hodam kroz zidove

juće je bilo sunca kao u priči..kad se bližila noć, ja sam odlučio zatvoriti sve ulaze u kuću da mi noć ne uđe unutra. stavio sam zavjese, rolete, ormare na vrata i prozore, propisno sam to uradio, i kad pogledam mrak je ipak nekako ušao..gledam tražim rupu kroz koju se mogao mrak uvući, ali ne vidim slabe točke u svom sustavu zaštite danjeg svjetla..budem ljut sam na sebe, baš sam za kurac, nikad ništa ne uradim kako treba.. nisam u stanju izolirati kuću i prilaze da ne uđe mrak. negdje sam nekad pročitao da se mrak ubija plamenom, mislim došlo je vrijeme za vatreni potez. upalim vatru nasred sobe, sve sam zapalio, krevet, kredenac, regal, ženin vibrator, olovku br.4 komada 3. istrošene kondome, stare stripove Zagor i veliki Blek, stare Panorame, Plavi Vjesnik, Čik, Start,Duga, komplet kineskih noževa sa drvenom drškom, ma bila je vatra svih vatra..progutala ona mrak i tminu, dugo u noć sve do jutra je gorjela i polako gutala noć. zorom je došao dan u pomoć, i onda združenim snagama pobjedili smo mrak..bio sam ponosan na sebe i na svoje djelo..dok su drugi spavali, ja sam se jedini borio protiv crne noći, i po ko zna koji put došao do zaključka, šta god radio, budi u tome, najbolji..tada nisam mislio kako ću se opet naveće boriti protiv mraka, više nemam svoje kuće za užgat, ali velika mi je ulica, veliki je grad, borit ću se do zadnje kuće, svaki puta kad si zapalim kuću to me malo rastuži. sjednem na žgarište i poželim zapjevati neku elegiju, lirsku pjesmu tugaljivog sadržaja, ali pošto ne znam ni jednu, sjetio sam se one o maloj tužnoj bubamari. kako je plakala na jednom cvijetu, nitko nije bio od nje tužniji na svijetu, jako je tužna bila jer joj netko ukrao točkice sa krila.. toliko me to rastužilo, da sam zamrzio lopine, kaj kome treba ići krasti točkice sa krila bubamare..haloooo ljudi, mislim sredite se malo..iz protesta neću disati dok ne poplavim..

dođem k susjedima, a oni meni da imaju veliki problem.. ok. drago mi je. ja imam velikog pa se ne hvalim..ma ne hvalimo se kažu oni, samo tražimo rješenje. dobro meni ne smeta kažem im, potražite ga ja ću pričekati za to vrijeme. jeste gledali u sobi, pod krevet, jeste sigurni da ste sve pretražili. ma ne takav problem, imamo novčanih problema. a to vas muči.. pa evo mogu vam ja kupiti vašu kćer. ima 21 g. i voljan sam vam dati 600 novaca za nju. zasjale im oči i kao da im dam vremena da odluče..a ne kažem ja, rekao sam samo 600 novaca, o vremenu nije bilo govora, ne plaćam vremenom..opet se oni izvinjavaju i neka pričekam da odluće..čekam ja sat, dva, pa čak i tri..narasli mi nokti i kosa, čak mi je kosa promjenila boju kad se oni odlučiše. i uši su mi počele rasti, i tko zna koliko bi narasle da nisu došli sa svojom odlukom. susjed je nosio odluku, a žena mu je samo malo pridržavala, tek da izgleda da je zajedno donose. meni se lijevi brk nasmiješio od prizora, a desni nije jer mi je još bio u đepu odkad sam ušao u pionire.izbrojim im 600 novaca, oni meni malu zamotaju i odem sretan kući.. ipak sam nešto kupio, i mene trese shoping groznica. baš će mi se žena doma iznenadit kad vidi što sam jeftino kupio. treba kupovat jeftino. još me samo malo brinulo, što mi doma sjena od ormara izgleda daleko deblja i veća nego sam ormar, ali i to sam odlučio u razgovoru sa ženom riješiti..neka se prvo veseli dobroj kupnji skupa sa mnom. po danu se sjena od ormara ne vidi, a noću ju možemo farbati u neku boju. bitno da oboje volimo špagete, ona bolonjez, a ja westerne.

