-)(- -)( - = :-)))

 
Dragi M.,
nisam dobro.
 
U zadnje vrijeme
Širi se more pod rebrima,
Sol uništava cvjetnjake,
Među lavandom plivaju ribe.
 
Teško dišem,
Jedra miruju.
 
Kad se zakašljem,
Ispljunem iz sebe
Hrpe olupina
Potopljene brodove
Vapnenaste ljušture
Pisma pomoraca
Plavetnilo.
 
Još ponekad rukama
Odgurnem oblake,
Onako, protiv vjetra
Da umirim
Da stišam
Skoro nevoljko.
 
Usporavam.
Raste.
 

Legenda kaže:
„Magle su nastajale na mjestima gdje je nedostajao razlog.“
     Disclaimer:
 
Legende su uglavnom bezvezne tvorevine bez pokrića, pozivanje na njih ukazuje na nedostatak pravih razloga.
 
Nazovimo neki, do tada bezimeni,  mikrosvemirski važno ključni trenutak nekako, uz sarkastičan odmak koji će minorizirati bilo kakvu važnost spominjanog:
„Vlastiti izbor“.
„Život s posljedicama“.
„Bez razloga“.
„Moja tajna“.
„ABC tehnika“
Svedimo poglavlja na naslove, naslovima dajmo vokativnost, predikatu dajmo objekt, objekt zarotirajmo u subjekt, subjekt...  važno je stvar učiniti neprepoznatljivom, zamagliti je.
 
U podnaslovu, boldano:
Doista nije važno znati tko si, važno je time pokušati upravljati.
Naravno da to nema smisla, ali važno je time pokušati upravljati. 
I zatim, prodajmo maglu.
 Disclaimer:
 
Što kada se odjednom zateknemo na mjestu gdje je vidljivost toliko slaba, da je samo mjesto gotovo nepovezivo sa svim drugim ikad viđenim mjestima, i jedino moguće rješenje je sjesti, obgrliti vlastita koljena, i čekati da se oblak vrati nekud, natrag, gore, otkuda je greškom i poslan, a statičnost je teret veći od nošenja planeta na ramenima, i jedino vidljivo i jasno je samo pitanje „zašto?“, izrečeno u udubinu između lijevog i desnog meniskusa?
 
A što onda?
 
Iz nekog razloga, razloge sam prestala tražiti onog trenutka kada sam shvatila da je unošenje u prošlost jednako smisleno koliko i hodanje unatrag. No, postoje li situacije kada drugačije ne ide?
 

 
            Zajebano.
Na koju god stranu da potežem, nikako da se raspetlja. Uvlačim prst unutra, ali samo stvaram nove rupe među nitima, a on postaje sve čvršći i kompaktniji. Već sam cijeli sporni dio veste očerupala trljajući ga u pokušajima da izravnam neravninu, i postaje sve gore i gore.
 Gotovo nenosivo.