hodam kroz zidove

ovo mi je prića moj dida, inaće jako mudar lik.
i njega je ostavila žena nakon 10 godina zajedničkog života. dugo je patio za njom, pokušavao se ubiti nekim
travama, piti petrolej, objesiti se na stari štrik, ali nije uspio u svojoj nakani. onda se dosjetio i otišao je prijaviti
policiji, Drotovi su mu se isprva smijali, a poslije su ipak morali podnjeti prijavu protiv nje, zbog krivičnog djela,
pokušaj ubojstva sa predomišljajem.. toliko je patio, da je želio smrt, samo da prestane bol i žal za njom.
a sve zbog kuje, koju je jako volio.
posli je sud odbacio njegovu prijavu, ona je imala dobroga advokata, koji joj je
inaće bio partner i taslačio je. isti slučaj je imao i moj tata, i njega je ostavila mama, zato jer je on nju ostavio zbog moje
djevojke, koju je na kraju oženio, ni ja to nisam tati zaboravio. mnogo poslije toga, i mene je ostavila žena, isto sam patio
dugo, pokušavao se ubiti na sve načine, ali nisam uspio. i sad razmišljam da i ja nju tužim za pokušaj ubojstva sa
predumišljanjem, da konačno mi Kovačevići dobijemo jednu parnicu protiv kuja, koje su nam obilježile život i smrt.
ja sam u očaju sam sebi pisao pisma, onakva pisma koja sam želio čitati, kao da mi ih je ona pisala.
eto i dan danas nakon mnogo godina i dalje si pišem pisma, pisma lijepa, pisma duga, nježna, u kojima mi piše,
da će se vratiti čim stigne, da je samo otišla na daleki put i vratiti će se da budemo zajedno.
evo čuvam sva njena pisma, koja mi nije napisala. a koja su od nje i zato su mi draga, nije mi problem čekati,
čekati ću je vijećno, ta kakva bi to ljubav bila, kad je ne bih mogao čekati. svaki dan sjedim kraj prozora
i čekam poštara, da mi donese njeno pismo, mnogo mi znače ta njena pisma koja nije napisala, a koja bi napisala
da me voljela kao ja nju, Pamtim samo sretne dane, a znam da ona pamti samo ružne stvari, zabit ću joj škarice
u oko čim je prvi puta sretnem, dati ću joj da pije kiselinu iz akumulatora, možda joj odrežem glavu i igram odbojku sa
njom, tko zna, šta mi padne na um, jer ljubav je čudna, velika, ne shvaćena, a ja znam, da ne znam sa njom, treba
znati voljeti, i primiti ljubav. zna li netko od vas, kako se voli, kako se čuva lljubav
zna li netko istinu o njoj, sjeti li se ikad mene,
zašto mi ne piše ta pisma, koja dobijam od nje..zna li netko, koga sad ljubi, da li će i njega ostaviti i da li netko
zna brojeve od dobitne kombinacije za euro Đek pot. to bi sve riješilo. mrzim i volim ljubav.
i ovo ne pokušavajte kod kuće, ljubav je opasna, ako ju vidite, prijavite ju policiji.

imao ja sam tako jednom davno, krumpirovu zlaticu. o bože, kakva je to Zlatica bila, nikad više takve zlatice.
moj susjed ju je pošpricao nekim otrovnim prahom i ona je jadna uginula, u meni se sve slomilo, pa zašto, zašto ona.??
to me bacilo u očaj, tugu ne izmjernu, poslije je došao policajac i izmjerio mi tu tugu, ali nikoga nisu zanimali,
parametri smrti, moje najdraže krumpirove zlatice. plakao sam danima, dani su zamijenili mjesece, mjesece godine.
srce mi je pre puklo od tuge i žalosti. onda sam jednom rekao DOSTA. uhvatio sam susjeda, ispilo mu noge motorkom,
odrezao glavu i na njeno mjesto stavio plastičnu kantu od Jupola. da ne bi samo tako lako prošao za svoj čin, pojebao sam
mu ženu, osakatio djecu, pojebao baku, djeda nisam mogao uhvatiti i njega bih silovao, ali brzo je bilo, to staro čudovište
sa jednom nogom.
nikad više takve ljubavi, kao mene i zlatice, pokušavali su mnogi, ali mnogii nisu bili ja, a ni druga ona, nije bila ona,
još i danas zamiriše krumpirov cvijet, još me podsjeća na njen let, umrlo je sve, ali nikad više, nikad nje.

