hodam kroz zidove

danas je padala kiša, ja sam na kiši stajao gol. gologuz i sjeban, osjetio sam bol. pomislih, baš sam vol, ovako obnažen i gol. sjeo sam za stol i bacio pogled u nebo, a tamo đavo te jebo, pojavio se oblakožder. (oblakožder, je oblak koji ždere oblake, nešto kao kanibal među oblacima) poždero on sve oblake i još nije bio sit, pogladio se po povećoj trbušini i odlepršao zapadno na sjever-jug. a neka je mlada novinarka pokušavla dobiti suvisli odgovor od Bandića Milana, na pitanje, kad ćeš više u čuzu, narod to želi, ti to zaslužuješ. besuvislo mumljanje i vrijeđanje je sve što je dobila od njega. meni to bilo smiješno pa sam zaplakao iskrenim suzama. svi se sjatili da me utješe, a najviše se trudila anonimna drolja zvana Pornela. sjetivši se majčinih riječi, ne vjeruj kurvama i drocama, odmah sam joj rekao da neka se udalji 2 metra od mene, sigurno je sigurno, a meni ovaj tjedan istjeće registracija na autu, tko će sve to poplatiti, čim imaš auto, država te dere na svakom polju, osim na polju Štefa Puškarića, tamo nitko živ ne ide s polja, a sadi se samo KanaBIS. tako su i mene na blogu jednom zvali na BIS, a bila su to vremena. ne vrijedi živjeti u prošlosti, idem u budućnost, kažu da tamo nema HDZ_a, SDP-a, Hosa, Ustaša, polaČetnika. njih ne volim, volim samo zguza i pozu 67.
i ovo ne pokušavajte kod kuće, kod kuće su sise zakon..

sjećam se svog prvog razvoda braka, ne poljupca..baš sam zajebo bivšu..ona je dobila maloga, ja sam dobio veliki tv-e u boji. kad bolje razmislim i sa mnom je imala maloga..njoj je pripala kuća, a meni pas i maca..uskoro je zvjerinčad krepala od gladi, ja nisam još..meni je pripala mazda, njoj kućni inventar..kad se mali razbolio, nazove me, neka ga ja vozim doktoru..Aloooo, kaj si ti malo luda, vozi ga sama na biciklu..i nisam ga štel voziti..kaj me briga, kaj je dobio upalu pluća i smrzotine na biciklu..mogli smo se i drugačije podijeliti, ma sračkam, ne bih joj dao veliki tv-e..istina bog i dijete mi je to malo zamjerilo, ali kad naraste zaboravit će,, osim toga, iznevjerit ću ga opet, pa će ovo zaboravit..ona će meni, da sam ja loš roditelj..ma marš u pizdu materinu, gdje si ti bila kad sam ja bio roditelj, seljačino jedna jebežljiva..ta nemre kurca vidit, a da ga ne poželi..još je na svim zajedničkim slikama izrezala moju glavu, jeba joj pas mater..jedino kaj je te slike činilo slikama, je moja glava i sad je to ujebala..imam i ja neke slike, ja ću njoj nacrtat brkove, pa nek vidi s kim će se zajebavat..zamislite vi ovo, ona je mene tužila za nasilje, to kaj sam je par puta prebio i slućajno razbio nekoliko žuba..a to kaj je ona mene vređala, mene je to više boljelo, to se nasilje ne vidi..a to kaj ju je jebala cijela ulica, a ulica se zove Duga ulica, pa čak i onaj Štef Puškarić, to me kao nije boljelo..ma sretan sam kaj me je varala, neka je, neka je..neće dugo, znam da Puškarić ima sidu, uskoro će i ona saznat..i nebum joj išel na sprovod..no, možda odem i zaplešem Huga Waga ples, kaj nebi tko pomislio da sam zlopamtilo..ne daj bože..nisam ja taki..

