, kakav je kraj?
Priča uči to, potanko, znaj.
Krvnika vuka, jadna mu majka
umlati brzo seljačka hajka.
Trapavog medu, oh, kuku, lele,
do same smrti izbole pčele
I divlja svinja pade k'o kruška,
smače je zimus lovačka puška.
Po šumi danas, bez staze, puta
Hrvat Mali lovi i luta.
Vještak i majstor u poslu svom,
radi i čuva rođeni dom.
 

SLAVNI LOVAC
 
Po šumi, širom, bez staze, puta
Hrvat Mali povazdan luta.
Lovom se bavi često ga vide,
s trista kopalja na juriš ide.
I vuk i medo, pa čak i – ovca,
poznaju Hrvata, slavnoga lovca.
Jastreb ga štuje, vuk mu se sklanja,
zmija ga šarka po svu noć sanja.
Pred njim dan hoda, širi se strava,
njegovim tragom putuje slava.
 
LIJINO PISMO (dopis iz Austrije)
 
Jednoga dana, vidjeli nismo,
Hrvat je, kažu, dobio pismo.
Medeno pismo, pričao meca,
stiglo u torbi poštara zeca.
Adresa kratka, slova k'o jaja:
"Za druga Hrvata
Na kraju gaja".
U pismu piše:
"Hrvatu, brate, sanjam te često i
mislim na te.
Evo ti pišem iz kamenjara guskinim perom.
Divno li šara!
Dođi na ručak u moju logu, požuri samo,
ne žali nogu.
Sa punim loncem i masnim brkom
čekat ću na te, požuri trkom.
Nježno te grli medena lica
i pozdrav šalje lisica Mica"
Hrvat se veseli: – Na gozbu, veli,
tu šale nema, hajd da se sprema.
Hrvat Mali  lukavo škilji,
pregleda bodlje i svaku šilji.
- Ako bi usput došlo do boja,
nek bude spremna obrana moja.
 
KOD LIJINE KUĆE (U Beču)
 
Sunčani krug se u zenit dig'o
kad je Hrvat do lije stig'o.
Pred kućom- logom, kamenog zida,
Hrvat Mali svoj šešir skida,
klanja se, smješka, kavalir pravi,
biranom frazom lisicu zdravi:
- Dobar dan, lijo, vrlino čista,
klanjam se tebi, sa bodlja trista.
Nek perje pijetla krasi tvoj dom,
kokoš nek sjedi u loncu tvom!
Guskino krilo lepeza tvoja,
a jastuk meki patkica koja.
Živjela vječno u miru, sreći,
nikada lavež ne čula pseći.
I još ti ovo na kraju velim:
ja sam za ručak trbuhom cijelim!
Otpoče ručak čaroban, bajni.
I Hrvat i lija od masti sjajni.
Jelo za jelom samo se niže,
Hrvat često zdravicu diže:
u zdravlje lije i njene kuće,
za pogibiju lovčeva Žuće.
Niže se ručak četverosatni,
zategnu trbuh k'o bubanj ratni.
 
NOĆ
 
Evo i noći, nad šumom cijelom
nadvi se suton sa modrim velom
Promakne samo leptiri koji
i vjetar noćnik listove broji.
Utihnu šuma, nestade graje,
mačaka divljih oči se sjaje.
Skitnica svitac svjetiljku pali,
čarobnim sjajem putanju žali.
A sova huknu svoj ratni zov:
- Drž'te se, ptice, počinje lov!
 
RASTANAK
 
Hrvat se diže, njuškicu briše.
-Ja moram kući, dosta je više.
Dobro je bilo, na stranu šala,
lisice draga, e, baš ti hvala.
-Moja je kuća čvrsta k'o grad,
prenoći u njoj – Kuda ćeš sad?
Tako ga lija na konak sladi
a Hrvat se brani, šta da se radi:
-Zahvaljujem se pozivu tvom,
al' mi je draži moj skromni dom!
-Ostani kume, lija sve guče,
moli ga, zove, za ruku vuče.
Al' Hrvat tvrdoglav, osta pri svom
- Draži je meni moj skromni dom!
Šušte i šumom Hrvat mjeri put,
kroz granje mjesec svijetli mu put.
Ide Hrvat, gunđa, dok zvijezde sjaju:
- Kućico moja, najljepši raju!
 