uđem ja u pekaru i lijepo pozdravim..dobar dan,glasom teškim 249 kg. pekaru se to činio preteški glas, uzeo je flex i stanjio glas na podnošljivih 64,2 kg. to me odmah malo odbilo od tog  zdepastog tronogog  čovjeka..kaj vi gospon pekar imate protiv težine mog glasa..nemam nikaj, ali ne dolazite mi više s takvim glasom. ok. kažem ja i uključim proljeće iza mojih leđa. njemu se to dopalo i ponudio me sa kiflima br, 18. njami, obožavam kifle br 18. odmah mi se brk nasmijao, a nos zasjajio svom dužinom od 2.34 m. zatitrao sam trepavicama 39 puta u periodu dok nabrojiš do 39. opet je to dojmilo majstora od tjesta i počeo je pljeskati svojim velikim ušima. mene uhvatio smijeh dolje od nogu, pa sve do bradavice. smijao sam se na francuskom jer to mi je najsmješniji jezik i mrzim francuze. pekar se počeo smijati meni i tako smo to radili 12 dana bez prekida. za to vrijeme je neka žena u Brazilu rodila četvorke i na poklon dobila vrećicu vegete. djecu je ostavila na  ulici, a vegetu je uzela. kad sam primjetio da je vlažnost zraka u pekari dostigla svoj vrhunac, brzo sam se sagnuo, a tanjur je proletio iznad moje glave i zaustavio se na portretu Fidela Castra u Havani. kad je to vidio moj najdraži pas kojeg držim u akvariju sa ribicama, on je pišao od smjeha. i meni je to bilo jako smiješno pa sam se počešljao na lijevo pod kutom od 47 stupnjeva okomito na nešto. a na stadionu rulje kaj dreka. možda odem tamo i skočim svjetski rekord u skoku sa motikom. kažem možda,jel baš gledam dobro jutro hrvatska i osjećam da mi se diže kurac koji sam posudio od Bantu crnca za 17 dolara. kaj ja znam možda još bude kišilo, a braći Bajić je poderana cerada na kamionu. a svi žive od tog starog Tamića. jebeš takav život..

uhh..upravo sam si pogledao rok upotrebe i vidio da je pri kraju. ni reklamacije mi više ne važe. a jebe me to kaj sam počeo sve više ličiti na sebe i to onako opako..u pozadini svira muzika, nešto od južnog vetra i lepe Brene, a ja sam svjestan svojih mogućnosti i ne da mi se, tako mi se ne da. do boli mi se ne da. možda sutra, jer danas su mi počeli rasti zubi i malo sam nervozan, a najdraža bojica mi ostala kod roditelja, sa kojima ne pričam punu minutu. možda sam trebao oženiti onu koju su mi oni našli..možda, a možda i nisam, obje su lijepe, a ja nisam, no zato dobro stojim u redu za posao. mnogi su primjetili da najbolje stojim, sretan sam kad me netko pohvali, neka ih, neka me hvale. budućnost je ružičasta, tamo nekoj djeci bez roditelja..