sjećam se kad je moj tata mislio da nisam njegov sin. ostavio me u šumi, ja sam se vratio po mrvicama, kao Ivica. bacio me u bunar, slučajno me baba Ruža s vedricom izvukla van. izbacilo mu osigurač, kad me htio ispiliti na cirkular, pretukao susjeda Blaža i ostavio me pred njegovim vratima, a ovaj me bacio preko ograde nazad. igrali su tenis sa mnom, umjesto reketa su me forhendali lopatom. imao sam 13 tero braće i sestara, sve je priznao, samo mene ne..valjda sam mu bio jako ružan, a bio sam nalik na njega, kao jaje jajetu..morao sam spavat sa svinjama, jesti sa svinjama, kakati sa kokoškama, nije me volio vidit u blizini.. tatica, zakaj ti mene ne jojiš, jecajući sam ga pitao..šamar s lijeve i s desne mi je bio odgovor. ali jednog lijepog dana, mislim da je to bio petak, oko 17 i 45 min, iznenada i ja sam odrastao. postao sam prekrasan mladić, kad sam istrugao blato sa sebe, lijepo me bilo vidit..sakrio sam rep u hlače, odrasli pacovi se tako maskiraju, došao sam do najdražeg tatice i dao mu svoj dnevnik neka čita..ovaj je čitao i jecao u suzama.. bilo mi ga je malo žao, a puno nije i zato sam ga šutnul u jajca i samljeo u mašini za meso, a ne i užgao kako sam prvo mislio..nemrete vjerovat kaj mi je priznao na kraju..pa on je bio zaljubljen u Moniku BeluČi, mili bože, pa kome je ona napeta.?? . nebo otvori se..idem si obući odjelo astronauta i idem si tražit curu, curu koja zna peči krafNE.. ima li koja iskričarka da je obučena za krafNE. a baš sam ovaj mjesec ljubazan, čak bih rekao Hvala.??
valjda, ne garantiram.?

zazvoni mi juće zvono na vratima, ja otvorim, a na vratima jedan mnogo lijep čovjek..o čovječe, mnogi si lijep, divno mirišeš i tek tada pomislim, da nisam otvorio vrata, nego da gledam u ogledalu samoga sebe. ipak taj lijep čovjek bijah još jedan ja..svašta mi proleti glavom, jel on moj klon, jel svemirac što krade lijepa tijela zemljanina, jel putnik kroz vrijeme, jel prikaza, utvara, moram to saznati.. zalupim mu vrata pred nosom, s obrazloženjem da je on samo prikaza i neka odjebe od moje kuće..slika i prilika mene samog, polako napusti moju kuću, a ja se maskiram u NIk Praskatona i počnem ga slijediti..on kao da je to shvatio i samo je hodao, hodao i hodao, mnogo je hodao, a ja sam ga slijedio, mnogo slijedio. nijednom se nije osvrnuo, a ljudi su u čudu gledali dva mene i to dva lijepa mene..neki su mi bacali cvijeće i novac, a neki nisu bili doma..uto moj dvojNIK dođe do jednog velikog bureta, otvori vrata i uđe u to bure.. samo sam čuo neke svemirske riječi, nešto kao gluu, gluu, gluu, srk, srk, srk i onda muk..odjednom nestade bureta, moje prikaze i ostadoh opet sam, mnogo lijep sam..dali je to bio san izazvan alkoholnim parama, ili nešto drugo, nešto treće, pa možda i nešto četvrto, plod nekih čudesa, čitajte u slijedećem broju Glasa Koncila. a do toga nekoliko čarobnih riječi, hikk, hikk, ode mi dvojNIK..opet sam najljepši na svijetu, idem s čekićem pred ogledalo, nek se usudi kazat drugačije.. I ovo ne pokušavajte kod kuće, jer se sutra jede šunka i jajca. ja sam siromašan pa nemam za jaja u boji, imam u samo jednoj boji. ali nitko mi neće zamjeriti, imao sam teško djetinjstvo i laganu starost. život sam proveo po popravnim domovima, zatvorima, možda sam svega jedan mjesec na slobodi, sve ostalo je iza rešetaka. bio sam u Pruskom ratu, ratu protiv švaba, ustaša, četnika, domobrana, pedikera, sve mi fali rat, korona je nevidljiva, pa se ne mogu boriti protiv nje, dajte mi neprijatelja kojeg vidim, onda će on vidjeti.?

