hodam kroz zidove

kupujem ja u robnoj kući, kad do mene dojuri prekrasna djevojka, ono kao u snovima.. ma ne, lažem vam, tako lijepe žene ne postoje ni u snovima..zagrli ona mene i počne ljubiti.. dragi, pa šta nisi otišao u lov..?? vidim ja da se tu radi o nekakvoj zabuni i prihvatim igru, ionako sam čist i ne volim iglu..žvalim ja  nju, drpam je, kurac mi skače kao kurac..odvućem je u auto i brzo na osamu,  tu smo se jebavali cijeli dan. shvatio sam da sam dvojnik njenog dečka, ona je samo par puta promucala, dragi, danas si tako nekako drugačiji, danas imaš ogromnoga, baš si mi pravi danas..hihi, da mi je ovo netko pričao, smijao bih se kao i vi i mislio da je laž..shvatio sam da joj je dečko lovac, znači opak tip..rekao sam da sam krenuo u lov, ali da je na ulazu u šumu pisalo da šuma danas ne radi, otišle sve zvjeri na ručak kod Lije. progutala ona to kao i mojega nekoliko puta. kad više nisam mogao jebavat, odvezo sam je kući i brzo dao gas. vozio sam 90 km više od 120 na sat. uplašen da će shvatiti zabunu i da me njen dečko ne napuca, brzo sam se maskirao. odrezao sam si uši, turio krumpir u nos, počeo šepati na jedinu nogu, počeo sam slušati punk, promjenio sjaj u očima, drkati sa lijevom rukom, prestao sam govoriti kaj, i od onda više ne nosim grudnjak. poslije sam čuo da je rodila, da je dijete nalik na mene..možda jednom odem da vidim to dijete, ne znam ni kako se zove, možda mu jednom platim sladoled ili čoko bananicu. a možda samo odem na pivo i opet nekoj budem dvojNIK. i mrzim pjesmu, kad sam bio mlađan lovac ja..

sjećam se dana kada je Jahve stvarao svijet..odmah sam mu rekao. čuj, mene nije briga, ali to kaj budeš napravio za 7 dana, to ne bude dobro. i bi tako...ali ti si bog, a ja sam samo onaj koji ti sjedi s desne strane i koji te podjebava..i bi tako, on stvara, ja čačkam nos, vadim žuto iz uha i provociram. kaj će ti gliste, kaj će ti čubasti kakadu, kome trebaju dinosauri, ionako će izumrijeti..tko jede kelj, blinat, špinat. daj izmisli puding od čokolade, bajaderu, Haineken, ćevape, pornjavu..dobro priznajem, dobio sam par puta po gubici i nek zavežem..bio je ljut..ali mnogo sam mu prigovarao kad je radio Evu, te kakvi su to bokovi, pa ima male cice. tek kad je Eva bila po mom ćefu, ja bacio drkicu na nju, a on mene bacio dole na zemlju zbog toga..to mu nikad nisam oprostio, i od onda ne razgovaramo..pokušao me preko angela Gabrijela zvat da igramo čovječe ne ljuti se. rekao sam da možemo, samo ako mogu ponjet škarice sa sobom da mu izbijem oko, ako budem gubio..a priću o Evi znate svi, i ne vjerujte da je bio samo Adam, bilo ih je više..i ono najvažnije da vam kažem..nije raj kao što se priča, cijeli dan klečiš i moliš krunicu. PaKAO je bolji izbor, kak se tu dobro tulumari..a sve ženske imaju cice petice, one koje dođu sa malim cicama, odmah dobiju petice..ma ludilo brale...hihihi, baš sam se paKAKAO...fuj moje nije...idem smanjiti grijanje, PAKleno je vruće, pakleni je dan u paklu, a noć bude još paklenija..