danas kad se opraštamo od dragoga brata Stjepana Puškarića, prisjetimo se, čovjeće prah si bio i u prah ćeš se pretvoriti. bile suto riječi svećenika sa crvenim baburastim nosom, koji je bazdio na alkohol da je jadnim ženicama bilo zlo od toga, a ne od tuge za gnjidom koja se pokapala. i ja sam bio prisutan tom za mnoge sretnom činu. inaće ne volim ni vlastite sprovode, a kamoli tuđe. ta zašto bih išao nekome na sprovod kad ni on meni sigurno neće doći, a ni muzika nije bog zna što. no ovaj put sam došao da budem siguran da će upokojiti barabu Štefa,zbljuvao sam se od velikih i slatkih riječi o pokojniku. te je brat Štef bio ovakav, te je bio onakav, kao da pokapaju kardinala,a ne obićni ljudski izmet. Štef je bio sileđija,pijanac, lopov, kokošar, ubojica, bio je dno dna. nema tko se njega nije bojao i koga on nije pokrao ili premlatio. vlastitu majku je ubio, kuću zapalio, vjernom psu razvalio čeljust. bio sam sretan što se ta uštva zakapa i da ga više nema. kad je pijani govornik rekao da se nada da cemo se svi skupa naći sa bratom Štefom ja sam riknul..ako je njegovo kraljevstvo nebesko, pa šta je onda za nas ostale. od onda se bojim smrti i raja,rađe sam za pakao jer tamo nema Štefa. tutnuo sam ruke u đepove, zaigrao đepni biljar, navukao veselu facu i napustio ovo ne veselo mjesto. da su ovi iz pleh muzike barem nešto pametno zasvirali, ovako si moram sam pjevušiti od Ivice Šerfezija i Ljupke, ta tvoja barka mala u rocken roll verziji. da se mene pita, ukinuo bih sva groblja i sprovode. pa si ti braco malo misli, da li se isplati umrijeti kad te nema gdje pokopati..  a od muzike samo pinkići bi bili dozvoljeni. no kad mene nitko nikada za ništa ne pita, zato i jeste sve kako jeste. boli me kurac, idem levo pa ravno..
 

od jutros sam durilica.. durim se na sve i nikoga ne volim. krenem ja na wc pišat, kad me taman pred vratima tata uhvati za glavu i okrene na drugu stranu. čekaj još si mali, stariji imaju prednost. tiskam ga ja jadan sa nogama i čekam da budaletina izađe. kad se čulo da pušta vodu, evo juri mama sva u gužvi..mjesta viće ona, žurim..uleti unutra i izgura tatu van.nakon sat vremena ide van i ja se ponadao sad ću pišat, kad doleti stariji brat, opali mi čvoku, čekaj klinac, još imaš maloga.meni se vrti od pišanja, čekam da izađe opaki brat, i taman kad on krene evo ti seke koja viće da je dobila pms i neka se svi maknemo. više nisam mogao izdržati.pojurim do kuhinje i uzmem lonac sa čajem..sad ćete vi vidjeti kome niste dali pišati.ahhhhhhh, olaškao sam si dušu i mokraćni mjehur..okupili se svi oko stola i piju radosno čaj..samo ja nisam pio, jutros mi nije do čaja. osjetili oni da čaj ima čudan okus..vide da ja ne pijem i odmah na mene, šta si stavio u čaj..ja sam pokrio uši rukama i ne želim ih slušati, jako sam vikao, tralalala, ne slušam vas..isključio sam se i ne postojite za mene.. ja sam DURILO men..i mislim da imam najljepši mokraćni mjehur ovdje, tko misli drugačije neka ga izvadi sad ili zašuti zauvijek..

krenem ja sa svojim limenim ljubimcem na vožnju.. taman krenem kad u zraku vidim neki leteći tanjur i plava svjetla.. budala se zaletava u mene i čas prije sudara se digne iznad mojih kola. kad mi to više lagano išlo na kurac, izađem van i sačekam svemirske budaletine..odi van mamicu ti jebem aliensku, ako se usudiš viknem ja.. kad ono otvore se vrata i van isplaze dvije kreature. jedan je bio ogavan, nešto kao Čobanković i Ciganović skupa i bazdio je na neki špirit. drugi je valjda bio neko žensko, kad se gledao u ogledalce i zadovoljno siktao. počnem ih slati u mačku piterinu i ostale divne zagorske psovke, tko ti je dao pilotsku dozvolu pijana kretenčino.ovi ništa ne razumiju i samo se vrpolje..ja uzmem bejzbol palicu i opalim ih po tim ludim tikvama, stavim u gepek i brzo doma u špajzu sa njima. zaključao sam ih i sad se bojim da mi ne pojedu sav pekmez.. ima tko kakvu ideju, kaj da delam s tim spodobama. da ih izvježbam za cirkus, ili da tražim otkupninu od njihovih budalaša. ali tko će za njih onako ružne dati bilo šta, popušit ću pekmez garant..