POTJERA
 
Ostade lija, misli se: – Vraga,
što mu je kuća toliko draga?
Kad Hrvat tako žudi za njom,
bit' će to, bogme, bogati dom.
Još ima možda od perja pod,
pečene ševe krase mu svod.
Ta kuća, vjerujem obiljem sja.
Poći ću, kradom da vidim ja.
 
VUK (Talijan)
 
Požuri lija, nečujna sjena,
paperje meko noga je njena.
Dok juri tako uz grobni muk,
pred njom na stazi, stvori se vuk.
-Grrr, kuda žuriš, kaži-der lovcu;
možda si negdje pronašla ovcu?
- Idem da doznam – lija sve duva -
zašto Hrvat kuću toliko čuva.
-Eh, kuća, trice! – veli vuk zao.
-Ta ja bih svoju za jagnje dao!
Poći ću s tobom jer volim šalu,
hoću da vidim Hrvata – budalu!
 
MEDO (Slovenac)
 
Dok jure dalje brzo k'o strijela,
srete ih medo, prijatelj pčela.
- Sumnjiva žurba – medo ih gleda -
možda ste našli jezero meda?
- Ne, nego maštu golica moju,
zašto Hrvat voli kućicu svoju.
-Kućica, glupost! Moje mi njuške,
svoju bih dao za gnjile kruške.
Za sati meda dat' ću je svakom!
govori medo na jelo lakom.
-Poći ću s vama, jer volim šalu,
hoću da vidim Hrvata – budalu!
 
DIVLjA SVINjA (Njemac)
 
Sve troje jure k'o divlja rijeka,
odjednom- evo- kaljuga neka.
Divlja se svinja u njojzi banja,
pospano škilji i – jelo sanja.
- Hr-nji, junaci, sumnjiva trka,
negdje se, valjda bogovski krka?!
- Poskoči svinja, uz mnogo graje,
a vuk joj na to odgovor daje:
-Tražimo razlog, blatnjava zvijezdo,
zašto Hrvat voli rođeno gnijezdo!
-Rođeno gnijezdo! Tako mi sala,
za pola ručka ja bih ga dala!
Poći ću s vama jer volim šalu,
hoću da vidim Hrvata- budalu!
 
PRED HRVATOVOM KUĆICOM
 
Svi jure složno ka cilju svom,
kuda god prođu – prasak i lom!
Pristigli Hrvata, glede: on stade
kraj neke stare bukove klade.
Pod kladom rupa, tamna i gluha,
prostirka u njoj od lišća suha.
Tu Hrvat uđe, pliva u sreći,
šušti i pipa gdje li će leći.
Namjesti krevet, od pedlja duži,
zijevnu, pa leže i noge pruži.
Sav blažen, sretan, niže bez broja:
- Kućico draga, slobodo moja!
Palato divna, drvenog svoda,
kolijevko meka, lisnatog poda,
uvijek ću vjeran ostati tebi,
nizašto ja te mijenjao ne bi'!
U tebi živim bez brige, straha
i branit ću te do zadnjega daha!
 
TRI GALAMDžIJE (Europska Unija)
 
Medvjed i svinja i s njima vuja
grmnuše gromko prava oluja:
- Budalo Hrvatu, bodljivi soju,
zar tako cijeniš straćaru svoju?!
Koliba tvoja prava je baba,
krov ti je truo, prostirka slaba.
Štenara to je, tijesna i gluha,
sigurno u njoj imaš i buha!
Kućicu takvu, hvališo mali,
za ručak dobar svakom bi dali!
Rekoše tako, njih troje, ljuti,
dok mudra lija po strani šuti.
 