šetam tako ulicom, i vidim malu mačkicu kako izgubljeno mijauće. mala slatka mica, kao snijeg bijela, prekrasna..ne vidjeh ljepše mačkice. odjednom čujem moje zločesto ja kako mi govori. šutni je habi, ubi boga u njoj,  vidiš kako napasno cvili, pa ti si opak tip. uto mi se javi moje dobro ja, nemoj habi, ti si pristojan dečko i ne bi valjda malu macu,  tako zbunjen i zatečen ne znam što sada, taj trenutak moje slabosti iskoristi zločesto ja sa sve agresivnijim napadom. daj ne jebi habi, tko si ti, pičkica..opali je u guzicu, šutnije preko ulice, gazi to cvilidretasto stvorenje. šta si tako njonjasti, njonjo jedan..dok sam se dvojio koga da poslušam naleti leteći tanjur roza boje. mislim smiješna boja, ali nisam ga ja farbao..iz letjelice izađe čudnovata spodoba i šutne macu preko svih krovova, i veselo zaskvići.ja u  čudu, em mi žao kaj ju nisam ja, em mi žao male mace..nasmiješen alien prođe kraj mene, pogladi me po kosi i kaže, tko prvi maci njegova guzica. i ode on u vražju mater.još sam dugo ostao na ulici češkajuci se poglavi..a tko zna gdje je mala maca završila, negdje u pizdi materini. opalim šamar zločestom ja i dobrom ja. odjebite više od mene, a baš sam je ja htio šutnuti, sve me svrbi noga..ima li tko malu, slatku, nježnu macu, da je samo malo šutnem..pLIZZZ..
 
 

nisam znao kako život može biti lijep do juće. prolazim parkom, a neka starica jede sendvić od štruce kruha. a u štruci svega, salame sira i sve svježe miriše..vidjela je moj izgladnjeli pogled i zamolila me da uzmem cijeli sendvić..ljudi koji je to osjećaj, jesti svjež kruh i salamu,a da nisu bili na podu i stari nekoliko dana..nisam znao da to može biti tako ukusno.što ako se sad naučim na to..kad sam pojeo, shvatio sam to kao provokaciju od pokvarene starice. vratio sam se do nje, uzeo joj štap i namlatio je kao vola u kupusu..pas ti mater staru, mene misliš navesti na zlo. jeba ti pas mater tebi i tvojoj svježoj štruci, kaj misliš da ne znam da je to navlakuša..ajde, tko bi rekao da ti penzići nemaju drugog posla nego me navlačiti na svjež kruh..budale stare, godine imaju, ali pameti ne..to je isto kao da mica skuha mahune i zove me na njih..i znate kaj, pospan sam...bzzzzzzzzzzzz,,,

uhh, što mi je juće bilo dosadno..da razbijem monotoniju obukao sam baletnu suknjicu i cipelice, i otplesao sam samo za sebe labuđe jezero. izvijao sam se, skakao, sam sebe bacao u zrak, pa sam sebe dočekao..ma divota..papagaj i mala maca su bili oduševljeni, sve mi bilo žao što nisam poveo i bakinog pjetla, on bi umrl od smeha da je to vidio..od silnog izvijanja, meni je došlo zlo i na povračanje.brzo uzmem plastičnu vrećicu i istovarim sve iz sebe u nju..ma povračetina je bila krasna..razmišljam šta da uradim sa tako lijepom povračetinom, da li da to nazad pojedem ili da napravim bombice od povračetine i pišake. ipak sam napravio male bombice, napišam se još malo u to i spakiram u male vrećice..brzo odem do prozora na drugom katu i počne bombadiranje slučajnih prolaznika..za svakoga sam si zamislio da je debeli Švaba i da želi okupirati moju domovinu..e nećeš Švabo, jeba ti ja mater, dok sam ja živ i dok imam bombica..odmah uzmem kalkulator, izračunam brzinu pješaka(Švabe), visinu sa koje bacam, jačinu udarca, vlažnost zraka, jačinu vjetra u Peruanskim Andama i gustoću prometa u Ulan Batoru..kad sam dobio zadovoljavajući rezultat, preciznost mi je bila 100 postotna. kaj se Švabo čudio dok su im padale opake bombice na glavu. skoro sam ih sve potamanio, a onda je naišao drot i gađal me sa svojim ganom..pogodio me točno u predjelu nečega i to me je  jako boljelo. znao sam da imamo unutarnjih neprijatelja, ali nisam mislio da je on u redovima drotova. ljut na sve, odmah sam otišao u invalidsku penziju, vrijeme je da sad netko drugi brani lijepu našu..ja sam dao sve od sebe.. idem dati ribicama vode, 5 dana već plivaju bez vode.