mirno sam stajao u sačekuši, gol golcat, zaogrnut samo balonerom u iščekivanju žrtve..uživam se pokazivati pred iznenađenim djevojkama, pokazujući im svoje spolovilo...nisam obdaren, ali sam udaren.. u gradu takve zovu egzebicionist, a kod nas na selu ludak, manijak, bedak..stojim ja, kad odjednom primjetim svoju sjenku, kako cupka sa noge na nogu, a ja mirno stojim.. hejjj sjenko...šta ti je dosadno, otkad se to sjene ubijaju od dosade..stidljiva sjena sramežljivo šuti i pokrije lice..pomaknem se korak unazad, a ona ostane na mjestu..alooo, jel ti to meni otkazuješ poslušnost, uopće me ne slijediš i ne radiš kaj i ja...oš da te mjenjam za drugu..ovo ju je malo potaklo i trgnula se..ne bih je mjenjao, samo sam se šalio..ipak je moja i što je najvažnije, jedini ja imam sjenku u boji..bog mi je svjedok da sam pazio na nju..nikad je nisam gazio, povrijedio, zapišavao je i sad mi to ovako vraća..sjeno, jel imaš možda alternativu, prelaziš li nekom drugom, jel možda prelazni rok sjena otvoren. napuštaš li me to..? pa znaš, ovaj, usamljena sam tu kod tebe, uvik si sam u sačekuši, s nikim se ne družiš, ako se ti ne družiš, ni ja se ne družim..dosta mi samačkog života..a to je to, evo ću te izvest malo u život..otišao sam prema centru, a tamo su anonimne drolje protestirale protiv manjka kurca..nosile su transparente i puna su im usta bila kurca..na nekim transparentima je pisalo... zahtjevamo kurac, kurac nama, a ne vama, bolje veliki nego mali, nećemo male tehničare, hoćemo velike sirovine, kurac ne treba biti lijep, nego kvrgav i čvrst, hvala kurcu na udarcu, pušite kurac i mi bi.. sjena se obradovala prisustvu mnoštvo sjena..stopila se snjiima, isprepletala i jebavala bez imalo stida..bio je to grupnjak sjena, samo su se gazile, množile i množile..i ja sam bio sretan, anonimne drolje su me fatale za moj čvrsti, ružan kurac, hihotale se i vriskale..bezobrazno su me silovale, hvala im..eto, zahvaljujući stidljivoj sjeni i ja sam se oslobodio straha i konačno osjetio šta su sise i muf..hvala ti stidljivo sjeno..apropo, slobodno je mjesto egzebicioniste (ludaka) u gradskom parku, ja dao otkaz...

priča mi moj deda..deda Joža smo ga zvali, jel se zvao Zvonko po svom dedi koji je isto bio Andrija.. e moj deda Joža je radio u šumi..bil je pravi drvosjeća..u jednoj ruci velika sjekira, u drugoj karnistar sa bjelim ili crnim vinom..često su si znali pocugati, ali jedanput su došli u čudnu šumu..zamahne on sjekirom, a drvo bjež..on za njim, stane drvo, stane deda Joža. zamahne deda, a drvo opet bjež..ponovilo se to nekoliko puta, kad se umorio sjedne on i nasloni na jedno pitomo drvo. potegne iz karnistra i zaspi. poslije je to ispričao svima i niko mu nije vjerovao..rugali su mu se da je pijanac i da je to samo sanjao. baš su ljudi nepovjerljivi, još su iz njega radili norca i bedaka..samo ja vjerujem svom djedici. ipak ću jednom i ja u tu čudnu šumu, nije da mu ne vjerujem, ali baš bih volio vidjeti veliku beganiju bukvi, graba i ostalog šumskog izmeta. ako budu i meni begali, ja ću to sve užgat, i te šume rastu za kurac, kome one trebaju..pardon, sad mi deda kaže da su šume korisne, ali danas mu je opet crven nos, nije mu za vjerovati.idem si rađe posaditi jednu novu šumu, samo moju i u njoj ću držati samo crvenkapicu sa zelenom kapicom i bakicu sa crnim vibratorom..vuk, Fukodlak ću biti ja..zaboravio sam vam reći da se i ja zovem Joža po svom dedi. i ovo ne radite kod kuće, jer danas i djeca idu u školu od kuće. a prije nisu.

