hodam kroz zidove

juće u neko doba, konačno sam uhvatio malo vremena za sebe. baš mi je laknulo i odahnuo sam, uhhh..neki odahnu ahhh, ali meni to liči kao cvil kad te boli i odlučio sam se za uhhh..sjednem i veselim se svom vremenu kad uđe majka i pita jel imam malo vremena. gdi ću majci lagat da nemam, kažem lijepo da imam.vidjevši to i brat me zamoli za malo vremena, pa onda sestra, pa tata, pa drugi tata, pa mamin ljubavnik, pa tatin ljubavnik, pa ljubavnik od brata, i kad je došao bratov ljubavnik tu sam pukao. jebite si mater i uhvatite si svoje vrijeme, nemam više i ne dam..e, da si onda vidio namrštenih faca, da kakav sam to škrtac prema njima. pogledao sam na sat, bilo je točno 12 h. i 98 min. baš vrijeme kad počinje spužva bob skockani..on mi uvijek izvuče osmijeh i poneku suzu. rasplakavši se od sreće zagrlio sam ga i zajedno smo ispekli fine krafne. koristili smo recept od podravkine kuharice, s tim da smo podravkinu kuharicu prije dobro izjebali, i svršavali joj u usta i po sisama. to nas je uzbudilo i sve smo ponovili 12345 puta i još bi da nam se digao.ali nam se zato tijesto diglo i krafni su bili za prste polizati.

jutros sam se probudio kasno naveće..sa prvim pijetlovima iz susjednog sela na obroncima mirne ravnice. ne bih se ni tad probudio da netko od radnika koji grade branu na Missisipiju nije naslonio skelu na mene.. to me prenulo iz ružna sna i odlučio sam se ustati. uđem ja u dnevnu sobu, a tamo već odbor za dobrodošlicu i dobro jutro hrvatska.. onako bunovan prepoznao sam samo neke, Zdenku Kovačićek, spužva Boba, Urkela, Ćiro Gašaparac, Branko Uvodić,Monika Kravić, junaci ravnice, Whitesnake, Iron Maiden, mama od jednog željezničara, i mali peso. svi mi zapljeskaše i poželješe laku noć. mene sram što sam tako dugo spavao, ali pravim se kao da me ništa ne boli i da ne mogu naći čarapu. po stoti put sam sebi obećao da ću ranije na spavanje. juće sam prije spavanja dugo slušao kako majka piše razglednicu rodbini u Gvineja Bissao. to me tako opusti da sam si dozvolio da kasnije krenem na spavanje. brzo se ubučem onako bunovan i kažem okupljenima da sad moram ići..no odlučio sam da danas idem na posao skakući na jednoj nozi..samo nikako da se odlučim, lijeva ili desna.. upitah prisutne za koju da se odlučim, a oni su tajnim glasovanjem odlučili za mlijeko sa pahuljicama. s time su dokazali koliko su neozbiljni i zbog toga sam im se svima popišao u čizme..nagradili su me pljeskom i uzdahom..uzdah mi se svidio i tu sam zaspao onako na jednoj nozi. još da znam šta sam ono htio reći..? a da, htio sam reći prisutnima, beeeeljljlj..

sjedio sam za kuhinjskim stolom u svojoj najdražoj roza haljinici. kosa mi je bila vezena u rep i sasvim sam pristojno izgledao iz daljine. na podu kraj mojih nogu ležala su mrtva tjelesa..ne znam koliko ih je bilo, jer kad me obuzme ludilo samo koljem i ne brojim..gledam ta bezlična trupla i razmišljam šta ću prvo da jedem, a šta ću da spremim u vrečice i u frižider..imate kad onaj osjećaj pohlepe, da bi taj tren sve pojeli.. i jasam samo ljudsko biće i nisam imun od tih niskih strasti..na kauču je sjedila majka i tiho plakala.o bože, kakvog sam to monstruma rodila. no ona je tako govorila još dok sam bio dječak i dok sam ubio prvog prijatelja koji se rugao mojoj grbi, i rekao da mu se sviđa moja omiljena glumica Monika Belucci .tako da ju ne shvaćam više ozbiljno..poslije kad joj dam najbolji komad mesa i ona zatvori tu svoju staru lajavu gubicu. svi smo mi krvavi ispod kože, a tko to bolje zna od mene. često mi ljudi znaju kazati, ti si sigurno imao teško djetinjstvo..ali nisam, imao sam samo tešku narav i malog pišu..to što su mi se djeca izrugivala da izgledam kao kućni Troll sam rješavao efikasno. no svejedno i ja sam izbjegavao da se pogledam u ogledalo..slušao sam majčine rijeći kad mi je znala tepati, ti si moje namilije i najljepše dijete, samo njoj sam vjerovao..svi drugi su lažovi..zašto ljudovi lažu, zašto...????