sjećam se nekad davno, davno..ima tome 2-3 dana, bilo je proljeće, a bio je i veliki red u Konzumu. ja sam šetao nesigurno i sam, sa djecom iz vrtića. gore visoko ispod zemlje, nije se dešavalo ništa. glasna muzika iz lokala, tiho je dopirala 2 metra u morsku dubinu, velika slanost mora nije dozvolila veću dubinu. i onda je počelo. počelo je sa najavom za novi film, u kojemu glumi poznati glumac anonimnog imena. mokrim rukicama sam zapljesako po rešetkama tamnice i duboko udahnuo, da ne izdahnem. ovo je dojmilo tamničara i nagradio me sa željeznom šipkom po rebrima. nisam baš bio zadovoljan, pitao sam jel može po mokraćnom mjehuru, ali on se samo blago nasmijao i kazao da ne ispunjava želje..no nije bilo važno, i ovo je bilo dovoljno jer nas ipak veže neka nevidljiva nit prijateljstva..mislim da sam tada prdnuo od muke, a htio sam od graha. u sobu je ušla majka sa nožem i zamolila me da pospremim sobu za sobom. brrr, kako bi joj čovjek mogao odbiti ovu želju. dok se sve ovo dešavalo, neki je dječak pozvonio kod susjeda i pobjegao u vražju mater..imao je lijepi bicikl, šteta..

bili smo kod bake na selu. kaže baka da će nam spremiti juhicu, samo netko treba otić na dvorište, uhvatit i zaklat pijetla.. ja budem to uradio, odmah se javim, volim klati živinu, oboružam se šarafcigerom i krenem da ga ispikam..vratim se uskoro sav izgreban i krvav, jebate to nije pjetao to je tigar. kažem da sam došao po ključeve od auta da ga pogazim. jurim ja po dvorištu sa starom škodom sa tri fregazera i bez auspuha za njim, i da imao sam krunicu i prazan cd na retrovizoru. vrag je ušao u tog pjetla, ne mogu ga stići..izvadim duplenjku iz gepeka, kad sam počeo pucat ko blesav, raziđe se barutni dim, a ono sve mrtvo osim petla..baka leži ranjena i najrađe bi me upucala..bacim ja u rikverc i odem na izlet u planine.. planine me smiruju kad loše gađam..iznenada tko zna iz koje priče preleti mi supermen preko glave, to mi je bilo previše pa sam malo smanjio doživljaj.. mislim da bi to mogao biti i kraj...ne valja previše srati, neki me već sumnjivo gledaju i misle spremiti kod onog stličeka doktora gdje ležiš i pričaš mu svašta nešto.. prljavi hormoni teću mojim venama..prljav mi je i DNK-a, ali baš se volim izrugivati znancima i ne znancima, odoh nekoga tračati da mi bude bolje..

danas sam skoro proglašen udranikom, u rudniku ugljena u kojemu kopam. kad sam iskopao ugljena više od svih, pukao mi držak od pijuka. to me zaustavilo da srušim rekord 2 vagona više od norme. pokušao sam od bjesa nastaviti rukama kopati, ali kad sam iskrvario nokte stao sam.. jadan sam izašao na površinu, uzeo štrucu kruha, sjeo na bačvu lož ulja i iz očaja sam je pojeo na jen dva. sad kad sam postao bolji od krtice, morao mi se potrgati pijuk. otišao sam ljut kući, šutnuo ženicu i podjelio klincima čvoke, popišao se u rajnglicu sa juhom i otišao k debelom Juri na belu. i jako sam psovao, ali zbog cenzure to nećete čuti. slušajte tišinu u boji, mene je baš krenula karta..