danas sam bio malo zloban. uzeo sam kamen i razbio staklo susjedu preko puta. uskoro dotrči debela musava svinja od susjeda i zakriči...pas mater..što mi je razbil obloka..a ja naivno izađem van i velim..susjed, mali Albert ti ga je razbio sa loptom, od susjede Danijele..kad je to ovaj čuo, brzo preko do susjede,uhvati maloga na dvorištu, izriče ga ko majmuna i počne dernjačinu na susjedu..haha..bilo mi je lijepo za gledat i uživao sam.. mali nije bio ništa kriv, ali ta Danijela me privlači i nikako da mi da pičke..još sam i ja uletio i šutnuo joj malu macu onako iz bijesa..i ona je kriva. to je bila moja mala osveta..poslije sam si sjeo na terasu, uzeo gajbu pive sa sobom i radosno se na smiješio.. nebu mene niko jebal..ovo ne pokušavajte kod kuće, ako nemate terasu.

uzeh ja juće onako iz dosade kamenu gromadu tešku 438 kg i nosam malo po ulici..zasvrbio me nos, a nikako da se počeškam..pitam ljude jel mi hoće malo pridržat stijenu dok se počeškam. ma jok neće budaletine..eto što su ti ljudi..stanem kod jednog dvorišta, a tamo vrtni patuljak..gleda me on i miga očima..jebate jel sam ja lud..imam fobiju od patuljkova i počnem trčati..skoro me mala beštija uFatila, kad je bio blizu, bacim ja gromadu da lakše trčim..i ne bi vjerovali to mi je pomoglo..bio sam brži za dlaku od male svinje i uteka sam mu..srce mi je lupalo ko ludo i htjelo iskočiti..ja ga molim, nemoj srce iskočiti molim te..a kad nekog moliš, taj si umisli da je ne znam tko..nekako sam ga nagovorio i nije iskočilo. vratim se nazad do gromade, uzmem je i skakući na jednoj nozi otrčim u crkvu gdje sam bio ministrant..Faljen Isus, velim bakicama kaj su se molile kraj raspela..kak si ti fini dečec..kaj ti nije teško to nositi..je teško mi je velim ja, ali moram..je a zakaj moraš dečec dragi..moram vam reći da sam tu popizdia, ne volim kad me netko puno ispitiva..zamračio sam...počupal sam babama kosu, slekel ih do gola, odrezao svakoj lijevu nogu, onda polio benzinom i užgao te noge. bilo je i drvenih pa je vatra bila zavidna...uzeo sam kranjske kobase i ispekao na vatri..mnogo mi je falio kukuruzni kruh u boji..zamolio sam jednu jednonogu babu, nek mi skoči kupit kukuruzni kruh, i šta mi prokleta baba veli, nek si ga idem kupiti sam..da ne može skakati s jednom nogom..i kaj vi sad kažete na to, stara baba, leta ima, ali pameti nema..i to bude uzor nama mladima..treba sam joj odrezat i desnu nogu.. a najviše je cvilila kad sam joj rezo nogu, cvilidreta babska..to ti je tako kad si pičkica i milosrdan.. sise, volim sise, svih boja i veličine.