baš sam mislio da li da odem na plažu i malo ležim na suncu, ili da odem na posao i radim.. zrak je vani usijan, a more sigurno toplo..i taman kad sam uzeo ručnik za plažu, uhvatila me stravična želja za radom, za stvaranjem novih vrijednosti.bacim ručnik i kremu za sunčanje, obućem sandale i otrčim na posao.evo me sjedim i želja za radom me prošla..turio sam prst u nos, radim kuglice svakakvih oblika i gađam u šalicu kave od kolege koji je otišao srat i ostavio da mu se kava hladi. bit će mu bolja kava. gledam kolegicu iz druge kancelarije. malo je deblja, ali je ima zato. baš da me tjeraju pojeba bih je. ali me nitko ne tjera pa nisam. dolazi i šef, nadmen i oduran kao svaki šef, brzo pogledam sliku sexi kalendara na zidu da si ne ogadim dan njegovim dolaskom. ne primjećujem ga, koga ne vidiš taj ne postoji. uskoro zvoni telefon i jedna od dosadnih baba traži nešto, počelo je, ponedjeljak je krenuo..pogledam van  i pitam se, zašto nisam otišao na plažu..uvijek donosim krive odluke u pravo vrijeme. moram si zaposliti donosioca odluka, postoji li takvo zanimanje..ma nema toga kaj amerika nije izmislila. idem još šefu zaprdit pecivo koje mu donjela pripravnica, uživam vidjeti kako on to sa tekom jede, a da zna..hahaha..

idem gradom i bacim papirić od čokolade na pod. neki starkelja primjeti i kaže mi neka to bacim u kantu za otPATKE. a ja njemu, marš u vražju mater, nećeš ti meni zapovijedati.. idem dalje i bacim zapaljenu cigaretu u kontenjer sa papirima. vidio to čuvar i kaže mi da se to ne smije i da je to opasno, a ja njemu, marš u vražju mater, nećeš ti meni zapovijedati..idem u tramvaj i gurnem staru babu koja se telila ispred mene. vozač se izviče na mene da to nije lijepo, a ja njemu, marš u vražju mater, nećeš ti meni zapovijedati.. u tramvaju neka mala sa dobrim cicama i ja to malo dirkam onako da probam, kad ona meni da to nije lijepo. a ja njoj, marš u vražju mater, nećeš ti meni zapovijedati, iza nje je stajao njen dečko preko dva metra visok, i opalio mi čušku da mi zazvonilo u ušima, a ja njemu, kaj si nemremo biti dobri.

kaj da lažem i ja sam jedanput izašao sa iskričarkom na sok, a pili smo gemišt.. ja mlad, lijep, perspektivan, a ona oronula starica mojeg godišta..tak smo malo pričali, a puno pili..mogla je baba dobro potegnuti, sve si gledam ako tako nastavi sve mi bude popila.. brzo ju pitam da kaj sluša od muzike..a ona meni kako je Oliver dobar, pa Giboni..e tu sam je čekao..bedak jedan bedasti, kokoš blesava, kak možeš to slušati. rock je jedino dobro.. budaletino na kvadrat, sad bi ti mogel oči skopati, kako to govoriš..da te to nisam više čul, marš doma slušati rock, iš, iš, i kad to naučiš javi se..posramljena se digla i htjela popiti zadnju čašu gembača, na kaj sam ja skočil i zel joj ga z ruke i strusil ga u sebe.. mog gembača ne buš pila, nek ti plati Oliver. ode baba posramljena, a ja si lepo zel flašu i ono malo kaj je ostalo sam podudal i samo sam promrmljao u bradu, da si ti glupača kad čula za Pinkiće,Whitesnake, Iron Maiden, Wishbone Ash, odrezala bi glavu tom blesavom Oliveru. kako netko može dobro pjevati, a da nema duge lasi.. i kasnije sam načuo da nije jedina koja sluša to smeće..navodno postoje još takve spodobe sa isčašenim smislom za slušanje..zato vidite kaj je svijet, malo pametnih i puno blesavih..i još bi ti blesavi pili moj gemišt, oš malo kurac podudati.. ubili ste punk, ali rocken roll ne ćete..