in memoriam 15, 06. 2020 godine gospodnje, sveta misa isti dan, na drugom mjestu, u drugo vrijeme.

i ovo ne pokušavajte kod kuće, kad tad će vam netko ubiti dragu osobu, preduhitrite svinju i ubijte na vrijeme.

skoro zaboravih, siseeeeeeeee.

puno mi je tribalo da skužajem, ali bolje nikad, nego ikad. naj jače te mogu povrijediti, samo osobe koje najviše voliš. zaboravi neprijatelja, neprijatelj je pizdin dim. zato se čuvajte voljenih i svojih najbližih, njih odmah detektirajte kao loše i zle osobe. najbolje je odmah likvidirati najbliže i onda si siguran, da te neće prevariti i iznevjeriti. nitko ti ne može nanjeti toliku bol kao najvoljeniji, osakate te iznutra, da se to ne vidi i da ne mogu odgovarati za svoje zlodjelo, nema dokaza, tko vidi dušu da je slomljena. i obićno ti namiliji, imaju alibi, kao bila sam kod ljubavnika kad se to dogodilo. mater vam najmiliju, od sada volim samo one koji me mrze i koji imaju hrabrosti u moje rošavo, prištavo i ružno lice, kazat da me ne voli. to su prave osobe, njih treba cijeniti. eto odmah skupljam poveći broj neprijatelja, svi ste dobro došli, tko me najviše mrzi, njega ću najvoljet.
apropo mržnje, osjetio sam malo taj osjećaj i mogu vam reći da je to baš kul osjećaj, zašto ga prije nisam upoznao. ljudi, mrzite se i budite zli, to je recept za dug i kvalitetan žiFot. papa štrumpf, ima li još puno, ima djeco, još puno.
i ovo ne pokušavajte kod kuće, ja sam probao i najebao. a o sisama da i ne govorim, ima li koji dobar par sisa, što manjih to boljih, na ponudi. nemoj da se neka ne javi, a ima sisa. odmah ide prijava.

slobodno vam ja nekaj rečem..?? ovi krugovi u žitu su bedastoća..meni je ovo leto, baš kad je pšenica bila zrela, na moje dvije rali netko napravio krugove u žitu. odmah su se skupili susjedi i počeli filozofirati..to su svemirci, pa to su vražja posla, pa tebi je netko u familiji bio vještac..srali svi onako po malo, a meni pšenica zgažena.. majku mu jebem, tko god da je to uradio, budem ga ja noćas sačekao..i sakrijem se ja naveće i čekam..čekam, dosadno mi je, nigdje nikoga..a meni se puca po nekome. ma budem još malo pričekao, ako ne bude nikoga, upucat ću sam sebe u nogu..moram pucati, ono baš moram..od dosade počnem drkati, jednom, pa još jednom i opet nekoliko puta jednom..onda promjenim ruku, sa lijevom mi to ide sporije i lošije..lijepo je drkati, samo malo je teško u mraku..ne palim se na mrak..umorila se ruka, umorio se ja na čekanju..počnem igrati u sebi, selo država i grad na jedno slovo..odigram tako na sva slova. tamo negdje pred jutro, evo čujem ja bandu kako viče..gazi Jožekovu pšenicu, sve pogazi..nek misli da su to svemirci..tko jebe gada..bio je to Kuzma, seoski bedak sa svojim bedastim pajdašima..dovezli se sa njegovim cabrio Fičekom, stalo ih je 12 u to moćno Zastavino vozilo, i kruže pod ručnom po mojoj pšenici..ma dal bi ja njima sve, da su tražili, ali po pšenici mi tak krugove delati, to im nisam dao..zamračilo mi se i sve sam ih popucao iz duplenjke..ne bu mene niko jebal..zapalim pšenicu i te mrtve bedake..sad nek vele da su došli vanzemaljci i užgali njih sa mojom pšenicom.. mene su našli jebati, majku im njihovu..mene Jožeka..ne bu mene niko jebal, te me ne bu jebal.. osigurao sam pšenicu.
i ovo ne pokušavajte kod kuće, po mraku često zamračim i pucam po svemu i svima. tko leži, ne bježi.