gledam malo odnos snaga muškića i ženki na Iskrici, 10 novih ženki, na 100 novih muških, i tako svaki dan. muškaraca je nekoliko puta manje nego žena. zato te bestidnice mogu da biraju, bile ružne ili manje ružne, navala na njih je golema. pa ova brkata guja im čak testove slaže. da je obratni odnos, skakale bi iskričarke ko žabe od sreće da im se javi bilo kakav muškić. ovako se mogu zajebavati sa napaljenim iskričarima i birati. takav odnos je na Filipinima, ali tamo ima mnogo, mnogo ženskadije i uzimaju bilo kakvo muško. samo je daleko do tamo i to košta. ali definitivno od sad tražim ženke na Filipinima. em su sve mlade, lijepe, krhke i sretne da dobiju muško, bilo kakvo muško. još su sve siromašne, sa malo kruha i tirolske salame si im posebno lijep, pa čak i ja. a imam tirolske da ti pamet stane.


idemo dalje.
mjestio radnje, raketna baza Hjuston, vlažnost zraka, ne izmjerena. za priču je potrebno, habi komada jedan i tava za palačinke. baš sam se probudio netom prije nego što sam zaspao, brzo pojurim svojim laganim nogama, brzinom od 23 m u sekundi prema kontejnerima za smeće. kad jurim teškim nogama onda mi je brzina nešto veća jer se množi dužina puta širina i malo svjetlosti. brzo otvorim jedan kontejner kad u njemu lik u crvenom..mali oš nam dati svoj glas..? glas.. jesi ti lud, dam ti šamar i odalamim ga tavom za palačinke koju uvijek nosim sa sobom. zvek, zvek i bris..brzo zatvorim kontejner i požurim do drugoga..otvorim ga, a u njemu lik u plavom..mali, oš nam dati glas..jebali vas glasovi, pa gdje ih držite ako vam dam svoj glas..evo ih držim u flaši, pogledaj. ma oću kurac gledati, uzmem čekič od 12 kg, koji uvijek nosim sa sobom i klopim ga po toj blesavoj tintari. pojurim laganim nogicama nazad u krevet. moj glas nije bio dobar ni u trešnjevačkim mališanima, sad bi njima kao bio dobar. a bije me glas da sam teška osoba. da barem imam glas kao Slavko Perović. ovo ne pokušavajte kod kuće, zašto, ne znam, danas sam u onim danima, imam OVUlaciju.

juće je bilo sunca kao u priči..kad se bližila noć, ja sam odlučio zatvoriti sve ulaze u kuću da mi noć ne uđe unutra. stavio sam zavjese, rolete, ormare na vrata i prozore, propisno sam to uradio, i kad pogledam mrak je ipak nekako ušao..gledam tražim rupu kroz koju se mogao mrak uvući, ali ne vidim slabe točke u svom sustavu zaštite danjeg svjetla..budem ljut sam na sebe, baš sam za kurac, nikad ništa ne uradim kako treba.. nisam u stanju izolirati kuću i prilaze da ne uđe mrak. negdje sam nekad pročitao da se mrak ubija plamenom, mrak, mrak, ti si bedak, užgat ću te ja, mislim došlo je vrijeme za vatreni potez. upalim vatru nasred sobe, sve sam zapalio, krevet, kredenac, regal, ženin vibrator, olovku br.4 komada 3. istrošene kondome, stare stripove Zagor i veliki Blek, stare Panorame, Plavi Vjesnik, Čik, Start,Duga, komplet kineskih noževa sa drvenom drškom, ma bila je vatra svih vatra..progutala ona mrak i tminu, dugo u noć sve do jutra je gorjela i polako gutala noć. samo sam joj rekao, alo, diši malo, ne paše ti noć na prazan stomak. zorom je došao dan u pomoć, i onda združenim snagama pobjedili smo mrak..bio sam ponosan na sebe i na svoje djelo..dok su drugi spavali, ja sam se jedini borio protiv crne noći, i po ko zna koji put došao do zaključka, šta god radio, budi u tome, najbolji..tada nisam mislio kako ću se opet naveće boriti protiv mraka, više nemam svoje kuće za užgat, ali velika mi je ulica, veliki je grad, borit ću se do zadnje kuće, svaki puta kad si zapalim kuću to me malo rastuži. sjednem na žgarište i poželim zapjevati neku elegiju, lirsku pjesmu tugaljivog sadržaja, ali pošto ne znam ni jednu, sjetio sam se one o maloj tužnoj bubamari. kako je plakala na jednom cvijetu, nitko nije bio od nje tužniji na svijetu, jako je tužna bila jer joj netko ukrao točkice sa krila.. toliko me to rastužilo, da sam zamrzio lopine, kaj kome treba ići krasti točkice sa krila bubamare..haloooo ljudi, mislim sredite se malo..iz protesta neću disati dok ne poplavim..I ovo ne radite kod kuće, ne mora kuća biti zlo, ako ste već vi. još samo jedna obavijest, Korona će trajati još 2 tjedna, strpite se , kako znam, znam, ??? često pričam sa virusima, a sa ovim sam si jako dobar.