sjećam se kad sam bio maleni, onako mali kao mrvica iz Tom i Jery. A šta sam mogao imati 35-40 g. baš u to doba je nekako moja seka dobila prvu mjesečnicu.. skupilo se ljudi,cijelo selo je to došlo gledati, pa kako joj dobro stoji, kako je sretna..raspredale babe priču, a mjesečnica ko mjesečnica. ja sam je dobio kasnije, kad se mama vraćala iz Trsta i švercala traperice..a rekao sam joj neka mi kupi x-mena.negdje usput je mama ukrala malo štene i donjela nam..bio sam ljubomoran na njega jer su se svi igrali sa njim i bio im je slađi od mene..osjetivši se zapostavljeno zamrzio sam tog malog peseka. još kad su krenuli sa prijedlogom kako će ga nazvati,pa svakakve gluposti od imena..čuj pesek mali, nebuš ti ovdje dugo preživel..ako se ne buš zval kako ja želim i ako si im draži od mene, onda ću te ja malo uljepšati..uhvatim ga i stavim u veš mašinu..malome je to bilo zabavno i prvo se veselio, kad je centrifuga proradila izbečio je oči i usra se od straha..kasnije sam ga izvadio van, lijepog,čistog i mirišljavog, ali jedino što nije više disao..bit će da mu naškodila voda i prašak. brzo sam napisao poruku koju je kao pesek ostavio i u kojoj objašnjava kako je slučajno upao u veš mašinu i prebacio na 95 za bijeli veš..svi su plakali za njim, i kao mrtav je bio centar pažnje..to mu nikad nisam oprostio, i ako se ikada vrati, slijedi mu isto.. pesek, nemoj se vratiti,svijet se još uvijek vrti oko mene, a ti znaš kako vrtnja može biti pogubna.

juče sam sjeo i razmišljao do iznemoglosti. taman kad sam bio na rubu očaja, suprotnom stranom ulice prošao je ja Horvat i moj brat. svi skupa su nosili veliki, veliki, veliki..ma bilo je lijepo za vidjeti, šteta da se to u našem gradu ne dešava često.drhtavim rukicama sam otvorio ono što se otvara. uradio sam to kao da to radim svaki dan, a mažoretkinje su me nagradile pljeskom i dizanjem majice u vis. mala od Puškarića je imala najbolje sise i baš ona je najbolje dizala noge u zrak. zamolio sam je da me posjeti naveće kad žena zaspi vječnim snom..samo se nasmijala i vragolasto namignula..tu sam prestao razmišljati, stavio olovku iza uha i poželio da mi je glava čista i bistra.  netko od gore sve to vidi i sve zna. baš mi je drago zbog toga, jer mnoge su stvari nedorečene.

kako se ja volim kreveljiti pred ogledalom. uradim si one smiješne face i onda se razvalim od smija. ja se smijem, a u ogledalu zadržim onu smiješnu grimasu. to je malo teže postići, ali ako si čista srca i duše onda to možeš..pošto to nitko nije, samo ja to mogu.ostavim taj odraz u ogledalu i odem pozvat ukućane da se dive tome. onda te budaletine dođu i isčuđavaju se, s tim da punica nema odraz u ogledalu. kad mi to sve dosadi, ja ga prdnem onako zvjerski da nejać odapne, a ostali pomru. pravim se da sam dobar dječak i zavučem se među mamine skute i prosim čokoladicu i malo trave. a mama ko mama, nikad mi ne odoli..jednom sam je gađao pikado strelicama i rekla je da će me ubiti, ali nije.odvalila je čušku tati, da kao on je kriv što sam takav. uvijek ga krivi da dok je mene radio, da je virio u tv i gledao pornjavu sa životinjama.a meni to sve smiješno i jedva čekam da nešto dočekam..