sise.......

jedan dan, nije sad važno koji..no dobro kad baš inzistirate, utorak u 17 h. 45 min i 65 stotinki, meni se pričalo, ma ono pričalo mi se jako..a sam sam, na pustom otoku, nigdje žive duše da popričamo.. a kaj sam mogao drugo, nego stavit plivalice na ruke, zaplivat leđno i prsno, batrflaj, prema zapadu i doplivat do obale južne amerike. kako me tamo raja dočekala..ma mislim da ni svog diktatora nisu bolje dočekali. na obali je stajao jedan urođeNIK, pa još jedan urođeNIK, iza njih još dva urođeNIKa, jedna crna djevojćica, jedan bijeli dječak, zeleni legvan, žuta mačka, crveni ris, plavi dupin, smeđa mamba, pink slon, mama od seoskog vrača, čistač šikare i grmlja, i jedan turist iz Rvatske..e kad sam vidio tog turistu, došlo mi milo..zamolim ga nek golim tabanima skače po vatri za mene..i on to drage volje uradi..onda sam ga zamolio nek si odreže ruke i noge, te izvadi oči, da je to meni fora vidit.. turista je i to uradio..došao sam do zaključka, kamo god odeš, turista iz Rvatske je najbolji turista..tko bi to još uradio..? zaokupljen tom mišlju otplivam nazad na pusti otok..lijepo je biti Rvat...a sad moram čekat da netko naiđe i spasi me sa napuš(t)enog otoka..jako mi se klafra s nekim, a mob mi je prazan..ajd mi odguglajte red vožnje indijanskih kanua, kraj pustih otoka..ali samo onih prijateljski raspoloženih urođenika..kanibalima ne sjedam u čamac..

i ovo ne pokušavajte kod kuće, kod kuće psi laju, a ja ispod tegle držim kljuć, to svi znaju u mom zaviČAJu, tako lijep blog dođe kraju, vidimo se u Maju, kad se žene rado daju i za kosu čupaju.
ps. nisam svom robu dao hranu, ima nekih 2 miseca , još se gad ne da. kakve sam sreće, umrit će posli mene. a ja cijepljen 2 puta fajzerom. (frezerom). di si Corono , pičko stara, moš me jebati.

ovi blog nije za mlađe od 12 g. ili 14.g. ? osim Petkom. tada sve može.

napaljeni muškići sa iskrice, jel se kome javlja Ruskinja iz Balakova možda ima nik Tully Afem. ?
pravo mi je sumnjiva ta osoba. ona bi mene i mojega prihvatila, pa da vidim čijega bi još , pored mene. a zna da nisam niger. ma jesam kmica, ali zagorsko, podravska. i da vam se samo pohvalim, kupio sam novoga roba, stasit, jak, crni, kurati, ali ovo zadnje neće dugo. sad treba proći trening do smrti, da se nauči služiti me i dodvoravati mi se. i gdje ima jeftinih bičeva, uzeo bih odmah obiteljsko pakovanje.?
a ovo ne pokušavajte kod kuće.. moram i sise spomenuti. sise.

gledam ovog svog šefa..ogavan je, gnjuSOBa, pizda od čovjeka.. ide mi na jetra, na kurac, na živce..jel da ga mlatnem po toj Alijenskoj glavi, ili da ga pustim da skonča sam od sebe..onda se malo uzdignem iznad zemlje, gore u stratosferu. od Koprivnice ništa, od Hrvatake ništa, mala mrlja.. ako se uzdignem nekoliko tisuća kilometara više, od zemlje ništa, mala mrlja.. odem još malo dalje od naše galaksije je samo točkica. ne budi lijen, odem još dalje nekoliko svjetlosnih godina, nema naše galaksije nigdje..šta onda meni taj šef predstavlja..beznačajan je kao i ja, kao cijela moja firma, moj grad, domoVINA, zemlja, galaksija..svi smo mi ovdje mali, beznaćajni, nepostojeći, male gnjide, uštve. igra nećijeg experimenta, dijelić praha. s tom spoznajom dođoh do njega. dam mu jednu čvoku, zidarsku šamarčinu, s nogom u guzicu..gleda me on u čudu, a ja njemu. to ti je zbog ravnoteže u svemiru i odem na piFUj... zna li on da je gravitacija naj jača sila u svemiru, da su crne rupe crne, da gutaju sve oko sebe, samo ne oko moje sobe. zna on kurac, na mjesto šefa je došao preko politike, a ja sam šljaker isto preko politike. jebem ti mater i politici, selim se na kraj galaksije i zovem se Mojsije, pa da si nađem ovce koje vjeruju što im ja kažem, da budem božanstvo za njih, ovi na zemlji su lakovjerni i gutaju bilo koju vjeru, moraju nekoga imati, da se nekoga boje i mole. I ovo ne pokušavajte kod kuće, ja sam bog u svojoj kući.