sjećam se kad sam bio mali, da smo mi djeca stalno bili šmrkljavi.. meni su uvijek visili iz nosa oni dugi zeleni gusti šmrklji, svako malo bih samo isplazio jezik i višak, mljac, mljac polizao. neš ti danas djece, nijedan nije šmrkljavi, kaj to ne štima, ne znam. no zato znam da sam se jako zdebljao, sve zbog toga kaj me ona prasica ostavila.. imao sam najboljega prijatelja, sve bih mu dao, tako smo dobri bili, jedino mu svoju curu ne bih dao, ali nju je uzeo sam..od kad sam ih uhvatio da se fataju meni iza leđa, zapustio sam se..počeo sam enormno jesti, ne izlaziti iz kuće. drkam po cijele dane u čarapu, ne izlazim nigdje, serem u plastične vrećice i onda gađam njenu kuću koja je nasuprot moje..obukao sam tužno odijelo i izgubio sam volju za život. evo sam nabacio 150 kg u roku 3 mjeseca. onda mi je tata za rođendan kupio pušku..iz dosade sam počeo pucati sa prozora po ljudima..jednog dana i oni su išli zagrljeni, tako će ih valjda i pokopati, nisam odolio da ih ne upucam..grdi sam kad mi se netko zamjeri, a grdi sam i prirodno. evo sam pred policijom pobjegao u šumu, tu se skrivam.. promjenio sam ime, pofarbao kosu, promjenio adresu, promjenio glas, promjenio sam dilera za drogu, pustio nokte, stavio tamne cvike, obukao raznobojne rukavice sa 6 prsti, žvačem druge žvakače, kupio novu četkicu za zube, pišem sad sa lijevom rukom, nosim masku za ronjati sa dihalicom, pišam samo 2 puta dnevno, obukao sam betmenovo odijelo, i ono važno, i sjenu sam promjenio, neće me policija pronaći lako.. čak ni smrt kada dođe po mene, neće me naći na staroj adresi..i nju sam zajebao sa ovim maskiranjem..evo vam dobar recept, kako prevariti smrt kad dođe po vas..morate mi vjerovat, ta dokaz je taj što sam još živ, a tražila me smrt svuda naokolo, ali šume se nije sjetilla..hihi što je blesava..

juće sam uradio nekoliko dobrih djela.spavao sam doma cijeli dan, s obzirom koliko bih gluposti uradio za to vrijeme da sam bio budan, to je kao da sam uradio hrpu dobrih stvari.. kako se uvijek kaže, netko odozgo sve to vidi, tako je i ovo vidio portir na drugom katu i zapisao u svoju bilježnicu utisaka. mama od Frenkija autolimara je isto to primjetila, samo ona nije bila upisana u knjigu utisaka, tako da se to ne računa. i susjed Dobrinić, koji je išao ženi po uloške je to vidio..ali on uvijek šuti, tako da je i ovo odšutio..ja sam se pridigao i počeo brojati prazne gajbe piva..tad me uhvatila jedna misao..druga je pokušala, ali drugi je uvijek drugi i puši kurac..jesam li ja lud ljudi..šta ako sam stvarno blesav i nisam normalan, ima li mi spasa, idu li takvi kao ja u raj..plače li tko za takvima na sprovodu, dolazi li itko takvima na sprovod. pa koji kurac sve ovo meni treba. a imam dobar posao, plaću, kuću, uzgajam hrpu puževa i glisti. jedino me smeta što sam još djevac..ali vjerujte mi kad vam slijedeći put ispričam ovu priču, napisat ću da nisam djevac, tek toliko da se malo pohvalim, a nema šanse da nekoga povalim. najrađe bih vam ovo osobno svakom ispričao, imam lijep i ugodan glas, i ja volim slušat sebe kako pričam..sve bi to ljepše zvučalo iz mojih usta, nego ovo kad vam tipkam sa dva prsta..i ako čujete kakav trač o meni, da sam bedak, lopina i lažljivac, ne vjerujte..ljudi su zli i zlobni..