kad je čovjeku dosadno, onda radi pizdarije..tako je i meni, iako nisam čovjek, te 1493 godine, na kasnu jesen u rano proljeće ujutro pred svitanjem bilo dosadno. baš je počeo padati snijeg, a sparinjava je ulazila u sve pore i izlazila, što neke odmah asocira na sex. odlućih onako iz zajebancije, sam samcat opkoliti zamak grofa Štrudle. u dvorcu je bilo 128345 duša. što djece, staraca, žena, ratnika, klaunova, soboslikara, gubavaca, portira, managera, nogometaša, balerina, kopača bunara, trudnica, kotlokrpa, masturbanata i još nekoliko neprijatelja..opkolio ja njih, ne puštam nikoga van ni unutra.. svako malo ih katapultom gađam, a katapult punim friškim drekom..zadrekao sam ih sve odreda, kad su se počeli daviti u dreku i predavati, meni to počelo biti dosadno. u povjerenju, mrzim zadrekane ljudove.. napustio sam opsadu i otišao na ringišpil..a tamo svačega.. stričeka što nudi djeci slatko, licitarska srca, lizaljke, limunade, starih auto guma, istrošenih žileta, jedan stari Grunding TV, i boca od coca cole..da ne prdnem od muke, prdnuo sam od zadovoljstva i popišao se na šator gdje je ciganka gatala..previše se toga nakupilo u meni, rastava, rođenje susjedovog djeteta, tiskanje prišteva, spoj sa cigankom, tetoviranje jezika, egzibicionizam u parku, masturbiranje u podrumu, odoh se popeti po zidu na neboder..a nitko nije primjetio moj novi osmijeh, baš je neodoljiv.. I ovo ne pokušavajte kod kuće, Zagrepčani, dok vam je Bandića MIlana na čelu, ne razgovaram sa vama. to sve govori o vama.? svjetska sramota. bolje si požbukajte fasade, protupotresnom žbukom. jeste primjetili kako u pozadini ovog bloga, svira nježna muzika, za čitavo vrijeme čitanja. čim pročitate, nema više lijepe muzike. to sam ja sam skladao, dok je Šopen bio na izdisaju ili šopingu, baba ga je šopala. blog iz D-mola.

