hodam kroz zidove

vidim ja kako susjed nekaj zakopava iz kante na vrtu..je sused, kaj to zakapaš..mulec jedan, to ti je drek u kanti.. ja ne serem u wc, serem u kantu i gnojim vrt sa time..to se meni vidlo jako pametno i odmah sam srušio svoj WC. preuredio sam ga u golf teren, a ja idem srati van na vrt..ne trošim vodu, ne plaćam kanalizaciju. obogatit ću se na sranju na vrtu, a vrt mi buja kao nikad..malo se zamislim kad jedem salatu, da je izrasla iz mog govna..ali fina je i kaj me briga..poslije sranja guzicu samo malo povućem po travi i lijepa je čista i mirisna..osim toga vizualno provjerite kakicu, što je zdravo i izmjerite ph vrijednost, gurnuvši prst u friški drek..probajte i vi tako..srušite wc, preuredite ga u golf teren. manje ćete imat režije i vidjeti kako se na dreku možete obogatiti..da ne povjeruješ da se i na govnu može okrenuti bogatstvo..američki san, možeš kazati da si počeo samo sa guzicom i izmetom. a sranje u prirodi je nezaboravno iskustvo..kad pada kiša kantu stavite na glavu, drek možete prije toga istresti, a i ne morate..

za stolom sjedi cijela moja obitelj..mali braco nožem reže x-mena, navodno je on svemirski špijun. sestra je rastavila vibrator i psuje što stalno prekida kad je pri vrhuncu..tata broji viagru i mi smo krivi što mu fali komada tri.. mama brije brkove i kuha ščavu za svoju dobru obitelj..ja krpam baloner, da mogu naveće plašiti žene u parku..baka gleda tešku pornjavu na dvd-u, a deda se chata na kompu i suludo drka.. uto zazvoni zvono na susjedovim vratima i netko je otvorio nečija vrata. na vratima debeli portir, on je bez veze došao u ovu priču. onako uz razgovor kaže kako smo mi dobra famili i kakvih je sve isčašenih porodica vidio..složio sam se s njim i odrezao mu glavu motornom pilom..volim se igrati glavama i stavljati ih u škripac da se smanje..a obećao sam mami da više neću..no nitko nije savršen, ja se tek izgrađujem kao osoba i još se tražim..primjetili ste da u ovom textu namjerno nisam spomenuo parizer, hrenovke, buđolu i vrećicu za usisavać..

sjedim ja tako duboko zamišljen ili plitko, ma svejedno važno da sjedim. na stolu kraj mene se jebu dvije muhe..gledam i mislim si sad, jesam li ja voajer ili nisam.. kad ono sa radija baš govore da ako gledaš muhe kako se sexaju da nisi voajer..odmah mi laknulo. uzeo sam pneumatsku bušilicu koju uvijek držim kraj stola i izbušio 17340 rupa u zidu. kad pogledam učini mi se da su to malene rupe pa uzmem borer fi 18 što me asocira na mog pitona. ponovim postupak i tek sad sam bio zadovoljan..baš u to vrijeme i muhe su svršile, legle jedna kraj druge i maze se.. uzmem čekić od 10 kg koji uvijek nosim uz sebe i odalamim muhe. gdi ćete se jebavati javno i preda mnom. da ste samo drkale kao ja, ostavio bih vas na životu, ovako ste na čekiću. uto me zazove majćica, neka operem rukice i dođžem na kašicu naraslicu..krenuh ja kad baš u taj čas u naše selo stigao asfalt.. nisam nikad vidio asfalt i otišao sam se čuditi tom čudu. normalno da sam zakasnio na kašicu i da sam dobio od majke šibom po turu, i obećao da više neću biti zao, opak, pokvaren, podao,bestidan, neposlušan,otkačen, pohotan, prevarant, i da ću se kloniti iskrice..ali eto, i  nisam baš neki karakter.

sjedim ja tako besposlen na radnom mjestu..a bože moj, preslika svakog radnog dana. drvena noge na stolu, lijeva ruka u nosu traži kuglice, desnom kukom si mješam jaja..lijevim okom žmirim, a desnim isto tako..jedna obrva mi visoko podignuta, a druge nemam.. uši sam spustio i pokrio se njima po čelavoj glavi, da ne nazebem. iz kompa mi piči turbo folk narodni bend pink Floyd. ponekad ispustim vjetar, teško mi legne grah svaki dan..u tome tako idilićnom trenutku, primjetim ja kemijsku kako lebdi po kancelariji..skočim kao oparen, jel sanjam ili sanjam..neki glas iznutra mi kaže da ne sanjam, ali ja tome glasu ne vjerujem.. ti glasovi iznutra me često varaju, i ne znam čiji su i za koga rade..jebeš glas bez dodatne opreme..primjetivši da ne obraćam pažnju na njih, unutarnji glasovi su pokunjeno otišli iz uREDA. leteća olovka je i dalje lebdjela..dođem do nje i počnem se hrvati sa njom..osjetio sam da je drži neka nevidljiva spodoba.. usrao sam se od straha, nisam se još tukao sa nevidljivim čovjekom.. nokautirao mene nevidljivi, ali da je bio vidljivi ne bi se lako predao..složim se ja dole na pod..poslije me probudila čistačica, i pita odakle karnistar vina kraj mene..jeba me vrag ako ja znam..ako kažem kome o nevidljivom čovjeku smijat će se..zato šutim i razmišljam, kako da i ja postanem nevidljiv..ima tko formulu nevidljivosti.. tek toliko da premlatim onog nevidljivog..nitko mene neće tuć ne kažnjeno..