bio je mrak mrakova. sve je spavalo osim sunca na južnoj strani, a ni sunce nije spavalao samo. ima sunce nekoga s kim očijuka već duže vrijeme, ali taj trač me ne zanima.. moj netko i ja smo spavali. dabar nam je grickao nogu od kreveta, i perajama mlatio po propeleru. proizvodio je jedan posebno krasan zvuk, nalik brodskoj sireni. publika je gledala miljunaša i nisu znali odgovor na teško pitanje, a odgovor je bio lak. to me jako iziritiralo i iz protetsta sam si izvadio stakleno oko i stavio u kutiju od šibica..Nensi Brlek je to primjetila i zaustavila emisiju, dok kamera nije zumirala mene i moj prazan pogled. brzo sam zažmurio, natrpao u oko frižider, peglu, kombajn, starog Tamića, kilu paradajza, i dva limuna, samo da mi pogled više ne bude prazan..onda sam turio nos u prvi kadar, jer moj nos je moj ponos..ubrzo su počele stizati čestitke i pohvale na račun mog nosa..uhh, kako sam bio pun sebe..zahvatio sam kuhačom prvog do mene i opalio mu čušku.. poslije se jedna mala posexala i nakon 9 mjeseci rodila dijete od 23 kg. i 1.24 m dugačko..da li je to slućajnost i ima li sex sa tim veze, nisam siguran, ali nikad se ne zna..bolje puhati i na hladno, jer kad je vruće ne osjeti se hladnoća..postavio bih pitanje publici onako uz put, koliko krunica ima kuglica..to mi već noćima ne da mira i ne mogu spavati dok ne saznam točan broj kuglica.. onako od oka kažem da ih ima oko 100, a onako od mokraćnog mjehura kažem 34, baš me zanima jesam li bliže odgovoru ili sam bliže Zagrebu.

ovo je najbolje ne čitati, ili barem ne čitati prije ili za vrijeme jela.
jednog lijepog dana, mislim da je to bilo 30.02.1493,g, otprilike točno u 13,45 min. meni se jako prisralo.jeo sam taj dan trešnje, a jedem ih uvijek sa košticama. mislim ako želudac od mene očekuje da ga ja nahranim, onda ja od njega očekujem da on to probavi..to bi bilo fer u svim uljuđenim zemljama. jebate šta mi se prisralo, a bio sam još dosta daleko od kuće..zaždim ja crtu prema doma, trčim i znojim se..osjećam već mi je govno na pola vani. uz put baš sretnem razrednicu koja me htjela ukoriti što danima izbjegavam nastavu. kad sam se onako ljut izderao na nju, marš babo stara, sere mi se od tebe. ova je ostala paf i sa upitnikom iznad glave sjela na svoju debelu guzicu..ja sam za to vrijeme dotrčao doma i viknuo mjestaaaaaa..pojurio sam na wc i taman što sam spustio suknjicu i skinuo štrample, krenula je rafalna paljba po školjci. ratatatatata, mama, tata, pas i kravata..udaraju koštice, puni se wc mojim izmetom. to sve čula moja majka i ukućani, i svi pred vrata. sine što se dešava, kakvi su to zvukovi..prdim majko i kakam..pazi se dijete moje kaže ona..meni se oči izbečile. stiskam i serem bez kraja. napunila se školjka, ja pustim vodu, kad voda sve poplavi po wc-u. zaštopao se odvod, drek smrdi. raznosi voda sračku po podu, ja stojim u dreku i u čudu se čudim..otvorim vrata i kažem majci..mamice, ja sam se malo jako pokakio..ništa sine kaža majka i proviri unutra. bljakkkk, odmah povraća i sruši se u nesvijest. ja nisam guzicu ni obrisao, onako samo malo sa rukom te veselo i olakšano istrčim na dvorište, i ravno opet na trešnju.sve si mislim, drugi put ću pametnije, neću ni srat u wc školjku, nego odmah na pod, ima više mjesta..ako primjetite neke nelogićnosti u ovom drek raporty, kao 30.02.1493, pa trešnje na taj dan, pa moja suknjica i štrample, tko vas jebe.. ovo je moja priča i bit će onako kako ja želim..