Ovo mi je priča moj pra, pra, pra, pra, dida, ako on laže, lažem i ja.
jednoga dana ili noći, Jahve je rekao Adamu i šEvi da ide u trgovački centar. čuvajte nebo dok se ja ne vratim, i možete jesti sve jabuke, samo nemojte zlatni delišes. OK, božek, znaš da smo odgovorni, samo ti idi s mirom, i bi tako. ode gospod, a šEva predloži Adamu da naprave tulum, kad su sami u kući. Tuko jedna, pa tko bi ti došao na taj tulum, alo, zar ne vidiš da smo sami u svemiru. dobro, kaže šEva, idemo u inat njemu jesti zlatni delišes, sere mi se više od jonagolda i greni smitha. evo ti malo sisa, da se lakše odlučiš. čim mu je šEva pokazala sisu, Adam je na sve pristao. i opet bi tako, naždera se oni finih jabuka i legnu da odmore debele mješine. kad dođe Jahve i vidi što su uradili, razjari se i potira ih dole na livadu, na planetu zemlja. nezahvalnici jedni, ti ćeš Adame imati kaznu, bit češ željan pičke, morat ćeš voditi ratove za nju, svakakva čudesa raditi da ga umočiš. A ti kujo šEvo, u mukama češ rađati dicu i maštatati o uzastopnim organizmima. pokušao se Adam izvući, ta božek dragi, ti si bog, sve znaš, znao si da ćemo jesti tu jabuku, kakav ti je sad to ispit vjernosti i poniznosti. pa to si sve znao unaprijed. ? na to jahve nije imao odgovor, samo je promrmljao, idite i množite se, ( u prijevodu, idite i jebite se.) i bi tako.
sad kada to znam, znam da mi je svaki dobar komad u stvari sestra, i da mi trebaju dati jebačinu, jel ipak smo svoji, tko će kome nego svoj svome.svi dobri komadi, javite mi se da se sexamo, i bog je rekao da se množimo, ne ljutite više boga, dosta je ljut i bez vas. koja mi ne da, odmah šaljem e-mail jahve.jedini@gmal,com, pa da onda vidiš kako ćeš dati, nisam tuži baba, ali reda mora biti. i da, ovo ne radite kod kuće, livada je bolje mjesto.

vrijeme radnje, nikad, nekad, mjesto radnje, nigdje, negdje, glavni likovi, nitko, netko i nekoliko njih. svježe kokice u prahu u tetrapaku, koristite prema uputama na etiketi. izbjegavajte majstora Franca Tujdmana, stolara...ne radi kvalitetno i preskup je.a drvo mu je puno crvotočina.. selo Sokolovac, ima manje duša nego kaj veli statistika. statistika laže ćim zine. juće sam ja jednoga ljudova zgazio na pješačkom prelazu načisto. bilo je slučajno, još sam se par puta vratio u rikverc i zašlajdrao po njemu. ličio je na Robin Huda, ali nije to on, ovaj je bio sličan Elvisy, ali nije Elvis jer je malo nalik na Clinta Eastwoda. da ne pomislite kaj Clint radi u Sokolovcu, to je samo dvojNIK ili ti dubLER,, e on je brao gljive u šumi, nabrao je punu košaru, onda je došao lugar i sve mu zaplijenio..on je lugaru jebo majku, opalio mu čušku, nogom u guzicu i napucao ga temeljito..riječ temeljito ima korijen u temeljima, označava temeljito, a dolazi od latinske riječi temelj, što znači temelj. sve je to vidla baba kaj prodaje zelje i sad je nezgodan svjedok..možda je pošaljem na face lifting, da bude zgodan svjedok. do toga ne kupujte kupus od nje..ja ću joj na zelju nacrtat brkove..nek baba crkne od ne imaštine..ne želim prljati prljave ruke, možda je koknem nogom..onako majageri, cijuđicu, ravno u picu..u zadnje vrijeme mi je svršotina u boji, onako crna.. jel zna tko, jel to opasno..umra sam od straja..kaj sad, šta ako mi još malo života preostaje..??? ima li tko viška života, da mi posudi..bum vratil, jednoga dana ili noći, samo bez kamata molim. ne želim kamatare na grbi.
I ovo ne pokušavjate kod kuće, doma su potresi, a s njima nije pametno pričati, svako malo kihnu, da dobiju na važnosti, a meni idu na kurac, jer nemaju sise.