nekad davno, još davnije od juće, bilo je prekjuće..e tako davno se moramo vratitii unatrag, jer vraćati se unaprijed još nije izmišljeno..u stvari je izmišljeno, ali još nema u slobodnoj prodaji i na akciji. sjedio sam ja na klupi u parku i gledao golubove kako lete. gledao sam ih točno pod kutom od 48 stupnjeva, sa tolerancijom 2-3 stupnja gore ili dole..a golubova je bilo nekoliko, bilo ih je 2, pa još 2, pa još 1, pa opet 2 i još 4. to je sveukupno nekoliko golubova..na klupi do mene je sjedio neki starac i hranio mrvicama ta ružna leteća stvorenja.. starac je mogao imati negdje 74 g. i 12 mjeseci, a mogao se zvati Štef Puškarić i predmijevam da je stanovao u zgradi na 2 katu, sa bolesnom ženom, koja je operirala jednu dojku zbog tumora na nozi. ljut na njega što hrani te beštije koje samo seru, izvukao sam sablju koju mi je ostavio moj pra pra pra djeda, viking Olaf Bunar-sonn. kako je dobre bunare on kopao. svoje znanje je prenio neki dan i na mene, samo onako usput, treba kome kvalitetan bunar..? i mačem sam mu odsjekao glavu. začuđena glava je pala pod klupu i tu se počela igrati sa mrvicama, dok mu je tijelo i dalje nastavilo hraniti leteće seronje..kad je tijelo osjetilo da nema glave, mirno je odšetalo kući..glava je nijemo treptala okicama i kao da joj je bilo žao što tijelo ode doma bez nje..meni to bilo zabavno pa sam uzeo paletu i kičicu te počeo crtati..a kad želim, bolji sam od Picasa, a kad ne želim, isto sam bolji.. taj čovac je fakat ružno slikao.usred slikanja meni se prijebalo..ostavim nedovršenu sliku, potrčim doma do svoje ofce i naguzim je žestoko 17 puta..kad je mlado živinče počelo skvičati od jada, ja sam si zapalio jednu i zamislio se..šta je život, danas jesi, sutra nisi, a sutra je i subota.

ako vam sad nekaj ispričam, rekli budete da lažem..onda vam neću ispričati..tko vas jebe, nevjerne tome. ali ovo je istina, moš mislit..jedne večeri ja dođem kasnije doma..imao sam već gotovu priču sa kojoj budem babi začepio gubicu.. to bi sigurno progutala. kao dok sam išao sa posla, zaustavila me banda baba na motorima.sve onako krezube, u kožaku, sa lancima, dignutim auspuhima i spuštenim sisama..ma kad ih vidiš smrzne ti se drek u riti. a jedna s prištom na nosu se zaljepila za mene i silom da sam ja njezin slatkiš, da se pali na male čelave i bucmaste sa malom čunom. jednom rukom me obuhvatila oko struka i posjela iza sebe na pilu od 1200 cm.kad nisam tad zamrl, onda ne budem nikad. onako me malo provozala, na prvom pa zadnjem kotaču..poslije me iskoristila i bacila u grabu..ma priča je za deset i uspio bih u tome..dođem ja tiho do spavače sobe kad unutra čujem dahtanje..pozelenio sam, ja nju varam vani i skrivam se, a ona mene doma vara.ubit ću ih oboje..brzo uzmem male škarice i krenem da im presudim. kad provirim ono je jebač moje žene ONA. cerekaju se i plaze jedna po drugoj..maze i smiju i još moja kaže njoj, daleko mi je bolje sa tobom nego sa mojim mužem, nek se jebe sa onim malim kurcem, baš mu je za kurac, i još je impotentan..meni prepotentnom to reći.. e to nisam mogao progutati..teško ranjen u duši otišao sam u kuhinju i najdraži stoljnjak sam joj isjeckao u komadiće, izvadio malog pišu i popišao joj njeno najdraže cvijeće, razbio joj onaj skupi komplet šalica koji mi je oduvijek išao na živce,u posudu od šećera sam joj usipao sol i obratno.našminkao si usne njenim najdražim ružom, sakrio joj rašpicu, digao wc dasku na što je jako alergična i nju zapišao..napisao pismo da je ostavljam zbog drugog muškarca i otišao doma svojoj mami. ona bolje kuha od nje, nitko ne kuha kao mama..

