TO A DEAR FRIEND

 
OPOJNOST
Izgledala je zabrinuta.
Htjedoh da je zagrlim iznenada.
No tada iz njenih očiju
potekoše tople suze,
paleći ruže, što su venule
na njenim obrazima.
 
 
Ponudih joj čašu. . .
i tako mi pođe za rukom
da prodrem do njena Raja.
 
 
Ali jao! Kad je izronila
iz valova svoje opojnosti,
pomislih da će me ubiti
jednim od mačeva
svog zaborava.
 
 
To više nisam znao
pravilno vezati
uzao njena pojasa.
 

OKRUTNOST
Bila je tako lijepa one večeri
i tako vedrih očiju.
U smionoj igri dopustila je
da joj skinem s ramena
bijelu maramu.
 A kada je noć spustila preko nas
svoju crnu zavjesu,postao sam još
odvažniji.No onqa mi se istrgla
i rekla:" Pričekaj- do sutra!"
Drugog dana, kada sam je sreo,
bila je još divnija.
I ja joj- uzdrhtavši od sreće-rekoh
što mi je obećala
No ona mi je na to odgovorila:
"Mutne riječi što se kazuju u noći
gube danju svaki smisao!"
 I nasmiješivši se blago reče mi
na odlasku:
Budi strpljivi ne gubi nade nikada!"

ISPOVIJED
Otkako živim na ovome svijetu,Ne
pođoh popu na ispovijed svetu.
 
 
Kad kakav popo ide prema meni,Ja se
tad skrijem il' pravac promijenim.
 
Al' kada spazim kakvu zgodnu malu
Odmah joj priđem i započnem šalu.
 
Crkva i oltar ona bude meni,
Ispovijedam se na grudima njenim.

  .
 
 

UŠAO SAM JEDNOG DANA
 Ušao sam jednog dana u Onajzinu nosiljku...
"Nesrećo! Natjerat ćeš me da idem pješice",reče mi;
a nosiljka je u međuvremenu krenula s nama...
I zatim"Siđi, Imru'l-Kais,blago mi zamaraš"
 
 
 A ja joj odgovorih:" Hajd otpusti mu uzde;
ne tjeraj me , pobogu,od svog ploda koji me opija...
Posjećivao sam žene poput tebe, pa čak i trudne,
neke bi ostavljale dojenče,okruženo amuletima...
 
 
Ako bi zaplakalo,one bi se napola okrenule prema njemu,
a moj bi ih raonik mirno rezao i ne bi spao iz brazde".

DUVNA
U ime božje pođoh u crkvu jednog dana i
tamo vidjeh duvnu kako se moli sama: bijeli
vrat labuda i svježa boja lana — nesretan tko
je posla u život samostana!
 
 
Pomozi sveta Marijo, milost me tvoja srela!
Za koga crnu svitu obuče ruža bijela? Bolje
bi bilo da je djecu imati smjela, bolje nego
da ima stotinu crnih odijela.
 
 
Al protiv Gospoda našeg kakva li grijeha,
vaj, za onog tko duvnu mami da svoj ostavi
raj.O moj Bože, i ja sam upravo grešnik
taj;podaj mi da se kajem i spasenje mi daj!
 
 
Ona sve gleda na me, a ima žarke zjene, te
ja uzdahnem naglo, srce se moje prene.
Pođoh k njoj i rekoh mnoge riječi medene,
zavoljeh moju duvnu i ona zavolje mene.
 
 
K njoj sam, ko vjeran sluga, išao kad sam
htio,bijah ljubavnik odan i poslušan i mio.S
njom sam, uz pomoć božju, mnoge časove
snio,I dok je bila živa, Bog mi je čuvar bio.

 
ČEMU TA JEDINA SUZA
Čemu ta jedina suza?
Samo mi pogledu smeta. 
U mom je ostala oku
Od starijeh, prošlijeh ljeta.
 
 
 Mnoge joj sestrice sjajne
 Tako zginuše redom.
 Zginuše u noć i vjetar
 S radosti mojom i bijedom.
 
 
Zginuše kao i magla
I plave zvijezdice tako,
Uz koje sam radosno pjevo,
Uz koje sam jadovno plako.
 
 
I ljubav, ah, tako moju
Vjetar je sobom uz'o!
Daj se i ti rasplini,
Stara, samotna suzo!
 

STID
Kad me ti gledaš postajem sva lijepa kao trava koju umiva rosa i kad siđem na rijeku,visoke trske neće prepoznati moje slavno lice.
Stidim se svojih žalosnih usta,svog razbita glasa, svojih grubih koljena.Sada kada si došao i kada si me vidio,osjetih da sam jadna i da sam posve gola.
 Nijednu stijenu na putu nisi sreo tako golu pred jutarnjom svjetlošću,k'o što je ova žena koju si pogledao,kada si začuo njeno vedro pjevanje.
 Ušutjeti ću zbog ljudi što prolaze,da ne bi možda primjetili moju sreću po sjaju što izbija iz mog visokog čelaili po nemirnom drhtanju mojih ruku.
 Noć je i na travu se spušta rosa,gledaj me otvoreno i govori blago,jer već ujutro,silazeć' na rijeku,ona koju si ljubio odnijet' će ljepotu.

SVIĐAŠ MI SE KAD ŠUTIŠ…
 
 
Sviđaš mi se kad šutiš jer si kao odsutna,
i čuješ me izdaleka, i glas moj ne dodiruje te.
Čini mi se kao da su ti letjele oči
i čini se da ti je poljubac jedan zatvorio usta.
 