zbilo se ovo davno, davno, jako davno...točnije 32.12.2037 godine u 19 sati i 68 minuta..vi se tada još niste rodili ili ste bili mali ka špekule, štrumpfovi, penzija, božićnica..daleko na horizontu iznad mog sela, pojavio se veliki bljesak i trajao danima i noćima..seljani su bili uplašeni i u strahu, jer nisu znali što je to..odmah su htjei nekoga žrtvovati. bili su glupi i zatucani, bojali su se mjeseca, sexa, kiše, vjetra, rose..kako sam bio najpametniji u selu, jedini sa osnovnom školom, svi su došli k meni po savjet..da smirim situaciju, kazao sam im da je to veliki požar u San Franciscu, u onom pederskom gradu u americi...normalno da mi nisu povjerovali, nisu ni čuli za ameriku, crnce i pedere, te su stali izmišljati šta je to..ta to su vanzemaljci, čudo božje, prikazanje i ostale gluposti..popizdio sam i dreknuo.. ne kenjajte neuke budaletine, tako je kako ja kažem..ako mi ne vjerujete, neću vam više ništa kazat..kad bude vaše selo gorilo, čutat ću.. i bi tako..za par dana netko je užgao naše selo.. hmmm, ja nisam, majke mi nisam, ja sam šutio..evo pa sad sami skužajte šta gori..izgori selo do temelja, ja sam se potrudio i spasio iz požara nemoćnu susjedu u kolicima..ali pošto je ova u kolicima i još mutava, mora sam se sam hvalit, da sam riskiro svoj život, da spasim njen..iz svake situacije ja moram izaći kao heroj..volim pomoći ljudima, samo me jebe kaj želim da se to i zna..znam da je to malo blesavo, ali kako da se riješim te loše navike..da pomažem, bez obzira dali netko to zna i vidi..jesam li ja loš čovik..? jesam li ne daj bože, isti Bandić, Primorac i ostala žgadija.. pomažete li i vi, samo da netko zna, da ste dobri i ne sebićni, ili...??? nabacujete li selfi iz Petrinje i ostalih sela.?? i ovo ne pokušavajte kod kuće, ako vam je cijela.? pomažite i ne tražite medijsku pažnju zbog toga.