baš sjedim kraj ogledala i gledam se.. bože što sam ružan..ajoj meni, teško mi je sa ovakom facom nekoga zbariti, iskreno ni sam sebe ne bih. gadan li sam čovjek, to ni majka ne može voljeti, vjerojatno su me zato i prodali..uvijek sam svima služio kao loš primjer, uvijek su se manje ružni tješili sa mnom..dok se ja tako grozim sebe i svog lika, kroz vrata mi bane nekoliko Aliena..bilo ih je par i još nekoliko, ma jako puno, samo što su bili mali, ružni i zli..kako znam da su bili zli, pa nitko sa tim izgledom ne može bit dobrica, i sudim po sebi..ahh, konačno netko ružniji od mene. dođem ja do njih i pitam..svemirci, imate možda starije i veće braće od sebe..ne kažu oni..super kažem ja i zričem ih ko majmune..maršte doma, pizda vam materina svemirska.. kako su jako vrištali svemirskim jezikom ja se probudim i vidim da sam to sanjao, samo u snu nekog drugog čovjeka..namlatim tog dragog čovjeka, da kakva to sranja sanja o meni, a on meni kaže da nije za to da uđemo u EU. ta kako ćemo bez sira, vrhnja, jajca i krumpira..nisam ni ja i kaj sad..

rekao sam najljepšoj curi u  Kc. koja me ne šljivi ni pola % da ću je danas divljački izjebat..haha, a neću, prvi je April.. baš sam je zajebo..

stojim ja na ulici i gledam u nebo..ljudovi oko mene stali i počeli oni gledati u nebo..zablejali se oni kao telad i ne kuže kaj ja gledam.. za to vrijeme moj neprimjetni pomoćnik, mlada čipanza neopaženo im je krala novčanike iz DŽđepova..samo jedan sirotan nije imao ništa.. kako je taj jadNIK gledao u nebo, ja sam došao i vritnuo ga u jajca. koju pizdu materinu hodaš siromašan po svjetu, kaj ti se nema kaj ukrasti..srami se bjedniće. njemu upitnik iznad glave, a neki su primjetili varku i počeli nas ganjati. teško sam trčao sa jednom nogom. osim toga trčali smo u krug, a to mi je teška disciplina, tako da mi je majmun pobjegao sa lovom..ako tko od vas vidi kakvog majmuna da troši lovu bez reda neka mi javi..tako bih si rado priuštio novu nogu..ili da mi je nabaviti neku rabljenu nogu, ima li itko, po mogućnosti broj 49..o drugoj ruci još ne sanjam, juće sam naoštrio kuku, izdržat će jedno vrijeme, noga mi je važnija..kuckam tu bez veze i sad mi ispade stakleno oko, pas mater..moram ga nać prije nego dođu ostali na posao, da ga opet ne šutaju.

priča mi moj deda..deda Joža smo ga zvali, jel se zval Josip po svom dedi koji je isto bio Joža.. e moj deda Joža je radio u šumi..bil je pravi drvoseća..u jednoj ruci velika sjekira, u drugoj karnistar sa belim ili crnim vinom..često su si znali pocugati, ali jedanput su došli u čudnu šumu..zamahne on sjekirom, a drvo bjež..on za njim, stane drvo, stane deda Joža.zamahne deda, a drvo opet bjež..ponovilo se to nekoliko puta, kad se umorio sjedne on i nasloni na jednopitomo drvo. potegne iz karnistra i zaspi. poslije je to ispričao svima i niko mu nije vjerovao..baš su ljudi nepovjerljivi, još su iz njega radili norca i bedaka..samo ja vjerujem svom djedici. ipak ću jednom i ja u tu čudnu šumu, nije da mu ne vjerujem, ali baš bih volio videti veliku beganiju bukvi, graba i ostalog šumskog izmeta. ako budu i meni begali, ja ću to sve užgat, i te šume rastu za kurac, kome one trebaju..pardon, sad mi deda kaže da su šume korisne, idem si rađe posaditi jednu novu šumu, samo moju i u njoj ću držati samo crvenkapicu sa zelenom kapicom i bakicu..vuk,fukodlak ću biti ja..zaboravio sam vam reći da se i ja zovem Joža po svom dedi.