ne bi vjerovali i dobri ljudeki kao ja umiru. juće sam umro prvi puta. bilo je to otmjeno umiranje, ne kao neki seljaci, ahhh, ja umirem i umru seljački.. ovo moje je bilo lijepo za vidjeti i čuti, onako aristokratski. pozvonio mi netko na vrata, pogledam kroz špijunku, a ono smrt sa kosom u ruci..nema nikoga doma brzo odgovorim. kako nema nikoga kad ti odgovaraš. da ali ovdje nema onoga koga ti tražiš, a kako ti znaš koga ja tražim kaže smrt, a ja na to.. kako ti znaš da ja ne znam koga ti tražiš..smrt se malo rasrdila i zaprijetila da će proć kroz vrata, na što sam se ja nasmijao i samo rekao.. neće ti uspjeti, to je Jelovica. ali sa smrti se nitko ne šali, pa ni habi mali. zamahne ona kosom i cap, cap, ode moja lijepa glava..probudio sam se na vratima u raj. na ulazu je stajao sveti Petar i mobitelom očijukao sa nekom raskalašenom bestidnicom. kud ćeš mali, ja bi unutra..hahaha, ma nemoj, svi bi u raj..stani na kraj reda, ma ne mogu stati na kraj reda, netko već stoji na kraju reda.? mali ne seri, kaže on. već sam ga htio poslati u rodno mjesto i prijeći na suprotnu traku kod Sotone, đavao je već trljao svoje ljigave ruke, kad li prođe najljepši par sisa koje sam ikad vidio. obnevidio sam, gurnem svetog Petra, gurnem njoj, progutam bradavice i onda se probudim. pogledam, kraj mene leži gumena lutka i shvatim svoju realnost. a šta je tu je, izhebem jadnu lutku nekoliko puta, namažem si na kruh maslac i katran, pozovem mamicu neka mi skuha čajeka od kanabisa i šljunka te prospe po asfaltu..a vani susjeda prostire veš, kad je gledam mislim da sam u raju...nedostižan mi je raj i ona..ipak sam ja samo, prljavi mali, pohotni pacov.. i ovo ne radite kod kuće. pratite vijesti. Legenda kaže: cap, cap u prijevodu znači nešto rušilački.

imam problem, mislim imam ja i nekretnine, lanac njiva i livada, ali eto imam i problem. teško mi je zadovoljiti žensku, pa ih izbjegavam..ja se 2 minute trudim da budem najbolji, da zadovoljim sebe i možda malo nju, a one se poslije od toga smiju i sprdaju. zato sam otvorio nik na iskrici gdje tražim samo jako stare bakice. njima je mojih 2 minute čitava vječnost i zahvalne su mi. najrađe bi jeba mrtve babe, ali nezgodancija je to, ajde ju otkapaj, pa opet zakopaj..lako bi ljudi pomislili da nisam normalan, a ja to ne želim..ja sam čistam normalan lik, pa vi me znate. i tako se javi meni živahna babica i da je ona odmah za akciju, dok se još može sexati bez štaka. ni ja ne volim duga dopisivanja i odmah kažem neka da adresu, da navećer dođem i da se kresnemo prije nego ona ode u vječna lovišta..dođem ja naveće na tu adresu koja mi se činila poznata i uđem unutra..kad ono iznenađenje, to je moja baka. nije me prepoznala bez naočala, pa sam odlučio da je ipak opalim zguza. razvalim ja nju cijele 2 minute, ipak je badava sex najbolji sex.. samo je jecala, uzmi me, još sam na kraju od zadovoljne bake dobio Albert kekse i bonbone 505 sa crtom, ali nije bilo crte, crtu je baba polizala.. oprostim se ja sa bakom i napišem joj poslije pismo da se ne želim više viđat sa njom..naime djeda mi je još živ, i ako me uhvati sa babom najeba sam..on je još crvenokošce skalpirao, ne bi htio da i mene. a postoji mogućnost da baba zatrudni, gdi sam onda..kako to objasniti mami, tati, pomajci, tatinoj drugoj ženi, tatinoj trećoj ženi, seki, braci, djedu, svojoj prvoj ženi, drugoj ženi, trećoj ženi, 19-oro nejaćadi, pa i samoj baki..idem otvoriti novi nik, bludNIK , buntovNIK ili pohotNIK na iskrici. dame, opet sam slobodan, samo bez dugih dopisivanja..lešine su isto dobro došle, ali barem malo pokretne.. I ovo ne radite kod kuće, ako niste znali, bio je potres, ma znam da mi nitko ne vjeruje.?? bio je i kod mene, kako da vas uvjerim da je bio i otišao, kad će doć, ne zna se.??