HRVATOV ODGOVOR
 
Diže se Hrvat , oči mu sjaje,
gostima čudnim odgovor daje:
- Ma kakav bio moj rodni prag,
on mi je ipak mio i drag.
Prost je i skroman, ali je moj,
tu sam slobodan i gazda svoj.
Vrijedan sam, radim bavim se lovom
i mirno živim pod svojim krovom.
To samo hulje, nosi ih vrag,
za ručak daju svoj rodni prag!
Zbog toga samo, lude vas troje
čestite kuće nemate svoje.
Živite, čujem, od skitnje, pljačke
i svršit ćete – naopačke!
To sluša lija, pa sudi zdravo:
-Sad vidim i ja, Hrvat ima pravo!
To reče, klisnu jednom ću viku,
a ono troje digoše viku:
- Hrvat nema pravo, na stranu šala:
a i ti, lijo, baš si – budala!
 
KRAJ
 
Šta dalje bješe, kakav je kraj?
Priča uči to, potanko, znaj.
Krvnika vuka, jadna mu majka
umlati brzo seljačka hajka.
Trapavog medu, oh, kuku, lele,
do same smrti izbole pčele
I divlja svinja pade k'o kruška,
smače je zimus lovačka puška.
Po šumi danas, bez staze, puta
Hrvat Mali lovi i luta.
Vještak i majstor u poslu svom,
radi i čuva rođeni dom.
 

Dakle:
1.) Sanader izruči Gotovinu
2.) Sanader odluči vratit zemlju Austrijancima
3.) Židovi iz amerke oće da se i njima vrati zemlja kas su čuli za Austrijance
4.) Talijani oće da se i njima onda isto vrati zemlja
5.) Ako uđemo u EU, onda će stranci moć kupit zemlju, kuće i stanove kolikko će i od koga će htjet
Ako sve to prođe, ŠTA JE ONDA HRVATSKOG OSTALO?
To je tako kad ti peder (homosexualac) vodi državu. A vi pedere smatrate pod normalnim.
Jebite se vi sa pederima.
 

 Dakle,
 Razmišljo sam kako iskorjenit SIDU, il kako bi vi to rekli AIDS. Isti kurac al drugačije ispremetana slova. Valjda da bi si ljudi jezik trgali. Ko ga jebe.
 Plan je vaki:
 1.) potamanit pedere
 2.) potamanit narkomane
 I kroz 10-15 godina neće viš bit opasnosti.
 Pljuc.
 Jesam pametan nekad za popizdit. Nekad me i samog moja genijalnost zasjeni.

 Jutros sam pročito u večerenjem da će se prosječni rvat (ja nisam prosječan) preko blagdana udebljat 3 do 5 kila (ja ću 8 do 10), i da će cijela rvati bit teži 15.000 tona. Kolko će bit teža onda cijela planeta?
 A kad smo već tolko veliki, to bi značilo da bi to bilo najbolje vrijeme za uć u rat, jer te se onda neprijatelj uplaši kad vidi kolko si velik.
 Osim ako si metrosexualac pa paziš "šta papaš" preko blagdana. Metrosexualci su za kurac, ko što sam vam pokazo nedavno.
 I kaže da će se dalmatinci najmanje udebljat, a slavonci najviše.
 Pa naravno.
 Kad dalmatinci jedu bljutavu hranu bez okusa i mirisa. Ili smrdi po ribi pun kurac. A slavonci jedu ukusno i začinjeno.
 Da i ja živim u dalmaciji, nebi se udebljo ništa. Jer im je hrana za kurac.
 Al da živim u slavoniji, imo bi oko 150-160, garant. Sad variram oko 110.
 Volim jest dobro. A preko blagdana sve se na stol stavlja najukusnije. Pa ko da odoli?
 Osim ako si u dalmaciji. Onda poželiš da si u slavoniji.
 A kad si u slavoniji, poželiš da tu ostaneš zauvijek.
 Zajebani su ti blagdani.
 Uvijek sve završi sa knedlom u grlu.
 Blagdani su za kurac.
 
 

Jebe mi se

   Dragica Mostarac

 Kako se vole jebat ova Europski orjentirana, moderna, civilizirana mladež.
 Zašto zazirem od modernih ženski i metrosexualaca, te onih koji oće uć u EU...