sad ne kužim, kaj je koga briga kaj sam ja grdi. bem joj mater i jednoj fufici manekenskoj..ide ona onako dobra, cice, noga, glava, ma jeba bi je rađe nego glaso za sanadera i milanovića. ja njoj dobacim, malena krasno izgledaš..imaš dobre balone, ako su tvoji..ona me pogleda onako s visoka, što joj nije teško jer ja sam 145 visine, čelav, debeli i masni.. pička ti materina matora mrcina, odjebi od mene..odbrusi i ode.. stojim ja malo zbuNJEN, češkam se po čelenki, malo po prljavim ušima, jesam li to dobro čuo.. dok ja sve to registriram, ode ona na tim dugim nogama..okrenem  se oko sebe, spazim neku babu sa malim cuckom.. šutnem iz sve snage i nju i peseka v rit i samo velim, jeba vam pas mater žensku, tebi i tvojoj kujici..sve vas treba jebat i šutat.. jesam i tebi grdi babo, jebi se sad kad nisi dala dok si izgledala kao ova kuja..uto naiđe moja mamica, uhvati me za ruku i odvede na sladoled od vanilije, banane, jagode, kave, pistacie, lješnjaka, šumskog voća, svinjetine, janjetine, makarona, krumpira, paradajz juhe i limunade koju mi je Azemi Ljatif sipao u šake..

danas bih mogao napišati nešto lijepo..evo i napišao sam LIJEPO..mogao bih još svašta, ali ipak moram na bauštelu na posao..juće smo se tako napili na gradilištu da smo jedan drugom govorili vi. kad nam je nestalo pijače, prodali smo tonu cementa sa gradilišta i željezo jednom poduzetniku..poslije smo šparali na cementu i stavljali puno šljunka i pijeska.. nismo ni željezo stavljali u beton..pa k čemu.. nitko ga ne vidi, željezo ionako trune u betonu..armirani beton ili obični beton, sve bude to dobro..  ako se kaj i zruši, kaj nas briga..to je odgovornost izvođača, mi smo samo šljakeri koji si vole popiti. kako su dobri oni mali pelinkovci gorki, da mi je pasti u te kotlove gdje se rade i da plivam, ronjam i da jedino što mogu pričati bude hik, hik..

baš sam se vračao sa satova baLETA, kad mi u oči upadne jedan prizor..pokušao sam par puta trepnuti i izbaciti prizor iz očiju, ali nije išlo..zamolio sam jednog prolaznika neka mi rubom maramice pokuša pomoći  izvaditi to iz očiju.. pošto ni on to nije uspio, upitao me da li bih išao kod njega u radionu i švasao željezne cijevi za njega..kao stisli ga kupci i u gužvi je..meni to nije bilo teško jer uz satove baleta, baletani imaju obavezan predmet varenje sa maskom i bez maske. otišo sam čovjeku pomoći i zadržao sam se tamo 18 godina. sad sam krenuo kući i razmišljam što ću reći majci, gdje sam se tako dugo zadržao..ma reći ću  da sam se zaigrao, popušit će to..jedino su mi oči crvene i velike, kao da sam švasao 18 g. ali dešava se to djeci u toj dobi. bolje i to nego da sam došao kući sa prizorom u očima.. i naravno, ovo ne pokušavajte kod kuće, ako već morate variti, brener je pogodniji i ono si faca..faca sa brenerom..

danas se osjećam kvalitetno lud..haha zlobnici, slobodno recite, pa ti si uvijek lud..hvala vam, tko vas jebe. ali baš bih volio da imam dugački laso, da zakvačim za ameriku i da je dovučem uz pomoć konja do europe.. neka se kopna spoje.. želim sakupiti vojsku i pregaziti ameriku.. onako ju sravniti sa zemljom. nemam neki razlog za svoj barbarski čin, i ne trebam ga..tko pita luđaka za razlog..silovao bih sve amerikanke, prodao u roblje i u harem arapima. onda bih otkvačio ameriku i nogom je jako gurnuo preko ruba svijeta da propadne u svemir, u pizdu materinu..ali nekako sam samo lijen i idem si namakati noge u lavor. a i vrijeme je vizite..