kako je mali korak od sreće do velike tuge. tog smo se dana spremali ja, moja žena i naš sinčić od 3 g.na rođendan kod bake. utrpali smo u auto poklone i jednu vrećicu u kojoj je bila domaća rakija, koju je ona voljela svako jutro malo popiti. ja nisam nikada pio alkohol, pa nisam ni taj dan..nasmijani i puni sreće krenuli smo put do obližnjeg sela.volio sam svoju mladu ženu i to malo zaigrano derište na zadnjem sjedalu. bili su sav moj život.bili smo neizmjerno sretni i puni ljubavi. odjednom u vožnji primjetim kako je neko dijete istrčalo na cestu da pokupi ispucalu loptu..koliko sam stigao smotao sam na drugu stranu i taman pred kamion iz suprotnog smjera. budim se u krevetu,ne mogu se maknuti.sav sam zamotan i jedva živ..prvo sam pomislio na sina i na suprugu..vikao sam njihova imena, ali bez odgovora. opet je nastao mrak, sjećam se nekih glasova kao kroz maglu,svašta su pričali. slijedila su buđenja, iznenada noć i dan. i onda stvarnost..okrutna istina..poginula mi žena i maleni..dijete koje je istrčalo na cestu je prošlo sa lakšim ozljedama..mene optužili da sam vozio pod utjecajem alkohola..u trenutku nesreće rakija za baku se razlila po meni i ja sam bazdio na alkohol..nitko nije obratio pažnju na razbijenu flašu ispod sjedala. ležim u zatvorskoj bolnici,polmljenih nogu, osuđen na 9 g robije. više od polomljenih nogu me boli polomljeno srce iduša..živ sam, a nisam živ..ne želim živjeti.želim umrijeti i naći se kraj svojih anđela..postoje rijeći koje bole, postoje riječi koje liječe, postoji život koji želiš i onaj koji ne želiš. šta sam ja od ovoga želio. samo smo zajedno sretni krenuli na kratak put..put koji je za najdraže završio bez povratka.želim biti sretan, želim biti sa svojima, zašto sam ja ostao,a oni otišli..u ćemu je moj grijeh. zašto sam ja živ, a dobro znam da je lako umrijeti.opet sam neka greška sudbine, opet su krive osobe mrtve, a krive žive.. nikada nisam pokušao dokazati nevinost, kome da je dokažem, zbog čega, kad nevini više nisu živi. ja sam ionako mrtav, i svejedno gdje se nalazim. briga me za svijet, jer sav moj svijet su bili oni. rado bih da me ubiju, ali kažu da mrtve ne ubijaju. još se samo bojim snova,oni su mi najveća prijetnja, uvijek su na početku lijepi sa strašnim krajem. kako objasniti snovima da si mrtvac, što sam njima skrivio da me proganjaju. eh da mi je samo još jednom čuti smijeh mog malog anđela, pogledat u te vesele dječje oči, zagrliti najdražu, ali toga nema i ne postoji. postao sam kao biljka kraj moje postelje, i mene samo zalijevaju i vegetiram, s time da će ona na proljeće procvjetat, a moja proljeća su nestala zauvijek.ovo nisam pisao da se reklamiram, da razvažam sretne obitelji po rođendanima. nije mi bila ta namjera..mrtvi ne voze..