dječak od 6 g. svirao je frulicu i čuvao svoje ovce, nedaleko malog sela na proplanku u bosni. uto se pojavili turci popljačkali i pobili sve što se miče i još neke mrtve. oteli maloga i još nekoliko djece i odvedu u nepoznato.. dječaku je ispala frulica, koju je kasnije našla majka i gorko plakala. znala je da je njen sin odveden da bude janjičar. godine su prolazile u tuzi i plaču za nestalim sinom. nakon 20 g u to isto selo opet navali horda turaka. pljačkali su i ubijali sve živo, a ponekad i sve mrtvo . jedan mladić upao je u kolibu kod jedne starice i viknuo, babo daj zlato i sve što imaš.. nemam ništa viče bakica i nešto stišče u njedrima.. šta to skirvaš babo, to je blago, daj ovamo..starica nije dala i mladić je kuburom nastrijeli. kad je došao do mrtve starice da vidi šta je skrivala,okrene je očekujući blago, a ono stara frula.. uzme frulicu, stavi u usta i za čudo počne svirati. odjednom mu se vrate sjećanja na djetinjstvo, da je to njegova frulica, i na to da je ubio svoju majku..dugo je plakao i tužno svirao nad njenim mrtvim tijelom, dok je MTV za to vrijeme uživo na plazma tv-u prenosio koncert Mile Kitića. da turci su još davno izmislili plazma tv.. ovo me podsjetilo da je rocken roll ipak sve vremenska glazba, jer nisam vam naveo da je maleni već tada svirao pjesmu od deep purple soldier of fortune.. od tuda se vuče naziv pastirski rock.poslije je bijelo dugme na tome napravilo biznis, a ja napisao blog..nadam se da je dobar, jer pišem samo desnom rukom i to polagano.. i ovo ne pokušavajte kod kuće, jer TurČINE nije dobro imati ni za susjede, a kamoli u kući.

u nedostatku ideja za biznis, sjetim se ja otvoriti večernju školu za samo ubojice.. nekako preko veze i mita, nabavim diplomu za to zvanje..inaće je ne možeš dobiti ako nisi izvršio testirano samoubojstvo..ali novac radi, di burgija neće..kupim plac kraj mjesnog groblja, onako zbog ambijenta, zaposlim tajnicu zbog koje bi svatko izgubio glavu..imala je sisa, guzicu, minicu do pupka..ja se napalio sad na ovaj opis i idem drkati..PAUZAAAAHHHHHHH..eto me nazad. prve godine mi se javilo 10 kandidata. nisu dočekali kraj prvog polugodišta, poubijali su se neuki sami, neki onako iz zasjede, a neki oči u oči sa samim sobom.. dobro da sam uzeo novac unaprijed. ovim putem se želim reklamirati da škola radi dopisnim putem.. nazovete moj broj, uplatite poveći iznos, i vi ste počasni polaznik škole za samoubojice..na polugodištu idemo na ekskurziju..obilazimo znamenite mostove, sa kojih skaču samoubojice, nebodere, litice i ostala mjesta jako draga takvoj klijenteli. slikovnice i ostale knjige nije preporučljivo pokazivati drugoj djeci..samoubojstvo nije za svakoga. nadam se da ćete svi postat odlikaši i sa uspjehom maturirat..ja petice djelim šakom i kapom..nitko neće ponavljat razred, nađite samo jednu takvu školu, sa boljom reklamom i imate pravo na besplatni tečaj. i to nije sve..a možda i je.. jednom se umire, umrite sa stihlom.. I to nije sve, ako uspješno završite seminar, gratis dobijete Corona virus za nekoliko osoba, po želji.