primjetio sam da naj volim kad slušam sam sebe. nitko mi ne zna bolje priče ispričati doli ja sam sebi. to je onako sa ukusom, taman kako bih ja sam ispričao. takođe sam primjetio da sam najkrasniji sam sebi. nikoga mi nije draže vidjeti u ogledalu doli sebe..uvijek me gleda mila i lijepa faca,kao da sam sebe gledam. primjetio sam da me nitko ne zna zadovoljiti kao sam sebe..točno znam što mi u kojem trenutku treba i odgovara, kao da zadovoljavam sam sebe.. sablažnjen tom spoznajom, ovaj blog pišem sebi, nitko neće bolje i sa osjećajem pročitati ovo što sam napisao..mnogima je ovo brljotina, a meni je to znanstveni rad. zašto se u ovoj jebenoj državi ne mogu oženiti za sebe, ne vidim boljeg partnera samom sebi..baš se volim uzduž i poprijeko..

lijepo..uzeo sam nož broj 9 za rezanje špeka..narezuckao na sitne komadiće. lijevom i desnom rukom sam trpao u zube, brzinom od dva komadića u jednoj sekundi, što odgovara svjetskom rekordu u žderanju špeka. pritom sam izgovarao čarobne riječi, njami, njami, u kombinaciji sa mljac, mljac. bilo je tu luka i pive, i kukuruznog kruha u boji..mora se priznati bio sam pravi grobar za špek..sad se gladim po tlibi i razmišljam o Bibi..a Biba ima dobre sise, samo kaj ona veli da sam joj ja grdi..prasica jedna..

jeba vas mali medo, pa di ste svi..sam sam bio na iskrici od juće naveće. habi sam na svijetu i iskrici.. šta sam se nahebo čičaka, uhh, ne ponovilo se više..ruka me boli..

moj susjed ima ljubavnicu.. hahahahahaha..kaj vama to nije smiješno..samo nikome ni riječi o ovome.. niste to čuli od mene..

zašto sam pobjegao od kuće.? pa i nije bilo velikog razloga. kad je majka bila na poslu,  ja sam sestri škaricama izbio oko. igrali smo čovječe ne ljuti se, a lijepo sam joj rekao da igramo crnog Petra, sama je to tražila, zna kakav sam dok izgubim... onda sam to oko stavio u pračku i susjedu razbio prozor. oko je palo na stol, baš kad je debela svinja ručala. od silnog straha zapela mu janjetina i prase se ugušilo. vidjevši to njegova grbava ženica je lonac vruće juhe od straha prolila sinu na glavu. ovaj je sav opečen prevrnuo štednjak od kojeg je vatra zahvatila stan. vatra se proširila na cijelu ulicu koja je do temelja izgorjela. u sve općoj strci, sudarila se dvoja vatrogasna kola, udarila u autobus pun putnika koji je pregazio jednoga starca, jadnik nije imao sreće, da je autobus bio prazan možda bi preživio. vidjevši sve to nisam puno razmišljao, odlučio sam pobjeći.. sestra me pokušavala zaustaviti i molila neka joj idem po njeno oko. otresito sam joj odgovorio da ima dovoljno velike sise i da nitko neće primjetiti da nema jedno oko uz takve sise.. ali ne, ona mora cviliti.. brzinom eustahija brzića, napustio sam mjesto nemilih događaja i otišao u svijet. samo znam da se drugi dan mjesno groblje dobrano napućilo, i da sam ja imao u tome svoje prste i moja seka oko..prolazile su godine, prolazio sam i ja. sad se pitam, jeli vrijeme da se vratim u svoj rodni kraj.. da li me tamo još netko čeka..jesam li kome ne dostajao.. da li je seki naraslo novo oko..?

poželio ja da se bezobrazno obogatim..odem i ispunim lotto..počeškam se po blesavoj glavurdi i sjetim biblijskih riječi..lakše će deva proći kroz ušicu igle, nego bogataš dospjeti u raj.. uplaših se mogućeg dobitka i ispunim brojeve bez veze..kad ono bezvezni brojevi postadoše dobitni brojevi. u strahu od one kletve krenuh trošiti lovu, na lake žene i teške droge. noćima ne spavam i želim da me netko opljačka i da preuzme onu kletvu na sebe, želim opet biti siromašan i blesav, i želim doći u raj. tko želi novac neka mi se sobodno javi..sve dajem, ne tražim ništa..javite  se na pvt, pvc, pms ili bilo što takvoga..sise nisu za odbacit, to onako usput..