imam problem, mislim imam ja i nekretnine, ali eto imam i problem. teško mi je zadovoljiti žensku, pa ih izbjegavam..ja se 2 minute trudim da budem najbolji, a one se poslije od toga smiju i sprdaju. zato sam otvorio nik na iskrici gdje tražim samo jako stare bakice. njima je mojih 2 minute čitava vječnost i zahvalne su mi. najrađe bi jeba mrtve babe, ali nezgodancija je to, ajde ju otkapaj, pa opet zakopaj..lako bi ljudi pomislili da nisam normalan, a to ne želim.. i tako se javi meni živahna babica i da je ona odmah za akciju, dok se još može sexati bez štaka. ni ja ne volim duga dopisivanja i odmah kažem neka da adresu, da navećer dođem i da se kresnemo prije nego ona ode u vječna lovišta..dođem ja naveće na tu adresu koja mi se činila poznata i uđem unutra..kad ono iznenađenje, to je moja baka. nije me prepoznala bez naočala, pa sam odlučio da je ipak opalim zguza. razvalim ja nju cijele 2 minute, ipak je badava sex najbolji sex..još sam na kraju od zadovoljne bake dobio Albert kekse i bonbone 505 sa crtom, ali nije bilo crte, crtu je baba polizala.. oprostim se ja sa bakom i napišem joj poslije pismo da se ne želim više viđat sa njom..naime djeda mi je još živ, i ako me uhvati najeba sam..on je još crvenokošce skalpirao, ne bi htio da i mene. a postoji mogućnost da baba zatrudni, gdi sam onda..kako to objasniti mami, tati, pomajci, tatinoj drugoj ženi, tatinoj trećoj ženi, seki, braci, djedu, svojoj prvoj ženi, drugoj ženi, trećoj ženi, 19-oro nejaćadi, pa i samoj baki..idem otvoriti novi nik, bludNIK , buntovNIK ili pohotNIK na iskrici. dame, opet sam slobodan, samo bez dugih dopisivanja..lešine su isto dobro došle, ali barem malo pokretne..

krenem juće u grad da nešto pronađem za jelo u kantama za smeće. bio sam gladan da bih pojeo i vlastitu ruku da je bila malo čišća.. idem ja ulicom,a ljudi svi primjetili da hodam gladan. pa kako sam hrabar i jadan kad mogu gladan hodat gradom. neki su primjetili i da sam tužan i objesan. tima koji su to primjetili sam se zahvalio sa prigodnom pjesmom na lokalnoj radio postaji. ostalima sam dao samo zahvalnicu u županijskim novinama. i tada sam je ugledao, bila je najljepša od svih, ona koja izaziva pozor, bila je lijepa i bez ma(e)ne..a ja baš taj dan gladan i neugledan. prišao sam do nje i izvinio se na svom izgladnjelom izgledu, inaće sam ljep visok i druge boje kose, ali danas se nisam nadao susretu sa njom pa sam se malo zapustio. pogladila me po glavi jer je bila viša za 30 cm od mene i rekla, nema veze maleni trollu, vrati se u najboljem izdanju..nisam od onih kojima se nečija grba gadi..veselo sam poskočio i otrčao da se najedem i da se onda vratim u punom sjaju..rekla je da će me čekati, zašto da joj ne vjerujem.. i ja bih se čekao..brzo zagnjurim glavu u prvi kontejner,  najeo sam se do sita svega i svačega..jeste probali jesti svega i svačega, ali da malo odstoji, ma ludilo od jela..primjetio sam da uvijek kad se najedem više nisam gladan, jel to ima kakve veze ili je slućajnost, ne znam i nije me briga. samo bih vam savjetovao da ne hodate gladni, ružno je vidjeti gladna čovjeka kako hoda ulicom..fujj, bljakkk...