tog dana sam požurio kući, nosio sam pune vrećice darova za dijete i za svoju ljubljenu. jebem ti Valentinovo.. zagrlio sam dijete na vratima i odmah mu predao poklon, kojem se dijete jako obradovalo..potrčao sam prema izabranici srca svog, da i njoj predam dar(mar). uzela ga je kisela lica i rekla suho, hvala..shvatio sam da nešto nije u redu..nevoljko mi je promrmljala, da odlazi, da nas ostavlja, da me ne voli..meni se srušio sav svijet, dijete se veselo igralo sa poklonom, ništa ne shvaćajući..ona je obukla kaput, otišla bez pozdrava, ostavivši punu sobu upitnika..tupo sam gledao u prazno, u dijete, u zatvorena vrata, u sobu koja je izgubila smisao..jebem ti Valentinovo..iznenada je u kući zahladilo.. pa zašto, zbog ćega, šta sam skrivio..svašta sam pomišljao, pa pogriješio sam tu, pa ovdje, a jadan, nisam znao, da nisam ja nigdje pogriješio, osim u njenom izboru..najveća bol je došla, kad je uzela sina, kad je uzela moj život, a ostavila mi ljušturu, živi leš..jebem ti Valentinovo.. godine su prolazile, sjećanja su blijedila, ostala je neka gorčina, koja nikad neće proći, neka pitanja, koja nikad neće dobiti odgovore, odgovore koje znam i sam, samo ako poželim..danima sam stajao kraj prozora, buljeći u daljinu, u daljinu u kojoj ću vidjet, kako drži mog sina za malenu rućicu i trče k meni, da opet budemo zajedno..bojao sam se maknut s prozora, da slućajno ne prođu. zamaglilo se staklo, sjećanja, živ sam, ali kao da nisam..kako više nekome vjerovati, kako više nekog voljeti..? jebem ti Valentinovo. ovo mi nekako ne sliči na mene, ovo ne može biti pravedan kraj..svi završeci priče moraju imat sretan kraj, dobro mora pobijediti zlo.. tako sam i ja nju namamio u stupicu, neka dođe po alimentaciju za maloga..zavezao sam je, silovao, mučio, izgladnjivao, nasipavao tekućinu u nju pomoću lijevka (točera), puštao joj Nove Fosile, Gustafe,Olivera i ostala sranja, gađao pikado strelicama, šutao je, nacrtao brkove, pišao po njoj, gasio cigarete po tijelu, i na kraju joj vrućim željezom ispisao na trbuhu, THE END.. nebu mene nitko jebal.. jebem ti Valentinovo i njega ću ubit. posliije , mi je jedna pametna starica rekla, sinko, nije bitno koliko voliš, nego koliko njih voli tebe.
jebem ti babu i njenu mudrost. i ovo ne pokušavajte kod, opasno je.

krenem ja naranđastom stazom prema selu Koprivnica i putem sretnem Dorothy u crvenim cipelicama, kraj nje ide uplašni lav, limenko bez srca i strašilo bez mozga. hej ljudi i ostali, kam idete.? ma idemo do bedaka iz Oza, kaže Dorothy, želim se vratiti u Kanzas, a ja želim mozak, kaže strašilo, ja bih srce, veli limenko, a ja trebam hrabrost kaže lav. jel mogu s vama, upitah ja, ja trebam veliki kurac..? ma odi s nama kažu oni, ali ja odmah primjetim da mi se diže u blizini Dorothy, pa si mislim, da ja nju zaskočim sad, pa nemam baš velikih problema sa kurcem,možda sam samo zamislio da trebam veći kurac, i bi tako u polju maka, kad su se svi uspavali osim mog pitona, turio sam ga Dorothy i bilo je kako je bilo. kad se Dorthy probudila, primjetila je da je nešto bocka i svrbi u međunožju, da je zatrpana nepoznatom prozirnom tekućinom i da joj godi pogled na moju muškost.
rekao sam joj nešto u stilu, o ne, ne, ne, ne gledaj u mene, nisam ja jedini ovdje sa kurcem, rađe ti Dorothy ponavljaj, najljepše je kod kuće i vrati se doma, da ti ne izjebem i psa Totoja. ne mogu se kontrolirati, dok sam van sebe. i bi tako.
i ovo ne pokušavjte kod kuće, Kanzas je miljma daleko, probajte tamo. sve što ovdje vrijedi, tamo ne vrijedi ii obratno. kod nas su vještice iz Istoka dobre vještice, a sa Zapada su zle. tako mi mlijeka u prahu, i sisa u limenki.