neki stanovnici iskrice grada mi vele da sam bedak, i da ne znam nikaj lijepoga i njonjastog napisati.. oni budu meni to govorili, sve ću ih užgat i nazvat iskrica grad HABIPOLIS po meni..ja sam njonjo br.1..po ovome je snimljen film, u kojem sam maestralno odglumio sam sebe, a vas tko jebe, bedaki jedni nijedni.
bio sam maleni kad je majka krenula da nam kupi mlijeko..sjećam se kao danas, stajao sam na ulici i gledao za njom..rekla je da će se brzo vratiti..nikad se nije vratila, nestala je..svaki dan sam je čekao i jurio na ulicu, zamišljao kako trči prema meni sa suzama u očima ..mora da se negdje zadržala, sad će ona..obećela je da će se vratit, moja majka nikada ne laže..dani su prolazili, njih su zamjenile godine. postala mi je navika da izađem na ulicu i dugo gledam u onom smjeru gdje je otišla, suza mi je suzu stizala, ne mogu vjerovati da nikad doći neće..svi su tako govorili, ali oni je ne poznaju..samo ja znam koliko je moja majka iskrena i da uvijek održi svoje obećanje.znam da je otišla samo da se malo odmori i kada se odmori vratit će se..baka je često htjela da me zamjeni, ali rekao sam joj, bako,,, ti ne vjeruješ da će doći, ti je ne možeš čekati..   ta mora doći. opet će mi rođendan, mora mi ispeći omiljene kolače, moram je još jednom zagrliti i kazati koliko je volim..mora vidjeti kako su mi nestale pjegice, kako sam porastao..vrijeme leti.. jednog dana na tu istu stranu otišla mi bivša sa sinom. a ja još uvijek izlazim na ulicu i čekam.. čekam ih oboje, sina i moju majku..i sin je rekao da će doći, oboje su to rekli..znaju koliko ih volim, moraju doći. ulica se nije promjenila, samo sam ja malo drugačiji, plačem iznutra, ali prava majka će to primjetiti. za sina ne čuvam suze, neka me pamti nasmijanoga, želim da mu život bude pun smijeha, za njega sam uvijek nasmiješeni klaun sa nacrtanim suzama, tako da mogu sakriti prave suze. znali su mi kazati, ako ti se majka vrati bit će stara, nećete se prepoznati. ako ti se sin vrati, bit će čovijek, nećeš ga prepoznati. ne, ne mogu to objasniti ljudima bez vjere u najdraže. moja će majka zauvijek biti majka, a moj sin će uvijek biti moj maleni. ta koji roditelj ne bi prepoznao svoje dijete.i dalje čekam, neću prestati čekati..bojim se maknuti sa ulice, šta ako prođu kada me nema..??

pošto su konačno biskupi juće odobrili da nemaju ništa protiv da se ženama čupaju dražice, klitorisi, ja sam si našao novi unosan posao. ne hodam više kroz zidove, nego hodam po kućama i čupam, režem, drapam, trgam klitorise ili dražice..to je jako dobra ideja..fakat su žene bez klitorisa manje zahtjevne, vrijednije, smjernije i poniznije. evo i kod nas serije pod nož..imao bih nekoliko opcija, jednu dostupnu za široke mase toljagorez. mlatneš babu, iščupaš ili izrežeš klitoris.za bogatiju klijentelu sa inekcijom, a za onih 200 bogatih obitelji sex, pa pri vrhuncu isčupaš klitoris..već mi se šiva odijelo, bit ću nešto kao spidermen, ali ja ću biti klitormen ili možda dražimen..strah i trepet dražica. jebite se babe dok možete i drhtite na spomen imena mog. milosti ne tražim, niti je ne dajem..ovo je jedino u ćemu se slažem sa katoličkom crkvom. nema više dugih jebavanja, pa jesi svršila draga..ovo je spas za muškarce, a vas babe vraća tamo gdje vam je i mjesto..natrag u kuhinju..vratimo osmjeh muškarcu na lice, neka se više ne boje pice...baš si nešto mislim, mnogo je bio lukav taj što je izmislio vjeru i crkvu..zašto se ja toga nisam sjetio. radiš što želiš, a ljudi te podržavaju, pa toga nema nigdje.