susreo sam brkatu ciganku.imala je takve brkove da su joj i usta bila zarasla u brkove. jel dečko,oš da ti gatam.sve ću da ti kažem. a jel ti oš da ja tebe karam pitam ja nju. možeš, samo da mi nešto daš. dam ti kurac i to ti je dosta, brkata spodobo..ali tijelo je imala kao Angelina, uhhh, i još jedan arrghh.ajde dođi u moj šator, ćeš da me jebeš za malo novaca. pošto nisam kurcu gazda,nagovorila ona mene. auu, što joj je obrasla maca,ne vidiš gdje je ulaz, samo po vonju sam osjetio gdje ga trebam turiti. hoblam ja to neko vrijeme,pa moglo je to trajati nekih 2 sata i još jedan sat. kad sam ja izvadio svoju alatku, to su poskakali plikovi, svrabež, crvenilo..briznem ja uplač i zovem mamu..a ciganka me utješi, sve bude uredu kad ti ga odrežu..i bi tako. odoh ja doktoru,odrežu oni njega i sad mi je sasvim ok. još i sad se smijem blesavoj ciganki, kako sam otišao, a nisam joj platio..mogao bih i ja u poduzetnike, to je pravi american dream

zatvor lepoglava, piše habi ružna glava. sjedim u čeliji i razmišljam. ovdje sam već 15 g. ostalo mi je još samo 20 g. robije. tunel koji sam kopao ispod kreveta je neslavno završio..došao sam u drugu čeliju do Nježnog koji me rasturio..više ne kopam. prilika se ukazala nenadano. raspisan je natječaj za pjesmu ili priču. zatvoreniku koji pobijedi slijedi nagrada..puding za večeru, i dvije jabuke, te jedan dan slobodno da ode kući. sjetio sam se svoje žene, tužna priča..vjerna mi je bila jedan dan kako sam otišao na robiju..mora joj se priznati da je bila odana..uzeo sam gitaru i skladao najljepšu melodiju, melodiju za ostavljene, za nju daleko od mene.
te su mi noći namjestili tugu, prihvatih je jer nisam imao drugu, onako tužna i jadna, nije se činila gadna, sjetna i mila, ipak je moja bila. jer svaka tuga svoje boje ima, i dostupna je svima.
noći su hladne i duge, sjetih se tebe uz pomoć tuge..skladao sam ti najljepšu pjesmu, pjesmu da spaja druge, pjesmu nošenu suzama i tuge.poklonio sam ti tu divnu melodiju, a nisi zaslužila ni da ti ime spomenem..no vjeruj da nemaš ništa s tim, isto bih pisao i za neku drugu. sve što sam napisao, napisao sam od srca, i baš me briga što te drugi prca..
kada je tuga osvojila srca čuvara, kada su svi zaplakali, ja sam zapjevao od sreće..dohvatio sam kalašnjikov od čuvara i rekao da sad sviram solo sa pljucom.. i pucao sam, pucao, pucao, pucao, pucao, i opet pucao. miris krvi me omamio. postao sam zvijer, žedan krvi i konjaka. kad je sve oko mene bilo mrtvo i krvavo, temljito popucano, navukao sam osmijeh na lice, izvukao nož i rezao čuvarima, prste, ruke, noge, uši, noseve, vadio im oči, mokračne mjehure, debelo i tanko crijevo, prostate, hemeroide i druge organe, te sve pobacao po sali..bijesno sam skakao po organima bez organa. sloboda mi se smješila, nasmješih se i ja njoj ..uzeh gitaru, trebat će mi, moram još do bivše, da joj zasviram predivnu melodiju..upss, skoro sam zaboravio noŽ.