TO A DEAR FRIEND

 
 
evo po svačijem ukusu:
 
http://www.fart.com/fartcards.html
 
dakle...

The new bride tells her husband,
"Honey, you know I'm a virgin and I don't know anything about sex. Can you explain it to me first?"
"OK, Sweetheart. Putting it simply, we will call your private place 'the prison' and call my private thing 'the prisoner'. So what we do is: put the prisoner in the prison, and then they made love for the first time.
Afterwards, the guy is lying face up on the bed, smiling with satisfaction,
Nudging him, his bride giggles, "Honey the prisoner seems to have escaped.
"Turning on his side, he smiles. "Then we will have to re-imprison him."
 After the second time they spent, the guy reaches for his cigarettes but the girl, thoroughly enjoying the new experience of making love, gives him a suggestive smile,
"Honey, the prisoner is out again!"
 The man rises to the occasion, but with the unsteady legs of a recently born foal, afterwards he lays back on the bed, totally exhausted.
She nudges him and says, "Honey, the prisoner escaped again."
Limply turning his head, He YELLS at her,  
"Hey, it's not a life sentence, OKAY!.

 
 
S ljubavlju je isto
kao i sa sjenom:
ako za njom trčiš, dostići je nećeš
nikada. No samo joj okreni leđa,
ona će te zauvijek slijediti.
 
Sirija – nepoznati Arapski pjesnik

...da trebalo bi napisat nesto,jedan mali prilog blogu....

budemo se trijeznili...?Budemo u ponedjeljak

U nasim godinama sreca je i pukeca pustit!
A tek imat dobru stolicu...kakvo je to tek zadovoljstvo!
To je moje skromno misljenje.
Ako netko ne vjeruje slobodan je pitat za misljenje gospodju "ozujak 80" .
Ona sigurno pozna taj divan osjecaj...

 
često me uhvati drhteća sreća
kad pomislim na tebe
pojavi se smiješak
na licu

Kad bih imao jednu malu,malenu kućicu.
Kad bih u noj imao jedan mali tepih
I kad bi sve to bilo moje.
Stol, mastilo, policaI na prozorima moje zavjese.
I na polici kad bih imao svoje knjige.
Kad bih imao jednu malu, malenu kuću
I u njoj ženu koja bi me bez para voljela…
I kad bi ta žena bila moja.
Ma gdje i u ma kom mjestu bilo,
Kad bih malu, malenu kuću našao,
Dovoljan bi bio jedan mali tepih,
Dovoljan, pa čak i suvišan.
Ma gdje, u ma kom gradu bilo,
Bilo bi dovoljno da imam policu i svoje knjige,
Ženu koja me ne voli zbog para,
To bi bilo dosta, čak i suviše.
 
TurskaDževdet Kudret Solak (1907)

 
Ludost je pisati riječi
po vodi koja protječe,
ali nema ništa luđe,
nego svoje snove darovati ženi
koja nema srca za tebe.
Japan – Nepoznati pjesnici iz zbirke Kokinšu (9. stoljeće)

Ako te pitaju kakav sam bio,
Kaži im sjeno da sam hamal svog bremena
Koji na svakom cošku ovog života
Poklekne, dok mu uzavrelo suncePrži glavu.
Ako ti kažu da lažem, kaži im Sjeno da hamali imaju i odvec tereta
Da bi sebi natovarili i taj.

Kad plačeš,nitko ne primjećuje tvoje suze,kad si radostan - tvoj osmjeh.Probaj prdnuti!

Ljubav Zbog tebe ,u rascvjetanim vrtovima ceznem
 
za
mirisima proljeca
Zaboravio sam tvoje lice,ne sjecam se vise
 
tvojih ruku,
kako su se tvoje usne nasle na mojima?
Zbog tebe,volim bijele uspavne kipove po
 
parkovima;
bijele kipove bez glasa i bez vida..
Zaboravio sam tvoj glas,tvoje sretan smijeh;
zaboravio sam tvoje oci...
Poput cvijeta sa svojim mirisom,
ja u sebi nosim maglovito sjecanje na tebe..
Zivim sa boli poput rane;dotaknes li me
 
samo smrtno
ces me povrijediti..
Tvoja milovanja me obavijaju,poput brsljana
 
na sjetnim zidovima.
 
Zaboravio sam tvoju ljubav,
jos uvjek iscem odraz tvog lika u svakom
oknu..
Zbog tebe,teski mirisi ljeta nanose mi bol;
 
zbog tebe
opet trazim oko sebe prorocanske znakove
nenadanih zelja;
padajuce zvijezde,komete..
 
 
Pablo Neruda

 
Gdje nisi ti i tvojih očiju sjaj,
 tamno je meni.
 
I uz jasno treperenje svijeća,
tamno je meni.
 
I kraj tihog plamena stada tamno je meni.
 
 
Sunčana svijetlost samo me ranjava,
tamno je meni.
 
Gdje tebe nema i tvojih očiju,
tamno je meni.
 
IndijaBhartrihari (7. Stoljeće)

NOĆU
Noću, ljubljena, veži svoje srce za moje
I neka zajedno u snu razbiju tmine
Kao dvostruki bubanj, boreći se u šumi
 
Protiv gustoga zida okupanog lišća.
Prolazu noćni, crna žeravo sna
Što hvataš niti zemaljskoga grožđa
Točnošću nekog neredovita vlaka
 
Što sjene i kamenje hladno za sobom vuče neprestano.
Zato me ljubavi, veži za čisti pokret,
Za postojanost što kuca u tvojim grudima
 
Krilima nekog labuda ispod vode,
Da bi na zvjezdana pitanja ovog neba
Naš san odgovorio jednim jedinim ključem
I samo jednim vratima koje zatvori tama.

 
MASKA
Iza tvoga lica k'o iza maske stranac me gleda.-
Ti mori srce moje,
kad hoću k tebi, videć stranca, strah mi prići ne da,
pa sumnjam i u oči svoje! 
 
Zar si ti taj što izgledaše najdraži mom biću,
kome sam srce dala?
Da, tvoju dušu sablasnu, kojo zore ne sviću,
tako sam malo znala.