juće mi je u goste došao grom. sjedi on u kuhinji i oblizava se. kaj si gladan pitam ga ja..jesam, jesam, ja bih njami, njami..gle, tko bi to rekao, i sigurno bi šunku..fina guzica si postao.. evo ti mahuna pa jedi..frajer se onak naelektrizirani naljutio i prosiktao, neću to jesti, jedi si to sam. više ti nikad u kuću ne budem došao..haha.. samo to sam čekao da kažeš. odjebi više od mene, idi k susjedu Štefu..samo mu jako lupi kad dolaziš, malo je gluh..ali ima šunku. sve su to pratili novinari iz 24 sata i objavili vijest, da je vrijeme za uskrs bilo nekakvo..složio bih se sa njima, a još više sa Monikom Kravić.

danas kad se vraćam sa posla moram kupiti, 1 mlijeko trajno, 10 jaja od koke, kiseli kupus, čoko bananice, bajaderu, coca colu, kruh, suhu šunku, i 10 kondoma. uz put moram navratiti do susjede i pitati jel njoj treba kaj, nadajući se da će mi otvoriti vrata u spavaćici i da joj jedna sisa bude vani. kod kuće moram usisati i oprati podove, javiti se na telefon ako zazvoni. moram skuhati krumpir i napraviti salatu od krumpira. moram pogledati seriju Malclom u sredini i jako se smijati dok to gledam. takođe trebam odgovoriti na tisuće sms-ova od meni nekoga. trebam oprati kopačke i dres, trebam vježbati na gitari za koncert. trebam zakopati ostatke od zadnje plavuše, samljeti njene noge i prodati susjedu mesaru, koji radi sapun od njih i od cucki. ma sve mi je natrpano, ali ubacit ću još nekako 2-3 drkice. a sad me pitajte, kaj budem danas radio..

te čarobne noći sjedili smo ja i moj netko gore u oblacima. imala je mio glas, kao najljepša pjesma. i tada mi je rekla da me voli..bio sam iznenađen, zatećen i dolje ukrućen. zasmetalo me što mi je to rekla malim slovima, i što to nije rekla prije 2 g. mada se nismo poznavali, ali red je red. mnogo sam uložio u našu vezu, više nego na kladionicu. zagrlio sam je hladnim rukama, tople nisam ponio sa sobom. želio sam da ova noć bude samo naša, zato sam uzeo GAN i sve ljude potjerao na istoćnu stranu gdje je još dan.. i morali su se stalno kretati brzinom zemljine vrtnje prema istoku da im uvijek bude dan. kad je noć bila samo naša, kad smo bili sami, posvađali smo se zbog toga što sam ja golubove gađao kamenom, a ona je htjela da to radimo bombama paštetama ili krmačom. odalamio sam joj čušku i otjerao k mami, zagrlio bocu i snažno zapjevao obladi, oblada. zaspao sam i pjevao, pjevao i upišao se u gaće..hihihi, kaj to nije štos..

probudio sam se bez volje. možda bih trebao drugi put naručiti volju kad se budim, samo gdje i kod koga..? razmutim jednu kredu, stavim malo modre galice, dvije kuglice umjetnog gnojiva i to na eks popijem..to bi i mrtvog razbudilo, a živog umrtvilo. no ja ne spadam među te, ja volim teletabise. vani su traktoristi imali natjecanje za naj orača, ali za to me zaboli kua. meni došla sms poruka od najdraže, da me još uvijek vara i da je samo moja..to me onako podiglo i dalo mi snage.. jako sam pokucao na vrata..ukućani su mi odgovorili svi kao jedan. popuši nam kurčinu. mislim,  sram ih može biti. ćime sam ja to zavrijedio..

 sjedim za kuhinjskim stolom i dosadno za popizdit.da mi je uhvatit nekakvog insekta ili dva, pa da gledam kako se pare i sexaju. gledam ima li koji komarac ili muha, za inat ništa ne zuji..pas im mater, kad ih trebaš ni insekta nema. obećao sam sebi da više neću drkat, da nisam sad bi me to zabavilo neko vrijeme. da barem imam cirkular pa da si pilim ruke, onako malo po malo, ili da imam pincetu pa da si čupkam dlačice. uto počela padati kiša, e vidiš to još nisam radio.. nisam brojio kišne kapi. zabrojim se ja i zaspim. ujutro mi bi ža što nisam ostao budan i izbrojio sve kapi, to nekad može biti korisna informacija, jer sumnjam da itko zna koliko kapi padne sa jednom kišom..sjednem opet za kuhinjski stol, skuham si eksere od juće i poslužim sa šarafima i maticama. zadovoljstvo obuze moje nejaćko tijelo.. sve bi bilo u redu da,
 
priča je nedovršena, obuzeo me nečastivi i kad on uđe u mene ja nisam više svoj..a on ne zna dovršiti kraj ove predivne, nikad ispričane i završene priče.. jeba mu pas mater i nečastivom, kako ubija umjetnost..kad ode od mene čujemo se, molim nekoga da mi do toga izbroji pahuljice koje upravo padaju..