Kako su stvari sve ispunjene dušom mojom
izranjaš iz stvari, ispunjena dušom mojom.
Leptirice sna, duši mojoj si slična,
i slična si riječi melankolija.
 
Sviđaš mi se kada šutiš i kad si kao udaljena.
I kada kao da se žališ, leptiriću u gukanju.
I čuješ me izdaleka, i glas moj ne dostiže te:
Pusti me da šutim s mučanjem tvojim.
 
Pusti me da ti govorim također s tvojom šutnjom
jasnom kao svijeća jedna, prostom kao jedan prsten.
kao noć si, šutljiva, zvjezdana.
Šutnja tvoja je zvjezdana, tako daleka i jednostavna.
 
Sviđaš mi se kad šutiš jer si kao odsutna.
Udaljena i bolna kao da si umrla.
Jedna riječ tada, osmijeh dovoljan je jedan.
I veseo sam, veseo što nije točno.

OKRUTNOST
 Bila je tako lijepa one večerii tako vedrih očiju.U smionoj igri dopustila jeda joj skinem s ramenabijelu maramu.
 A kada je noć spustila preko nassvoju crnu zavjesu,postao sam još odvažniji.No onqa mi se istrglai rekla:" Pričekaj- do sutra!"
 Drugog dana, kada sam je sreo,bila je još divnija.
 I ja joj- uzdrhtavši od sreće-rekohšto mi je obećala.No ona mi je na to odgovorila:"Mutne riječi što se kazuju u noćigube danju svaki smisao!"
 I nasmiješivši se blago reče mina odlasku: Budi strpljivi ne gubi nade nikada!"
 
Abu Nuvas

Znat ćeš da te ne volim i da te volim,
jer živjet je moguće na dva načina,
riječ je samo krilo tišine,
a vatra čuva polovinu studeni.
 
Volim te da bih te počeo voljeti,
da bih ponovno počeo beskraj,
da te ne bih prestao voljeti nikada:
zato te još uvijek ne volim.
 
Volim te i ne volim,kao da imam
u svojim rukama ključeve sreće
i nesigurnu sudbinu nesretnika.
 
Moja ljubav ima dva života da bi te voljela.
Zato te volim kad te ne volim
i zato te volim kada te volim.
 
P.Neruda

Djevojke su poput jabuka na stablima.
Najbolje se nalaze na vrhu stabla.
Ljudi ne žele doći do najboljih,jer
se boje da će pasti i ozlijediti se.
Umjesto toga,uzimaju trule jabuke koje su pale
na zemlju,i koje,iako nisu tako dobre,
do njih lakše dođu.
Zato jabuke koje se nalaze na vrhu stabla ,misle
da s njima nešto nije u redu,dok su zapravo one
veličanstvene.Jednostavno moraju biti
strpljive i čekati da pravi čovjek dođe,onaj koji je
tako hrabar da se popne do vrha stabla
zbog njih.
Ne smijemo pasti da nas dohvate,tko nas
treba i voli napravit će
SVE da doće do nas.
Žena je izrasla iz rebra muškarca,a ne iz nogu da bude
zaštićena,i blizu srca da bude voljena.
 
 
Wiliam Sheakspeare
 
 

Lagano umire onaj koji ne putuje,onaj koji ne čita,onaj koji ne sluša muziku,onaj koji ne nalazi zadovoljstva u sebi.
 
Lagano umire onaj koji uništava vlastitu ljubav,onaj koji ne prihvaća pomoć.
 
Lagano umire onaj koji se pretvara u roba navika,postavljajući si svaki dan ista ograničenja,onaj koji ne mijenja rutinu,onaj koji se ne usuđuje odjenuti u novu boju,i ne priča s onima koje ne poznaje.
 
Lagano umire onaj koji bježi od strasti i njenog vrela emocija;
onih koje daju sjaj očima i napuštenim srcima.
 
Lagano umire
onaj koji ne mijenja život kad nije zadovoljan svojim poslom ili svojom ljubavi,onaj koji se ne želi odreći svoje sigurnosti radi nesigurnosti,i koji ne ide sa svojim snovima.
onaj koji si neće dozvoliti,niti jednom u svojem životu,da pobjegne od smislenih savjeta....
 
 
Pablo Neruda

Koja je osnovna razlika između muških i ženskih nogu?
Između muških nogu je uvjek isti kurac!

Ne budi daleko od mene ni jedan dan,
jer,neznam kako bih rekao,dan je dug
i čekat ću te na nekoj stanici
 
kad negdje daleko usnu valovi.
Nemoj otići ni samo jedan sat,jer tada,
u tom satu,spoje se kapi nesanice
i možda će sav dim što traži svoju kuću
doći da ubije i moje izgubljeno srce.
 
Jao,neka se ne razbije tvoj lik na pijesku,
jao,nek ne lete tvoje vijeđe u odsutnosti:
ljubljena ne idi od mene niti za trenutak,
 
jer u tom otići ćeš tako daleko
da ću obići zemlju ispitujući
hoćeš li se vretiti ili me ostaviti da umrem.
 
 
Pablo Neruda
 
 

Znat ćeš da te ne volim i da te volim,
jer živjet je moguće na dva načina,
riječ je samo krilo tišine,
a vatra čuva polovinu studeni.
 
Volim te da bi te počeo voljeti,
da bih ponovno počeo beskraj,
da te nebih prestao voljeti nikada:
zato te još uvjek volim.
 
Volim te i ne volim,kao da imam
u svojim rukama ključeve sreće
i nesigurnu sudbinu nesretnika.
 
Moja ljubav ima dva života da bi te voljela.
Zato te volim kada te ne volim
i zato te volim kada te volim
 
Pablo Neruda