imam hobi, kao i svi normalni ljudi..ja volim pretrčavati cestu, sa škaricama okrenutim prema gore. jednom sam tako pretrčavao i pizduknuo me šleper koji je vozio pivo Pan..škarice su mi se zabile u vrat..hroptao sam i tražio pomoć..prvi je priskočio gospon Klještić..želio mi je dati umjetno disanje, ali ja sam inzistirao na prirodnom disanju i to od Mente, a da mi je pruža spužva Bob skockani. uto su dojurili vatrogasci, vatreni dečki sa zelenim plivalicama na rukama i na žutim biciklima..sjeli su i pogostili se pivom Pan, koje je teklo potocima..kamionđija se počeo hvaliti, kako ima dobru sliku iz duplerice u svojoj kabini, od gospodićne Lidije Bačić i da je šteta kaj se teti ne vide cijele cice. ipak se o tim sisama, pričalo cijelo vrijeme..gospon Klještić je isto počeo piti s njima, a mene su svi zaboravili..onda sam i ja počeo piti s njima i ja sam sebe zaboravio..tek nakon 2 sata, kad je stigla murija i pitala, kojim povodom je ova pijanka i dernek nasred ceste,, svi smo ih u čudu pogledali i zanijekali razlog, tko bi se više toga sjećao. panduri vole isto pivo, to su nam zorno pokazali. rastali smo se uz pjesmu i obećanje, da ćemo se češće ovako nalazit u ovom sastavu, nasred ceste.. sjećam se da sam tek naveće ošo kući..mami su trebale škarice, tražili smo ih sat vremena, dok ih moja seka nije izvukla meni iz vrata..baš sam zaboravan kad si malo popijem, a jako zaboravan kad puno popijem. ali tko je savrešn, nek prvi baci kamen, ali na kamionđiju..
I ovo ne pokušavjte kod kuće, jer Lidija je žena za po doma i to moga doma. nemoj da bi koji masturbirao na nju, nek vidi gore šta radim takvima. moram se pripremiti uskoro će svećenik po kućama, da ih blagoslovi, i da napravi harač, obogati se, eee. k meni nećeš pope, nisi ni prije.

danas ću da kritiziram, sve, čega se sjetim.
prvo su mi domaći filmovi, to je takvo smeće, da vrijeđa sviju nas. evo par koje se na brzaka sjetim, Oprosti mi za Kung fu, Sonja i bik, šta je muškarac bez pimpeka i ostale idiotske tvorevine.scenarij za djecu iz osnovne škole, glumci koma, uvijek jedno te isti, sa uvijek istom glumom i naravi, koji god film glumili, pa braća Navojci i ostali. grozno i za povračati, šaltam čim vidim domaći film. dočim, gledam krv nije voda, i ti naturščići glume fenomenalno, ima i tu loše glume, ali općenito su mi ok. to su ljudi sa ulice, nisu tobože filmske zvijezde.a rade to bolje od njih. svaka čast Pervanu. kapa dolje.

drugo: želio bih da se ujedine svi muškarci svijeta i da imaju pravo svakom ratu reči NE. dosta je bilo ratova za druge, uvijek su to njihovi ratovi, a ne od naroda, a narod je meso, stoka, koju guraju naprijed pred cijevi. postoji vojska, neka se vojske igraju ratova, plaćeni su za to. ja ne želim, niti koga ubiti, niti da tko mene ubije.

treće, svaki dan se treba jesti puding od čokolade i lagano dirati sise. ne svoje,

četvrto, više nikad neću ići na Covid testiranje, maskirana osoba ti zabije onu šipku kroz nos, direktno u mozak, prava kolonoskopija (nososkopija). hvala, neću više.

i peto, ovo ne pokušavajte kod kuće, sve što sam naveo je utopija, ali volio bih da ljudi mogu reći ne ratu i da ga nitko za to ne strelja.
i ono najvažnije, sise, sise, puno sisa, malih i velikih.

ne komentirajte ako ne želite u samo izolaciju. zašto tog virusa nije bilo, dok sam ja išao u školu, svaki tjedan bi mi netko od femili bio pozitivan, a ja doma u samo izolaciji. ova djeca ni ne znaju koliko su sretna i ne znaju koristiti pozitivne stvari da budu negativni i to je sad ok, biti negativan, a ja sam u školi bio stalno negativan i tučen od mame, tate, djeda, bake, strica, strine i pizde materine.. sad je negativan u stvari pozitivan, mater im kaj ga znaju zakomplicirati. zato sam ja pozitivan, a vi svi negativni, sram vas bilo. I ovo ne pokušavajte kod kuće.jel pozitivno je negativno, a sise su skrivene, nema dekoltea, majice tajice, dok ne prođe, mrska nam zima. ako me ovo satre, a neće, nikome ne ostavljam ništa, sve nosim sa sobom u grob. ma nosi moj rob. njega prodajem u dobre ruke, ponudite cijenu.? ima da ga zarazim i popljuvam, jer đubre se već po veselilo da ću na onaj svijet, a ja još nisam ni na ovome uradio sve što trebam. a kaj bu on sa slobodom, jadničak, treba nekoga da ga bičuje i mlati, sloboda je komplicirana stvar i nije za svakoga, treba znati biti Slobodan, (ali ne Milošević, on je prdnuo, hvala bogu.)